Psihičke bolesti

1. Katarina Čamber, prof.
SHIZOFRENIJA

2. Što je shizofrenija?
Shizofrenija je duševni poremećaj kojeg karakterizira
gubitak veze s realnošću, halucinacije, ograničene
emocije, pad motivacije i radne i socijalne aktivnosti.
Ako se bolest dijagnosticira na vrijeme i započne
adekvatno liječenje postoji velika mogućnost držanja
bolesti pod kontrolom, a u nekim slučajevima može
doći i do nestanka bolesti.
Bolest najčešće zahvaća muškarce između 18 i 25, a žene
od 25 do 45 godine života.

3. Simptomi
 Početak bolesti može biti nagao ili se bolest počne javljati
postupno, a najčešći simptomi koje mogu uočiti bolesniku
bliske osobe su ekscentrično i neuobičajeno ponašanje,
povlačenje u sebe i izbjegavanje kontakata sa drugim
ljudima.
 Simptomi se razlikuju prema jačini i tipu shizofrenije, a
možemo ih podijeliti na negativne i pozitivne.
Pozitivni simptomi se očituju pojačanjem ili poremećajem
normalnih funkcija.
Negativni simptomi očituju smanjenjem ili gubitkom normalnih
funkcija.

4.  Najčešći simptomi shizofrenije su umišljanje
pacijenata kako netko kontrolira njihovo ponašanje i
čita im misli, te da ih netko progoni.
 Česte su i pojave slušnih halucinacija, pa pacijenti
često govore kako čuju neke glasove koji im se
obraćaju, pa im onda oni odgovaraju na pitanja.
Kod pacijenta oboljelih od shizofrenije često se
uočava ritualno ponavljajuće ponašanje ili pokreti i
smanjen fond riječi prilikom razgovora.

5. Podjela
 Shizofrenija se može podijeliti na:
- Paranoidnu
- Dezorganiziranu
- Katatonu.
Paranoidna shizofrenija se očituje stalnim umišljanjem pacijenta da ga netko
progoni i promatra, a uz to su prisutne i halucinacije.
Dezorganizirana shizofrenija očituje se disociranim mišljenjem, čestim
grimasama lica, čudnim i nekontroliranim smijehom i drugim
manifestacijama čudnog ponašanja i raspoloženja, a halucinacije se
javljaju tek povremeno.
- Katatonu shizofreniju karakteriziraju ekstremni tjelesni poremećaji, kao što je
potpuna nepokretnost i nemogućnosti komuniciranja s pacijentom ili
pretjerana motorička aktivnost, koja može ugroziti i pacijenta i njegovu
okolicu.

6. Dijagnoza
 Bolest se dijagnosticira na temelju kliničke slike i
simptoma bolesti. Vrlo su važne i informacije koje
liječnik može dobiti od pacijentove obitelji ili prijatelja.
 Pregledom i anamnezom pacijenta treba isključiti
moguće psihoze nastale zbog uzimanja narkotika, a
laboratorijskim pretragama je neophodno isključiti
endokrinološke ili neurološke poremećaje koji se
mogu manifestirati sličnim simptomima.

7. Prognoza
 Prognoza bolesti ovisi o redovitom liječenju i
uzimanju terapije. Jedna trećina pacijenata
postiže trajno ili značajno poboljšanje. Dobra
prognoza je i u slučajevima kasnije pojave bolesti
i dobrog funkcioniranja pacijenta prije bolesti.

8. Terapija
 Za uspješno liječenje je vrlo važno vrijeme koje je
prošlo od pojave simptoma do početka uzimanja
terapije, jer to utječe na brzinu poboljšanja,
kvalitetu reagiranja na terapiju i jačinu negativnih
simptoma. Za liječenje se rabe psihosocijalna i
profesionalna rehabilitacija, psihoterapija i
antipsihotici.

9.  Oboljeli od shizofrenije često, u razdobljima između
psihotičnih epizoda, imaju izražene simptome depresije.
 Otprilike dva od deset bolesnika pokuša počiniti
samoubojstvo, a približno ih polovica u tome i uspije.
Samoubojstvo je glavni uzrok smrti shizofrenih bolesnika,
većinom mladih.
 Samoubojstvo je u većine bolesnika rezultat depresije koja se
pojavljuje kada su psihotični simptomi vrlo slabo izraženi ili
ih nema, a bolesnik ima sposobnost potpuno jasnog
rasuđivanja i uvida u svoju bolest. Ponekad samoubojstvo
može biti posljedica slušnih halucinacija ili sumanutih ideja.

10. Shizofrenija- “podvojena ličnost”