1. SUZA O DLANU DJETETA
Koliko ima od Mostara do Vatikana? Od malog mjesnog groblja s kapelom Kristovih
mučenika do veličanstvenog Bounarrotievog svoda. Od sna do Stvaranja?
Imadoh ondje tajanstvenog brata i prijatelja, Prijatelja i Brata. I još ga ima. O, koliko je u
nama Stone Hangea i Dolina Kraljeva? Jeka Svemira? Buncanja prijateljstva...
Bijaše jednom mudra starica koja je prepoznala jednoga među tolikim unucima? Svakojaka
mu prorekoše proroštva, o blagu gradova, glazbi jezika i daru nauka. Koliko uopće znamo o
svojim najdražima prije svih kušnji, mijena i pustinja? Starica je znala. Duh obasjan munjama,
glas iza imena i san suhih usana, vječna strmina nebeskim stranama, gdje niknu Hercegovina,
povest će dječaka do crnih litica i natrag.
Koliko znamo o svojim putima, ponosima, vjeri i zabludama? Koliko krepanih crnih ptica
na međi prekršenih zavjeta ostaje za nama? Koliko zlosutnica?
Bratstvo svetog Jeronima i knjiga zatajena hvalisavima, obasjali mu trag. Pružena ruka i
sjena dobra čovjeka poveli jednostavnim djelima. Postoje razlozi neshvatljivosti sudbina i
tajne kruha otopljenog nepcima. Kad odjeknu zvona nad visokim zvonicima, točkica svjetla
pođe u nas pa se razasja dvoranama bića. U isto vrijeme, nebeska zraka biva dah života i
njegov prvobitni stan. Koliko god ne znali o sebi, On zna...
Bijaše mladić kog su nekako družimice stizali i blagoslov putovanja i kletva krivog puta.
Koliko pomiješanih energija s nedostojnim ljudima i mjestima i vječno ustrajna majčinska
molitva. Poklonstvo tajnama, odanost svojima.
Prinosim Bibliju od ljudskog zlata i posvetu drhtavu, ispisanu mislima. Nekoju glazbu
poznamo po trncima, a ljude kruha po dlanovima. Ima u nama topline za dijete na litici i O
silnoj studeni, samotan onaj hrast.
Sretan Ti rođendan Daleki Prijatelju, Brate u misli, čelo o svjetlu, suzo o dlanu djeteta.
Tvoj V.
