1. PJESMA ZA JANA-ZVONIMIRA
Neki su mladići rođeni
koračati u sebi kao jablani
osjajeni nečim tajanstvenim, lijepim,
u drevnoj djedovskoj zori
Suncu znani, Mjesecu obećani
imenom kao hrvatski kraljevi
srcem kao san u brezi.
Neki su mladići u vrutku
silne ljubavi bili iskovani,
od zvjezdanog ognja
i majčinih molitvi
očevim žićem satkani
nad morem nježnosti.
Tvrdi u namisli, hrabri u plahosti,
šutnjama rječiti, djelima odani,
lijepa im staza vijuga
tragom dobrote
u Božjoj milosti
gdje god je duše,
gdje god je blagosti.
Vlado Karagić