Šahovskom prijatelju u dalekom svijetu

1. PJESMA ZA SLAVKA MARTIĆA
Kamo god pođe, ponese sa sobom svoju zemlju
i svoje ljude u srcu. Ponese pjesme, običaje, mladost,
djedovske priče, toplinu od starine.
Kamo god pođe, najprvo zavoli ljude, jer ljudi su svugdje
gdje je sunca i duše, a duša je njegova
lijepa i široka, topla i prostrana, kao svijet.
Kamo god pođe, pođu i slike, život ispunjen poštenjem,
put posut sitnim šljunkom sa rodne planine,
svijet otkan dobrotom, neizbrisivim sjajem.
Vlado Karagić