1. HRVATSKA
Sunce nad zemljom. Trobojnica nad valom.
Polje u ljudima. Pjesma nad vjernima.
Dragulj nad rijekama. Jesen o molitvama.
A sanjalo se o Njoj nad ognjima i pod svijećama.
I kad se padalo pod Krbavama i uzdizalo ponad Klisa.
Mrzlo se Gvozdansko na tren ugrijalo prije sna.
Čeljad sa Grobnika, Nehaja, Zrina, Velikog Tabora,
Ostrovice, Knina, zvonari visokih zvonika,
podadoše joj plam.
Ponos nad grobovima. Mesmer od mjesečina.
Mramor nad vojskama. Grlenim humcima.
Mladićkim prsima. Razapet beskraj.
Razdrljen žal i uzdignuta duša.
O nebroji među nevinima.
miluju li Vas nebesa?
Hrvatska. Raspeta ptica na kartama svijeta.
Ni lopov, ni dušman, ni tuđin, ni Unija,
ni crna bijeda što na se misli, a svoje potkrada,
ne trgoše joj sjaj. Samo joj odoše djeca.
O, Velika! Lijepa. Sveta. Ranjiva i Neranjiva...
Da si prosta seljanka il' plemenita kneginja
pustila bi jednako onaj matoševski jecaj,
u bijel' svilen rubac, pa nevoljnu svoju čeljad
zagrlila, kao Mati sinka, iza teška sna.
Budi ponosna. Na Svijetu Jedna. Nikome kriva.
Pusti se u snu za svojim rijekama, pa teci drevna.
Sinova se Tvojih prenu pjesma.
Nek' Ti je sretan ovaj dan!
