1. ROĐENDANSKA
Općine nisu ljudi, ali istom kad navrše dvadeset i nešto godina,
pođu krepko k zrelosti, dobrim godinama i duhu sretnog doma.
Općine nisu ljudi, al' žive i rastu životom mnoštva,
zbirom sviju sila što ih nosi u sebi ova čestita čeljad.
Jednostavni ljudi, jednostavnih snova. Od davnina
davahu triput više, no što im se zemaljskog vraćalo.
Davali su od svoga svoga skromnog blaga,
od svoga roda i ploda, od krvi svoje i svoga doma.
Bijaše doba kad se nije pitalo, kad se šaptom pričalo.
Glasnik bi s krvavim mačem samo projahao selom.
Nije se puno zborilo, ma se svejedno znalo. Carsko,
Božje, domovinsko pravo. Kao da krv ovih ljudi
ne bijaše njihova, već zavjetna, žrtvena, sveta.
Kako su je lili bez puno žaljenja i kako je gorjela
u njima za sretnih jeseni, ostade posvećena
za sva vremena.
Odavde se odlazilo na pute bez povratka, fronte bez oprosta
i ledine bez križa. Odavde se Europa hranila i branila,
ne sluteći jasno vjekovne granice istoka i zapada.
Svaki je ovdašnji dječak ili mladić potomak stare loze
imenih i bezimenih junaka. Svaka djevojčica ili djevojka,
kći vrijednih, hrabrih, plemenitih žena.
Kad Sunce ovdje dolazi, najprije sagne glavu, kao u molitvi,
za sve patnje, boli i mučeništva što natopiše ovu zemlju.
Kad ljudi dođu u Zrinski Topolovac, pomisle: "Kakvo krasno,
ljupko i pitomo mjesto! Mora da je milina živjeti ovdje."
(Kad ljudi zavrate ovamo, probudi se u njima nešto drevno,
drago, djetinje, pa im je valjda takva i prva pomisao.
Lijepo je ovdje, plodno, prostrano, zeleno. Svakojakim
blagom miriše, ali daleko od toga da bude rajsko.
To je na nama ljudima, generaciji novih graditelja)
Kad rijetka i mudra čovjeka život nanese ovamo,
on zastane, pošuti i duboko u sebi osjeti: ovo mjesto je
izvor teške i ponosne davnine. Hvala mu na svemu
što je davalo i daje srcu svoje domovine, plamenu naroda
svoga i tajni svoje vjere. Neka poživi u slozi i sreći,
pa zasja i krene naprijed. Boljitku, blagostanju, pjesmi...
Sretan Vam Dan Općine Zrinski Topolovac,
umnom vodstvu i čestitom mnoštvu.
Jednom će ovdje stajati velika ponosna ploča,
zaslužnim ljudima, krotkim dušama, palim junacima.
Ploča Dobrih Topolovčana.
Vlado Karagić
