1. Otkrivanjespomenika uJakopovcu, 29.10.2016.
Braćo po ponosu, tuzi i imenu. Okupismo se ovdje u čast i slavu usnuloj vojsci
mučenika. Prekasno da im budemo zemaljska pravda. Pregorko, kao nijema kišna molitva.
Bila jednom poražena vojska Hrvata, predana maču
pobjednika, pravdi bez pravde, sudu bez suda. Njihova
priča je toliko jednostavna i teška da stane u zrno
pšenice, u svjetlo svijeće, u kišnu kap, a opet toliko
gorka i surova kao pregažena ledina.
Krivi su, što bijahu rođeni na međi dviju ruševina: na
razvalinama carstava i ruševini epoha. Krivi su što su
stali pod zastavu svoga doma i svog roda. Krivi su što su
voljeli zemlju, blago u suton i njivu u zoru. Krivi su što
su vjerovali vjeru svojih pradjedova.
Što god da su sagriješili u Velikomratu, u kom se
svaka strana borila preko svih svojih granica, bijaše
otkupljeno mučeništvom. Što god da su teškog i
nemilosnog bili počinili, bijaše poništeno krvlju. Bijela
se njihova košulja natopila
drevnim žrtvenim znamenom i smrt im posta zora.
O, svijete! U tebi su onomad ljude zbog vjere bacali lavovima, a lavove psima. Od davnina
su branitelje ognjišta davali pravdi mača i nemilosti ognja. Najlakše od svega bijaše satrti
zemlju, raniti majku - ubiti čovjeka.
O, zemljo! Na svakog od njih bijaše stotina i još po stotinu stotina. Bezimen grob. Tišak
pod brezom il' huda, zlehuda neka jama. Za svakimod njih bijaše majka i tisuće marama u
crnini pod svijećama. Najteži od svega bijaše šapat. Njihovo se ime spominjalo uz najtiši
šapat ovoga svijeta.
Po njihovoj žrtvi zacrni se zemlja u bijelim zorama, Iz njihove pšenice namjesto kletve
proklija nada i niknu sloboda. Danas im izmolimo mir, sveti mir pod zvonima predaka, danas
im budimo sva mrakom preoteta ljubav, dajmo im dah i glas.
Hrvati! Braćo po ponosu i gorkoj sudbini! Nije mržnja ono što nas ovako okupi danas.
Ima nad nama Onaj Koji Sve Liječi i Onaj Koji Se Sveti. Dođosmo ovdje u čast i slavu
mučenicima svog roda, sedamdeset ljeta poslije, biti im utjeha i pravda. I nije prekasno!
Svaki će među Vama primiti neki trag i poznati neki znak. To duše u molitvi zbore s dušama i
nesta boli, smrti nesta. Tri su Martina i njihova družba mučenika i sve one stotine stotina, živi
u našimsrcima.
Nek' čuje nebo. Nek' gori svijeća. U ime zemlje, u ime neba, u ime anđela, nek im je laka
hrvatska gruda.
