Skip to main content
Polazak u prvi razred  Uspješno uključivanje u razred  utječe na  cjelokupno školovanje i prilagođavanje djeteta.
SKRB O ODGOJU I OBRAZOVANJU DJETETA  ZAJEDNIČKA JE ZADAĆA RODITELJA I UČITELJA - prvi je susret djeteta  s jasnim i nedvosmislenim zahtjevima društva o tome što moraju naučiti i postići
Čemu se  treba  prilagodit? - novoj  sredini  - vršnjacima,  odraslim osobama i stalnim  obvezama  - dužem  sjedenju  i  odvajanju  od roditelja  -  ustrajnosti  da se dovrši započeti posao -  samostalnom  snalaženju u situacijama u kojima su djetetu pomagali roditelji dužoj  usredotočenosti  pažnje na učenje sudjelovanju u radu i igrama koje traže  poštivanje pravila
Prvi susret  sa  školom radostan zbunjen ravnodušan radoznao prestrašen pun očekivanja
Kako djetetu  predstavljamo školu? ŠKOLA KAO NEŠTO PREKRASNO Neki roditelji su, u najboljoj namjeri, skloni pretjeranom uljepšavanju onoga što dijete u školi očekuje – lijepe knjige, dobra učiteljica, dobri prijatelji, samo igranje … Kako će djeca uskoro sama upoznati školu koja nije uvijek takva, nepotrebno se izlažemo mogućnosti da izgubimo povjerenje djeteta.
ŠKOLA KAO PRIJETNJA Neki roditelji se školom služe kao sredstvom za plašenje. Ulazak u školu tada je ulazak na neprijateljski teritorij; uplašeno dijete nije sposobno pokazati svoje dobre strane, nepovjerljivo je prema učiteljici od koje stalno očekuje da će biti kažnjeno.
ŠKOLA KAO IZVOR STREPNJE   Neki roditelji nemaju najsretnija šk. sjećanja te mogu pokazivati strepnju ili strah pred onim što dijete tamo očekuje.   Nemojte ga time opterećivati i obeshrabrivati.   Takva strahovanja prelaze na njega nepotrebno ga blokirajući već na samom početku.   Učinite da škola za njega postane mjesto na kojem će radosno, uporno i sa zanimanjem upoznavati sebe i svoje okruženje.
Stoga: ohrabrite  dijete –  podržavajte pozitivan stav  prema školi  školu predstavite  u realnom  svjetlu  kao nešto što očekuje svu djecu kako bi im se pomoglo da postanu “veliki” u školi će puno učiti, istraživati i vježbati, ali će biti i mnoštvo prilika za igru s drugom djecom
ne iznosite  (riječima, tonom glasa, mimikom i gestama)  stavove koji  obezvrjeđuju  školu,  učitelje, udžbenike, nastavne sadržaje i zadatke  Ako se dijete imalo prilike osvjedočiti da njegovi  roditelji cijene školu  kao nešto vrijedno i važno, ako čuje da je znanje koje tamo stječe značajno za život, iako ne razumije još posve što to znači ono osjeća da je to tako jer nam vjeruje pa to tada  postaje i njegov stav prema školi .
Dijete  će  biti  uspješno  ukoliko  mu  roditelji: pružaju brigu i  podršku iskazuju  jasna i pozitivna očekivanja  na  njegovo učenje i ponašanje pružaju priliku  redovitog sudjelovanja  u životu obitelji i razreda  (u suradnji s učiteljicama) razvijaju  realan pogled  na  njegove trenutne sposobnosti prihvaćaju bezuvjetno dijete  takvo kakvo jest
Zrelost  za  školu tjelesna intelektualna emocionalna socijalna Ovi uvjeti nisu kod djeteta jednako razvijeni i te razlike trebamo svi uvažiti.
Tjelesna  zrelost razvijena tjelesna muskulatura - dobar vid i sluh - razvijena navika normalnog hranjenja i kontrola organa za izlučivanje  -
Intelektualna  zrelost -  obuhvaća  razvoj govora i jezika  - mogućnost usmjeravanja i  održavanja pažnje  (15 do 20 min.) - razvijenost  mišljenja, opažanja,  pamćenja…
Emocionalna  zrelost - djetetove  reakcije  su  primjerene  situaciji - razvija  emocionalnu kontrolu  (kočnice)  –  smanjuje intenzitet doživljaja  (ljutnja, bijes…) - spremno je  odgoditi  svoje  potrebe - može  razumjeti da ne uspijeva  u svemu i odmah  - zbog neuspjeha  neće odustati  ili  optuživati samo sebe,  već će uložiti pojačani napor
Socijalna  zrelost - dijete se može odvojiti od obitelji i prilagoditi skupini vršnjaka  - komunicirati, sklapati i  održavati prijateljske odnose s  djecom i odraslima - surađuje s djecom i usklađuje svoje ciljeve i želje s pravilima i ciljevima grupe
Spremno  dijete: se može usredotočiti na priču /samostalan rad i odgoditi vlastite želje  može ispričati ili točno prepričati priču ne treba znati čitati i pisati, ali treba  imati razvijenu glasovnu analizu i sintezu te znatiželju i ustrajnost ima razvijene prostorne odnose  (lijevo, desno)
Što  trebaju  činiti  roditelji? Iako će Vaše dijete najčešće pričati s oduševljenjem o školi,  moguća su razočaranja i frustracije.  Saslušajte   dijete pažljivo i  s razumijevanjem .  Provjerite kod učiteljice  što se dogodilo, posavjetujte dijete kako da se konstruktivno ponaša.  Ne odobravajte   ni u kom slučaju ako je  agresivno, svadljivo, neugodno  prema drugoj djeci jer će to rezultirati neomiljenošću među vršnjacima.
Obratite se učiteljici  ako dijete ima dugotrajne  poteškoće u koncentraciji  i praćenju nastave (možda će biti potrebna pomoć stručne službe) ili ako se ne privikava lako razredu i  nije steklo prijatelje .  Potražite logopedsku pomoć  ako dijete ima poteškoće sa savladavanjem slova  ( poteškoće čitanja i pisanja). Kod  svih je  poteškoća  bitno da postupate sabrano i  ne optužuje dijete  upravo kad ono treba puno podrške i razumijevanja kao niti  učiteljicu ili sebe  kada je vaša  suradnja presudna za djetetov napredak .
Stvorite  realan pogled  na djetetove sposobnosti  – nitko ne može u svim aktivnostima postizati dobre rezultate. Prihvatiti dijete  takvo kakvo jest  – ne pokušavati preko djeteta ostvarivati svoje želje i ambicije. Ako u obitelji ima starije djece, ne uspoređujte ih i ne tražite od djeteta da ih, ni u čemu, dostigne, ako su njegovi talenti drugačiji, niti da «nadmaši» braću i sestre.  Učite  gledati  stvari očima djeteta  – nešto što smatramo «sitnicom»: svađa s prijateljem, nesnalaženje u razredu ili drugo, može biti doživljaj koji je njemu emocionalno važan.
Sudjelujte  u školskom životu djeteta  – pokazujući da vam je to važno utječete na njegov pozitivni stav prema učenju i školi. Redovito se informirajte   o djetetovom napredovanju.  Ponudite   učiteljici   svoju  pomoć  u aktivnostima koje provodi  (radionice, izleti, priredbe…). Slušajte  što vam dijete govori  o doživljajima u školi,  raspravljajte  s njime o tome tako da povećavate njegovu sposobnost pristojnog i konstruktivnog ponašanja.
Imajte  povjerenja  u  svoju  djecu  i  učiteljice! Učiteljica Ines Falak, 2011.