Dokument istražuje romantizam kao umjetnički pokret koji se razvijao u Europi između 1800. i 1840., naglašavajući prenaglašenu subjektivnost, idealizam i iskustva melankolije, posebno kroz koncept weltschmerz. Njegovi glavni predstavnici uključuju Goethe, Schillera, Byrona i druge, koji su kroz svoja djela prikazali duboka emocionalna stanja, unutarnje sukobe i vezu između ljubavi, prirode i umjetnosti. Romantizam se suprotstavlja klasicizmu, favorizirajući originalnost i estetsku funkciju književnosti.