Ibsen, Henrik: Nora / Lutkina kuća (norveški modernizam, moderna psihološka drama (drama), elementi drame s tezom, komorne drame, moderne građanske tragedije ili drame, 1879. g.)
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kaznaDanijela Mikadi
Dostojevski, Fjodor Mihajlovič: Zločin i kazna (ruski realizam, moderni psihološki roman, (epika), elementi monološko-asocijativnog tipa romana, socijalnog (društvenog) romana, kriminalističkog romana, romana ideja (filozofskog romana), 1866. g.)
Hrvatsko pjesništvo (Antun Gustav Matoš, Antun Branko Šimić, Tin Ujević, Dobr...Danijela Mikadi
Hrvatsko pjesništvo (Antun Gustav Matoš - hrvatska moderna, Antun Branko Šimić - hrvatski ekspresionizam, zbirka pjesama Preobraženja (lirika), 1920. g., Tin Ujević - II. razdoblje u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća, Dobriša Cesarić - drugo razdoblje hrvatske književnosti 20. stoljeća) (lirika)
Ibsen, Henrik: Nora / Lutkina kuća (norveški modernizam, moderna psihološka drama (drama), elementi drame s tezom, komorne drame, moderne građanske tragedije ili drame, 1879. g.)
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kaznaDanijela Mikadi
Dostojevski, Fjodor Mihajlovič: Zločin i kazna (ruski realizam, moderni psihološki roman, (epika), elementi monološko-asocijativnog tipa romana, socijalnog (društvenog) romana, kriminalističkog romana, romana ideja (filozofskog romana), 1866. g.)
Hrvatsko pjesništvo (Antun Gustav Matoš, Antun Branko Šimić, Tin Ujević, Dobr...Danijela Mikadi
Hrvatsko pjesništvo (Antun Gustav Matoš - hrvatska moderna, Antun Branko Šimić - hrvatski ekspresionizam, zbirka pjesama Preobraženja (lirika), 1920. g., Tin Ujević - II. razdoblje u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća, Dobriša Cesarić - drugo razdoblje hrvatske književnosti 20. stoljeća) (lirika)
Marinković, Ranko: Kiklop (hrvatska druga moderna, moderni roman, roman lika, egzistencijalistički roman (epika), elementi antiratnog romana, 1965. g.)
Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, Povratak Filipa LatinoviczaDanijela Mikadi
Krleža, Miroslav: Gospoda Glembajevi (drugo razdoblje hrvatske književnosti 20. st./ekspresionizam, psihološka drama, društveno-psihološka drama (drama), 1928. g.)
Krleža, Miroslav: Povratak Filipa Latinovicza (drugo razdoblje hrvatske književnosti 20. st., moderni roman (epika), monološko-asocijativni tip romana, analitičko-psihološki roman, roman o umjetniku (Künstlerroman), roman-esej, 1932. g.)
2. Osnovni pojmovi
dramska situacija (odnos između likova u
nekom trenutku)
dramska radnja (odvija se izmjenom
dramskih situacija)
dramski lik (psihološki ocrtan karakter)
dramski sukob (rezultat suprotstavljenih
stavova likova)
dramska napetost (javlja se kao posljedica
sukoba među likovima)
dijalog i monolog
didaskalije (upute glumcima i redatelju)
3. Termin drama ima više
značenja:
a) književni rod (za razliku od ostalih
rodova)
b) književna vrsta (drama u užem smislu)
c) dramska umjetnost
d) u svakodnevnom životu dramatičan
događaj
4. Osnovni pojmovi u analizi
dramskoga djela
u svakoj drami riječ je o sukobu koji se
pokazuje nekom dramatičnom
cjelovitom radnjom u kojoj se likovi
nalaze između onoga što žele i onoga
što mogu, između pravde i nepravde i sl.
5. Dramski likovi
nalaze se u nekoj situaciji koja je
presudna za njihov daljnji život
oni su psihološki ocrtani, tj. u središtu je
njihov karakter
razvojem dramske radnje zaoštrava se
suprotnost između likova, što dovodi do
dramskoga sukoba
6. Dramska radnja
odvija se izmjenom dramskih situacija
(odnos između likova u nekom trenutku)
u drami se javlja napetost kao rezultat
dramskog sukoba (između dramskih
likova, između pojedinca i kolektiva,
unutar jednoga lika tijekom duljeg
razdoblja i sl.)
7. Dijalog
najpogodniji način za izražavanje
suprotstavljenih stavova jest
iznoseći naizmjenično suprotstavljene
stavove, napetost raste – tako se
suprotnosti produbljuju do situacije u
kojoj više ne može biti pomirenja
nakon tog trenutka sukob se može
razriješiti ili katastrofom ili na neki drugi
način
8. Monolog
(raz)govor lika sa samim sobom
njegovim posredstvom doznajemo o
unutrašnjim razmišljanjima lika
dramski lik iznosi svoj unutrašnji svijet
(razmišljanja, stavove, uvjerenja) kao da
razgovara sa samim sobom ili kao da se
obraća zamišljenom sugovorniku ili
publici
9. Dijalog i monolog
dramska radnja teče pred našim očima
zahvaljujući izmjeni dijaloga i monologa te
ulascima i izlascima glumaca
za odvijanje dramske radnje iznimno je
važan motivacijski sustav u drami –
zašto se neki novi lik ili novo zbivanje uvodi
u radnju te kako se povezuje s prethodnim
likovima i zbivanjima
sustav je usmjeren prema opravdavanju
postupnoga razvoja radnje k nekom cilju i o
njemu ovisi kompozicija djela
10. Dramska kompozicija
vanjska (podjela na činove i prizore)
unutrašnja (tijek dramske radnje:
ekspozicija ili uvod, zaplet, vrhunac
radnje ili kulminacija, preokret radnje ili
peripretija, rasplet)
11. Dijelovi unutrašnje kompozicije
EKSPOZICIJA ili UVOD – najčešće se kratkim
dijalogom upoznajemo s početnom situacijom kojom
se objašnjava početak radnje (ponekad je to samo
prolog)
ZAPLET – uvode se motivi koji pokreću radnju
izazivanjem suprotnosti koje će dovesti do sukoba;
drama se dalje razvija u gradaciji
VRHUNAC RADNJE (kulminacija) – suprotnosti su
na vrhuncu, ali se ne vidi pravac razrješenja
PREOKRET RADNJE (peripetija) – radnja naglo
skreće u određenom pravcu prema razrješenju
RASPLET – razrješenje svih suprotnosti
15. Tragedija
dramska vrsta u kojoj glavni lik
posjeduje iznimne moralne i karakterne
osobine, ali završava tragično zbog
sukoba ideala i stvarnosti ili zbog vlastite
sudbine
16. Tragedija
Podrijetlo: tragedija se razvila iz ditiramba, pjesme
koja se u staroj Grčkoj pjevala u obredima
posvećenim bogu Dionizu: pritom su sudionici bili
ogrnuti jarčevom kožom da bi podsjećali na satire,
Dionizove pratitelje
Naziv: tragedija – jarčeva pjesma (grč. tragos –
jarac, ode – pjesma)
Začetnik: Tespis (6. st. pr. Kr.) – uvodi prvoga
glumca; teme: mitološke
Predstavnici (klasično razdoblje): Eshil, Okovani
Prometej; Sofoklo, Antigona, Kralj Edip; Euripid,
Medeja
Konačan oblik: Tespis je uveo prvoga glumca,
drugoga je uveo Eshil, a trećega Sofoklo
17. Tragedija - obilježja
TRAGIČKI JUNAK – likovi su mitološki junaci visokih
moralnih načela koji slijede svoje ideale, a upravo ih to
vodi u propast
TRAGIČKA KRIVNJA – to nije stvarna krivnja; likovi
djeluju u skladu sa svojim moralnim načelima, ali društvo
ima drukčija mjerila i likovi bivaju proglašeni krivima
TRAGIČAN ZAVRŠETAK – likovi završavaju tragično
zbog toga što ostaju dosljedni svojim moralnim načelima
UZVIŠEN STIL – stil kojim je pisana tragedija različit je od
svakodnevnoga jezika: to je ukrašen govor pun stilskih
figura
KATARZA – to je cilj izvođenja tragedije, pročišćenje
osjećaja kod gledatelja; do katarze dolazi jer gledatelj
proživljava s likovima sve ono što se zbiva na sceni te
tako postaje bolji i plemenitiji
18. Komedija
dramska vrsta u kojoj se na duhovit i
smiješan način pokazuju neke
čovjekove slabosti ili društvene pojave
likovi su u komediji smiješni zbog
naglašavanja njihovih mana
19. Načini pristupa smiješnim
pojavama
HUMOR – ukazuje na neke osobine ili negativne
društvene pojave, ali se prema njima odnosi s
razumijevanjem, bez želje da ih se osuđuje
IRONIJA – podrugljivo se odnosi prema ljudskim
osobinama ili društvenim pojavama jer se govori
suprotno od onoga što se misli
SATIRA – oštro kritizira i ismijava ljudske osobine ili
društvene pojave
SARKAZAM – ruga i komentira zajedljivo, pakosno i
zlobno
GROTESKA – prikazuje osobe i pojave u
izobličenim, nakaznim i neprirodnim komičnim
oblicima pa cjelina djeluje zastrašujuće, istovremeno
i tragično i smiješno
20. Vrste komedije (prema
elementu na kojem je zasnovan
komični učinak)
KOMEDIJA KARAKTERA – naglašava
negativne karakterne osobine
KOMEDIJA INTRIGE – zaplet je obično
rezultat nesporazuma
KOMEDIJA KONVERZACIJE – duhoviti
razgovori, jezične dosjetke i sl.
KOMEDIJA SITUACIJE – neočekivane
situacije u kojima se nađu likovi
21. Grčka komedija
Podrijetlo: komedija se također razvila
iz obreda (koji su slavili plodnost)
Predstavnici: Aristofan, Žabe, Oblaci,
Ptice; Menandar, Čovjekomrzac (grčki
komediografi)
Teme: suvremene (ukazivanje na
negativne društvene pojave)
23. Komedija – obilježja
TIPIČNI LIKOVI – likovi su predstavnici
različitih tipova ljudi: stari škrti otac, mladi
rastrošni sin, lukavi rob i dr.
JEZIČNA KARAKTERIZACIJA – likovi su
obični rimski građani i govore kao i ostali ljudi
sredine u kojoj pripadaju: to je jezik kojim se
izražava rimski pučanin
KOMEDIOGRAFSKI POSTUPAK QUID PRO
QUO (koje za koje) – produljeni nesporazum,
tj. situacija u kojoj jedan lik misli na jedno, a
drugi na drugo
GLAZBA I PLES – uvodi ih Plaut da komediju
prilagodi ukusu publike
24. Rimska komedija
Fabula palijata – rimska komedija koja
je nastala prema grčkom uzoru
(Plautova komedija nastala je pod
grčkim utjecajem, a igrala se u grčkim
kostimima i u grčkom ambijentu;
utemeljena na komediji situacije
Plautovska komedija – komedija
pisana po uzoru na Plauta; u Hrvatskoj
je najpoznatiji predstavnik Marin Držić
(Skup, Dundo Maroje)
25. Drama u užem smislu
pred gledatelja iznosi ozbiljnu dramsku
radnju u kojoj uglavnom nema komičnih
elemenata
njezin završetak može, ali i ne mora biti
tragičan
dramska se napetost razrješuje između
komičnoga i tragičnoga
26. Pastorala (pastirska drama)
javlja se u talijanskoj književnosti 16.
stoljeća (renesansa)
radnja se odvija u idiličnoj prirodi
glavni su likovi pastiri i pastirice
najznačajnija talijanska renesansna
pastorala: Aminta (Torquato Tassa)
najznačajniji hrvatski autori pastorala:
Marin Držić (Tirena, Venera i Adon,
Grižula/Plakir) i Ivan Gundulić (Dubravka)
27. Melodrama
glazbeno-scensko djelo u kojem dramski
tekst prati glazba koja dopunjuje i
naglašava dramsku radnju
nastala je u 17. stoljeću (barok)
dubrovački barokni autori pišu
melodrama viteške, mitološke i
pastoralne tematike
najznačajniji autori: Ivan Gundulić
(Dubravka) i Junije Palmotić (Pavlimir)