Antun Gustav Matoš i Antun Branko Šimić su ključne figure hrvatske književnosti s obilježjima moderne i ekspresionizma. Matoševa poezija se ističe simboličnim temama ljubavi i smrti, dok Šimićeva ekspresionistička lirika naglašava unutarnji svijet i čuđenje svijeta. Oba autora doprinijela su razvoju hrvatske književnosti kroz jedinstvene stilove i teme, stvarajući trajne umjetničke vrednote.

1. Antun Gustav Matoš (1873. – 1914., moderna)
Antun Branko Šimić (1898. – 1925., ekspresionizam)
Augustin Tin Ujević (1891. – 1955., II. razdoblje hrvatske
književnosti)
Dobriša Cesarić (1902. – 1980., II. razdoblje hrvatske
književnosti)
Hrvatsko pjesništvo (lirika)
Danijela Mikadi, mag. educ. philol. croat.

2. Antun Gustav Matoš

3. Antun Gustav Matoš
 hrvatski književnik, novinar, kritičar, polemičar i glazbenik
 pisao je poeziju i prozu, a okušao se i u dramskom stvaralaštvu
 rođen u Tovarniku, a odrastao i školovao se u Zagrebu
 dezertirao iz vojske pa je kao vojni bjegunac bio prisiljen živjeti i raditi u inozemstvu gotovo 15 godina
 pet je godina živio u Parizu gdje se izravno upoznao sa simbolizmom i impresionizmom
 središnja ličnost hrvatske moderne
 važnim datumima iz njegova životopisa određuje se trajanje moderne: početak je obilježen objavljivanjem novele
Moć savjesti 1892., a završetak Matoševom smrću 1914. g.
 najbolji je pjesnik hrvatske moderne i najveći artist među novelistima
 prvi je u hrvatsku književnost uveo pejzaž kao samostalnu temu
 u svoje doba najviše je pridonio povezivanju hrvatske i moderne europske književnosti
 djela (novele i lirske pjesme):
 Iverje, Novo iverje i Umorne priče (novelističke zbirke)
 zbirka pjesama Pjesme objavljena je posmrtno (1923.)
 djela (putopisi i eseji):
 Vidici i putovi, Naši ljudi i krajevi, Ogledi
 putopisnu prozu karakterizira lirizam i impresionizam (teza o povezanosti ljudi i krajeva)
 najpoznatiji je njegov putopis Oko Lobora, a esej Umjetnost i nacionalizam

4. Matoševa poezija
 Matoš se poezijom počeo baviti relativno kasno: prvu je pjesmu objavio tek
1906. g.
 u osam godina napisao je osamdesetak pjesama koje je uglavnom
objavljivao po časopisima, a pjesme su u zbirci objavljene tek posmrtno
(Pjesme, 1923.)
 legenda kaže da mu je poezija, zapravo, bila zamjena za glazbu: naime,
Matoš je svirao violončelo, a zbog bolesti je morao prestati svirati
 time se objašnjavaju sugestivnost, ritmičnost i muzikalnost kao neka od
temeljnih obilježja Matoševe poezije
 njegovo je pjesničko stvaralaštvo simbolično obilježeno temama ljubavi i
smrti: prva je objavljena pjesma Utjeha kose (1906.), a posljednja napisana
Notturno (1914.), a između tih dviju pjesama smjestile su se pjesme
različite tematike
 kajkavskom pjesmom Hrastovački nokturno započinje moderna hrvatska
dijalektalna lirika

5. Pjesnički program (programatske
pjesme): Mladoj Hrvatskoj, Srodnost
 u Mladoj Hrvatskoj pjesnik naglašava magičnu sugestivnost lirske
poezije te težnju čistoj ljepoti (Ljepoti čistoj himnu zapjevajmo), a na
kraju poziva na uskrs hrvatskoga pjesništva, odnosno na zajedništvo
modernističkih pjesnika
 Matoš se najviše u svojoj poeziji približio simbolizmu
 u pjesmi Srodnost iznosi simbolistički program:
Višega života otkud slutnja ta
Što je kao glazba budi miris cvijeća?
Gdje je tajna duše, koju đurđic zna?
 težeći idealu ljepote koja se krije iza pojavnosti vanjskoga svijeta (kako
je to učinio Baudelaire u pjesmi Suglasja), Matoš piše sugestivnu
impresionističko-simbolističku poeziju savršene forme (najčešće sonet)

6. Pjesnička tema – ljubav: Utjeha kose,
Djevojčici mjesto igračke, Samotna
pjesma
Utjeha kose
 temeljni su motivi u ovoj pjesmi ljepota, ljubav i smrt
 budući da već u prvo stihu Matoš uvodi motiv sna, time na neki način
određuje način čitanja pjesme: sve što slijedi nakon čitanja prvoga stiha
pripada snu – dvorana kobna, odar, agonija svijeća…, a svi se ti motivi
sjedinjuju u oksimoronu smrt krasna
 lirski se subjekt otkriva od prvoga stiha (Gledo sam te sinoć.), a
njegovo je emocionalno stanje prikazano stihovima U slijepoj stravi i u
strasti muke, / U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
 na kraju pjesme, u poanti, ljepota / ljubav nadvladava čak i samu smrt,
a san dobiva dodatnu dimenziju: Pa mi reče: „Miruj! U smrti se
sniva!”//

7. Pjesnička tema – domovina: Gospa
Marija, 1909., Stara pjesma, Gnijezdo
bez sokola, Kod kuće
 Matoševa se domoljubna poezija može podijeliti u dvije faze:
 kao prognanik piše zanosnu, osjećajnu i patetičnu poeziju u kojoj idealizira
domovinu, nastavlja se na tradiciju iliraca, Šenoe i Kranjčevića
 takva je pjesma Gospa Marija
 u pjesmama koje piše nakon povratka u domovinu (1909., Stara pjesma)
ironijski i kritično progovara o domaćim prilikama sasvim depatetizirajući
domoljubnu temu

8. 1909.
 pjesma je nastala povodom 100. obljetnice rođenja Ljudevita Gaja
 stotinu godina kasnije Matoš, koji se nakon duga izbivanja vratio u
Hrvatsku, slika Hrvatsku na vješalima: njegova je domovina izdana,
obješena, a izdajnici (žbiri) brišu i njezino ime
 pjesma je pisana u obliku soneta: u katrenima se slika obješene (žene)
prikazuje statično, bez glagola, a pjesnik se služi elipsom (Na vješalima.
Suha kao prut./ Na uzničkome zidu. Zidu srama./) i neobičnom poredbom
(Ubijstva mjesto, tamno kao blud) stvarajući dramatičnu sliku
 u drugoj se strofi lirski subjekt izravno otkriva pokazujući svoj odnos prema
prethodnoj slici: žena ga podsjeća na majku i voljenu ženu, osobe do kojih
mu je najviše stalo
 u tercinama dolazi do obrata: u prvoj se tercini izdvaja motiv žrtve za
domovinu koja se povezuje s biblijskom žrtvom (krvavi znoj), a u drugoj se
tercini otkriva značenje alegorije: obješena je žena zapravo domovina (Jer
Hrvatsku mi moju objesiše), čime se u alegorijskoj slici izjednačava ljubav
prema domovini s ljubavlju prema najbližima

9. Impresionistički pejzaž: Jesenje veče,
Notturno
 kada se raspoloženje, emocije ili slutnje prikazuju slikom pejzaža,
govorimo o impresionističkom pejzažu: u pjesmi Jesenje veče to je
slutnja života kao onog što dolazi nakon umiranja, a u pjesmi Notturno
to je slutnja smrti
 Matoš se u svojoj poeziji najviše približio impresionizmu i simbolizmu
 u središtu je njegove poezije jezik i njegove izražajne mogućnosti
 za Matoša je lirska pjesma ponajprije estetsko djelo formalno savršena
oblika
 najčešće je pisao sonete

10. Jesenje veče
 slikom pejzaža pjesnik pokazuje duhovni pejzaž: pjesma je pjesnikova
impresija, odraz njegova raspoloženja
 u katrenima se donosi slika jeseni: epitetima (olovne i teške snove),
personifikacijom (sunce u ranama mre) i onomatopejom (crneći se crnim
vranama) ocrtava se jesenski krajolik kao siv i tmuran, odnosno kao prostor
u kojemu sve umire
 u tercinama dolazi do obrata: javljaju se motivi života (ceste i čovjeka), a u
posljednjoj tercini dominira motiv jablana koji simbolizira život: Samo
gordi jablan lisjem suhijem / Šapće o životu mrakom gluhijem, / Kao da je
samac usred svemira./
 arhaizmima suhijem i gluhijem slikovito se prikazuje ciklus umiranja i
ponovnoga rađanja u prirodi
 pjesnički ritam prati temeljno raspoloženje: usporenom ritmu u katrenima
suprotstavljen je pomak u posljednjoj tercini: nada koju donosi jablan kao
da usporava ritam
 dakle, iako nam se čini da je sve mrtvo, motivom jablana ukazuje se na
svevremenski ciklus života i umiranja u prirodi

11. Notturno
 * notturno – noćni (krajolik)
 posljednja je napisana Matoševa pjesma
 nastala je nekoliko dana prije pjesnikove smrti
 ugođaj noćnoga krajolika prikazan je pjesničkim slikama: vizualnim
(mlačna noć u selu; mrki toranj i blaga svjetlost; željeznicu guta već
daljina), auditivnim (u selu lavež, Sitni cvrčak sjetno cvrči; S mrkog tornja
bat / Broji pospan sat; Sve je tiši huk) te olfaktivnim (Ljubav cvijeća – miris
jak i strasan)
 asonancom i aliteracijom dočarava se ugođaj spokoja koji donosi mir:
Mlačna noć; u selu lavež; kasan (asonanca), sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
(aliteracija i onomatopeja – cvrčak cvrči)
 asonanca i aliteracija povezuju se u stihu Blaga svjetlost sipi sa visina, čime
se sugestivno naznačuje dolazak smrti koja donosi mir, a prikazana je
simbolom željeznice koja nestaje u daljini (život koji odlazi)

12. Antun Branko Šimić

13. Antun Branko Šimić
 rođen u Drinovcima (Hercegovina)
 školovao se u Širokom Brijegu, Vinkovcima i Zagrebu
 iako je bio odličan učenik, gimnaziju nije završio
 pokrenuo je ekspresionističke časopise Vijavica (1917.) i Juriš (1919.)
te Književnik (1924.)
 djela: zbirka pjesama Preobraženja (1920.)
 ljubav i smrt dominantne su pjesničke teme u Šimićevu stvaralaštvu

14. Preobraženja (1920.)
 naslov zbirke: svijet se u poeziji preobražava u pjesnikovu ekspresiju,
tj. u pjesnikov izraz stvarnosti (ekspresionistička poetika)
 zbirka je sastavljena od četrdesetak pjesama: svoj pjesnički svijet Šimić
otvara programatskim pjesmama Pjesnici i Moja preobraženja,
središnji dio zbirke čine pjesme koje obrađuju egzistencijalne teme –
pjesništvo, ljubav, tijelo, smrt, odnos prema Bogu (Povratak, Ljubav,
Hercegovina), a zbirka završava pjesmama Opomena i Budući,
svevremenskim porukama upućenim imaginarnom čitatelju
 pjesme su pisane slobodnim stihom
 izraz je sažet (škrtost izraza), uglavnom nema interpunkcije (točke,
zareza i sl.), a važan je grafički izgled pjesme jer se njime ukazuje na
sadržaj

15. Šimićeva poetika
 umjetnost nije preslikavanje stvarnosti (antmimetičko načelo)
 ekspresija je izraz čovjekove unutrašnjosti, njegove unutrašnje
(duhovne) stvarnosti
 umjetnost nije oponašanje prirode
 umjetničko djelo predstavlja osjetilnu irealnost: Zbilja nije izvan nas, nego
u nama. (Kurt Pinthus)
 boja je u ekspresionističkom djelu potpuno autonomna: umjetnik ne
preslikava boje iz stvarnosti (npr. plavo nebo), već bojom izražava
svoju duhovnu stvarnost
 stoga je uporaba boja ovisna samo o umjetnikovoj volji
 u književnom je djelu važna vizualna sastavnica: oluji boja odgovara
oluja jezičnih slika – tako se pobuna spaja s osjećajem tjeskobe i straha

16. Programatske pjesme: Pjesnici, Moja
preobraženja
Pjesnici
Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu
Metaforom čuđenje uvodi se motiv začudnosti u
doživljaju svijeta: pjesnik svijet vidi i doživljava
intenzivnije – to je otvoren pristup svijetu, bez onoga što
nam je nametnula navika. Čuđenje je zapravo način
otkrivanja svijeta.
Metaforom vječno treptanje početnom se motivu
proširuje značenje: pokazuje se da se u pjesništvu
stvarnost preobražava.

17. Pjesnici
 pjesma je sastavljena od triju strofa: monostiha, distiha i trostiha
 ima kružnu (cikličku) kompoziciju: završni je motiv varijacija početnoga stiha
 središnji dio pjesme čine dva temeljna motiva: oči (epiteti / velike, nijeme) i
svijet (metafora ćutanje što ih okružuje i muči) – pjesnici su ti koji spoznaju
egzistencijalnu tjeskobu, a njihova je poezija odraz takva svijeta
 biti vječno treptanje znači biti trenutak svjetla u takvu svijetu
 tako se ostvaruje kružna kompozicija: pjesnici su čuđenje (pristup svijetu) i
treptanje (mijenjanje svijeta)
 takav je pristup svijetu u duhu kozmičkoga ekspresionizma (pjesnik-prorok)
Forme stvari u prirodi su nijeme, bez zvuka, mrtve za veći dio ljudi. (…) Umjetnik
odstvaruje stvari. Umjetnik oduzimlje ono što prije nije dopuštalo da čujemo njihov
unutrašnji glas. (…) Duša stvari govori duši čovjeka. Ako svaki čovjek ne čuje ono što
govore stvari, zar to znači da stvari ne govore čovjeku? (Vijavica, 1918.)

19. Moja preobraženja
 u pjesmi je temeljni stvaralački postupak kontrast, a utemeljen je na
odnosu pjesnik – svijet
 javlja se ekspresionistička uporaba boje: crnoj (bezdana i mučna noć)
suprotstavljena je bijela (blijedo meko lice, kristalno jutro)
 varirajući te motive u posljednjoj strofi, Šimić naglašava
egzistencijalnu temu odnosa čovjeka i svijeta
 u ovoj se programatskoj pjesmi naglašava teza da je književno
stvaralaštvo način preobražavanja stvarnosti, odnosno da je smisao
pjesničkoga poziva biti svijetla nepromjenljiva i vječna zvijezda / što s
dalekog će neba noću sjati / u crne muke noćnih očajnika.

20.  za Šimića je umjetnost izraz pjesnikove duhovne stvarnosti: u
književnosti se stvarnost preobražava u pjesnikovu ekspresiju
(ekspresionistički sliku svijeta)
 pjesnik je vizionar; on je čovjek koji odstvaruje stvari, odnosno čovjek
koji vidi i doživljava svijet drukčije (intenzivnije) od drugih ljudi
 umjetnost predstavlja najintenzivniji doživljaj života, a on se reflektira
kroz samoga umjetnika
 dakle, umjetnost treba odražavati bit čovjekova postojanja
 pritom umjetnosti nije namijenjena nikakva uloga: umjetnost je
autonomna, neovisna
 vizualna slika (osjetilna stvarnost) preobražava se u pjesnikovoj svijesti
u ekspresiju (duhovnu stvarnost)
 posebnu ulogu u ekspresiji pjesnikove stvarnosti imaju boja i grafički
oblik pjesme

21. Hercegovina
 lirska (pejzažna, refleksivna) pjesma u kojoj se tematizira zavičajni krajolik,
koji se u pjesnikovoj svijesti preobražava u ekspresiju (duhovnu stvarnost)
 temeljni su motivi konkretna (osjetilna) stvarnost, koja se preobražava u
ekspresionističke pjesničke slike
konkretna stvarnost →→→ ekspresionističke pjesničke slike
 kuća parnog mlina → vizualna slika: krvlju namrljana uglasta i gruba /
slikarija na nebu (metafora)
 užarene opeka → vizualna (nebrojene užarene opeke) i auditivna slika
utemeljena na personifikaciji: sve glasnije viču
 crni vlak → auditivna slika utemeljena na gradaciji: crni vlak se vuče /
odmjereno udara / i vrišti
 kuće stabla dvorišta i njive → vizualna pjesnička slika
 svijetli bijeli prozori → vizualna pjesnička slika

22. Hercegovina
 javlja se ekspresionistička uporaba boje: plava (smirenje, duhovnost),
crvena, crna (negativne emocije), bijela, žuta (pozitivne emocije)
 metaforičnim slikama pjesnik izražava svoju ekspresiju: slikarija na nebu
(negativni doživljaj svijeta: krvlju namrljana), vlak (život koji ide kraju),
prozori (svijetli trenutci)
 pritom se služi kontrastima: tišina – vikanje, mrak – svjetlo, svečani trenuci
– crni život (duhovni mir nasuprot osjetilnoj stvarnosti)
 pjesma je sastavljena od sedam strofa različite duljine
 grafičkim rasporedom stihova istaknuti su neki motivi (Ja koracam
livadama plav od sutona; Noć i ja na brdu)
 u posljednjim dvjema strofama stihovi postaju sve kraći, čime se izraz
povezuje sa sadržajem (skraćivanje stihova kao sužavanje ljudske svijesti)
 pjesnički je ritam polagan: postiže se osobitim rasporedom riječi, glasovnim
figurama (asonanca), nizanjem stihova različite duljine, ponavljanjem,
grafičkim oblikom, izostavljanjem interpunkcije

23. Šimićeva poetika – ključni pojmovi
 pjesnikova ekspresija
 duhovna stvarnost
 poezija kao govor boje, zvuka i ritma
 vizualne i auditivne pjesničke slike
 simbolika boje (jake boje, kontrasti)
 slobodni stih
 sažet izraz (škrtost izraza, eliptičan izraz) – dojam krika
 odsutnost interpunkcije
 grafički raspored stihova (činitelj ritma, ali ukazuje i na sadržaj)
 činitelji pjesničkoga ritma (duljina stihova, zvučne figure: asonanca,
aliteracija, onomatopeja, ponavljanja, opkoračenje, prebacivanje, prijenos,
grafički raspored stihova)

24. Augustin Tin Ujević

25. Augustin Tin Ujević
 rodio se u Vrgorcu
 nakon školovanja u Imotskom, Makarskoj i Splitu došao je na studij u Zagreb
 najprije je ušao u krug ljudi okupljenih oko Matoša, ali se kasnije sukobljava s njim i
udaljuje od pravaških ideja zagovarajući ideju ujedinjenja južnoslavenskih naroda
 uoči Prvoga svjetskog rata otputovao je u Pariz i tamo ostao do 1919. g.: iz Pariza se
vratio kao razočaran čovjek, a do 1940. boravio je povremeno u Beogradu, Sarajevu i
Splitu
 nakon toga vratio se u Zagreb i djelovao kao profesionalni književnik i prevoditelj
 najznačajniji je hrvatski pjesnik u 20. stoljeću: u svojem pjesništvu uspješno je spajao
hrvatsku tradiciju s modernom europskom književnošću, zbog čega se često naziva
klasikom modernizma
 djela: Lelek sebra, Kolajna, Auto na korzu, Ojađeno zvono, Žedan kamen na studencu
(pjesničke zbirke); Ljudi za vratima gostionice, Skalpel kaosa (prozni tekstovi)

26. Ujevićeva poetika
Ujevićev „pjesnički pluralizam”:
Ja sam jedna osoba složena od više drugih.
 Rane pjesme (Shvatimo lekciju ovih uspomena i ovih relikvija slave!)
 nastaju pod utjecajem hrvatske književne tradicije i A. G. Matoša
 pisane impresionističko-simbolističkim stilom, a zajednička su im obiljećja: klasičan oblik (sonet),
pravilan stih, bogata rima i naglašene zvučne figure)
 u sadržaju prevladavaju domoljubni, intimni i pejzažni motivi
 sonet Za novim vidicima, prva tiskana pjesma (1909.); sonet Petar Zoranić; pjesma Naše vile; sonet
Oproštaj, objavljen u antologiji Hrvatska mlada lirika (1914.)
 Prva faza (Sveta, božanska, duboka samoćo!)
 prve dvije pjesničke zbirke, nastale tijekom boravka u Parizu, donose zaokret prema modernoj europskoj
poeziji (Baudelaire), s odjecima trubadursko-petrarkističke tradicije
 to je poezija intimnih preokupacija, prožeta pesimizmom
 u pjesmama se isprepleće tragičan osjećaj usamljenosti s motivom metafizičke, duhovne ljubavi prema
imaginarnoj ženi
 uz samoću i ljubav Ujević je u njima zaokupljen i temom pjesništva
 u ovoj je fazi prisutan sonetni oblik i vezani stih, ali se napušta čvrsta, klasična struktura stiha i strofe
 zbirke: Lelek sebra (1920.) i Kolajna (1926.)

27. Ujevićeva poetika
Ujevićev „pjesnički pluralizam”:
Ja sam jedna osoba složena od više drugih.
 Druga faza (Meni je sveta tuga, a svetija radost.)
 novi obrat, od emocionalne prema misaonoj poeziji
 Ujević se od vlastite intime okreće prema vanjskom svijetu
 rezultat su refleksivne, gotovo filozofske pjesme
 teme se razvijaju u širokom rasponu: od slavljenja ljudskoga rada i stvaranja, preko zanesenosti
prirodom do uzleta u svemirske visine
 zajedničko je obilježje pjesama iz ove faze osjećaj prkosa, snage i životnosti te povratak vjere u čovjeka
 u obradi tema javljaju se „kranjčevićevske vizije” i nadrealistički prodori u podsvjesno
 umjesto vezanoga stiha sve je zastupljeniji stih oslobođen rime („ritmizirani slobodni stih”)
 zbirke: Auto na korzu (1932.) i Ojađeno zvono (1933.)
 Treća faza (Ja cijenim mudrost koja ne ubija život i ne odbija od života…)
 posljednja zbirka donosi postupno smirivanje
 Ujević se miri sa svijetom i, pomalo rezigniran, prihvaća život onakav kakav jest
 pjesme su duljeg oblika i otvorene strukture, dok su stihovi različite duljine, ponekad nepravilno
rimovani, a ponekad slobodni
 zbirka Žedan kamen na studencu (1954.)

28. Oproštaj (programatska pjesma)
 kao mlad pjesnik Ujević je objavio sonet Oproštaj u zborniku Hrvatska mlada lirika
(1914.)
 napisao ga je starom grafijom (slovopisom) i jezikom Marulićeva vremena
 u Oproštaju iznosi pjesnički program mladih pjesnika
 u katrenima se uvodi motiv slobode pjesničkoga stvaralaštva i odnos mladih pjesnika
prema tradiciji
 alegorijski motiv lađe koja plovi iz luke Ujević je preuzeo od Marka Marulića, ali već u
prvoj strofi naglasio je epitetima da su njezina jedra voglna, smina i noua (slobodna,
smjela i nova) te da joj nitko ne određuje put: gre prez chog uoiuode al sachonodafca
(odlazi bez ikakva vođe ili zapovjednika)
 u drugom se katrenu odaje počast Marku Maruliću, splitskom začinjavcu koji stoji na
početku hrvatske umjetničke književnosti: premda su buntovnici, mladi pjesnici poštuju
tradiciju
 u tercinama se uvodi novi motiv – motiv odlaska: iako poštuju Marulića koji
predstavlja tradiciju (metonimija), mladi se pjesnici-buntovnici od njega opraštaju
tražeći nove putove: chorugfa nam chiuhta; gremo, mi puntari! (naša zastava/stijeg
leprša; odlazimo, o mi, buntovnici!)

29. Lelek sebra (1920.), pjesma
Svakidašnja jadikovka
 naslov pjesničke zbirke najavljuje njezinu tematiku: lelek je jauk, a sebar je rob
 u njoj se Ujević javlja kao ekspresionistički pjesnik koji se emocionalnim krikom buni protiv svijeta kojem
pripada, a pritom je njegov glas pesimističan i optužujući
 Svakidašnja jadikovka pisana je u formi lamentacije: to je tužaljka u kojoj se lirski subjekt žali na svoj
položaj u svijetu
 pisana je osmercem i sastavljena od 21 terceta
 temeljni je motiv egzistencijalna samoća pokazana slikom duhovno stara mladića: Kako je teško biti slab, /
kako je teško biti sam, / i biti star, a biti mlad! /
 taj se motiv postavlja u kontekst čovjekova života i utemeljen je na kontrastu: na jednoj je strani djetinjstvo
kao doba u kojem se čovjek osjeća sretnim i nada lijepu životu, a na drugoj je strani život pun gorčine i
stalnih padova (lomova)
 u svojem obraćanju Bogu lirski subjekt uvodi biblijske motive (npr. Sin tvoj, dolina svijeta turobna)
 nakon očaja i krika dolazi do rezignacije: parafrazom se naglašava temeljni motiv duhovno stara mladića
(antonimi: star – mlad)
 glasovnim se figurama ističe temeljni motiv (anafora: Kako je teško biti slab, / kako je teško biti sam, /), a
polisindetonom se naglašava doživljaj svijeta (I biti slab i nemoćan, / i sam bez igdje ikoga, i nemiran, i
očajan. /)
 služeći se metaforama (sjaj zvijezde, duge, varke, lovor…) i gradacijom (I nema sestre ni brata, / i nema
oca ni majke, / i nema drage ni druga. /) slikovito se naglašava motiv egzistencijalne samoće

30. Kolajna (1926.)
 naslov: Ove su riječi crne od dubine (…) // - No one samo imati će
cijenu, / Ako ih jednom, u perli i zlatu, / Kolajnu vidim slavno obješenu,
/ Ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
 kolajna je ogrlica, odnosno ‘vrpca na kojoj je nešto nanizano’: Ujević
je u svoju Kolajnu nanizao 48 nenaslovljenih pjesama (uglavnom
soneta) posvećenih imaginarnoj ženi
 temeljni su motivi u njoj ljubav, samoća i pjesništvo
 zbirka je pisana vezanim stihom u duhu trubadursko-petrarkističke
poezije
 antologijske pjesme: Notturno, Božanska ženo, Gospo nepoznata…

31. Auto na korzu (1932.), pjesma Visoki
jablani
 motiv visokih jablana kao simbola za izdvojene pojedince koje svijet ne razumije Ujević
ocrtava nizom vizualnih i auditivnih pjesničkih slika: jablani su personificirani (Oni imaju
visoka čela, vijorne kose, široke grudi), a genijalnost izdvojenih pojedinaca rezultat je
duboke patnje (ljudi svojih djela, djeca svojih ruku, / rođena u plaču, sazrela u muku)
 unatoč svemu, takvi pojedinci vode čovječanstvo (Njina muška desna neprestano zida /
dvore čovječanstva. Dom Prometeida!), iako ih neki ljudi (mračna rulja; glupani, hulje)
osuđuju
 temeljni je stilski postupak kontrast: genijalnim pojedincima suprotstavljen je svijet
običnih ljudi, a međusobni je odnos pun nerazumijevanja: Mi stupano bijelim dolom u
tišini, / oni, sami, gordi, dršću u visini, / muče žednu zjenu ili revnu opnu; što ne mogu, što
ne mogu da nas uvis popnu.
 motivom zvijezde kao ideala kojim se izdvaja iz svijeta puna nerazumijevanja, Ujević
svoju poeziju povezuje sa Šimićevom ukazujući na uklopljenost u hrvatsku tradiciju
 pjesma je sastavljena od osam strofa nejednake duljine
 pisana je slobodnim stihom, a rima je uglavnom parna; rima se ponekad prenosi iz strofe u
strofu

32. Ojađeno zvono (1933.), pjesma
Pobratimstvo lica u svemiru
 pjesnički je iskaz utemeljen na paradoksu: iako smo svi različiti, zapravo smo
istovremeno i svi isti
 lirski subjekt na početku se pjesme neposredno obraća čitatelju upućujući na
zajedništvo svih ljudi: Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti / koji nepoznati
od tebe žive tvojim životom.
 u središnjem je dijelu pokazan odnos čovjeka prema čovjeku: svatko od nas
smatra se drukčijim, često i boljim od ostalih, a zapravo pritom se koristi nizom
metafora svi smo isti u zloći i radosti, / i da nam breme kobi počiva na pleću.
 kojima prikazuje čovjekov život: prijeći putove u mraku, lutati u znaku traženja,
imati sebični pečat nasred čela, biti svijet ugasli…
 u završnim se dvjema strofama lirski subjekt potpuno otkriva: pokazuje sebe kao
dio zajedništva (Ja sam u nekom tamo neznancu), ali i kao izdvojena pojedinca
(Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema)
 posljednjim se stihom naglašava motiv zajedništva: ja bezimeno ustrajem u braći.

33.  Tin Ujević bio je čarobnjak riječi i posljednji hrvatski modernistički
pjesnik: njegov je pjesnički opus istovremeno sinteza modernoga i
tradicionalnoga te europskoga modernizma i hrvatske tradicije, zbog
čega su ga književni kritičari nazvali klasikom modernizma

34. Dobriša Cesarić

35. Dobriša Cesarić
 rođen je u Slavonskoj Požegi, a školovao se u Osijeku i Zagrebu, u
kojem je živio od 1916. g.
 bio je lektor, urednik i prevoditelj (ruski i njemački jezik)
 Cesarićev pjesnički opus čini 165 pjesama
 unutar pojedine pjesničke zbirke pjesme je uglavnom povezivao u
cikluse
 pjesničke zbirke: Lirika (1931.), Spasena svjetla, Osvijetljeni put, Slap i
dr.

36. Cesarićeva poetika
Tematika. Stil
 Cesarić je pjesnik grada i gradske svakodnevice: u njegovoj su poeziji
svakodnevne situacije i život obična čovjeka pretočeni u zaustavljene slike
 u Cesarićevu se pjesništvu spaja romantičarski i modernistički doživljaj
svijeta: njegov je lirski subjekt uronjen u ravnodušnu svakodnevicu, ali on u
njoj pronalazi poetske slike koje progovaraju na razini simbola
 tako u njegovoj poeziji obična voćka postaje simbolom zaustavljena
trenutka okupana ljepotom (Voćka poslije kiše), kap vode simbolom ljudske
egzistencije i zajedništva (Slap), oblak pjesnikom koji se, krvareći ljepotu,
uzdigao nad materijalnim (Oblak), a lađa simbolom povrijeđena čovjeka
koji se sprema ponovno krenuti u život (Na novu plovidbu)
 Cesarićev je pogled često usmjeren na bijedu najnižih društvenih slojeva:
pokazuje smrt bezimena čovjeka iz predgrađa (Balada iz predgrađa) i
mrtvačnicu (Mrtvačnica najbjednijih), ali i način života ljudi kojima je
uskraćena toplina doma (Vagonaši)
 iako se u tim pjesmama u duhu tzv. socijalnog realizma upućuje na
međuratnu stvarnost, on nije angažirani pjesnik: njegova je poezija
stvarnost pretočena u estetsku viziju, a ne politički program

37. Tematika. Stil
 sve su Cesarićeve pjesme pritom refleksivne: on je misaoni pjesnik
koju čovjekovu egzistenciju doživljava kao niz proturječja: lijepa slika
postaje ružnom, sreća se pretvara u bol, stvarnost ruši idealnu sliku
 ključni su motivi u njegovoj poeziji proturječni: to su bol i svjetlo, tuga
i radost, ljubav i smrt
 sve se to na kraju spaja u simboličnu krugu koji predstavlja sam život
(cikličnost): tako se životni pesimizam prevladava idejom o vječnom
povratku, o kakvu pjeva u pjesmi Povratak
 u poeziji je čest kontrast (antiteza): prolaznosti je suprotstavljena
vječnost, stvarnosti ideal, običnom neobično
 pritom se služi biranim izrazima u koje umeće riječi iz svakodnevnoga
leksika, ali i mudre misli o životu (aforizme)

38. Izraz
 Cesarić uglavnom piše vezanim stihom koji se približava
svakodnevnom govoru: njegov je stih ritmičan, sugestivan (naglašen
zvukovni sloj) i samo naizgled jednostavan, a zapravo uvijek slojevit i
višeznačan
 nerijetko se u pjesmama pojavljuje refren, a ponekad se služi i
grafičkim sredstvima (npr. prazna mjesta ili niz crtica pri kraju pjesme)
da bi istaknuo neka mjesta posebno važna za temu
 pjesma Trubač sa Seine (Matoš u Parizu) pisana je iz Matoševe perspektive
(Matošev monolog)

39. Oblak
 programatska pjesma: njezina je tema odnos pjesnika i svijeta
 pjesma je podijeljena u četiri katrena, a ima dramsku kompoziciju: u
uvodu se donosi motiv oblaka (metafora za pjesnika), potom se
postavljaju simbolične antiteze materijalnoga i duhovnoga: I svak je išo
svojim putem: / Za vlašću, zlatom il za hljebom, / A on (…) / Svojim
nebom,/, a nakon kulminacija u kojoj se oblak uzdiže sve više, dolazi
preokret: Vjetar visine raznio ga.
 ključna je metafora kojom se slikovito prikazuje simbolika oblaka
krvareći ljepotu: u tom je paradoksalnom izrazu spojena sva tragičnost i
uzvišenost pjesnika kao nadahnuta pojedinca koji svijet gleda očima
drukčijim od očiju obična čovjeka
 iako je Oblak pisan u tradicionalnoj formi (vezani stih, rima), po
doživljaju svijeta to je modernistička pjesma

40. Vagonaši
 socijalna pjesma u kojoj se ukazuje na život najnižih društvenih
slojeva: ljudi koji nemaju vlastita doma i žive u željezničkim vagonima
 lirski subjekt progovara iz prvoga lica množine: Mi stanujemo u
vagonu… poistovjećujući se tako s bijedom maloga čovjeka
 pjesma je sastavljena od deset katrena, a grafički je podijeljena u dva
dijela: prvi je dio opis njihovih kuća, tj. vagona, kojim se razvija tema
siromaštva, a drugi opis života očajnih ljudi koji u njima žive
 ton je lirskoga subjekta autoironičan, a naglašen je refrenom: …znamo,
o znamo, / Znamo da alkohol škodi, / No rakije, rakije, rakije amo, / Jer
utjehe nema u vodi.
 elipsom Nedjelja. Tužno. naglašava se očaj vagonaša i pojačava
prosvjed protiv takva života

41. Balada iz predgrađa
 pjesma je građena ciklično, odnosno ima kružnu kompoziciju: prva se strofa ponavlja na
kraju pjesme, čime se sugerira ponavljanje u vječnom krugu – u ovoj je pjesmi taj krug ciklus
življenja i umiranja u siromašnome predgrađu
 tema je sugerirana i naslovom: balada je pjesma tužna tona u kojoj se donosi tužan događaj
 kompozicijom i naslovom postavlja se okvir pjesme u koji je smještena priča o
neimenovanom pojedincu čija smrt prolazi potpuno nezapaženo
 iako nije izravno izrečen, u ovoj pjesmi progovara pjesnikov prosvjed protiv takva stanja
 siromaštvo predgrađa pokazano je motivima blata, staroga plota, mraka, briga, a naglašeno
je motivom lampe čija je svjetlost crvenkastožuta, što dodatno podcrtava sumorni ugođaj
 sugestivnost izraza pojačana je uporabom polisindetona: I nema ga sutra, ni prekosutra ne, / I
vele da bolestan leži, / I nema ga mjesec, i nema ga dva, / I zima je već, I sniježi… /
 antitezom mrak – svjetlost naglašen je socijalni motiv: sirotinja dolazi iz mraka (koji je
njihova stvarnost), a svjetlost je samo trenutna, kratkotrajna, kao i sretni trenutci u njihovu
životu
Zametak Balade iz predgrađa je stara ulična petrolejska lampa, koja je nekada stajala na uglu jedne
neobično zapuštene uličice. Sve oko nje bilo je veoma žalosno, upravo beznadno. Iz te teške atmosfere
sam je od sebe iskrsnuo blijedi lik nesretnoga čovjeka koji svake večeri prolazi kraj te lampe, dok na
kraju ne legne u postelju i ne iščezne zauvijek. (Dobriša Cesarić)

42. Povratak
 u središtu je pjesme motiv reinkarnacije, odnosno mogućnost povratka nakon smrti: pjesma
je utemeljena na opreci između ljubavi koja traje i (ne)mogućnosti ponavljanja te iste ljubavi
i nekom drugom, kasnijem životu
 prav strofa, koja se ponavlja na kraju pjesme, donosi dva tematska sloja: misaoni (životni
ciklus kao ciklus rađanja i umiranja te ponovnoga rađanja) i intimni (ljubav)
 na početku se druge strofe uvodi cesarićevski motiv čovjeka kao kapi u moru života,
odnosno uvodi se vrijeme kao temeljni motiv – protjecanje vremena (možda) donosi
mogućnost povratka nakon smrti: I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem, / Jedna vječnost
pusta, / Mogla bi se opet u poljupcu naći / Neka ista usta. /
 treća i četvrta strofa uvode motive ljubavnika koji se ne prepoznaju u nekom budućem
životu: naglasak je pritom na simboličnom motivu svjetla (ne sluteći da si svoju svjetlost lila
/ Mojom davnom javom) i intuiciji koju zaglušuje razum (antiteza)
 motiv vremena temeljni je motiv u petoj strofi: u njoj se uvodi krug kao simbol vječnosti u
kojoj se ljubavnici ponovno nalaze: I sinut će oči, naći će se ruke, / A srca se dići – / I slijepi
za stope bivšega života / Njima ćemo ići.
 pjesma ima kružnu (cikličku) kompoziciju, kojom je slikovito prikazana ideja o vječnom
povratku (reinkarnacija)

43. Cesarićeva „čista lirika”
 većina Cesarićevih pjesama napisana je u zatvorenoj formi i vezanim
stihom
 glavna su im obilježja svakodnevni motivi i jednostavan izraz te
naglašen ritam i simbolika
 u motivima i simbolici izražena je sklonost prema romantizmu, a u
socijalnim pjesmama bliskost s angažiranom književnošću
međuratnoga vremena
 zbog sažetosti, jasnoće i zvučnosti njegove pjesme smatraju se
najpotpunijim izrazom „čiste lirike”

44. Literatura
 Dragica Dujmović-Markusi, Sandra Rossetti-Bazdan, Vedrana Močnik,
Vremeplovom do mature - priručnik za pripremu državnog ispita iz
Hrvatskog jezika, Profil
 Dragica Dujmović-Markusi, Književni vremeplov 3 – čitanka iz
Hrvatskoga jezika za treći razred gimnazije, Profil
 Dragica Dujmović-Markusi, Književni vremeplov 4 – čitanka iz
Hrvatskoga jezika za četvrti razred gimnazije, Profil