Naglasnice su riječi s naglašenim slogom, dok nenaglasnice nemaju naglasak. U hrvatskom jeziku postoje pravila raspodjele naglasaka koja se odnose na višesložne i jednosložne riječi. Naglasak se razlikuje prema silini, trajanju i tonu te se može klasificirati kao dugouzlazni, dugosilazni, kratkouzlazni ili kratkosilazni.

1. NAGLASAKNAGLASAK

2. NAGLASNICE I NENAGLASNICE
o naglasnicama nazivamo sve riječi koje
imaju naglašen slog, a nenaglasnicama one
koji ga nemaju (npr. izlet, pobijediti)
o naglasnice izgovaramo samostalno, a
nenaglasnice izgovaramo zajedno s
naglasnicama (npr. na izlet, pobijedim li)
o naglasnica sa svojim nenaglasnicama čini
IZGOVORNU/NAGLASNU CJELINU

3. NAGLASNICE – naglašen slog
NAGLAŠEN je onaj SLOG koji se od
ostalih razlikuje silinom izgovora.

do-ma-ćin

4. NAGLAŠENI SLOG – trajanje
lu-ka (G im. luk – povrće)
 KRATAK SLOG
luu-ka (G im. luk – oružje)
 DUG SLOG

5. NAGLAŠENI SLOG – ton
lu-ka (G im. luk – oružje)
 SILAZAN TON
lu-ka (N im. luka – pristanište)
 UZLAZAN TON

6. Naglasak (akcent) zvukovno
je obilježje sloga
utemeljeno na SILINI,
TRAJANJU i TONU.

7. DUGOUZLAZNI DUGOSILAZNI
KRATKOUZLAZNI KRATKOSILAZNI
NAGLASCI U HRVATSKOME JEZIKU

8. Pravila raspodjele naglasaka:
1. Jedna riječ – jedan naglasak,
npr. nepotkùpljivost.
2. Na posljednjemu slogu višesložnih
riječi ne može stajati naglasak,
samo zanaglasna dužina,
npr. prèdikāt.

9. 3. Na prvome slogu višesložnih riječi –
sva četiri naglaska,
npr. sȕncokret, lijêčnik, hòbotnica,
šápa.
4. Na središnjemu slogu višesložnih
riječi – samo uzlazni naglasci,
npr. šaròlikost, rastégnuti.
5. Jednosložne riječi – samo silazni
naglasci,
npr. krȕh, râd.

10. 3. Na prvome slogu višesložnih riječi –
sva četiri naglaska,
npr. sȕncokret, lijêčnik, hòbotnica,
šápa.
4. Na središnjemu slogu višesložnih
riječi – samo uzlazni naglasci,
npr. šaròlikost, rastégnuti.
5. Jednosložne riječi – samo silazni
naglasci,
npr. krȕh, râd.