Hrvatski realizam započinje 1881. godine i označen je kritičkim osvrtom na društvenu stvarnost kroz prozu koja se fokusira na socijalne teme, poput školovanja seoske djece i propadanja plemstva. Razdoblje je obilježeno političkim previranjima, mađarizacijom i težnjama za samostalnom hrvatskom državom, dok su književnici uglavnom imali pravašku orijentaciju. Dominiraju prozne vrste kao što su novele i romani, a značajni su predstavnici poput Eugena Kumičića i Ksavera Šandora Gjalskog.