Skip to main content
UploadLanguage (EN)Support
BusinessMobileSocial MediaMarketingTechnologyArt & PhotosCareerDesignEducationPresentations & Public SpeakingGovernment & NonprofitHealthcareInternetLawLeadership & ManagementAutomotiveEngineeringSoftwareRecruiting & HRRetailSalesServicesScienceSmall Business & EntrepreneurshipFoodEnvironmentEconomy & FinanceData & AnalyticsInvestor RelationsSportsSpiritualNews & PoliticsTravelSelf ImprovementReal EstateEntertainment & HumorHealth & MedicineDevices & HardwareLifestyle
Ivana Čališ , profile picture
Uploaded byIvana Čališ
PPTX, PDF61,140 views

Glasovne promjene

Dokument opisuje glasovne promjene u hrvatskom jeziku, uključujući klasifikaciju glasova na otvornike, zvonačnike i šumnike te različite promjene glasova kao što su nepostojano a i e, zamjena suglasnika, jednačenje po zvučnosti i mjestu tvorbe. Također se bavi pravilima tvorbe i promjena suglasnika u složenicama. Na kraju se izlažu i odstupanja od pravila glasovnih promjena.

Education◦
Downloaded 254 times
GLASOVNE PROMJENE
glas je najmanja jezična jedinica nema samostalno značenje ima razlikovnu ulogu FONEM Fonetika je znanstvena disciplina koja proučava glasove Fonologija je znanstvena disciplina koja proučava glas kao razlikovnu jedinicu (pr: boj – poj – loj – moj – joj – toj – roj)
TVORBA GLASOVA  OTVORNICI (VOKALI ili SAMOGLASNICI) nastaju slobodnim prolaskom zračne struje između govornih organa, a glasnice titraju, pa nastaje ton  u hrvatskom jeziku otvornici su: a, e, i, o, u  ZVONAČNICI nastaju kada se prolaz zračnoj struji između govornih organa suzi i djelomično zatvori, a glasnice pri tom titraju  zvonačnici su: j, l, lj, m, n, nj,r, v  ŠUMNICI nastaju tako da govorni organi zračnoj struji potpuno zavore prolaz ili ostave tjesnac  šumnici su: b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, k, p, s, š, t, z, ž glasovi se tvore pomoću govornih organa: usana, zubi, jezika, dušnika, grkljana, pluća, nosne šupljine, glasnica, resice i nepca po tome je li zračnoj struji prolaz otvoren ili se zatvara, djelomično ili potpuno, glasove dijelimo na otvornike i zatvornike, koje dijelimo na zvonačnike i šumnike
težnja za lakšim i udobnijim izgovorom dovodi do različitih promjena u riječima: neki se glasovi mijenjaju, neki se gube, između nekih se umeće novi glas i slično
NEPOSTOJANI a neke riječi između dva zadnja suglasnika imaju samoglasnik a, koji ne dolazi u svim padežnim oblicima te riječi takvo a koje ne postoji u svim oblicima zove se nepostojano a  primjeri: nom. jed. gen. jed. nom. mn. gen. mn. borac borca borci boraca nom. jed. nom. mn. gen. mn. daska daske dasaka
NEPOSTOJANI e u mnogim nazivima naseljenih mjesta na kajkavskom području umjesto nepostojanog a nalazi se nepostojano e isto vrijedi i za hrvatska kajkavska prezimena primjeri: Čakovec – Čakovca Vrbovec – Vrbovca Gubec – Gupca Sremec - Sremca
NAVEZAK na kraju nekih riječi dolaze samoglasnici bez kojih dotična riječ može biti, a da se ne mijenja njezino značenje – takav samoglasnik zove se navezak ili pokretni samoglasnik primjeri: dobrog – dobroga mog – moga tad – tada s - sa
ZAMJENA l I o suglasnik l na kraju nekih slogova ili riječi zamjenjuje se s glasom o primjeri: donosilac – donosioca posao - posla
PALATALIZACIJA ispred e ili i k č g ž h š umjesto velara dolaze palatali primjeri: junak – junače sluga – služiti prah - prašina
SIBILARIZACIJA ispred i k c g z h s umjesto velara dolaze sibilanti primjeri: majka – majci krčag – krčazi snaha - snasi
JOTACIJA (od grčkog imena za glas j – jota)  stapanje nenepčanika s glasom j  c+j=č  (micati - mic+jem>micjem>mičem)  d+j=đ (mlad – mlad+ji>mladji>mlađi)  g+j=ž (lagati – lag+jem>lagjem>lažem)  h+j=š (tih – tih+ji>tihji>tiši)  k+j=č (jak – jak+ji>jakji>jači)  l+j=lj (dalek – dal+ji>dalji)  n+j=nj (tanak – tan+ji>tanji)  s+j=š ( pisati – pis+jem>pisjem>pišem)  t+j= ć ( ljut – ljut+ji>ljutji>ljući)  z+j=ž ( brz – brz+ji>brzji>brži)  kada se između usnenih suglasnika b, p, m, v i glasa j umeće glas l, koji se tada s glasom j stapa u glas lj (epentetsko l)  groblje (<grob-l-je< grob+je)  gluplji (<glup-l-ji<glup+ji)
JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI kad bi se zajedno našla dva suglasnika različite zvučnosti, radi lakšeg izgovora izjednačuju se tako da oba postanu ili zvučni ili bezvučni gotovo svi bezvučnici imaju svoje zvučne parove, od kojih se razlikuju po tome jesu li pri prolazu zračne struje glasnice razmaknute i titraju li ili ne izuzetak su zvonačnici: j, l, lj, m, n, nj, r, v
ZVUČNICI b d g dž đ ž z - (dz) - BEZVUČNICI p t k č ć š s f c h u ovom jednačenju prvi se šumnik uvijek prilagođava drugom -
ako se zajedno nađu dva šumnika od kojih je prvi zvučan, a drugi bezvučan, prvi se šumnik zamjenjuje svojim bezvučnim parom (Z+BZ > BZ+BZ) b > p ( vrabac – vrabca > vrapca) d > t ( gladak – gladka > glatka) g > k ( drugi – drugčiji > drukčiji) z > s ( nizak – nizka > niska) ž > š ( težak – težka > teška) đ > ć ( riđ – riđka > rićka)
ako se zajedno nađu dva šumnika od kojih je prvi bezvučan, a drugi zvučan, prvi se zamjenjuje svojim zvučnim parom (BZ+Z>Z+Z) p > b ( top – topdžija >tobdžija) t > d ( primijetiti – primjetba >primjedba) k > g ( svaki dan – svakdanji > svagdanji) s > z ( glas – glasba > glazba) š > ž ( za dušu – zadušbina >zadužbina) č > dž ( svjedočiti – svjedočba > svjedodžba)
odstupanja od jednačenja po zvučnosti: ako je d ispred s, št, c, č i ć ( brodski, srodstvo, kadšto, odčepiti, odšteta) u nekim složenicama i riječima stranog podrijetla ( gangster, Habsburgovci, Josipdol, podtekst)
JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE ako se zajedno nađu dva suglasnika koji se tvore na različitim mjestima (pr. zubnik s i nepčanik ć), onda se prvi suglasnik mijenja, i to tako da na njegovo mjesto dolazi suglasnik koji je po mjestu tvorbe bliži drugom suglasniku ( pr. nepčanik š) praktički, ovo se jednačenje odnosi samo na suglasnike s, z, n i h
zubnici s i z pred nepčanicima š, ž, č, ć, dž, đ, lj, nj mijenjaju se sa š i ž s > š bijesan – bjesnji > bješnji misao – mislju > mišlju z > ž kazniti – kaznjiv > kažnjiv paziti – paznja > pažnja
to jednačenje često slijedi tek nakon što su se u riječi dogodile neke druge glasovne promjene jednačenje po zvučnosti: izčistiti > isčistiti > iščistiti bezćutan > besćutan > bešćutan jotacija: list + je > listje > lisće > lišće grozd + je > grozdje > grozđe > grožđe
odstupanja u promjeni s u š i z u ž: u složenim riječima kao završni suglasnik prefiksa: sljubiti, razljutiti kad se nađe pred suglasnicima lj i nj, u kojima je j dobiveno prema jatu: posljednji, snjegovi
kad se nosni zubnik n nađe pred dvousnenicima b ili p, zamjenjuje se s nosnim dvousnenikom m (n ispred b ili p m) obrana – obranbeni > obrambeni stan – stanbeni > stambeni prehrana – prehranbeni > prehrambeni odstupanje: kada je n na kraju prvog dijela složenice u kojoj su oba dijela jasna jedanput, izbanbračni, vodenbuba
jedrenik h zamjenjuje se s nepčanikom, š ispred č i ć (h ispred č ili ć š) dahtati – dahćem > dašćem drhtati – drhćem > dršćem orah – orahčić - oraščić
GUBLJENJE SUGLASNIKA kad se nađu dva ista jedan do drugog, piše se i izgovara samo jedan preddvorje >predvorje bezzvučan > bezvučan izuzetak: superlativi pridjeva (najjači) i neke složenice (poddijalekt)