Sofoklova tragedija 'Antigona' istražuje sukob između božanskih i ljudskih zakona kroz sudbinu junakinje Antigone, koja se suprotstavlja Kreontovoj naredbi o neukopu svog brata Polinika. Tragedija tematizira moralni individualizam i posljedice tvrdoglavosti, završavajući tragičnim ishodom, gdje Antigona i njeni najbliži gube živote. Kroz likove, dijalog i dramsku strukturu, Sofoklo prikazuje kompleksnost ljudskih vrijednosti, moći i odgovornosti.

1. S O F O K L O ( 5 . S T. P R . K R . , K L A S I Č N O
R A ZD O B L J E G R Č K E K N J I ŽE V N O S T I )
* G R Č K A A N T I K A , T R A G E D I J A ( D R A M A ) , 5 . S T.
P R . K R .
Antigona
Danijela Mikadi, mag. educ. philol. croat.

2. Sofoklo (496. – 406. pr. Kr)
 grčkoj tragediji dao konačan oblik:
 u tragediju uveo trećeg glumca
 povećao broj članova kora s 12 na 15 (vođa kora i dvije skupine sa 7 članova)
 time je omogućio usložnjavanje dramske radnje
 pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga
 junaci njegovih tragedija stvarni su ljudi (a ne titanske ličnosti) koji sami odlučuju o
svojoj sudbini slobodnom voljom i čvrstim stavovima → individualizam likova
 Antigonu, koja je s grčkog (i Kreontova) stajališta prešla granice ženske naravi, dovodi do
tragičnoga kraja ustrajanje u dubokoj etičnosti i osjećaj religiozne dužnosti, a Kreonta u
vlastitu propast dovodi tvrdokorno ustrajanje u naredbi više nego naredba sama
 harmonična kompozicija
 jasno ocrtani karakteri
 djela:
 od sedam sačuvanih tragedija tri se bave sudbinom Edipova roda, utemeljene su na mitu o
Lajevu prokletstvu (međusobno povezane, ne radi se o trilogiji): Antigona, Kralj Edip i
Edip na Kolonu
 ostale tragedije: Ajant, Elektra, Trahinjanke, Filoktet

3. Antigona
 tema: tragična Antigonina sudbina (odnos pobunjeni
pojedinac – vlast)
 motiv cijele radnje: zabrana ukopa Polinikova leša
 mjesto radnje: glavni trg u Tebi na kojemu se nalazi
kraljevska palača
 dramska vrsta: tragedija

4. Događaji koji su prethodili radnji
Nakon Edipova odlaska u progonstvo Kreont preuzima vlast
u Tebi i brigu o Edipovoj djeci: Eteoklu, Poliniku, Antigoni
i Izmeni. Kad su braća odrasla, trebala su vladati Tebom
naizmjenice, svaki po godinu dana. Prvi je vladao Eteoklo,
ali nakon navršene godine nije želio predati vlast svojemu
bratu Poliniku, nego ga je prognao iz Tebe. Polinik je skupio
vojsku i napao brata. Obojica su poginula u dvoboju.

5. Likovi
 Antigona (Edipova kći)
 Izmena (Antigonina sestra)
 Kreont (Antigonin ujak, tebanski kralj)
 Euridika (Kreontova žena)
 Hemon (Kreontov i Euridikin sin)
 Tiresija (prorok)
 stražar, prvi glasnik, drugi glasnik
 kor tebanskih staraca

6. 1. čin
Antigona i Izmena razgovaraju o prethodnim događajima i o
Kreontovoj odluci da sa svim počastima pokopa Eteokla
kao branitelja Tebe, a napadača Polinika kazni tako što će
mu uskratiti posmrtne počasti. Njegovo je tijelo bacio na
ledinu i ostavio ga nesahranjeno da ga rastrgnu divlje
zvijeri. Onoga tko bi se oglušio o njegovu zapovijed, kaznit
će smrću. Antigona osuđuje Kreontovu samovolju i želi
zajedno s Izmenom izvršiti obredno posipanje Polinikova
tijela. Međutim, Izmena se boji suprotstaviti Kreontu, a
Antigona ju ne želi nagovarati, već joj priopćuje da će sama
napraviti što je naumila.

7. 2. čin
Stražar koji je čuvao Polinikovo tijelo nevoljko obavještava
Kreonta da je netko neopaženo izvršio sveti obred sahrane.
Zborovođa u tom djelu vidi božji prst, ali Kreont smatra da
je to djelo njegovih političkih protivnika koji su vjerojatno
potkupili stražare. Kreont prijeti stražaru smrću i nalaže mu
da se brzo otkrije krivac.

8. 3. čin
Stražar pred Kreonta dovodi Antigonu koju je zatekao kako nad
Polinikovim tijelom ponovno vrši posmrtne obrede. Kreont i
Antigona verbalno se sukobljavaju, a nepomirljivost njihovih
stavova najbolje dolazi do izražaja u sljedećim Antigoninim
riječima: Nikad pa ni sad / ni jedna tvoja riječca nije našla put /
do srca mog, a niti moja k srcu tvom./ Antigona priznaje da se
svjesno oglušila o Kreontovu naredbu i spremna je snositi
posljedice. Kreont sumnjiči i Izmenu te traži od stražara da ju
dovedu. Izmena pokušava na sebe preuzeti dio Antigonine
krivnje, ali Antigona na to ne pristaje i ističe da je sama pokopala
Polinika. Izmena zatim pokušava od Kreonta izmoliti milost za
Antigonu napominjući mu da je Antigona zaručnica njegova
sina. Međutim, Kreont je nepopustljiv, a Antigona ne želi tražiti
milost. Stražari odvode Antigonu i Izmenu u pritvor.

9. 4. čin
Hemon nastoji razuvjeriti oca ne bi li promijenio svoju
odluku. Obraća mu se s mnogo poštovanja, ali mu skreće
pozornost na to da narod suosjeća s Antigonom. Kreont se
postavlja kao silnik i tiranin koji ne želi poslušati glas
naroda. U svojem bijesu i bezumlju želi Antigonu odmah
pred Hemonom pogubiti, a s njom i Izmenu, tako da ga kor
mora podsjetiti da Izmena zapravo nije ništa kriva. Otac i
sin razilaze se u zavadi, a Kreont objavljuje da će Antigona
biti živa zakopana u grobnicu. Kreont kao da ne primjećuje
da mu Hemon najavljuje da će podijeliti sudbinu s
Antigonom.

10. 5. čin
Kor oplakuje Antigonu koja i sama jadikuje nad svojom
sudbinom uspoređujući se s Niobom. Kreont smatra da
Antigona želi suzama izmoliti pomilovanje, ali ona ponosno
odlazi u svoju grobnicu.

11. 6. čin
Prorok Tiresija upozorava Kreonta da promijeni svoju
nepromišljenu odluku jer će ga u protivnom bogovi kazniti
smrću njemu bliske osobe. Kreont u početku grubo
proturječi Tiresiji te i njega optužuje za lakomost i
potkupljivost. Međutim, nakon Tiresijina odlaska Kreont se
savjetuje s korovođom i odluči ispraviti svoje pogreške te sa
slugama ode osloboditi Antigonu.

12. 7. čin
Euridiki dolazi glasnik sa strašnim vijestima: pomilovanje je
stiglo prekasno jer se Antigona objesila u grobnici. Hemon
ju je pokušao spasiti, a kad nije uspio, mačem je nasrnuo na
Kreonta, a onda je sam sebi oduzeo život. Čuvši vijest o
sinovoj smrti, Euridika se ubija. Kreont ostaje bez sina i
žene, prekasno spoznavši svoje pogreške.

13. Stilska obilježja: grčka tragedija
 DRAMSKI SUKOB: tragična junakinja Antigona stradava zbog svoje
tragične krivnje: želeći sahraniti brata u skladu s božanskim zakonima,
suprotstavlja se Kreontovoj naredbi; njezina je tragična krivnja u tome što
djeluje u skladu sa svojim moralnim načelima
Antigona (protagonist) Kreont (antagonist)
božanski zakon ljudski zakon
vodi je ljubav vodi ga mržnja
moralni pobjednik gubitnik (ostaje bez obitelji)
 Kreont: I mrtvog dušmanina mrzim srcem svim.
 Antigona: A ja za ljubav samo na taj dođoh svijet. → uzvišeni stil (temelji
se na ukrašenom govoru koji je različit od svakodnevnog govora)
 čitatelj doživljava katarzu, suosjećajući s Antigoninom patnjom, pročišćuje
i oplemenjuje vlastite osjećaje
 tragedija u stihovima

14. Kompozicija
 tragedija je sastavljena od sedam činova, a svaki čin završava
korskom pjesmom
 u uvodu iz dijaloga Antigone i Izmene (prvi čin) saznajemo
sve o situaciji u Tebi
 zaplet predstavlja Kreontova naredba da se pronađe i kazni
onaj tko je sahranio Polinika
 vrhunac donosi sukob nepomirljivih suprotnosti između
Antigone i Kreonta (treći čin)
 preokret (peripetija) Kreontova je odluka da sahrani Polinika i
pomiluje Antigonu
 rasplet nastupa u sedmom činu: Antigonino, Hemonovo i
Euridikino samoubojstvo te Kreontovo zakašnjelo kajanje

15. Likovi
 svi likovi Antigone mitološki su junaci plemenita roda (u
Okovanom Prometeju svi su likovi bogovi)

16. Antigona
 u svojoj odluci da sahrani brata i javno prizna krivnju vođena je
visokim etičkim načelima, svojim uvjerenjima, savješću: Ta
podzemni nam svijet poštovat više valja već zemaljski red, jer vječni
nam je dom. (etička karakterizacija)
 kao tragična junakinja moralno je superiorna svim ostalim likovima,
ali nije prikazana kao savršena osoba
 zna biti isključiva, osorna, nagla, što drugi pripisuju očevoj ćudi
(npr. gruba je prema Izmeni i nimalo ne cijeni njezin pokušaj
žrtvovanja (psihološka karakterizacija))
 svjesno ugrožava vlastiti život: Da, mrijet moram, to dabome dobro
znam.
 zna da mora biti kažnjena jer Kreont ne smije ugroziti svoju
strahovladu i ispasti slabić: Zar ne bih bio žena ja, a ona muž, / da
drzak njezin čin bez kazne ostavim.

17. Ostali likovi
 Izmenin karakter suprotstavljen je Antigoninu: za razliku od
Antigone koja je nepokolebljiva i odlučna, Izmena je pokorna i
plašljiva, nije spremna žrtvovati svoj život radi viših ideala
 Kreont je silnik, tiranin, grub, željan moći i vlasti,
omalovažava sugovornike, neutemeljeno optužuje (stražara,
Tiresiju) za pohlepu i urote; nemilosrdan je čak i prema
članovima vlastite obitelji: ne uzda se ni u čiji sud, ne želi
poslušati ni glas naroda (usporedbom Kreonta u Edipu i
Antigoni, zaključujemo da su ga vlast i moć potpuno
promijenili) → Kreontova odluka nije čin državničke
mudrosti, već čin samovolje proizašle iz političke moći

18.  Zašto Hemon ili Euridika nisu tragični junaci, a oduzimaju si
život poput Antigone?
Antigona je tragična junakinja zato što je stradanje
njezin svjesni izbor; ona strada zbog svojih
uvjerenja i viših ciljeva, a Hemon i Euridika oduzimaju si
život zbog osobne patnje.
* uzroci Antigonine tragične krivnje: Mit o Edipu – Edipov je
otac Laj zbog jedne otmice navukao na sebe prokletstvo koje je
trebalo pratiti i njega i sav njegov rod do trećeg koljena; Laju je
bilo suđeno umrijeti od ruke vlastitog sina, a taj se sin zatim
oženio vlastitom majkom, s njome počinio incest…

19. Uloga kora
 kor komentira važne događaje, ali ponekad ima i presudnu
ulogu
 upravo savjet korovođe utječe na Kreonta da promijeni
odluku
 kor ipak najčešće povlađuje Kreontu, što ističe i Hemon u
sukobu s Kreontom

20. Aktualizacija (Antigona danas)
 odnos ljudskih i božanskih (nepisanih, ali moralnih)
zakona
 problem osobne odgovornosti i postavljanja osobnih
prioriteta
 altruizam, žrtvovanje za bližnje
 problem vlasti, vladanja, moći, silništva i tiranije
 problem pojedinaca koji se postavljaju iznad nepisanih, ali
moralnih zakona
 odnos krivnje i kazne

21. Literatura
 Dragica Dujmović-Markusi, Sandra Rossetti-Bazdan,
Vedrana Močnik, Vremeplovom do mature – priručnik za
pripremu državnog ispita iz Hrvatskoga jezika, Profil
 Dragica Dujmović-Markusi, Književni vremeplov 1 –
čitanka iz Hrvatskoga jezika za prvi razred gimnazije,
Profil
 Skupina autora, Leksikon svjetske književnosti – djela,
Školska knjiga