Honoré de Balzac, ključna figura francuskog realizma, stvorio je ciklus romana 'Ljudska komedija' s temom uspona i pada društvene klase, prikazujući negativnosti društva. U romanu 'Otac Goriot', likovi se bore s moralnim dilemama i financijskim problemima u Parizu 19. stoljeća, a odnos između oca Goriota i njegovih kćeri simbolizira pretjeranu očinsku ljubav i žrtvovanje. Balzac koristi objektivnog pripovjedača kako bi kritizirao društvo i istražio ljudsku prirodu kroz složene likove i socijalne dinamike.

1. Honoré de Balzac (1799. – 1850., francuski
realizam)
* francuski realizam, ciklus romana Ljudska
komedija, realistički roman (epika),
1834./1835. g.
Danijela Mikadi, mag. educ. philol. croat.

2.  najznačajniji francuski romanopisac, jedan od prvih profesionalnih
književnika
 u mladosti je studirao pravo, ali je posjećivao i prirodoslovna
predavanja zoologa G. Saint-Hillairea koji je na njega utjecao svojim
učenjem
 djela: roman Otac Goriot (dio ciklusa Ljudska komedija)
 tvorac realističkoga romana i začetnik kritičkoga realizma*
 pridonio afirmaciji romana kao književne vrste
 prvi je romane povezao u ciklus romana (slijedit će ga E. Zola i M.
Proust)
* Realisti ne žele nametati svoje stavove o društvu, nego ga nastoje
prikazati takvim kakvo jest. Međutim, istinito prikazivanje života
uključuje i razotkrivanje negativnih društvenih pojava. Književnik
realist ukazuje na društvene negativnosti i tako ih kritizira.

3. tema: uspon i pad na društvenoj ljestvici
(uspon – Rastignac, pad – otac Goriot)
problematizacija: novac kao jedino mjerilo
vrijednosti u suvremenome društvu (kapital,
društveni uspon, nemoral visokoga društva,
brakovi iz interesa)
mjesto i vrijeme radnje: Pariz početkom 19.
stoljeća

4. Gospođa Vauquer vodi neugledni pansion u kojem
je sedam stanara. Među njima ističu se glavni likovi
romana: osiromašeni bivši tvorničar tjestenina čiča
Goriot,odbjegli robijaš Vautrin i siromašni student
prava Rastignac koji je, zanemarivši studiranje,
odlučio uspjeti u visokom pariškom društvu.
Zahvaljujući obiteljskim vezama s vikontesom de
Beauséant, pozvan je na ples gdje je upoznao
groficu Anastasiju de Restaud. Međutim, već pri
prvom posjetu grofici postao je nepoželjan jer je
nesmotreno spomenuo čiču Goriota.

5. Shvativši da mu treba pomoć kako bi se snašao u licemjernom
okruženju, Rastignac se ponovno obraća vikontesi de
Beauséant koja mu otkriva da je bijedni Goriot otac grofice
Anastasie de Restaud i barunice Delphine de Nucingen.
Nezahvalne kćeri potpuno su emotivno i materijalno iscrpile
svojega oca koji ih je dobro zbrinuo i udao za ljude iz viših
društvenih slojeva. Međutim, tada su ga odbacile jer se stide
svojega podrijetla. Posjećuju ga samo radi novca (iako bogate,
stalno su u dugovima jer žive iznad svojih mogućnosti), a
stanari pansiona vjeruju kako je čiča Goriot stari razvratnik
kojega posjećuju ljubavnice. U pansionu je bio vječitim
predmetom poruge zbog ljubavnica i siromaštva, sve dok se
njegova sudbina nije ispreplela sa sudbinom mladoga
Rastignaca koji ga je uzeo u zaštitu.

6. Vikontesa de Beauséant uzela je pod svoju zaštitu
mladoga i ambicioznoga Rastignaca. Omogućila mu
je ulazak u visoko društvo i poznanstvo s bogatom
Delphinom, Anastasijinom sestrom. U isto vrijeme
odbjeglom robijašu Vautrinu pada na pamet ideja da
se dokopa novaca ženidbom Rastignaca i Victorine.
Da bi Victorine postala bogata nasljednica, potrebno
je da njezin brat pogine u dvoboju. Rastignac nakon
početnog nećkanja ipak odustane od toga plana i
odluči se za vezu s Delphinom, kojoj pak Rastignac
predstavlja ulaznicu u salon gđe de Beauséant.

7. U pansionu su se u jednom danu dogodili prijelomni
događaji koji su doveli do toga da su svi stanari
otkazali smještaj, što je gđa Vauquer doživjela kao
pravu tragediju: Vautrin je uhićen, Victorine se,
postavši nasljednicom, seli s tetkom k ocu,
Rastignac i Goriot odlaze u stan koji je Delphine
opremila za svojega ljubavnika (a Goriot ga
financirao), a gđica Michonneau i g. Poiret istjerani
su iz pansiona jer su policiji prokazali Vautrina kao
Obmanjivača Smrti, koji je, iako kriminalac, gotovo
svima bio simpatičan.

8. Iscrpljenoga Goriota kćeri su dodatno opteretile svojim
financijskim i bračnim problemima i međusobnom svađom. Tu
je krizu riješio Rastignac, ali dok je on bio u kazalištu s
Delphinom, Anastasie je ponovno tražila novac od Goriota,
ovaj put za svoju skupocjenu plesnu haljinu. Goriot je prodao
posljednje vrijednosti da joj udovolji, a zatim je doživio
moždani udar. Njegovali su ga Rastignac i student medicine
Bianchon. Iako ih je neprestano zazivao, njegove ga kćeri nisu
posjetile na samrti jer su bile zaokupljene svojim problemima i
pripremama za ples kod gđe de Beauséant. Studenti su o
svojem trošku pokopali Goriota, a njegove su kćeri na sprovod
poslale prazne kočije s obiteljskim grbovima. S groblja je
Rastignac uputio izazov Parizu: Sad je na nama dvoma red, i
uputio se na večeru k svojoj ljubavnici.

9.  roman je podijeljen na četiri naslovljena poglavlja
 u njemu je kronološki organizirana uzročno-
posljedična fabula s dugačkom ekspozicijom
(uvodom) i brzim raspletom
 vrhunac predstavlja uhićenje Vautrina i propast
pansiona
 u romanu pratimo tri frabule:
• 1. otac Goriot i njegov odnos prema kćerima, propadanje u
društvu
• 2. student Rastignac i njegov uspon u društvu
• 3. Vautrin i njegovi „poslovi”; značaj i uloga novca u
društvu

10. objektivni i sveznajući pripovjedač (iz trećega
lica) komunicira s čitateljem
primjerice, na samom početku želi uvjeriti
čitatelja u istinitost priče riječima: All is true
(načelo istinitosti)

11. PREDSTAVNICI NIŽIH
SLOJEVA
PREDSTAVNICI VISOKOGA
DRUŠTVA
 gđa Vauquer,
vlasnica pansiona
 gđica Michonneau
 g. Poiret
 gđa Couture
 Victorine
 Bianchon, student
medicina
 pansion gđe Vauquer
– slika siromaštva i
tužnih ljudskih
sudbina
 grofica Anastasie de
Restaud
 barunica Delphine
de Nucingen
 vikontesa de
Beauséant
 grof Maxime de
Trailles
 markiz Ajuda-Pinto
Goriot
Eugéne de
Rastignac
Vautrin

12. povezuje ih Rastignac koji je također
poveznica visokih i niskih slojeva pariškoga
društva
Eugéne de Rastignac, čiča Goriot i Vautrin

13.  predstavnik je siromašnoga plemstva iz provincije
 njegov je lik detaljno okarakteriziran (socijalno-
psihološka i etička karakterizacija), ali on je i
predstavnik tipa studenta koji se želi afirmirati u društvu
 kako njegove ambicije rastu, tako se topi početna
naivnost i on je sve spremniji na brojne etičke
kompromise
 njegove moralne dvojbe svode se na izbor manjeg zla
pa, iako odustaje okoristiti se ženidbom s Victorinom,
postaje Delphinein ljubavnik, mada je potpuno svjestan
njezinih mana
 u licemjernom društvu ističe se vrlinama, pogotovo
odnosom prema Goriotu

14.  za razliku od Rastignaca, koji je dinamičan lik – tijekom
radnje razvija se i mijenja – čiča Goriot potpuno je
statičan lik kojemu je ljubav prema kćerima jedina
životna strast (monoman)
 samozatajno je predan ispunjavanju njihovih hirova, ne
primjećuje ništa što nije vezano uz njih (čak ni
Vautrinovo uhićenje), radi njihove sreće spreman je i na
zlodjela
 tek pred smrt sebi priznaje da su mu kćeri pohlepne i
nezahvalne, za što i sam snosi odgovornost jer ih je
navikao na to da se ljubav kupuje novcem
 ipak umire oprostivši im sve i blagoslovivši ih

15.  pravim imenom Jacques Collin, u kriminalnim
krugovima poznat kao Obmanjivač Smrti ili
Bježismrt, romantičarski je koncipiran lik oko
kojega se vežu pustolovni fabularni elementi
 u razbojničkim krugovima uživa veliki ugled kao
mafijaški blagajnik
 zabavlja ga iskušavati Rastignaca i dijeliti mu
savjete o životu koji su, ironično, vrlo slični
onima koje Rastignacu daje ugledna gđa de
Beauséant, a svode se na oportunizam i
karijerizam

16.  Balzac je stvorio realističku metodu čije su značajke:
promatranje, proučavanje i analiziranje građe, načelo
istinitosti, načelo tipičnosti (tip studenta, Parižanke),
detaljno opisivanje prostora i likova čime se želi postići
dojam istinitosti*, zanimljiva fabula, uporaba jezika
sredine u funkciji karakterizacije lika, objektivni
sveznajući pripovjedač, društvena kritika
* Balzac obično najprije s mnogo pojedinosti opisuje
prostor u koji smješta određeni lik. Zatim opisuje
socijalnu uvjetovanost, psihološke osobine i vanjski
izgled lika. Opis prostora u funkciji je karakterizacije lika
jer prostor uvjetuje i određuje likove.

17.  realisti slijede Aristotelovu koncepciju umjetnosti
kao oponašanja prirode
 stvarnost žele prikazivati istinito, bez uljepšavanja
• to ne znači da samo preslikavaju stvarnost
 nastojeći da zbivanja u djelu budu vjerodostojna i
uvjerljiva, Balzac stvara svoju umjetničku istinu ili
izmišljenu istinu te ističe: Ono što je istinito često
ne bi bilo vjerojatno, jednako kao što ono što je
istinito u književnosti, ne bi moglo biti istinito u
prirodi.

18.  realisti teže prikazivanju tipova kao predstavnika određene
skupine ljudi sličnih osobina
 u liku Eugénea de Rastignaca Balzac je utjelovio tip
studenta, mladoga intelektualca provincijskoga podrijetla
koji nastoji uspjeti u društvu
 oblikovanje takvog karaktera postat će jednom od važnih
tema realizma
 o postupcima uočavanja i uopćavanja pri stvaranju
određenoga književnog tipa (metodi indukcije) Balzac kaže:
Često je potrebno uzeti više sličnih značajeva da se uzmogne
sastaviti jedan jedini. (…) Književnost se služi postupkom
što ga upotrebljava slikarstvo, koje da sastavi lijepo tijelo,
uzima ruke od jednog modela, noge od drugog, prsa od
trećeg, a ramena od četvrtog.

19. Goriot – simbol pretjerane očinske ljubavi i
žrtvovanja (Krist očinstva)

20. sukob starih i mladih, roditelja i djece, naivnih
i cinika, bogatih i siromašnih, Pariza i
pokrajine, istine i laži, morala i nemorala
Rastignac je posrednik između različitih svjetova,
metafora povezivanja suprotnosti, spoj razuma i
osjećaja, uspjeha i etike, dobar igrač u muškom i
ženskom svijetu, realizirana figura i kontinuiteta i
promjene

21.  sastoji se od 90-ak romana i pripovijedaka povezanih istim
likovima
 tema: analiza francuskoga društva prve polovice 19. stoljeća
 parafrazirajući naslov Danteove Božanstvene komedije,
Balzac je naglasio da i on, poput Dantea, teži
sveobuhvatnosti prikazivanja ljudskoga društva
 Balzac ne želi dati povijesnu ni božansku perspektivu, već
analizirati francusko društvo u određenom povijesnom
trenutku: od 1815. do 1848. (vrijeme prijelomnih događaja u
francuskoj povijesti)
 ugledajući se u prirodne znanosti, Balzac je usustavio građu
i Ljudsku komediju podijelio na tri velike cjeline (studije)
prema načinu pristupa problematici
 Otac Goriot spada u Studije iz društvenoga života
(podskupina: Prizori iz privatnoga života)

22.  Dragica Dujmović-Markusi, Sandra Rossetti-
Bazdan, Vedrana Močnik, Vremeplovom do
mature - priručnik za pripremu državnog ispita iz
Hrvatskog jezika, Profil
 Dragica Dujmović-Markusi, Književni vremeplov
3 – čitanka iz Hrvatskoga jezika za treći razred
gimnazije, Profil
 Milivoj Solar, Snježana Zrinjan, Višnja Sorčik,
Baština riječi 3 – čitanka iz Hrvatskoga jezika za
treći razred gimnazije, Alfa
 Skupina autora, Leksikon svjetske književnosti –
djela, Školska knjiga