1. Sa usana
/Pjesma za Prijatelja/
Otpiju vjetri bjelini s dlanova,
milujuć' beskraj raznoseć' sklad,
plamuju vriježi, još živih snova
tajanstven, mrzli kristalni prah.
Vjekovi pršte nad jekom svoda,
nad grobom Onog što pođe mlad,
na bijela platna miriše noćca,
i nježno prekri Slikarev grad.
Vlado Karagić