1. Posljednje pitanje
Vjeruješ li u sudbu, potonuli sklade
posljednje plovidbe i ognjene staze,
čuješ li pred zoru Kćeri Atlantide?
Kamo pođu oni što im otmu vale,
i kosu raspletu Božanstva Tišine?
Čitaš li ovlaš ostavljene znake,
nebesa u grožnji, mrzlu jeku munje?
Snivaš li krijeste Netaknuti Cvijete,
obale u tmini, zavičaje drage,
žališ li za vjernim' što za Tobom žale?
Nismo mi vrijedni preobilja duše
probuđenih dahom čežnje vječno mlade,
u bilinske zore što se slapom ruše
pod znamenjem puti i činima mašte.
Nismo mi vrijedni onih što nas ljube,
što za nama venu, što s nama se bude.
Vlado Karagić