1. Puteljci
Studen na stazi. Ponoć u krošnji.
Drveće miluje prostranstva čini.
Blistaju sjajni nebeski dvori
prinoseć' srebra srcu u tmini.
Zastaju plahi zemaljski trazi,
zamiču u snu oblaci tamni
tišina silna zemljom se ori.
Znamen na križu. Spomen na usni.
Mjesec još pamti dah mu u noći.
Vjeridba čudna vrtloži misli,
rasutoj kosi što prokle oči.
Proljeća kriju u mrzloj slici
puteljci dragi, neoslikani.
Vlado Karagić