1. Promrzloj sjeni Anđela
/Pjesma za Prijatelja/
Šutnja. Svjetlucanja. Nečujnost. San.
Nevidljiv visak svjetla nad mjestom počinka.
Knjižnica svršenih bojeva i jedro sklopljenih vjeđa.
Čovjek kog naizgled nema i sjajna Njegova zvijezda.
Glas i tišina. Vječnost i čestica.
Smiraj i prostirka.
U sami snježni sumrak,
dok dobri se humci zagrle
kao sirota unučad za teškim vratima,
na prhkom snijegu ugaženom mislima,
jedna se Žena pokloni avetinjski lijepa,
promrzloj sjeni Anđela.
Vlado Karagić