Tako kako je napisano...

1. LJUBIČASTO PISMO
Pisalo se nenapisano izbijeljeno skrušenim dahom molitve.
Plamtjelo neodšućeno na namreškanoj površini puti kao biljeg.
O, Listopade... Maglama hudim nudiš puste usne.
Nestajem zabrojen u bezbroje kao visak pušten
u mladenačko buncanje...
Ja,
san sam putnika
putnja
dodirna točka
između kotača i blata
kotač i blato
vozilo i cesta
putokaz u putujuće
dah...
Pa ipak,
nisam ovaj
ili bilo koji,
ja sam čovječji
svevremenski
univerzalni
prah...
Vlado Karagić