1. SAN O RIJECI
/Pjesma za Juraja Lanovića/
Živ cvijet u ponoćnoj zori. Otopljen snijeg i krila vjernosti.
Dječak i mladić u istoj duši. Dijete i stoik sred jasneboli.
Lete plamičci od zvijezdezvijezdi. Snatreputeljci neoslikani
u nekoj snenoj srebrnomodroj hemisferi.
Zapadnomcestom put Velog Grada
dalje se žućkastitreperavitraci.
Lonjica, Gračec, Brckovljani...
U kosisjetnog Slikarova Sina trnci i misli,
misli i trnci, na osjet blijedi ko očevi prsti.
Vilama lonjskimšto velebne one risašedveri.
Miriše gradić nečujnih vrba na divan san o rijeci.
Vlado Karagić