1. Nevidljivi
Moj Prijatelju...
Na tren je zazvučalo tako bezvremenski,
tako toplo i zavičajno u Tvojoj Zimskoj Slici.
Kao da se nevidljiv leptir prve plahosti
skrasio u plamnoj kukuruzovini.
Ne mogu do Tebe više vjetrovi...
Postoji zapis da smo ovdje bili,
misli, trazi i šutljivi koraci.
Nekoj smo djeci iz utrobe vatri,
tajanstven dah života bili prinijeli
a sad nam je Smrt jedini predajnik.
O, kako je lijepo nad svime šutjeti...
Duša se uvlači u svoj jantarni ovratnik.
Odjužilo je i ljudi će ovdje postati sebični.
Tražit će sebe i gdje si bio Ničiji.
Bit' će da mi se osvrnuti i poći,
onom stazom skrivenom u Zimskoj Slici,
samo poći gdje su naši, tajanstvu vjerni,
Nevidljivi...
Vlado Karagić