1. U NJEDRIMA
Ni san, ni java.
Predala seu njihaj tek svita paučina među zvonima
crkvesvetog Mihaela, Arkanđela.
Zaječi studen Svemir u toplim njedrima.
Travanjska noć iskrada se plaha iz svojih tminskih oprava.
Polako otkucava nadolazeća čujnostsvjetala
treptaj po treptaj, val po val.
Časomice, u slutnji fotona,
zlokobno dahnu Sjevernjakov Kaftan
pa se ovijei utihnu s dahom snenih ognjišta.
S najtanjih grančica, na daljinu nijemog žmirećega leta
oglasi se medna slavujeva mlada.
Zapoja drevna pjesma buđenja
molitva Sunca, Skladba Stvorenja.
Poletješe u snu, poljanama ždrebad
s bijelim kragnama na riđim prsima.
Zamiriše život, zafijuknu griva,
zatopće radosna ponajprva snaga.
Blijeda modrina u gordimvisovima
nagnu se nečujna, kao lađa.
Vlado Karagić