1. CJELOV, DRHTAJ I ZAGRLJAJ
Noć o vjetrovima. San u krilu misterija,
lelujav, drhtav, kao da s mladim travama
strepi vlat po vlat. Između zapuha i naleta,
skroviti dah tišina. Dlanovi s prozora dotaknu
milno lice Srebrnog Putnika. Pod jastukom
neposlana sličica grada i nekoliko sitno
napisanih rečenica. Nekoliko rečenica o
dragosti trenutka i krasoti svijeta.
Noć nevidljivih svirača. Topla se mjesta pod tkaninama, pomiču kao mlada zvjerad u
čarobit sat. Padaju misli otrglim grančicama na svitak toplog tijela. Golema se daljina
pomakla s visova i zaljuljala grudi tornjevima i zemne sjene zvonika.
Pušta se duša dahu daljina i krotka zaliježe u obrise tijela, kao mlinarova snaha što se bosa
iskrala po jedan sneni cjelov, drhtaj i zagrljaj.
Vlado Karagić