1. Uspavanka
Vrbovečko Brdo bb. Zapadna staza. Posljednji stan.
Blaga strmina pod pjesmom snjegova. Usporen korak. Bjeličast pram.
To Vjerni Vjernima prilaze svjetlima.
Nad zemljom humaka i snenih križeva začaran stoji Slikarov hrast.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, sjevernom vjetru prkosi svijeća
tko zna kojom drhtavom rukom upaljena.
(Mnogi bi ondje kleknuli noćas, da nije nevremena.)
Kažu da stanje s onu stranu varljivosti svijeta i nije drugo nego san.
Sa sinovog prozora u srce bijelih pomirenja,
vinu se uvis šaputav refren Dire Straitsa.
Leprša s pahuljama, kao uspavanka.
Umiri zemlja svoj dah pod ponjavama s nebesa.
Povi se na zidu sjena mladića, prosu tišina,
zacakli kristal, blistaj bjelina.
Vlado Karagić