The narrative of Bel and the Dragon is incorporated as chapter 14 of the extended Book of Daniel. The original Septuagint text in Greek survives in a single manuscript, Codex Chisianus, while the standard text is due to Theodotion, the 2nd-century AD revisor. This chapter, along with chapter 13, is considered deuterocanonical: it was unknown to early Rabbinic Judaism, and while it is considered non-canonical by most Protestants, it is canonical to Eastern Orthodox Christians, and is found in the Apocrypha section of 80 Protestant Bibles.

2. POGLAVLJE 1
1 I kralj Astijag pridružen je svojim ocima, a Kir od
Perzije primio je svoje kraljevstvo.
2 Daniel je razgovarao s kraljem i bio je poštovan više
od svih svojih prijatelja.
3 A Babilonci su imali idola, koji se zvao Bel, i na
njega se svaki dan trošilo dvanaest velikih mjera finog
brašna, četrdeset ovaca i šest posuda vina.
4 Kralj mu se klanjao i odlazio mu se svaki dan
klanjati, ali Daniel je štovao svog vlastitog Boga. A
kralj mu reče: Zašto se ne klanjaš Belu?
5 Koji odgovori i reče: Jer se ne mogu klanjati
idolima načinjenim rukama, nego živom Bogu, koji je
stvorio nebo i zemlju i koji vlada nad svakim tijelom.
6 Tada mu kralj reče: Ne misliš li da je Bel živi Bog?
zar ne vidiš koliko on jede i pije svaki dan?
7 Tada se Daniel nasmiješi i reče: "Kralju, ne daj se
zavarati, jer ovo je samo glina iznutra, a mjed izvana,
i nikada ništa nije jeo ni pio."
8 Tada se kralj razgnjevi, pozva svoje svećenike i reče
im: “Ako mi ne kažete tko je ovaj što proždire te
troškove, umrijet ćete.
9 Ali ako mi možete potvrditi da ih Bel proždire,
Daniel će umrijeti, jer je hulio na Bela. A Daniel reče
kralju: Neka bude po tvojoj riječi.
10 Svećenika u Belu bilo je sedamdeset i deset, osim
njihovih žena i djece. I kralj ode s Danielom u Belov
hram.
11 Zato Belovi svećenici rekoše: "Evo, mi izlazimo,
ali ti, kralju, stavi meso i pripremi vino, zatvori vrata i
zapečati ih svojim pečatom."
12 A sutra kad uđeš, ako ne nađeš da je Bel sve pojeo,
mi ćemo umrijeti; ili Daniel, koji lažno govori protiv
nas.
13 I malo su se obazirali na to, jer su ispod stola
napravili skrovit ulaz, kroz koji su neprestano ulazili i
konzumirali te stvari.
14 Kad su izišli, kralj je stavio jelo pred Bela. Sada je
Daniel zapovjedio svojim slugama da donesu pepeo, a
oni su ga posuli po cijelom hramu u nazočnosti samog
kralja: zatim su izašli, zatvorili vrata i zapečatili ih
kraljevim pečatom, i tako otišli.
15 Noću su došli svećenici sa svojim ženama i djecom,
kao što su obično činili, te su sve jeli i popili.
16 Ujutro je kralj ustao i Daniel s njim.
17 Kralj reče: "Daniele, jesu li pečati zdravi?" A on
reče: Da, kralju, neka budu zdravi.
18 I čim je otvorio vrata, kralj pogleda na stol i
povika jakim glasom: Velik si ti, o Bel, i kod tebe
nema nikakve prijevare.
19 Tada se Daniel nasmije i zabrani kralju da ne ulazi,
pa reče: "Pogledajte sada pločnik i dobro označite čije
su ovo stope."
20 Kralj reče: Vidim korake muškaraca, žena i djece.
A onda se kralj naljutio,
21 I uze svećenike s njihovim ženama i djecom, koji
mu pokazaše zahodna vrata, kamo su ušli, i pojedoše
ono što je bilo na stolu.
22 Stoga ih je kralj pobio i predao Bela u Danielovu
vlast, koji je uništio njega i njegov hram.
23 A na tom istom mjestu bio je veliki zmaj, kojega
su Babilonci štovali.
24 Kralj reče Danielu: "Hoćeš li reći da je i ovo od
mjedi?" eto, živi, ​ ​ jede i pije; ne možeš reći da on
nije živi bog: zato mu se klanjaj.
25 Tada Daniel reče kralju: "Klanjat ću se Gospodinu,
Bogu svojemu, jer on je Bog živi."
26 Ali dopusti mi, kralju, i ubit ću ovog zmaja bez
mača i štapa. Kralj reče: Dopuštam ti.
27 Tada je Daniel uzeo smolu, mast i kosu, i skuhao
ih zajedno, i napravio grumenje od toga: to je stavio u
zmajeva usta, i tako je zmaj rasprsnuo na komade.
Daniel je rekao: Gle, ovo su bogovi koje vi štovati.
28 Kad su Babilonci to čuli, jako su se razgnjevili i
urotili se protiv kralja govoreći: Kralj je postao Židov
i uništio je Bela, ubio je zmaja i pogubio svećenike.
29 Oni dođoše kralju i rekoše: "Izdaj nam Daniela,
inače ćemo uništiti tebe i tvoju kuću."
30 Kad je kralj vidio da ga silno pritiskaju, budući da
je bio prisiljen, predao im je Daniela.
31 Koji ga baci u lavlju jamu: gdje je bio šest dana.
32 A u jazbini je bilo sedam lavova, a oni su im svaki
dan davali dva trupla i dvije ovce: koje im tada nisu
dali, s namjerom da prožderu Daniela.
33 Bio je u Židovima prorok po imenu Habakuk, koji
je napravio lonac, razlomio kruh u zdjelu i išao u
polje da ga donese žeteocima.
34 Ali anđeo Gospodnji reče Habakuku: Idi, odnesi
večeru koju imaš u Babilon Danielu, koji je u lavljoj
jami.
35 A Habakuk reče: Gospode, nikad nisam vidio
Babilon; ni ja ne znam gdje je jazbina.
36 Tada ga anđeo Gospodnji uhvati za krunu, odnese
ga za kosu s glave i u žestini njegova duha postavi ga
u Babilonu nad jamom.
37 I Habbacuc povika govoreći: O Daniele, Daniele,
uzmi večeru koju ti je Bog poslao.
38 Daniel reče: "Sjetio si me se, Bože, niti si ostavio
one koji te traže i ljube."
39 Daniel je ustao i jeo, a anđeo Gospodnji smjesta
opet postavi Habakuka na njegovo mjesto.
40 Sedmoga dana kralj ode oplakivati ​ ​ Daniela; i
kad je došao do jazbine, pogleda unutra, i gle, Daniel
sjedi.
41 Tada povika kralj iza glasa: "Velik si Gospodin,
Bog Danielov, i nema drugoga osim tebe!"
42 I on ga izvuče van, i baci one koji su bili uzrok
njegovog uništenja u jazbinu, i oni bijahu proždreni u
trenutku pred njim.