Sinteza gradiva književnosti sedmog razreda.

1. KNJIŽEVNOST
Sinteza gradiva sedmog razreda

2. KNJIŽEVNOST JE
UMJETNOST RIJEČI.

3. PREMA OSNOVNIM OBLICIMA KNJIŽEVNOST SE
DIJELI I OVAKO:
 POEZIJA - književna djela pisana vezanim stihom.
 PROZA - književna djela pisana nevezanim tekstom
("od ruba do ruba stranice").
 DRAMA - književna djela pisana dijalogom i
monologom.

4. KNJIŽEVNI RODOVI: LED
KNJIŽEVNOST
LIRIKA EPIKA DRAMA

5. LIRIKA – KRATKA, OSJEĆAJNA, SAŽETA,
SUBJEKTIVNA
Tematska
podjela
socijalna religiozna ljubavna šaljiva domoljubna pejsažna

6. EPIKA – OPISUJE DOGAĐAJE, OBJEKTIVNA,
PISANA U REČENICAMA, IMA LIKOVE I
RADNJU
epika
jednostavni
oblici
složeni
oblici

7. jednostavni
vic
bajka
basna
poslovica
zagonetka
složeni
roman
novela
priča
pripovijetka

8. DRAMA – IZVODI SE NA POZORNICI, DIDASKALIJE,
DRAMSKA NAPETOST I DRAMSKI SUKOB
drama
komedija
ismijavanje
mana, uporaba
humora
tragedija
tragični: junak,
radnja i
završetak
Drama u užem
smislu
ozbiljne teme;
može imati
sretan ili tužan
kraj

9. KOMPOZICIJA LIRSKOG TEKSTA
Kompozicija je način na koji se motivi lirske
pjesme međusobno povezuju u određene
cjeline.
Najuočljivija kompozicijska cjelina svake
pjesme je strofa.
Kompozicijsku jedinicu čini i stih, koji je
temeljna podloga pjesme.

10. TEMA LIRSKE PJESME
Tema je onaj predmet, pojava, emotivno ili
psihičko stanje koje pjesnik pretvara u
pjesmu, odnosno izražava stihovima.
 Tema se u lirskoj pjesmi razrađuje pomoću
brojnih motiva, odnosno manjih tematskih
jedinica.

11. LIRSKI SUBJEKT
 Lirski subjekt je naziv za ono unutrašnje "ja"
koje svojim govorom gradi pjesmu i u njoj
izražava svoju duševnost.
 Često je to sam pjesnik, ali može biti i neka
druga osoba, ili čak neko neidentificirano
unutarnje biće pjesme.
 Često je to "ja" i gramatički prisutno u pjesmi
(kao prvo lice jednine).

12. STIH
 Redak u pjesmi, ritmička cjelina.
 Vezani stih ima rimu.
 Slobodni stih nema rime.
 Vrsta se određuje po broju slogova u redu:
Kroz samoću, muk, peterac
Sve je teži huk: peterac
Željeznicu guta već daljina. deseterac

13. STROFA (KITICA)
 Određeni broj stihova koji čini osjećajnu, ritmičku i misaonu
cjelinu u pjesmi...
 S obzirom na broj stihova razlikujemo: monostih - strofa
od jednoga stiha,
dvostih (distih) - strofa od dva stiha,
trostih (tercina) - strofa od tri stiha
četverostih (katren) - strofa od četiri stiha
peterostih (kvintil ili kvintina) - strofa od pet stihova
šesterostih (sekstina, sestina) - strofa od šest stihova
sedmerostih (septima) - strofa od sedam stihova
osmerostik (oktava) - strofa od osam stihova
deveterostih (nona) - strofa od devet stihova
deseterostih (decima) - strofa od deset stihova.

14. RIMA (SROK)
 Glasovno podudaranje završnih riječi susjednih ili bliskih
stihova ili polustihova.
 Po rasporedu rimovanih riječi:
parna (aa bb)
ukrštena (abab)
obgrljena (abba)
isprekidana (abcbdde)
monorima (aaaaa)

15. RITAM
o Ritmičnost je jedna od temeljnih značajki pjesničkog
izraza. Ritam izvire iz rime, stanke, opkoračenja...
o Po svojim obilježjima ritam u lirskoj pjesmi može biti
brz, spor, ujednačen, smiren, uznemiren.
o Ritmom se izražava i naglašuje osjećajno ili misaono
obilježje pjesme. To znači da veseloj pjesmi pogoduje
brži ritam, a tužnoj sporiji ritam.

16. PJESNIČKE SLIKE

17. STILSKA SREDSTVA
 alegorija
 aliteracija
 anafora
 asonanca
 elipsa
 epifora
 epitet
 gradacija
 hiperbola
 inverzija
 ironija
 litota
 metafora
 oksimoron
 onomatopeja
 personifikacija
 polisindeton
 retoričko pitanje
 simbol
 slavenska antiteza
 usporedba

18. IDEJA DJELA
 Ideja književnog djela je temeljna misao djela
kojom je protkano djelo čiji je smisao djela
sadržan u temi, događajima i likovima djela
onako kako je to sam pisac djela odredio.

19. ANALIZA LIRSKOG TEKSTA
 književni rod
 vrsta
 tema
 motivi
 kompozicija (stih, strofa, rima, ritam)
 pjesničke slike
 stilska sredstva

20. TEME I MOTIVI PRIPOVJEDNOGA
DJELA
 Svako pripovjedno djelo govori o nekoj temi.
Tema je glavni predmet pripovijedanja,
opisivanja ili prikazivanja u književnom djelu.
Temu pisac pronalazi i izabire u stvarnom ili
zamišljenom životu. Odabranu temu pisac
književno oblikuje fabulom, likovima, izborom
forme.
 S obzirom na to da se određenom temom na širok
način zahvaća predmet književnog djela, uz temu
postoje i brojne manje tematske jedinice. To su
motivi.

21. PRIPOVJEDAČKI POSTUPCI (TEHNIKE)
U obradi i iznošenju svoje teme prozni
se pisac, pripovjedač koristi
pripovijedanjem (naracijom),
opisivanjem (deskripcijom) i
razgovorom (dijalogom).

22. PRIPOVIJEDANJE
Pripovijedanjem se razvija fabula
književnog djela te otkrivaju različiti
stupnjevi radnje o kojoj nas pisac
izvješćuje.

23. OPIS
 Prozno (pripovjedno) djelo sadrži i veći broj opisa. Najčešće
su to opisi vanjskog, fizičkog izgleda lika ili unutrašnjega,
osjećajnog ili psihičkog stanja lika.
 U prvom slučaju riječ je o ulozi opisa u stvaranju vanjskoga,
a u drugome u stvaranju unutarnjega ili psihičkog portreta.
 S obzirom na prostor u kojemu likovi žive i djeluju,
pojavljuju se i različiti opisi interijera (unutrašnjosti) i
eksterijera (vanjskog prostora).
 Pisac nastoji tim opisima što uvjerljivije predočiti određeni
lik te prostor u kojemu se nalazi, a koji je bitan i za mjesto
zbivanja. Posebna su vrsta opisa u djelu opisi prirode koji
predočuju pejzaž.

24. RAZGOVOR
 Razgovor (dijalog) u djelu pridonosi življem razvoju
radnje i jasnijem oblikovanju likova.
 Dijalog se pojavljuje kao direktan, u obliku upravnog
govora, ili kao indirektan, u obliku neupravnoga govora.
 Monolog je govor jednoga lika.
 Unutarnji monolog je način iznošenja misli književnoga
lika u kojemu se pripovjedač nastoji poistovjetiti s likom i
ispričati njegova razmišljanja.

25. FABULA KNJIŽEVNOGA DJELA
 Fabula je slijed događaja uzročno-posljedično povezanih u
vremenskom slijedu kakav se može dogoditi u zbilji.
 Fabula može biti jednostavna ili nerazvijena (obično u
kraćim pripovijetkama, novelama, bajkama, basnama) te
složena ili razvijena (u pripovijestima i romanima).
 Razvijena fabula sastoji se od glavne radnje i niza sporednih
radnji, od kojih neke mogu biti i zaokružene cjeline ili
epizode.

26. KOMPOZICIJA KNJIŽEVNOGA DJELA
 Kompozicija je međusoban odnos pojedinih dijelova
književnoga teksta.
 Sastoji se od ovih odrednica: a) početka radnje (uvoda), b)
zapleta (događaja koji potiče daljnja zbivanja), c) vrhunca
radnje (najnapetijeg dijela), d) raspleta (događaja koji potiče
rasplitanje radnje), e) završetka.
 Događaji u pripovjednom djelu mogu biti prikazani
kronološkim (vremenskim)slijedom, ali i ne moraju.
 U nekim pripovjednim tekstovima pisac se vraća u prošlost,
a takav postupak nazivamo retrospekcija.

27. PRIPOVJEDAČ I PISAC
 Pripovjedača je važno razlikovati od pisca.
 Pisac je stvarna osoba koja piše književno djelo, a
pripovjedač je osoba koja pripovijeda u književnom djelu.
Tako pisac može napisati književno djelo u kojem je
pripovjedač npr. djevojčica od 10 godina.
 Pripovjedač može pripovijedati u 1. licu (ja-oblik
pripovijedanja) ili u 3. licu (on-oblik pripovijedanja).

28. KNJIŽEVNI LIK
 Književni se likovi dijele na glavne i sporedne.
 Glavni lik je nositelj glavne radnje, o njemu se
najviše govori, on je najplastičnije
okrakteriziran, on je taj koji rješava probleme i
sudjeluje u svim važnijim događajima.
 Ostali likovi su sporedni, oni su manje važni, ali
su u nekim odnosima s glavnim likom i utječu na
radnju.

29. KARAKTERIZACIJA LIKA
 Način na koji je pisac opisao lik, način na koji
se lik ponaša, govori, kreće, razmišlja i djeluje.
 Vanjski opis lika je opis njegova izgleda i
odjeće, a unutarnji opis lika je opis njegovih
razmišljanja, osjećaj i njegove naravi.

30. UNUTARNJI OPIS LIKA
 Etička karakterizacija otkriva etičke/moralne osobine lika;
govori kako se lik odnosi prema drugome liku, prema radu,
narodu domovini (pošten/nepošten, hrabar/kukavica,
marljiv/lijen, pravedan/nepravedan, istinoljubiv/lažljiv,
čovječan/nečovječan, itd.).
Psihološka karakterizacija je takav književni postupak kojim
se prikazuje unutarnji život lika (osjećaji, raspoloženja, misli,
stanja svijesti i podsvijesti).
Sociološka karakterizacija opisuje društveno podrijetlo lika,
način na koji sredina utječe ne njegovo ponašanje, stavove
o životu i svijetu.
Govorna karakterizacija je takav književni postupak kojim
književnik govorom lika (npr. zavičajnim dijalektom,
slengom, uzrečicama, osobitim stilom govora) karakterizira
lik i tako čitaelja upoznaje se s njegovim podrijetlom,
osobinama, obrazovanjem i sl.

31. ANALIZA EPSKOG TEKSTA
 književni rod
 vrsta
 pripovjedač
 tema i motivi
 pripovjedne tehnike
 fabula i kompozicija
 likovi
 karakterizacija likova
 ideja djela

32. DIJELOVI DRAME
 U drami nema pripovjedača, nego glavne dijelove čini
govor glumaca.
 Fabula dramskog teksta se ne pripovijeda, već se postiže
izmjenom dramskih situacija.
 Dramska situacija je odnos među likovima u nekom
trenutku, a ostvaruje se govorom i postupcima likova.
Govor likova ostvaruje se kao dijalog ili monolog
Dramska radnja temelji se na nekom sukobu ili zapletu koji
se na kraju razrješava. Taj dramski sukob izaziva stalnu
napetost koja je pokretač radnje i zanimanja gledatelja.

33. DRAMSKA SU KNJIŽEVNA DJELA POSEBNO
OBLIKOVANA TAKO DA SADRŽE:
 Popis likova (ponekad postoji naznaka nekih
njihovih osobina), vrijeme i mjesto radnje.
 Dijelove teksta koje glumci izgovaraju na pozornici -
uz ime lika navedene su riječi koje glumac izgovara
(replika).
 Dodatna objašnjenja napisana najčešće kosim
slovima, u zagradi, koja se ne izgovaraju, nego
služe samo kao naputak za razumijevanje teksta, tj.
uputa glumcima i redatelju kako nešto odigrati na
pozornici (didaskalije).

34. DRAMSKA DJELA IMAJU I UOBIČAJENU
KOMPOZICIJSKU SHEMU:

35. DIJELOVI DRAME
 Drama je najčešće podijeljena na činove i prizore.
 Činovi su veći zaokruženi dijelovi radnje, gledateljima
predočeni dizanjem ili spuštanjem zastora. Čin se dijeli
na prizore i slike.
 Prizori su manje fabularno-tematske jedinice
izazvane izmjenom likova na pozornici.

36. DRAMATIZACIJA
 Dramatizacija je preradba ili prilagodba
književnih djela za prikazivanje na pozornici.
Dramatizaciju često radimo kad želimo
igrokazom prikazati ulomak iz nekog romana ili
bajke. Budući da u dramskom tekstu (za
razliku od proznoga) nema pripovjedača ni
opisa, radnju možemo prikazati samo kroz
govor likova i njihovo ponašanje.