2. Povijest
recitacija (lat. recitatio: čitanje na
glas), javno kazivanje književnog
teksta (najčešće u stihu); također tekst
namijenjen recitiranju. Tradicija
recitacije potječe iz antike: grčki
rapsodi i pjesnici javno su deklamirali
svoju poeziju, u korskoj je lirici ulogu
recitatora preuzimao kor, u Rimu su
se zakonski spisi javno čitali, a
pjesnici i oratori su u zatvorenim
krugovima predstavljali svoje pjesme
i govore. Od XVIII. st. recitacija se
suprotstavlja deklamaciji.
●
J.W. Goethe joj je kao
izvedbi s umjereno
izraženim emocijama,
sugestivnoj i
promišljenoj, davao
prednost nad
pompoznošću
deklamacije
3. Ivo Škarić, U potrazi za izgubljenim
govorom
"Recitiranje
(deklamiranje) j e
interpretativno
govorenje pred
publikom pjesničkih,
proznih i govorničkih, u
načelu tuđih, tekstova.
Od svih retoričkih
sastavnica recitator je
autor samo govorne
izvedbe.
Recitiranje se bitno
razlikuje od glume, koja
ne pripada retorici, po
tome što recitator govori
u svoje ime, a ne
preobrazuje se u neki
drugi lik."
4. Upute:
"Budi ti, recitator, a ne
glumi pjesnika ili koji
drugi lik!" (Škarić)
Namjera j e jasna: "Budi
osoban!", poručuje
Škarić recitatoru.
Branko Gavella kaže:
"...glumac govori svoj
tekst kao da j e njegov
vlastiti, on nastoji dočarati
situaciju, kao da on
pomoću danih tekstova
iznosi svoje vlastite
doživljaje". "Recitator ne
iznosi tekst kao direktan
izraz svog doživljaja, već
iznosi svoj umjetnički
doživljaj izazvan tim
tekstom."
5. Školska pedagogija
Recitator je "posrednik
između književne riječi i
slušatelja", a cilj
sukladno tomu,
"govornim izrazom
približiti slušateljima
napisano umjetničko
djelo". (Kunić 1990)
U školskom priručniku o
govornoj interpretaciji
umjetničkoga teksta
Novak Novaković
razlikuje "glumca" i
"recitatora-čitača"
(Novaković 1980)
- poništava bitnu razliku
između recitiranja i
čitanja.
6. Gluma - recitacija
"Prema općem uvjerenju,
gluma nije toliko
mimikrija, egzibicionizam
ili imitacija koliko
sposobnost reagiranja na
zamišljene poticaje"
(Strasberg 1995).
Kroz ulogu gluma kao
stvaralački čin postaje
vidljiva, pretvara se u
umjetnički oblik
Recitator j e stvaralac po
vlastitu doživljaju
pjesničkog teksta koji
interpretira. Zato svijet
pjesme recitator mora ne
samo upoznati i shvatiti; on
mora "ući u njega" i
doživjeti ga.
(Krušić)Uloga u lirskoj
pjesmi je ono što se obično
naziva "lirskim subjektom".
8. Lirski subjekt
Književna interpretacija i
stilistika već su davno
odbacile automatsko
poistovjećivanje
subjekta lirske pjesme i
privatne osobe pjesnika.
Subjekt pjesničkog
teksta može, ali ne
mora, biti doživljen i
shvaćen kao privatni
pjesnikov glas.
-lirski je subjekt uvijek
neki u tekstu-napisani-
glas koji govori, glas što
ga neki put
doživljavamo kao glas
(maskiran ili ne)
pjesnika, a neki put kao
glas s kojim se
poistovjećujemo, pa kao
da postaje naš (Krušić,
Recitacija (ni)je gluma)
9. Priprema za recitiranje:
"Tko sam ja dok govorim
pjesnički tekst?", zatim
"Tko mi je sugovornik, tj.
komu govorim?", pri čemu
se ne misli na stvarnu
publiku koja će recitatora
slušati ili gledati, nego na
u-tekstu-naznačenog-ili-
pretpostavljenogsugovorni
ka, dakle, na onog koji
pripada akcijskom svijetu
teksta.
●
"Kako govorim, tj. kojim
osjećajima,
raspoloženjem i kakvim
odnosom?"
●
"Što zamišljam dok
govorim pjesnički
tekst?", a nije nekorisno,
naročito za mlađe
recitatore, odgovoriti i na
pitanje: "Sto svojim
govorenjem
poručujem?"
10. Tko sam ja?
"Dok govorim ovaj tekst
ja sam netko tko ima
takva i takva obilježja,
odnosno takav i takav
problem. Takva
obilježja, odnosno takav
problem poznati su mi iz
privatnog života, pa se
ne moram truditi glumiti
nekog drugog.
●
Dakle, dok govorim
ovaj tekst, ja sam ja."
11. Marina Petković Liker
●
1. Zašto mi se pjesma sviđa?
●
2. Što se u pjesmi događa- iz stiha
u stih, pokušaj prepričati pjesmu
(npr. lirski subjekt gleda i opisuje..
zastaje, osluškuje, pita se..)
●
3. Tko u pjesmi govori? Kakav je taj
pjesnički subjekt? Gdje to piše?
●
4. Kome se govori? Kakav je odnos
govornika prema sugovorniku?
(poštovanje, nježnost, prihvaćanje,
odbijanje..) Gdje to piše?
●
5. S kojim se
osjećajem/raspoloženjem govori?
6. Nerazumljiva mjesta u
pjesmi (riječi, sintagme)?
7.Što se pjesmom
poručuje?
8. Kakav je stil? Zvuk?
(stilska izražajna
sredstva) – što se njima
izražava
9.Kojem „žanru” pjesma
pripada? (npr,
ispovijed,tumačenje..)
12. Rad na pjesmi
1.Tko sam ja dok govorim ovaj/ove
stihove? (izbor sebe, jer ne mogu
definirati tko sam ja općenito, ja sam u
određenoj ulozi, npr. onaj koji zna,
onaj koji traga za odgovorom na
pitanje, onaj koji gleda, vidi, razumije,
sjeća se..)
●
2. Kome govorim? Tko je moj
sugovornik? (oni koji me razumiju,
strancu, prijatelju, djevojci..)
●
3. Gdje se nalazim dok govorim? (Ja
sam u nekoj situaciji i na nekom
mjestu. Možda stojim u šumi, a možda
sam u sobi ili sa sugovornikom oči u
oči..).Što vidim dok govorim? Što me
okružuje? Osjećam li miris? Dopiru li
zvukovi do mene? Koji?
4. S kojim
raspoloženjem,
osjećajima govorim?
5.Što svojim govorom
poručujem? Što želim
reći? Govorim li sve?
Govorim li iskreno,
jasno i otvoreno?
Prešućujem li nešto i
zašto?
13. Glas i tijelo (jasan,autentičan govor,
govor cijelim tijelom)
vježbe:
1. Interpunkcija
●
Hodati i čitati, kad dođemo do int.
znaka stati, promijeniti smjer i
nastaviti hod pa govor)
●
Ako u pjesmi nema int. znaka – sam
obilježiti cjeline olovkom
●
Ne koristiti mehanički hod! Hodaj u
ritmu govora, uskladi hod i govor!
●
2. Usmjeren govor
●
Pročitaj stih/poruku/rečenicu,
podigni pogled, pođi prema osobi i
govori joj gledajući u nju i hodajući
prema njoj.
●
Provjeri reakciju sugovornika (kako
je na njega djelovala naša rečenica)
●
Anafora i epifora
●
Svako je ponavljanje
u pjesmi – važno
mjesto jer otkriva
mnogostrukost – zato
svako ponavljanje
mora biti „novo”
14. Buđenje cijelog organizma govora -
gesta
●
U prvom nizu vježbi
gesta mora biti velika,
široka, naglašena, u
drugom i ostalim
nizovima – gesta se
smanjuje
●
Na istom principu
počiva i rad s
tonalitetom pjesme
15. Vježbe s lopticom (žonglerskom,
ispunjenom heljdom, pijeskom..)
●
Bacanje i primanje loptice cijelim
tijelom,
●
Praćenje luka loptice
●
Dodavati geste (sve veći zamah, sve
veći luk), neprekidno biti u pokretu
(primanja i davanja)
●
Uključiti zvuk: 1. bezvučni (šššš, ffff,
ssss,.. ) uskladiti s duljinom kretanja
loptice – lukom), uskladiti ritam tijela i
zvuk
●
2. zvučni (žžžžž, zzzzz, vvvv,..)
●
Dobacujemo se s nekim tko je blizu u
početku, a onda sve dalje od nas.
●
Cijela grupa prati loptu pogledom, a
kad se pokreti uvježbaju, izgovara i
glasove.
●
Ciljevi : povećati
kontrolu disanja,
●
povezati disanje i
radnju/govor u
harmoničnu cjelinu
●
Probuditi tijelo za govor
●
Vježbati fokus i
usmjerenost na radnju
●
Povezati govor s
radnjom
16. Vježbe sa stihovima ( u paru)
●
Jedan govori stih, a drugi sebe
testira sluša li, kako sluša,
razumije li, piše bilješke dok sluša)
●
Ponavlja se ista radnja, ali ovaj put
slušatelj prekida govornika
pitanjima:
●
-Što? Molim? Zašto? Gdje?..
●
Govornik mu odgovara stihom.
(dopušta se i slobodno tumačenje,
ali nakon toga mora doći i odgovor
stihom)
●
Pitanje za publiku (sugovornika):
Što nedostaje? Što bi još htio čuti?
●
Lopta – bacamo i govorimo stih
●
●
Cilj: razumljivost,
komunikativnost,
potraga za smislom koji
nije samo logički već i
osoban (meni to znači
da..)
●
Potraga za logičkim
naglaskom
Testiranje što publika
čuje
●
Memoriranje pjesme
18. Oslobađanje prirodnosti:
vježbe s pokretom (radnjom)
●
Veži uzice na cipelama,
razmrsi uzice i govori tekst,
premosti prepreke – grupa
ometa hodača prema cilju –
bez dodira)
●
Pleti pletenicu, složi knjige,
obriši ploču,
●
Radnju birati u skladu sa
emocijama koje se žele
izraziti (npr. radost –
preskakanje konopa, misao –
razmrsi čvor, složi
stolce,..težina – guraj zid, stoj
na jednoj nozi, drži balans..)
●
Cilj:
●
Razvijanje fokusa
●
Sklad pokreta i zvuka
●
Buđenje odnosa
prema govoru
●
Ispitivanje
unutrašnjeg zbivanja
koje govor potiče
●
Otkrivanje ritma
19. Autentičnost - samoostvarenje
Pozicija nadmoći – ne dopire
do sugovornika pa je potrebno
otkriti svoje „slabosti” kako bi
se dogodila komunikacija.
●
Zato ponavljamo vježbe u želji
da govornik osvijesti različite
učinke stiha na sebe i otkrije
emociju koja se probudila u
njemu potaknuta radnjom i
stihom. Otkriva tako i dio tijela
koji najsnažnije „reagira” na
stih.
●
Iz njega će crpiti impuls za taj
stih (pamćenje tijela).
●
Govor se tiče mene koja
govori, iskreno sa mnom
komunicira, ja znam što
govorim,razumijem to,
prihvaćam i želim
podijeliti svoja iskustva s
tobom, sada i ovdje,
govor iz mene izlazi, on
je dio mene, zapisan u
mome tijelu. Ono što je
meni važno, bit će važno
i onome kome govorim.
20. Potraga za glasom
●
Sjedenje na sjedećim
kostima, stopala na podu,
kralježnica uspravna,
disanje iz dijafragme
(staviti dlanove na rebra
kako bismo osvijestili
dijafragmu i pomicanje
rebara)
●
Izdisaj: šššš, ssss,
●
Produžiti duljinu izgovora
●
Cilj:
●
Osloboditi govorne
organe
●
Naučiti disati za govor
●
Naučiti kontrolirati
udisaj i izdisaj
●
Širiti govorni kapacitet
●
Otvorenost i lakoća
21. Paziti:
●
Nikada ne kritizirati govor
●
Umjesto ti poruka (ne
čuješ se, govori glasnije,
mumljaš, gutaš slova, daj
malo energije..) koristiti ja
poruke (ne čujem te,
nisam razumjela riječ
nakon - , ponovi molim te
zadnju riječ, probaj to reći
sporije, reci to vani
nekome na hodniku...)
●
posezanje za glasom-
posezanje za
identitetom
●
Kritiziranje glasa i
govora – kritiziranje
osobnosti
23. Literatura:
●
Ivo Škarić, U potrazi za
izgubljenim
govorom(1982.)
●
Temeljci suvremenog
govorništva (2000.)
●
Vladimir Krušić, Recitacija
(ni)je gluma
●
Marina Petković Liker,
bilješke s predavanja
napostdiplomskom
specijalističkom studiju
Dramske pedagogije
●
Cicely Berry, Glumac
i glas