teorija književnosti

1. 1. Povijest proučavanja književnosti.
(5. predavanje)
 Proučavanje književnosti kroz povijest: od poetike
do kulturalnih studija:
 Poetika: upute za pisanje tragedija i komedija, osnove
književno-teorijskog mišljenja, prvi opis strukture.
Podrijetlo u antičkoj Grčkoj (Aristotel).
 Retorika: upute za dobro govorništvo. Proučavanje tropa
i figura, odnosno figurativnog jezika – namijenjeno
uvjeravanju slušatelja. (Ciceron, Kvintilijan)
 Estetika: filozofska disciplina koja se bavi prirodom
lijepog. Djelo kao intuicija, estetski objekt (Kant, Hegel,
Croce).

2. 2. Tradicionalne discipline: Poetika
 Proučavanje književnosti razvijalo se u sklopu filozofskih
pojmova o smislu književnosti i umjetnosti.
 Platon (427-347. pr. n.e.): umjetnost kao odraz ideje ideja:
 Priroda književnosti, uloga u društvu i granice izražavanja.
 Aristotel (384-322. pr. n. e.): načela poetike:
 Znanstveno-filozofska teorija književnih vrsta.
 Mimetička teorija umjetnosti (oponašanje).
 Hermenautika: znanost o razumijevanju. Od proučavanja
Biblije do semantičkih analiza tekstova.
 Filozofska tradicija mišljenja o smislu književnosti.

3. 3. Nauk o pjesničkom umijeću
 Pojam poetike: od grčkog pridjeva poietikos (pjesnički, u
vezi s pjesništvom).
 Značenje: pjesničko umijeće, vještina pjesništva. Rimski
prijevod: ars poetica.
 Dva važna spisa: Aristotelova Poetika (O pjesničkom
umijeću) i Horacijeva Poslanica u stihovima.
 Pjesničko djelo ne samo kao plod prirodnog znanja, nego i
plod znanja i učenosti.
 O pjesništvu su raspravljali ne samo Grci i Rimljani, nego i
istočne civilizacije (Indija, Japan).
 Ipak: osnove europskoj poetici zadali Aristotel i Horacije.

4. 4. Aristotelova poetika
 Aristotelova poetika nije imala veliko značenje za svoje
razdoblje, brzo je pala u zaborav.
 1498. latinski prijevod, 1508. Tiskana na grčkom – velik
uspjeh.
 Osamnaesto stoljeće je mislilo da su Aristotelove tvrdnje
apsolutno ispravne za sva vremena (Lessing).
 Prva stručna terminologija ZOK-a: koja su to osnovna
pitanja već oni postavili?
 Pitanje pjesničkih rodova i vrsta: pitanje FORME.
 Stvaranje svijeta sličnog našem, drukčijeg, ali u tijesnoj
vezi.

5. 5. Rodovi i vrste
 Ni za Platona ni za Aristotela imitacija nije bit umjetnosti,
nego stvaralaštvo.
 Pjesništvo kao umnija djelatnost od povijesti: spoznajna
vrijednost poezije.
 Pitanje fabule: treba li je uzeti iz povijesti ili je izmisliti. U
jednom i drugom slučaju pjesnik mora zbivanju pridati
značaj općenitosti.
 S Aristotelom počinje problem pjesničkih vrsta ili rodova,
problem živ do današnjeg dana.
 Vrste: tragedija, komedija, ditiramb; kasnije nome, rugalice,
himne, parodije i pjesme u herojskom stilu (heksametru).

6. 6. Opis vrsta i metodologija
 I danas lučimo epsko pjesništvo kao posebnu vrstu.
 Aristotel poznaje epiku samo u stihu, epika se kao proza
razvila kasnije i dopirinjela formaciji roda.
 Aristotel luči tragediju i komediju. Tek naknadno združuje
se u opći pojam drame.
 Aristotel ne poznaje naziv za lirsko pjesništvo.
 Ideja pjesništva u tri osnovne vrste/roda razvila se u 18 st.,
iako se odnosi na grčka imena.
 Aristotel dijeli dalje: tragediju dijeli u četiri podvrste.
 Koristi metodu koja je ostala dvojbena:
 Logički deduktivna metoda (utvrđena iskustvom).
 Danas: Empirički induktivna metoda (logički izvodi zaključke iz

7. 7. Opis strukture
 Književne vrste razvijaju se od prvih početaka književnosti
 U svojim mijenama odražavaju razvitak naroda i njihove kulture.
 Aristotel prati taj razvoj, ali tvrdi da je u njegovo vrijeme dobio
‘prirodan oblik’.
 U analizi tragedije nalazi osnovne pojmove kojima se danas služimo:
fabula-mythos (sadržaj), značajevi-ethos (likovi, osobe).
 Od najveće važnosti kompozicija.
 Inzistira na jedinstvu književnog djela. Radnja: povezana po jedinstvu;
jedinstvo po vjerojatnosti i nužnosti.
 Tragedija crta ljude bolje od nas (kakvi bi trebali biti) a komedija kakvi
jesu.
 Analiza fabule: peripetija (obrat radnje u protivnom smjeru), zaplet,
rasplet.

8. 8. Pjesnički jezik
 Posebna pažnja: biranom rječniku pjesničkog jezika i
slikovitosti njegova izražavanja.
 Posebno je obradio jedino metaforu.
 Mora biti jasan, a istovremeno običan, prost – Danas: stilsko
intenziviranje.
 Epsko pjesništvo i tragedija:
 Obje vrste pokazuju vrijedne ljude (bolje od nas).
 Razlikuju se opsegom: tragedija do 24 sata; ep nije ograničen
vremenom.
 Ovo se prenosi na druge epske vrste: epsko pričanje može prikazati
radnju u nekoliko paralelnih struja, više zbivanja u isti mah.

9. 9. Horacijeva poetika
 Aristotelova poetika: duboko i umno filozofsko djelo.
 Horacijeva poslanica (20. st. e.) Ars Poetica (De arte
poetica).
 Horacije traži od pjesnika da čitatelja odmah na početku
osvoji i bez priprave ga uvede u samo središte radnje: in
medias res.
 Kao i kod Aristotela, i Horacije se pita je li lijepo pjesničko
djelo niklo iz pjesnikove darovitosti ili svjesnog umijeća.
 Odgovor isti: prirodni dar združuje se s umijećem.

10. 10. Retorika
 Poetika je pokušaj opisa literarnih efekata opisom
konvencija i čitateljskih operacija koje ih čine mogućima
(Culler).
 Ona je usko povezana s retorikom koja je od starih vremena
usko povezana kao umijeće uvjeravanja.
 Poetika kao umjetnost imitacije i reprezentacije; retorika kao
umijeće uvjeravanja (Aristotel).
 Poezija je povijesno više vezana uz retoriku a proza i drama
uz poetiku.
 Još je Platon mislio da retorikom poezija ‘zavodi’ građane.

11. 11. Retorika i teorija
 Književna teorija se dosta bavila retorikom: debata o prirodi
i funkciji retoričkih figura.
 Retoričari su razdvojili trope i figure:
 ‘tropi’: mijenja se značenje riječi (kao kod metafore)
 (‘Moja je ljubav crvena ruža’)
 ‘figure’: aranžiranje riječi sa svrhom da se postignu
određeni afekti (aliteracija, ponavljanje suglasnika)
 (‘Cvrči cvrčak na čvoru crne smrče’)
 Današnja teorija smanjuje razliku, pa često govori i o
‘literarnom’ značenju figura.

12. 12. Tropi kao fundamentalno svojstvo
jezika
 Metafore po kojima ‘živimo’ (‘Život je putovanje’).
 Roman Jakobson: metafora i metonimija kao dvije
fundamentalne strukture jezika.
 Metafora: ‘drugo značenje’ uspostavljeno u obliku
veze u značenju ili sličnosti.
 Metonimija: po susjednosti; uspostavljanje veza
među stvarima u prostornom i vremenskom odnosu.
Unutar iste domene (Metafora: odnosi među
stvarima iz različitih domena).
 Sinegdoha i ironija kao ostali fundamentalno tropi.

13. 13. Oblik kao bitno svojstvo
književnosti
 Književnost ovisi o figurama, ali i o većim strukturama,
posebno književnim oblicima i rodovima.
 Imaju li termini kao epika ili roman samo funkciju
klasifikacije, ili imaju posebnu funkciju za čitatelje i pisce?
 Čitatelji: očekuju određeni rod i žanr (oblik).
 Povijesnost oblika: u renesansi tragična drama u središtu.
Danas – roman.
 Lirska pjesma kao konstantan oblik od antike do danas.
 Pjesma je struktura sačinjena od riječ, ali i događaj.

14. 14. Estetika
 Znanstveno proučavanje književnosti vezano uz:
 Estetiku – filozofska disciplina o umjetnosti;
 Lingvistiku – znanost proučavanja jezika.
 Hermenautiku – proučavanje slojeva značenja.
 Estetika – postavlja pitanja o prirodi i funkciji književnog
djela. (estetika – grč. aisthetikos – osjetni, uz osjećaje).
 Korijeni u grčkoj filozofiji.
 Naziv- od Alexandera Gottlieba Baumgartena (1714-1762).
 Hegel (1770-1831) – estetika kao dio filozofskog sustava.

15. 15. Estetika i teorija
 Umjetnost – ideja koja se pojavljuje u osjetilnom obliku.
 Razvoj u dva pravca:
 Svrstavanje i opisivanje djela prema srodnim osobinama,
 Razmatranje prirode umjetnosti, načelno određenje
umjetnosti.
 Teorija književnosti, svjesno ili nesvjesno, načelne stavove
temelji na estetici.
 Croce (1902) formulirao književno stvaranje kao izraz
intuicije: Intuitivni duh se prema predmetu odnosi izravno.

16. 16. Proučavanje književnosti unutar
studija kulture.
 Dvadeseto stoljeće – strukturalizam.
 Ruski formalisti, praški strukturalizam, francuski
poststrukturalizam, dekonstrukcija.
 Teorija komunikacije i teorija recepcije.
 Književno djelo kao estetski objekt i komunikacijski znak.
 Kulturalni studij kao šire zamišljena paradigma proučavanja
raznih oblika i tipova znakova.
 Uzimanje u obzir povijesne i prostorne dislociranosti (novi
historicizam i kulturalni materijalizam).