2. VITAMINI
Vitamini su esencijelni nutrimenti biljnog porekla ili
sintetisani od strane određenih bakterija.
gastrointestinalnog trakta
Pojedini vitamini mogu biti sintetisani u organizmu
čoveka ili određenih životinjskih vrsta.
Esencijelne su supstance za čoveka.
3. ŠTA JE VAŽNO?
Opšte karakteristike
Osobine i stabilnost svakog vitamina
U kojim se namirnicama,dijetetskim proizvodima, nalazi vitamin i
u kojim količinama
Moguće interakcije određenog vitamina i lekova!
4. DEFINISANJE VITAMINA
Vitamini su neophodni za normalno funkcionisanje organizma.
Potrebni su u veoma malim količinama.
Postoji 13 vitamina
Vitamini su supstance organskog porekla.
Specifični simptomi ili oboljenja asocirani su sa deficitom
pojedinih vitamina.
5. APSORPCIJA VITAMINA
Vitamini se loše apsorbuju bez prisustva hrane.
Pojedini vitamini se u hrani nalaze u obliku koji organizam može
odmah da koristi, dok su pojedini prisutni u inaktivnoj formi i
potrebno ih je prevesti u aktivni oblik. To su provitamini ili
prekursori.
6. DEFICIT VITAMINA
KLASICNA SIMPTOMATOLOGIJA DEFICITA
SUBKLINICKI DEFICIT (GRANICNI DEFICIT-engl.
Border line) –RANI NEGATATIVNI BALANS NUTRIJENTA
(GUBI SE VISE NUTRIJENTA NEGO STO SE
APSORBUJE)
7. UZROCI DEFICITA VITAMINA
Pojedinacni ili zbirni uzrok
1. Neadekvatan unos
2. losa apsorpcija vitamina
3. Losa iskoristljivost
4. Povecana ekskrecija
5. Povecana destrukcija u organizmu
KAPACITET DEPONOVANJA
Razlicit za svaki vitamin
8. STABILNOST VITAMINA
Veoma znacajno pitanje kada se radi o nutritivnoj vrednosti
Skladistenje-procesovanje namirnica
Mnogobrojni faktori, p, t, ph, vlaga
Hidrosolubiilni mnogo osetljiviji
9. BIOISKORISTLJIVOST VITAMINA
Deo unetog vitamina koji ce se biti apsorbovan I iskoriscen u
organizmu.
Apsorpcija vitamina zavisi od dijetrnih faktora, neki mogu
delovati promotivno, a neki inhibitorno, ali I od toga da li se
nalaze u slkobodnom ili vezanom obliku
Uneti I apsorbovani vitamin moze biti
1. iskoriscen za odredjenu funkciju
2. preveden u metabolicki neiskoristljiv oblik
3. deponovam, do trenutka kada ce biti potreban
10. Vrste namirnice
Hemijskog oblika u kom se vitamin i minerali nalaze u hrani
prisustva drugih sastojaka hrane
(masti olakšavaju resorpciju liposolub. vitamina; vitamin C pojačava resorpciju folata, a
smanjuje resorpciju vitamina B12; fitati, oksalna kiselina, tanini onemogućavaju resorpciju
gvožđa i magnezijuma, vitamin C povećava apsorpciju gvožđa, kompetitivna inhibicija
apsorpcije Fe (Zn, Mg, Cu, Co)
Prisustvo antivitamina (avidin u belancu jaja; polifenoli u čaju)
Način pripreme namirnica (kuvanje povećava iskoristljivost karotena,
smanjuje vitamina C)
Iskoristljivost vitamina
11. ANTIVITAMINI
VITAMINSKI ANTAGONISTI
Prisutni su u hrani ili u organizmu, razaraju, vezuju ili zamenjuju
vitamine.
Termička obrada hrane smanjuje njihovo toksično dejstvo, ali
postoje i slučajevi trovanja ovim, prirodnim toksikantima.
Prisutni su u ribama, belancu jajeta, određenoj vrsti povrća.
12. SINTETSKI VITAMINI
Hemijski su uglavnom slični prirodnim vitaminima.
Pojedini, npr. vitamin C i E ekstrahovani iz hrane su hemijski
drugačiji od onih koji su dobijeni laboratorijski.
Odgovor organizma je isti i na sintetski i na prirodni vitamin.
13. PSEUDOVITAMINI
Pojedine supstance, iako nisu pravi vitamini, povezane su sa
vitaminima u svojim aktivnostima. Ove supstance
predstavljaju, takođe, esencijelne nutrijente i grupišu se
najčešće sa vitaminima B kompleksa. To su pseudovitamini:
INOZITOL,HOLIN,LIPONSKA KISELINA i PARA AMINO
BENZOJEVA KISELINA
16. RDA (Recommended Dietary Allowances) tabele (Nac. Ac. Sci. USA)
DRI (Dietary Reference Intake) tabele (Nac. Ac. Sci. USA) – vrednosti koje
zamenjuju RDA za pojedine nutrimente, specifičnije su za veći broj
starosnih i populacionih grupa
MDR (Minimum Daily Requirements) – minimalne dnevne potrebe
17. OPTIMALNO BALANSIRANA DIJETA
H R A N AH R A N A
FUNKCIONALNAFUNKCIONALNA
HRANAHRANA
DIJETETSKADIJETETSKA
HRANAHRANA
DIJETDIJETETSKIETSKI
SUPLEMENTISUPLEMENTI
18. EKSPERTSKA GRUPA ZA VITAMINE I MINERALE
( EVM)
EVM je nezavisni ekspertski savetodavni komitet.
Razmatra relevantne podatke za svaki vitamin i mineralnu
materiju i vrši procenu rizika unosa ovih nutrimenata, koja je
bazirana na tim podacima.
CILJ: formiranje sigurnog gornjeg nivoa unosa svakog
vitamina i minerala.
19. Safe upper level (SUL) – siguran gornji nivo
Guidance level – vodič za procenu količine vitamina
i minerala koja verovatno neće
delovati štetno
20. Za procenu su značajni i nutritivni i toksikološki podaci.
Procena je urađena za 34 nutrimenta.
Posebno je potrebno voditi računa o veoma osetljivim grupama
(deca , trudnice, starije osobe).
21. GENERALNI PRINCIPI ZA USPOSTAVLJANJE
SUL SU:
1. Svaki vitamin, odnosno mineral mora biti proučavan pojedinačno.
2. Ukoliko nema dovoljno validnih rezultata da se formira SUL određuje
se vodič za bezbedno korišćenje.
3. Preporučeni unos ( RDA) vitamina i minerala takođe treba uzeti u
obzir.
22. 4. Unos vitamina i minerala iz svih izvora mora se uzeti u obzir.
5 Moraju se odrediti studije o proceni rizika prilikom korišćenja
pojedinih vitamina i minerala.
6. Rezultatima dobijenim iz humanih studija treba posvetiti veću
pažnju od rezultata koji su dobijeni na eksperimentalnim
životinjama.
7. SUL treba izraziti samo kao ukupan unos svakog pojedinog
vitamina ili minerala.
24. UPUTSTVO ZA BEZBEDNO
KORIŠĆENJE VITAMINA I MINERALA
Umesto SUL ustanovi se količina supstance za koju se na
osnovu validnih rezultata veruje da ne izaziva štetne efekte
(guidance level).
Ova vrednost se ne sme zameniti za/ ili koristiti kao SUL.
25. VODIČ
ZA SIGURNO
KORIŠĆENJE
biotin, folna kiselina,
B3, B5, B1, B2, B12 , C
vitamini A, D, K
kalcijum, magnezijum,
fosfor i kalijum.
hrom, kobalt, jod,
mangan , molibden,
olovo i gvožđe
26. Gornji nivo sigurnog unosa - Safe upper level (SUL)
UNOS VITAMINA I MINERALA PUTEM
SUPLEMENATA
SUL = +
UNOS VITAMINA I MINERALA KONZUMIRANJEM
HRANE I IZ DRUGIH MOGUĆIH IZVORA.
28. OSOBAMA KOJE IMAJU PROBLEM APSORPCIJE
NUTRIMENATA IZ RAZLOGA
HRONIČNIH DIJAREJA
OBOLJENJA GASTROINTESTINALNOG TRAKTA
GODINA STAROSTI
29. OSOBAMA KOJE IMAJU POTREBU POVEĆANOG
UNOSA VITAMINA I MINERALA
DECA U PERIODU RASTA I RAZVOJA
ADOLESCENTI
TRUDNICE I DOJILJE
MLADE ŽENE KOJE KORISTE
KONTRACEPTIVNA SREDSTVA
30. OSOBAMA KOJE NE UNOSE ADEKVATNE
KOLIČINE VITAMINA I MINERALA HRANOM
IZ RAZLOGA
DIJETE
KONZUMIRANJE VELIKIH KOLIČINA ALKOHOLA
STARIJE OSOBE
OBOLELE OSOBE
31. PUŠAČI
STRIKTNI VEGETERIJANCI
OSOBE POSLE OZBILJNIH HIRURŠKIH INTERVENCIJA
OSOBE KOJE BOLUJU OD PRODUŽENIH INFEKCIJA
32. It is the position of the American Dietetic
Association that the best nutrition-
based strategy for promoting optimal
health and reducing the risk of
chronic disease is to wisely choose a
wide variety of foods.
Additional nutrients
from supplements can helpsome people meet their nutrition needs
as specified by science-based nutrition
standards such as the Dietary Reference
Intakes.
American Dietetic Association: Nutrient Supplementation, 2009
ZVANIČAN STAV-POSITION
STATEMENT
33. Hidroslubilni vitamini
Vitamin C i 8 vitamina B grupe
Ne stvaraju depoe u organizmu i lako se izlučuju ako se unose
u većim količinama od potrebnih.
Vitamin C učestvuje u izgradnji kolegana (proteina koji
učestvuje u izgradnji kostiju, koži, noktima, i tetivama), kao i u
imunim fjama organizma i u proizvodnji tiroksina, hormona
bitnog za metaboličke funkcije.
B vitamins imaju ulogu u izgradnji koenzima, malih molekula
koji se kombinuju sa enzimima, čineći ih aktivnim.
Enzimi su biološki katalizatori, proteini odgovorni za
mnogobrojne funkcije u našem organizmu (digestija hrane i
sdintetisanje novih jedinjenja).
B vitamini riboflavin, tijamin, niacin, pantotenska kiselina i
biotin učestvuju u energetskom metabolizmu.
Vitamin B6 učestvuje u sintezi novih proteina.
Folat i vitamin B12 su važni za deobu ćelija.
34. VITAMIN C
Otkriven i izolovan 1932 godine
Sintetisan 1934 godine
Szent-Györgyi I Haworth su dobili Nobelovu nagradu za rad na
otkricu vitamina C1937. god GANIZAM ČOVEKA SADRŽI OD 2-4g
Prema dnevnim potrebama moguće je ove rezerve trošiti u toku tri
meseca bez pojave simptoma deficita.
Avitaminoza – skorbut
Ljudu nemaju sposobnost sinteze
36. VITAMIN C
Hemijska struktura ukazuje na sličnost sa glukozom
Biljke vrše konverziju glukoze u vitamin C
Fiziološka funkcija
ANTIOKSIDANS
Jedna od najaktivnijih redukujućih supstanci u organizmu
.
37. VITAMIN C -FIZIOLOŠKE FUNKCIJE
Povećava apsorpciju neorganski vezanog gvožđa, tako što ga
helira i potpomaže njegovu apsorpciju, jer ga održava u Fe 2+
Pomaže kalcifikaciju i time pravilno formiranje dentina zuba.
Pomaže sintezu neurotransmitera koji prenose impulse između
ćelija (adrenalin i noradrenalin)
Poseban značaj- sinteza kolagena, hidrokislacija prolina I
lizina do hidroki derivata
Kofaktor je 8 enzima kod sisara
Značajan je antioksidans- hvatač kiseoničnih vrsta u
vodenoj sredini citozola ćelije i ekstracelularne tečnosti.
Bitan je za imunsi sistem, u stimulaciji fagocitoze
38. Vitamin C je bitan u
sintezi....
Kolagena
imaju oblik dugačkih, delimično kristalnih vlakana
sastojci vezivnog tkiva, kostiju, žila, hrskavice
kuvanjem se rastvaraju, pri čemu se hidrolizom
oslobađa jedan deo aminokiselina i nastaje želatin
koji hlađenjem rastvora prelazi u gel koji se lako vari i
dobro iskorišćava
želatin spada u nepotpune proteine
karakteristične aminokiseline: hidroksiprolin i
hidroksilizin
39. DNEVNE POTREBE ZA VITAMINOM C
DRI (USA) zene 75 mg, muskarci 90 mg
EU 80 mg
SRBIJA 80 mg
Velika Britamija 40 mg
GORNJI BEZBEDNI NIVO UNOSA (UL)
2 g
40. DNEVNE POTREBE ZA VITAMINOM C
NOVOROĐENE BEBE RDA (mg)
0-12 meseci 35
DECA
1-10 45
11-14 50
ŽENE I MUŠKARCI
15+ godina 60
trudnoća i dojenje +20, +40
41. DEFICIT VITAMINA C
EKSPERIMENTALNA STUDIJA
ukoliko se vitamin C ne unosi :
29 dana blaga pojava simptoma
90 dana svi simptomi skorbuta, od blagih do
izraženih
prevremeno rođene bebe imaju jako male rezerve-
potrebe oko 100 mg dnevno
MLEKO MAJKE SADRŽI OKO 35mg
42. SKORBUT I TOKSIČNOST VITAMINA
C
Skorbut-krvni sudovi su veoma osetljivi, kapilari pucaju, dolazi
do krvarenja desni i ispadanja zuba. Česte frakture kostiju i
malformacije.
Toksičnost-konstantno uzimanje vitamina C u količinama
većim od 1000 mg dovodi do dijareje, mučnine i formiranja
oksalata u bubrezima., za osobe koje imaju problema sa
bubrezima.
44. Interakcije sa drugim nutrijentima
Vitamin C povecava apsorpciju ne-hem
gvozdja u tankom crevu
Fe (III) redukuje u Fe (II)
Depoi↓ apsorpcija↑
Smanjuje prelazak nitrata u kancerogene
nitrozoamine
45. INTERAKCIJE VIT.C I LEKOVA
Ampicilin (lečenje bakterijskih infekcija) utiče na sniženje
vitamina C u organizmu.
Epinefrin (adrenalin-prirodni hormon dostupan kao OTC
proizvod- ublažava simptome astme) snižava nivo vit.C u
plazmi.
Oralni kontraceptivi-mogu dovesti do deficita vit.C
46. INTERAKCIJE -NASTAVAK
Aspirin-povećava eliminaciju vitamina C
Tetraciklini- interferiraju sa aktivnošću vit C ; kod duže
upotrebe moguć je deficit vitamina C.
Fenotiazini (lečenje različitih psihoza)
sinergističko delovanje u lečenju šizofrenije
47. NAMIRNICE KAO IZVOR VITAMINA C
Nabogatiji:plodovi citrusa, paradajz, zeleno povrće.
99% dnevnih potreba vitamina C obezbeđuje se konzumiranjem
voća i povrća, namirnicama animalnog porekla samo 1%.
Veoma je nastabilan pri kulinarskom tretmanu namirnica
48. TOKSIČNOST VITAMINA C
Toksičnost-konstantno uzimanje vitamina C u količinama
većim od 1000 mg dovodi do dijareje, mučnine i formiranja
oksalata u bubrezima., za osobe koje imaju problema sa
bubrezima.
Povecane doze mogu povecati oksidativni stres kod osoba
sa povecanim sadrzaje Fe (hemohromatoza)
49. UTICAJ TERMICKE OBRADE NA
VITAMIN C
Stepen degradacije , I do 100 %
Blansiranje I UHT je najprihvatljiviji tretman I, kratkotrajniji I ne
dozvoljavju okstidazama da deluju
50. VITAMINI B KOMPLEKSA
8 vitamina: tijamin, riboflavin, nijacin, pantotenska
kiselina, piridoksin, biotin, folna kiselina i
kobalamin
4 pseudovitamina: holin, inozitol, PABA, liponska
kiselina
Grupišu se pod terminom B kompleksa kao
posledica njihovog uobičajenog nalaženja u
namirnicama i slične funkcionalne uloge.
51. VITAMINI B KOMPLEKSA
Sadejstvuju u brojnim funkcijama :
Snabdevanje organizma E, održavanje normalnog
srčanog rada i normalne ćelijske deobe. Normalna
aktivnost nervnog tkiva,u metabolizmu UH, proteina i
masti.
Izvori: kvasac, džigerica, inetgralne žitarice.
Ne stvaraju depoe, te se redovno moraju uzimati.
52. UZROCI DEFICITA VITAMINA B GRUPE
Neadekvatno tretirane namirnice (žitarice)
Konzumiranje velikih količina rafinisanih šećera,
alkohola i kafe
Rizične grupe: Starije osobe, vegetarijanci, osobe sa
hroničnim digestivnim problemima
54. VITAMIN B1, TIJAMIN, ANEURIN
Prvi otkriveni vitamin B grupe.
OTKRIVEN 1921 ,IZOLOVAN 1926, SINTETISAN
1936 god.
Podložan oksidaciji, veoma nestabilan na
temperaturama iznad 100 °C, kao i u alkalnoj sredini.
Unos ovog vitamina povezan je sa unosom ugljenih
hidrata, osnovna uloga je u konverziji ugljenih hidrata u
energiju.
55. DNEVNE POTREBE ZA VIT. B1
0,23-0,5 mg/1000 kalorija (x 4,18 kJ).
NOVOROĐENE BEBE RDA (mg)
0-6 meseci 0,3
6-12 meseci 0,5
DECA
1-3 godine 0,7
7-10 godina 1,2
56. DNEVNE POTREBE ZA VIT B1
ADOLESCENTI (11-18 godina) RDA (mg)
žene 1,1
muškarci 1,4
ODRASLI
žene (19-22 god. ) 1,1
23god. + 1,0
muškarci (19-22 god.) 1,5
23-50 god. 1,4
51 + 1,2
57. DNEVNE POTREBE ZA VIT B1
TRUDNOĆA I LAKTACIJA
potrebe za vit B1 u trudnoći i laktaciji
uvećane za 0,5 mg
58. PRAĆENJE UNOSA VIT. B1
Kada je unos vitamina B1 ekvivalentan
potrebama, urinarna ekskrecija je 40-90 µg
dnevno.
Kada je dnevni unos manji od potrebe izlučena
količina je ispod 25µg .
Enzim eritrocit ketolaza je tijamin zavisni enzim.
Stabilan unos B1, aktivnost enzima korelira sa
urinarnom ekskrecijom tijamina.
59. FIZIOLOŠKA FUNKCIJA B1
KOENZIM U METABOLIZMU UGLJENIH HIDRATA,
u obliku tijjmin-pirofosfata.
Neophodan u oksidativnoj dekarboksilaciji
pirogrožđane kiseline
U REAKCIJI UČESTVUJU I LIPONSKA KISELINA,
NAD I CoA.
60. FIZIOLOŠKA FUNKCIJA B1
Veliki broj biohemijskih procesa u organizmu:
-metabolizam nutrimenata i proizvodnja E
-normalana reprodukcija, rast i razvoj
-funkcija imunog i nervnog sistema (moralni vitamin)
-sinteza acetil-holina
-normalan srčani rad
61. DEFICIT B1
Deficit se javlja ili usled nedovoljnog unosa ili usled
povećane potrošnje u tkivima.
Hronični alkoholizam,malapsorpcija, muka i povraćanje
u trudnoći mogu dovesti do deficita B1. Rani znaci
deficita: depresija, zamor, pad imunitetea, mentalni
poermećaji.
AVITAMINOZA-BERIBERI
MANIFESTACIJE
polineuritis,
bol i slabost u mišicima
gastrointestinalni problem
mentalni poremećaji, infarkt miokarda..
62. ANTIVITAMINI VITAMINA B1
ove supstance mogu biti polifenoli, enzimi, ili aditivi
1. POLIFENOLI su rasprostranjeni u biljnom svetu
mogu da razaraju tiazolov prsten pri čemu nastaje tiamin-
disulfid koji nema vitaminsko delovanje
konzumiranje velikih količina napitaka kafe, čaja, može
dovesti do razaranja znatnih količina vitamina B1
ALLIIN IZ BELOG LUKA I ULJE IZ LUKA
MOGU DA NAGRADE KOMPLEKS,
ALIITiIAMIN
63. tiamin
+
N
S
CH3
CH2CH2OH
N
N NH2H3C
CH2
tiaminaza I tiaminaza II
tiaminaza I je prisutna u ribama, školjkama,
nekim mikroorganizmima, ona prevodi
hidroksi-etil tiazolov prsten u tercijerni amin pri
čemu se gubi vitaminsko delovanje
tiaminaza II je nađena u kvascu, bakterijama,
gljivama; ona cepa molekul vitamina B1 na
metil-piridinski i tiazolov prsten
2. ENZIMI
64. 3. SULFITI KAO ANTIVITAMINI B1
dodavanje sulfita voću i povrću u cilju sprečavanja
tamnjenja proizvoda dovodi do potpunog razaranja
molekule tiamina na dva dela:
N
N
NH2
H3C
N+
S
CH3
OH
sulfit
N
N
CH3
NH2
CH2
SO3H
+ N
S
CH3
OH
65. INTERAKCIJE B1 SA LEKOVIMA
DIURETICI HENLEOVE PETLJE:
Bumetanid, Etakrinska kiselina, Furosemid, Torzemid - koriste
se za sniženje krvnog pritiska i poboljšanje rada srca-kod ovih
osoba moze doći do deficita B1.
ORALNI KONTRACEPTIVI:
Dezogestrel, Etinodiol, Norgestrel- takođe moguć deficit B1.
66. INTERAKCIJE B1 I LEKOVA
TRICIKLIČNI ANTIDEPRESIVI:
Amitriptilin, Amoksapin,Doksepin, Imipramin, Maprotilin,
Trimipramin itd.
Značajno poboljšanje, posebno kod starijih, depresivnih osoba
davanjem oko 10 mg vitamina B1
67. NAMIRNICE KOJE SADRŽE B1
žitarice (celo zrno)
svinjsko meso, jetra
leguminoze
mleko
jaja
veoma osetljiv na kulinarsku obradu namirnica
TOKSIČNOST ne ispoljava!!!
68. VITAMIN B2, RIBOFLAVIN
OTKRIVEN 1933, IZOLOVAN 1933, SINTETISAN 1935 god.
Otkriven kao žuti pigment u mleku (flavus, žut)
Stabilan pri zagrevanju
Otporan u kiseloj sredini i na oksidaciju
Izuzetno osetljiv na ultravioletne i na vidljive zrake
sunčeve svetlosti
70. DNEVNE POTREBE ZA VITAMINOM
B2
Potrebe za unosom riboflavina prate unos proteina.
NOVOROĐENE BEBE RDA (mg)
0-6 meseci 0,4
6-12 mes. 0,6
DECA
1-3 godine 0,8
7-10 god. 1,4
71. DNEVNE POTREBE ZA VITAMINOM
B2
DECA RDA (mg)
11-14 god.
devojčice 1,3
dečaci 1,6
ADOLESCENTI
15-18 godina
ženski 1,3
muški 1,7
72. DNEVNE POTREBE ZA VITAMINOM
B2
ODRASLI RDA (mg)
žene 19-22god. 1,3
23+ 1,2
muškarci
19-22 god. 1,7
23-50 1,6
50+ 1,4
TRUDNOĆA I LAKTACIJA +0,3; +0,5 mg
73. FIZIOLOŠKA FUNKCIJA VITAMINA B2
Sastavna komponenta flavoproteina što određuje
njegovo učesće u respiratornom lancu i energetsku
funkciju.
Najbogatija tkiva riboflavinom su metabolički aktivna
tkiva.
Visoke koncentracije B2 u jetri, bubrezima.
U krvotoku cirkuliše vezan za proteine.
75. DEFICIT RIBOFLAVINA
Rani simptomi deficita B2 vezani su za usnu duplju i
oči.
Dolazi do zapaljenja usana, jezika.
Cheliosis je pucanje uglova usta uz pojavu žutih
krasta i zapaljenja usana.
Glossitis podrazumeva upalne promene na jeziku.
76. INTERAKCIJE RIBOFLAVINA I LEKOVA
Hemoterapeutik-Doksorubicin utiče na sniženje nivoa B2.
Oralni kontraceptivi mogu izazvati deficit B2.
Duža upotreba tetraciklina, deficit B2.
Probenecid-koristi se u lečenju gihta smanjuje apsorpciju i
povećava izlučivanje B2 urinom.
Triciklični antidepresivi i B2 sinergističko dejstvo.
77. NAMIRNICE KOJE SADRŽE B2
Jetra, bubrezi, srce, mišići
Mleko
Jaja
Pojedino lisnato i žuto povrće
Obogaćene cerealije i hleb
TOKSIČNOST
ne ispoljava ni u visokim dozama jer se smanjuje
njegova apsorpcija.
78. VITAMIN B3
Zajednički naziv za nikotin-amid i nikotinsku kiselinu.
Triptofan (60 mg) → nijacin (1 mg)
triptofan nijacin
79. VITAMIN B3- FIZIOLOŠKA ULOGA
Ulazi u sastav koenzima NAD i NADP, učestvuje u metabolizmu
ugljenih hidrata, masti i proteina,kao i procese ćelijskog disanja.
Koža, sluzokoža, formiranje eritrocita
Sinteza hormona
Normalno funkcionisanje nervnog sistema
81. VITAMIN B3-DEFICIT
Pelagra- 3 D sindrom
Dijareja, Demencija,
Dermatitis
Deficit: osobe koje ne unose
ni dovoljno proteina, niti
nijacina.
82. POTREBE ZA NIJACINOM
NOVOROĐENE BEBE RDA (mg)
0-6 meseci 6
6-12 8
DECA
1-3 godine 9
7-10 16
11-14
devojčice 15
dečaci 18
83. POTREBE ZA NIJACINOM
ADOLESCENTI (15-18 godina) RDA mg
devojke 14
mladići 18
ODRASLI
žene
19-22godine 14
23+ 13
84. POTREBE ZA NIJACINOM
ODRASLI RDA mg
Muškarci
19-22 godine 19
23-50 18
50+ 16
TRUDNOĆA I LAKTACIJA +2;+5mg
85. INTERAKCIJE NIJACINA I LEKOVA
Ukoliko se istovremeno koriste vit PP i lekovi za sniženje
nivoa šećera u krvi može se pojaviti potreba za povećanjem
nivoa ovih lekova.
Sinergistički deluje sa lekovima koji se koriste u terapiji
Parkinsonove bolesti.
Izonijazid može da izazove deficit nijacina.
Uzimanje nijacina zajedno sa statinima može izazvati
neprijatnost
86. INTERAKCIJE NIJACINA I LEKOVA
Nikotinski flasteri zajedno sa nijacinom mogu uzrokovati
pojačano crvenilo i bolove.
Oralni kontraceptivi mogu dovesti do blagog deficita
nijacina.
Nijacin aplikovan zajedno sa tetraciklinima može pokazati
bolju efikasnost lečenja.
Triciklični antidepresivi deluju sinergistički sa nijacinom.
88. Respiratorni lanacRespiratorni lanac
U UNUTRAŠNJOJ STRUKTURI MEMBRANE MITOHONDRIJA JE
PRVA
NAD DEHIDROGENAZA SA
NAJNEGATIVNIJIM POTENCIJALOM,
NAD,NADP-NIJACIN
FMN,FAD-RIBOFLAVIN(B2)
A NA SUPROTNOM KRAJU
CITOHROM C OKSIDAZA I
AKTIVISANI KISEONIK
KOJI IMAJU NAJPOZITIVNIJI REDOKS POTENCIJAL.
Nijacin kao kopmonenta respiratornog lanca,
učestvuje u energetskom metabolizmu
89. II GRUPA B KOMPLEKSA
Kasnije otkriveni koenzimski faktori:
VITAMIN B6 PIRIDOKSIN, PIRIDOKSAL,
PIRIDOKSAMIN koenzim sa a.k.
PANTOTENSKA KISELINA
esencijelni deo koenzima A ili aktivnog acetata.
BIOTIN; VITAMIN H
koenzim u fiksaciji CO2 u energetskom metabolizmu
90. VITAMIN B6
Otkriven 1934. izolovan 1938. i sintetisan 1939.
Tri oblika: piridoksin, piridoksal i piridoksamin.
Nestabilan u alkalnoj sredini, osetljiv prema
ultravioletnim zracima I oksidaciji, ali je stabilan pri
zagrevanju i kiselinama.
Iz organizma se izlučuje urinom u obliku
piridoksinske kiseline
NH3C
HO
CH2OH
CH2OH
91. VITAMIN B6
Količine ovog vitamina u organizmu su veoma male.
Potrebe za B6 se povećavaju povećanim unosom
proteina.
Povoljan odnos B6 i proteina 0.02mg B6 : 1 g proteina
Npr. Ukoliko se konzumira 100g proteina dnevno
potrebna količina B6 je 2mg.
92. DNEVNE POTREBE ZA VITAMINOM
B6
NOVOROĐENE BEBE RDA (mg)
0-6 meseci 0,3
6-12 meseci 0,6
DECA
1-3 GOD. 0,9
7-10 1,6
10-14 1,8
93. DNEVNE POTREBE ZA B6
ADOLESCENTI RDA mg
15-18 god. 2,0
ODRASLI
19+
žene 2,0
muškarci 2,2
TRUDNOĆA I LAKTACIJA +0,6; +0,5mg.
94. FIZIOLOŠKE FUNKCIJE B6
UČESTVUJE KAO KOENZIM U SLEDEĆIM REAKCIJAMA:
Transaminacija i deaminacija aminokiselina.
Koenzim u reakciji transformisanja triptofana u
nijacin.
Koenzim u reakciji transformisanja triptofana u
serotonin (deficit praćen konvulzijama).
95. FIZIOLOŠKE FUNKCIJE B6
Učestvuje u produkciji antitela (deficit praćen
problemima na koži).
Učestvuje u formiranju porfirina iz hemoglobina,
sintezi elastina.
Pomaže transformaciju linolne kiseline do
arahidonske.
Učestvuje u degradaciji glikogena.
96. DEFICIT B6
Piridoksin u malim količinama proizvode I intestinalne
bakterije
Kod zdravih osoba, koje se pravilno hrane, nema
bojazni od hipovitaminoze. Problemi nastaju u
slučaju malapsorpcije i dejstva antagonista.
Hipertireoidizam, alkoholizam povećavaju potrošnju
B6
Simtomi deficita: promene na koži oko
očiju,nosa,usta, glositis, infekcije.
97. INTERAKCIJE LEKOVA I B6
Antikonvulzivi uglavnom dovode do deficita
vitamina B6.S druge strane uzimanje velikih
količina vitamina B6 povećava metabolizam
antikonvulzivnih lekova. Potrebno je da pacijenti
koji uzimaju antikonvulzive konsultuju lekara o
količinama B6.
Eritromicin, kao antibiotik, tokom duže primene,
može ometati apsorpciju vitamina B6.
98. INTERAKCIJE LEKOVA I B6
Oralni kontraceptivi, konjugovani estrogeni, mogu dovesti do
deficita B6.
Gentamicin,dovodi do blagog deficita B6.
Hidralazin može kompleksno da veže B6 (antivitamin) i da
izazove deficit.
Izoniazid sa vit.B6 kompetitivni antagonizam
Triciklični antidepresivi +B6 sinergističko delovanje.
99. NAMIRNICE KOJE SADRŽE B6
Meso, jetra,
Žumance jajeta,
Kvasac, kukuruz, pšenica
TOKSIČNOST
visoke doze (2000 mg) dovode do oštećenja
nerava.
100. PANTOTENSKA KISELINA-B5
PANTOS-grčka reč, znači svugde.
Vitamin je široko rasprostranjen u prirodi.
Otkriven 1933., izolovan 1938., a sintetisan 1940.
Kada zdrave, odrasle, osobe konzumiraju dnevno 5-7 mg
pantotenske kiseline, urinom se izlučuje 2-7 mg.
HOOC
N
OH
H
O
OH
H3C CH3
101. FIZIOLOŠKE FUNKCIJE B5
Sastavni deo koenzima A, neophodan u metabolizmu masti,
ugljenih hidrata i proteina, doprinosi oslobađanju energije
učešćem u cilkusu limunskih kiselina, učestvuje u sintezi
masnih kiselina, holesterola, formiranju i aktivaciji antitela...
102. POTREBE ZA B5
U zdravih osoba, koje se racionalno hrane, nije poznat
deficit.
U slučaju određenih bolesti može doći do hipovitaminoze
koja se manifestuje mučninom, intestinalnim problemima,
smanjenomotpornošću
organizma,dermatitisom,grčevima(nespecificni simptomi).
103. INTERAKCIJE B5 I LEKOVA
Pantotenska kiselina može ometati apsorpciju i aktivnost
tetraciklina.
NAMIRNICE KOJE SADRŽE B5
Sveže povrće,kvasac, jetra, bubrezi.
TOKSIČNOST
U nekim slučajevima dnevni unos izmedju 10 i 20 mg može da
izazove dijareju.
104. BIOTIN, VITAMIN H
Naziva se i mikromikro nutriment
Izolovan 1935., a sintetisan 1942.
FIZIOLOŠKE FUNKCIJE
Kao koenzim učestvuje u oksidaciji masnih kiselina, ugljenih
hidrata, deaminaciji aminokiselina.
Kao koenzim sa aktivnim acetatom učestvuje u reakcijama
transferovanja CO2 sa jednog jedinjenja na drugo.
105. POTREBE
Dnevne potrebe su od 0,18-0,3 mg.
DEFICIT
Avitaminoza biotina poznata kao bolest sirovog belanca.
Simptomi su dermatitis, alopecija, depigmentacija dlaka,
opadanje dlaka oko očiju, stav kengura
106. INTERAKCIJE BIOTINA I LEKOVA
Upotreba antikonvulziva može da izazove
deficit biotina.
107. NAMIRNICE KOJE SADRŽE BIOTIN
Kvasac,goveđa jetra, bubrezi, pečurke ,
čokolada, karfiol, jaja, karfiol, jabuka...
108. III GRUPA B KOMPLEKSA
Faktori rasta ćelija i formiranja krvi.
FOLNA KISELINA
PABA
B12
109. FOLNA KISELINA
Otkrivena, izolovana i sintetisana 1945. god.
Postoji u različitim oblicima uključujući folate, folnu
kiselinu i folacin.
Stabilna je u kiseloj sredini, a veoma osetljiva u alkalnoj
i neutralnoj.
Apsorbuje se u gornjem delu tankog creva kada se
konjugati hidrolizuju.
110. DNEVNE POTREBE
NOVOROĐENE BEBE RDA µg
0-6 meseci 30
6-12 45
DECA
1-3 godine 100
7-10 200
ODRASLI 400
TRUDNOĆA I LAKTACIJA +400;+100
111. FIZIOLOŠKE FUNKCIJE
Kao koenzim učestvuje u prenošenju ugljenika, reakcije
transmetilacije.
Homocistein u metionin
Glicin u serin
Fenilalanin u tirozin
Etanolamin u holin
Za prevođenje folne kiseline u koenzimsku formu
potreban je vitamin B12.
112. DEFICIT FOLNE KISELINE
Makrocitarna i megaloblastična anemija, dijareja, promene na
jeziku, gubitak težine.
Deficit se javlja ili usled nedovoljnog unosa ili usled
malapsorpcije.
Kod zdravih osoba megaloblastična anemija se može javiti
ukoliko se od 3-5 meseci ne unosi ovaj vitamin.
113. INTERAKCIJE FOLNE KISELINE I LEKOVA
ANTACIDI mogu da smanje apsorpciju folne kis.
ANTIKONVULZIVI ,takođe, smanjuju apsorpciju folne kiseline.
ASPIRIN dovodi do povećanog izlučivanja folne kiseline urinom.
DIURETICI mogu izazvati povećano izlučivanja folne kis.
ERITROMICIN može da interferira sa apsorpcijom folne kiseline.
114. INTERAKCIJE-NASTAVAK
HIPOHOLESTEROLEMICI-ometaju apsorpciju folne kiseline.
IZONIAZID može da interferira sa aktivnošću folne kiseline.
METOTREKSAT (koristi se u terapiji različitih karcinoma) kao
STRUKTURNI ANALOG FOLNE KIS., blokira enzim koji
katalizuje prevođenje folne u folinsku kiselinu.
115. INTERAKCIJE FOLNE KISELINE I LEKOVA
ANTACIDI mogu da smanje apsorpciju folne kis.
ANTIKONVULZIVI ,takođe, smanjuju apsorpciju folne kiseline.
ASPIRIN dovodi do povećanog izlučivanja folne kiseline urinom.
DIURETICI mogu izazvati povećano izlučivanja folne kis.
ERITROMICIN može da interferira sa apsorpcijom folne kiseline.
116. INTERAKCIJE -NASTAVAK
NESTEROIDNI ANTIINFLAMATORNI LEKOVI, ORALNI
KONTRACEPTIVI, mogu dovesti do smanjenog nivoa folne
kiseline.
SULFONAMIDSKI ANTIBIOTICI, kao strukturni analozi
PABA, ometaju sintezu folne kiseline.
TETRACIKLINI mogu da interferiraju sa aktivnošću folne
kiseline.
117. Pad nivoa folata 6-24 meseci nakon
iniciranja terapije fenitoinom,ali i
valproinskom kiselinom 27-91 %.
Predloženi mehanizmi:
1. pH teorija
2. Interferencija sa intestinalnom konjugazom
3. Inhibicija preuzimanja folata u tkivu
4. Folat kao kofaktor metabolizma fenitoina
ANTIEPILEPTICI
118. HRANA KOJA SADRŽI FOLNU KIS.
U hrani se moze naći u vezanom i slobodnom obliku.
Sadrži je lisnato povrće, meso...
119. VITAMIN B12
Izolovan 1948.god, a sintetisan 1973.god
Javlja se u obliku:
HIDROKSIKOBALAMINA
CIJANOKOBALAMINA
NITRITOKOBALAMINA
TIOCIJANATKOBALMINA
Svi oblici su aktivni.
Za apsorpciju potrebno je prisustvo intrinsic faktora -
mukoprotena
121. DNEVNE POTREBE ZA B12
NOVOROĐENE BEBE RDA (µg)
0-6 meseci 0,5
6-12 1,5
DECA
1-3 godine 2,0
7-10 3,0
ODRASLI 3,0
TRUDNOĆA I LAKTACIJA +1;+1
122. FIZIOLOŠKE FUNKCIJE B12
Učestvuje u metabolizmu svih ćelija, rastu tkiva i održavanju
CNS.
Kao koenzim odgovoran je za sintezu određenih
komponenata DNK.
MALONIL CoA u SUKCINIL CoA
Posebno se ističe uloga u formiranju crvenih krvnih ćelija
FOLNA KISELINA-B12-FOLNA KIS.KOENZIM
123.
124.
125. INTERAKCIJE B12 I LEKOVA
ANTIKONVULZIVI- Mogu dovesti do pojave anemije usled
deficita folne kiseline i B12.
KOLHICIN (terapija gihta) interferira sa B12.
METILDOPA (sniženje krvnog pritiska ) može sniziti nivo B12
ORALNI KONTRACEPTIVI, SULFONAMIDSKI ANTIBIOTICI
-deficit B12
127. PSEUDOVITAMINI
Pojedine supstance, iako nisu pravi vitamini, povezane su sa
vitaminima u svojim aktivnostima.
Ove supstance predstavljaju, takođe, esencijelne nutrijente i
grupišu se najčešće sa vitaminima B kompleksa. To su
pseudovitamini.
INOZITOL,HOLIN,LIPONSKA KISELINA i PARA AMINO
BENZOJEVA KISELINA
128. HOLIN
Holin i inozitol čine lecitin.
Uloga: metabolizam masti, holesterola, sinteza lecitina u jetri.
holin lecitin
129. HOLIN
Bitan je za normalno funkcionisanje bubrega i jetre.
Izgradnju mijelinske opne, prenošenje nervnih impulsa.
Sinteza acetil-holina (neurostransmitera).
Deficit: masna infiltracija jetre, srčane smetnje, hemoragija
bubrega.
Izvori: jaja, crveno meso, kavijar, dzigerica, kupus, soja,
sočivo, pirinač.
Uobičajeno se unosi od 500 do 900 mg.
Toksičnost: Doze veće od 10 g izazivaju neprijatne efekte.
130. INOZITOL
Sadejstvuje sa holinom i biotinom.
Metabolizam masti
Dnevne potrebe: unosi se oko 1g dnevno.
Izvori: iznutrice, citrus polodovi, orasi, pasulj, integralne žitarice.
131. ALFA-LIPONSKA KISELINA
Bitan kofaktor u energetskom metaboliozmu različitih
organizama, od mikroorganizama do čoveka.
Piruvat-dehidrogenazni kompleks
dehidrogenaza α-keto kiselina
Izvori: meso, krompir, cvekla, šargarepa.
132. PARA-AMINOBENZOJEVA KISELINA
Učestvuje u sintezi folne kiseline
Razgradnja i korišćenje proteina
Deficit: iritabilnost, zamor
Izvori: džigerica, kvasac, pšenične klice.
133. Šta je važno?
Opšte karakteristike
Osobine i stabilnost svakog vitamina
U kojim se namirnicama,dijetetskim proizvodima, nalazi vitamin i
u kojim količinama
Moguće interakcije određenog vitamina i lekova
134. Šta ne sme da se zaboravi?
Da su vitamini esencijelne komponente za organizam
čoveka, moraju se unositi
Da se mogu unositi hranom, ali i različitim dijetetskim
proizvodima.
Da je neophodno voditi računa o količinama u kojima se
unose u organizam (RDA, DRI, SUL)
Editor's Notes
Skorbut pelagra kseroftalmija beri beri
Kapacitet
Vitamin b1 2 nedelje
Vitamin C 3 meseca B12 nekoliko godina
Kapacitet
Vitamin b1 2 nedelje
Vitamin C 3 meseca B12 nekoliko godina
MASTI ZA LPOOLUBILNE VITAMINEKarotenoidi imaju losu apsorpciju zbog lose digestivnosti biljnog materijala
Neki su
Vitamin b1 2 nedelje
Vitamin C 3 meseca B12 nekoliko godina
Prvi put definisana 1915, ima dosta nelogicnosti
U trazenju odgovora na ovo pitanje potrazili smo odgovor od zvaničnog stava americke dijetetske asocijaciej
The water-soluble vitamins include vitamin C and the group of eight vitamins known collectively as Vitamin B. They are not readily stored and are excreted in urine when consumed in excess of the body's needs. Vitamin C's roles include assisting in the production and maintenance of collagen, a protein found in bones, skin, teeth, and tendons. Vitamin C also plays roles in supporting the immune system and producing thyroxine, the hormone that regulates body temperature and metabolism.
The B vitamins act as part of coenzymes, small molecules that combine with an enzyme to make it active. Enzymes are proteins responsible for catalyzing most chemical reactions in the body, such as digesting food and synthesizing new compounds. The B vitamins riboflavin, thiamin, niacin, pantothenic acid, and biotin help the body use protein, fat, and carbohydrate to produce energy for the body's cells.
Vitamin B6 assists in the synthesis of new proteins in the cell by assembling protein building blocks called amino acids. Folate and Vitamin B12 are required for cell multiplication. In particular, folate is involved in synthesizing DNA for the dividing cells. Vitamin B12 helps folate enter cells. B12 also maintains the protective sheaths that surround nerve fibers.
Organic compounds required for the activity of some enzymes; most are derived from vitamins. Coenzymes that remain tightly bound to the enzyme at all times are sometimes known as prosthetic groups; non-protein components of the enzyme molecule. Other coenzymes act to transfer groups from one enzyme to another, e.g. coenzyme A transfers acetyl groups between enzymes, NAD transfers hydrogen between enzymes in oxidation and reduction reactions.An enzyme that requires a tightly bound coenzyme is inactive in the absence of its coenzyme; this can be exploited to assess vitamin B1, B2, and B6 nutritional status, by measuring the activity of enzymes that require coenzymes derived from these vitamins (see enzyme activation Assays).Coenzyme A (CoA) is derived from the vitamin pantothenic acid; it is required for the transfer and metabolism of acetyl groups (and other fatty acyl groups). Coenzyme Q is ubiquinone.
Najb olje proučena
Anemija zbog manjka vitamina B12 (kobalamina)Anemija zbog manjka vitamina B 12 naziva se još i megaloblastična anemija (zbog toga što su eritrociti u ovoj bolesti veliki).UzrociBolest može nastati uslijed nedovoljnog unosa hranom (npr. vegetarijanska prehrana), poremećaja probavnog sustava koji uzrokuju manjak unutrašnjeg faktora potrebnog za apsorpciju vitamina B12 iz crijeva, parazitarnih bolesti, otrovanja dušik-oksidom.SimptomiSimptomi bolesti dolaze od strane krvotvornog, živčanog i probavnog sustava a uključuju: slabost, poremećaj vida, vrtoglavicu, zvonjavu u ušima, lupanje srca, bolove u prsištu, simptome zatajenja srca, bolan jezik, gubitak apetita, proljev, poremećaj iskorištavanja pojedene hrane. Najveći su problem promjene na živčanom sustavu jer one ostaju i nakon liječenja bolesti. Znakovi uključuju umrtvljenost i trnce u rukama i nogama, slabost, poremećaj ravnoteže i mentalne poremećaje koji se mogu kretati od blage zaboravljivosti i nervoze do teškog poremećaja spoznajnih funkcija i psihoze. LiječenjeLiječenje obuhvaća uklanjanje uzroka, tj. osnovne bolesti koja je dovela do manjka vitamina B12 i nadomjesno liječenje. Nadomještanje vitamina ne radi se lijekovima koji se daju na usta već injekcijama u mišić. Liječenje traje doživotno. Čak i uz najbolje liječenje, simptomi od strane živčanog sustava ne moraju se potpuno povući.
ANEMIJE
Doc. dr. sc. Mirando Mrsić, dr. med.
Klinika za unutarnje bolesti KBC-a ZagrebZagreb, Kišpatićeva 12
Što je anemija?
Anemija je opće prihvaćeni naziv za smanjeni broj eritrocita u crikulaciji, smanjenu količinu krvi u tijelu te za smanjenu količinu hemoglobina u eritrocitima. Eritrociti su krvne stanice koje služe za prijenos kisika i ugljičnog dioksida u čovjekovom tijelu. Anemija nije sama za sebe bolest nego više opisuje stanje organizma odnosno postojanje bolesti. Ukoliko se u nekog bolesnika posumnja da ima anemiju važno je da se otkrije uzrok anemije kao i da se odredi tip anemije.
Najjednostavniji, a i najbrži indikator postojanja anemije je količina eritrocita u cirkulaciji odnosno hematokrit. Snižene vrijednosti hematokrita ukazuju na nedostatak eritrocita u cirkulaciji odnosno njihovo brzo razaranje koje se ne može nadoknaditi pojačanim radom koštane srži. Drugi važan indikator anemije je hemoglobin, tj. količina hemoglobina u g/L ili mg/dl. Krvarenje je jedan od najčešćih uzroka pada vrijednosti hemoglobina. Krvarenje može biti naglo (akutno) primjerice u krvarenju iz vrijeda želudca, ili sporo (kronično) i obično neopaženo mikrokrvarenje iz probavnog trakta. U žena najčešći uzrok sniženih vrijednosti eritrocita i hemoglobina su obilna i učestala menstrualna krvarenja. Bez obzira da li je anemija akutna ili kronična potrebno je utvrditi uzrok njenog nastanka.
Tipovi anemije
Anemije se mogu klasificirati i po veličini i obliku eritrocita odnosno prema mehanizmu koji uzrokuje smanjenje broja eritrocita. Najčešće se dijagnosticiraju dva tipa anemije - mikrocitna najčešće uzrokovana nedostatkom željeza i makrocitna najčešće uzrokovana nedostatkom vitamina B12 i/ili folne kiseline.
U bolesnika s mikrocitnom anemijom eritrociti su manji nego inače. Veličina eritrocita izražava se u jedinici MCV (engl. mean cell volume, hrv. prosječan volumen eritrocita). Normalni eritorciti imaju veličinu od 80 do 100 femtolitara (fL) dok mikrociti imaju veličinu < 80 fL. Mikrocitna anemija uzrokovana je nedostatkom željeza u prehrani (pogreške u prehrani, gladovanje), nedostatnom apsorpcijom željeza iz probavnog trakta (operativni zahvati), povećanim potrebama (trudnoća, rast) ili povećanim gubitkom željeza iz tijela (krvarenje iz probavnog trakta, menstruacije). Osim nedostatka željeza mikrocitnu anemiju mogu uzrokovati genetske pogreške u sintezi hemoglobina. Najpoznatija pogreška u sintezi hemoglobina je sinteza tzv. hemoglobina S koji uzrokuje talasemiju. Bolesnici s talasemijom imaju mikrocitnu anemiju. U tih bolesnika ima dovoljno željeza na raspolaganju, ali se zbog genetske greške sintetizira slabo vrijedan hemoglobin.
Makrocitna anemija karakterizirana je povećanim volumenom eritrocita. Volumen eritrocita tj. MCV je veći od 100 fL. Makrocitne anemije obično se još nazivaju i megaloblastične anemije. U tog oblika anemije zbog pogreške u sintezi DNK dolazi do nejednakog sazrijevanja eritrocita (citoplazma se razvija brže od jezgre). Megaloblastičnu anemiju u većini slučajeva uzrokuje nedostatak vitamina B12 i/ili folne kiseline.
Testovi za dokazivanje anemije
Najjednostavniji test za dokaz anemije je kompletna krvna slika.Uz tu pretragu obično se u bolesnika radi kocentracija željeza (FE), transferina (TIBC, UIBC) i feritina u serumu. U bolesnika u kojih se nađe snižena vrijednost željeza u serumu uz povišene vrijendosti TIBC i feritina radi se o sideropeničnoj anemiji tj. anemiji zbog nedostatka željeza. U bolesnika u kojih se ovim pretragama ne utvrdi tip anemije rade se koncentracija vitamina B12 i folne kiseline. Ukoliko se i ovim testovima ne dokaže uzrok anemije rade se elektroforeza hemoglobina i morfologija eritrocita te punkcija koštane srži.
Ako se u bolesnika utvrdi postojanje sideropenične anemije u muškaraca je obvezatno uraditi pretragu probavnog i mokraćnog sustava, a u žena još i ginekološki pregled.
Simptomi anemije
Simptomi anemije ovise o nekoliko činitelja, u prvom redu dobi bolesnika, brzini nastanka anemije i općem stanju bolesnika. Blaga anemija obično ne daje nikakve simptome osim opće slabosti, malaksalosti i nepodnošenja težeg fizičkog napora. Srednja do teška anemija uzrokuje simptome kao što su glavobolje, smanjeni apetit, bljedilo kože, izrazita slabost i malaksalost, nepodnošenje normalnih fizičkih napora, lupanje srca, omaglice i tzv. listanje noktiju (krhki i slabi nokti).
Tko ima rizik od nastanka anemije?
Djeca do 3. godine života
Trudnice
Stariji bolesnici sa ili bez kroničnih bolesti
Bolesnici kojima je operiran želudac
Alkoholičari
Liječenje
Liječenje mora biti temeljeno na dokazu uzroka anemije. Ukoliko je došlo do krvarenja iz probavnog trakta potrebno je zaustaviti krvarenje i/ili operativno odstraniti uzrok krvarenja. U žena s obilnim i produženim menstruacijama treba regulirati menstrualne cikluse. U bolesnika s neodstatkom željeza potrebno je nadoknaditi željezo peroralnim ili intravenskim putem.
Važno! - Intramuskularna primjena željeza je napuštena zbog dvojbene resorpcije te brojnih nuspojava.
Ukoliko je bolesnik naglo izgubio krv potrebno je istu nadoknaditi transfuzijom koncentrata eritrocita.
Važno! - Transfuzija cijele krvi je danas napuštena te se transfundiraju samo krvne komponente koje nedostaju bolesniku.
U bolesnika s nedostatkom vitamina B12 isti se nadomješta jednom mjesečno intramuskularnom ili intravenskom primjenom.
Važno! - U bolesnika s nedostatkom vitamina B12 primjena vitamina B12 je doživotna.
U bolesnika s nedostatkom folne kiseline potrebno je nadoknaditi folate primjenom folne kiseline peroralnim putem.
U bolesnika s kroničnim bolestima potrebno je liječiti osnovnu bolest.
U bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega potrebno je nadoknaditi nedostatak eritropoetima subkutanom ili intravenskom primjenom.
Važno! - U bolesnika s kroničnim zatajenjenm bubrega uz eritropoetin važno je u isto vrijeme primjeniti intravensko željezo.
Riječnik
Hematokrit - Količina eritrocita u cirkulaciji. Mjeri se kao postotak (%) od ukupnog volumena krvi.
Hemoglobin - Bjelančevina u eritrocitima koja je odgovorna za transport kisika i ugljičnog dioksida u tijelu.
Hemoglobinopatija - Genski uzrokovana pogreška u sintezi hemoglobina. Primjeri su: hemoglobin S (anemija srpastih stanica), hemoglobin C i nestabilni hemoglobin.
Unutrašnji faktor - Unutrašnji faktor je bjelančevina koja se nalazi u želudcu i početnom dijelu tankog crijeva, a potrebna je za transport vitamina B12 iz hrane u krvni optok.
Makrocitna anemija - Anemija kod koje je srednji volumen eritrocita (MCV) veći od 100 fL (femtolitara). Najčešće se nalazi u bolesnika s bolestima jetre, nedostatkom vitamina B12 i/ili folne kiseline.
Megaloblastična anemija - Anemija koja je karakterizirana razlikom u sazrijevanju jezgre i citoplazme zbog pogreške u sintezi DNK.
Mikrocitna anemija - Anemija kod koje je srednji volumen eritrocita (MCV) manji do 80 fL (femtolitara). Najčešće se nalazi u bolesnika s nedostatkom željeza i u bolesnika s talasemijom.
Perniciozna anemija - Anemija uzrokovana nedostatkom vitamina B12. Objavljeno: 15.07. 2006.