Skip to main content
GRAMATIKA OD
5. DO 8.
RAZREDA
VRSTE RIJEČI:
PROMJENJIVE – imenice,
glagoli, pridjevi, zamjenice,
brojevi
NEPROMJENJIVE – prilozi,
prijedlozi, veznici, usklici,
čestice
- promjena imenica, pridjeva,
zamjenica i brojeva naziva se
DEKLINACIJA ili
SKLONIDBA (promjena po
padežima)
- promjena glagola po licima
naziva se SPREZANJE ili
KONJUGACIJA
- padeži u hrvatskom jeziku su:
1. NOMINATIV (Tko? Što? radi)
2. GENITIV (Koga? Čega? nema)
3. DATIV (Komu? Čemu? dajem)
4. AKUZATIV (Koga? Što? vidim)
5. VOKATIV (nema padežnog pitanja,
koristimo usklik OJ! EJ!)
6. LOKATIV (O komu? O čemu?
razgovaramo)
7. INSTRUMENTAL (S kim? S čim? idemo)
- imenice mogu biti:
1. opće – pišu se malim slovom
vlastite – pišu se velikim slovom i
zbirne – označavaju skup ili zbir nečega
(npr. kamenje, granje, grmlje, lišće,
grožđe, momčad, prasad, pilad, janjad…)
2. konkretne – označavaju nešto opipljivo (stol,
ploča)
apstraktne – nešto neopipljivo (ljubav, dobrota,
prijateljstvo, mudrost…)
- pridjevi mogu biti:
opisni (kazuju nam kakvo je što)
posvojni (kazuju nam čije je što;
- ako imaju nastavke -ov, -ev,
-in, pišu se velikim slovom
- ako imaju nastavke -ski, -ški,
-čki, pišu se malim slovom)
gradivni (kazuju od čega je što)
- promjena pridjeva po stupnjevima
naziva se STUPNJEVANJE
ili KOMPARACIJA
- stupnjevi u komparaciji su:
pozitiv
komparativ (nastavci -ji, -iji, -ši)
superlativ (naj- + komparativ)
- brojevi mogu biti:
GLAVNI (kazuju koliko čega
ima; količinu nečega)
REDNI (kazuju koje je što po
redu)
- zamjenice su:
1. osobne – ja, ti, on, ona, ono /
mi, vi, oni, one, ona
2. posvojne – moj, tvoj, njegov, njezin/njen,
naš, vaš, njihov
3. povratna – sebe, se (to je oblik za genitiv
jer ta zamjenica nema nominativ)
4. povratno-posvojna – svoj
5. pokazne – ovaj, taj, onaj, ovakav, takav,
onakav, ovolik, tolik, onolik
6. upitne – tko, što, koji, čiji, kakav, kolik
7. odnosne – (iste, samo su u izjavnim
rečenicama)
8. neodređene – svi, nitko, bilo tko,
ništa, nešto, tko god…
GLAGOLI
- promjenjiva vrsta
riječi kojom izričemo
radnju, stanje i
zbivanje
- podjela glagola:
- po značenju:
glagoli radnje, stanja
i zbivanja
- po vidu:
svršeni i nesvršeni
glagoli
- po predmetu radnje:
prelazni, neprelazni i
povratni glagoli
- infinitiv –
neodređeni glagolski
oblik koji završava
na –ti ili -ći
- glagolski
pridjevi:
a) radni (aktivni) –
subjekt radi neku
radnju
-nastavci su: -o, -la,
-lo, -li, -le, -la
b) trpni (pasivni) –
subjekt trpi
posljedice neke
radnje
-nastavci su: -n, -t,
-en, -jen
- glagolska
vremena:
1. PREZENT –
sadašnje
jednostavno
glagolsko vrijeme
- nastavci:
a) –am, -aš, -a, -amo, -ate, -aju
b) –em, -eš, -e, -emo, -ete, -u
c) –jem, -ješ, -je, -jemo, -jete,
-ju
d) –im, -iš, -i, -imo, -ite, -e
- glasovne
promjene u
prezentu:
PALATALIZACIJA –
glasovna promjena u
kojoj glasovi k, g, h
ispred i prelaze u
č, ž, š
peći  pečem
vući  vučem
JOTACIJA –
stapanje glasova d, t,
l, n s glasom j u đ, ć,
lj, nj
pisati  pišem
kretati  krećem
2. PERFEKT – prošlo
složeno glagolsko vrijeme
- sastoji se od
nenaglašenog prezenta
pomoćnog glagola biti i
glagolskog pridjeva
radnog
3. AORIST – prošlo
svršeno glagolsko
vrijeme jer se tvori
samo od svršenih
glagola
- jednostavno
glagolsko vrijeme
- nastavci:
-oh, -e, -e, -osmo,
-oste, -oše (kad glagol
završava na –sti ili –ći)
-h, -, - , -smo, -ste,
-še (kad glagol završava na
–ti)
4. IMPERFEKT -
prošlo nesvršeno
vrijeme jer se tvori
samo od nesvršenih
glagola
- jednostavno
glagolsko vrijeme
-nastavci:
a) -ah, -aše, -aše, -
asmo,
-aste, -ahu
b) -jah, -jaše, -jaše,
-jasmo, -jaste, -jahu
c) -ijah, -ijaše, -ijaše,
-ijasmo, -ijaste,
- glasovne
promjene:
SIBILARIZACIJA -
glasovna promjena u
kojoj glasovi k, g, h
ispred e prelaze u
c, z, s
peći  pecijah
vući  vucijah
EPENTEZA – glas l
koji se javlja
između glasova b, p,
m i v i glasa j
živjeti  življah
JOTACIJA
nositi  nošah
dolaziti  dolažah
5. PLUSKVAMPERFEKT–
prošlo složeno glagolsko
vrijeme čija se radnja
dešava prije neke druge
prošle radnje (pretprošlo
glagolsko vrijeme)
- tvori se od imperfekta
ili perfekta glagola biti i
glagolskog pridjeva
radnog
6. FUTUR PRVI –
buduće složeno
glagolsko vrijeme
- tvori se od
nenaglašenog
prezenta pomoćnog
glagola htjeti i
infinitiva
7. FUTUR DRUGI –
predbuduće glagolsko
vrijeme čija se radnja
dešava prije neke
druge buduće radnje
(radnje futura prvog)
- tvori se od svršenog
prezenta pomoćnog
glagola biti i
glagolskog pridjeva
radnog
- glagolski načini:
1.IMPERATIV – zapovjedni način
- nastavci su: -, -mo, -te
-i, -imo, -ite
-j, -jmo, -jte
- pravi imperativ je u 2. licu jednine i 1. i 2.
licu množine
- u 3. licu jednine i množine se tvori
pomoću čestice neka + prezent
2. KONDICIONAL PRVI – izriče se
savjet, molba, pogodba…
- tvori se pomoću aorista pomoćnog
glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
3. KONDICIONAL DRUGI – sastoji se
od kondicionala prvog pomoćnog glagola
biti i glagolskog pridjeva radnog
- glagolski prilozi:
1. sadašnji (nesvršeni glagoli;
3. lice množine prezenta +
-ći)
2. prošli (svršeni glagoli;
-vši ili –avši)
PRILOZI – izriču okolnosti neke radnje:
mjesto – odgovaraju na pitanja:
Gdje? Kamo? Kuda?
vrijeme – pitanja: Kada? Otkad? Dokad?
način – pitanja: Kako? Na koji način?
uzrok – pitanja: Zašto? Zbog čega?
količinu – pitanje: Koliko?
PRIJEDLOZI – dodaju se ispred
imenskih riječi i utječu na padež
te riječi (ispod, iznad, k(a), s(a),
na, u, po, pri, prema…)
VEZNICI – povezuju dva pojma ili
dvije rečenice (i, pa, te, ni, niti, a,
ali, no, ili…)
USKLICI (UZVICI) – izriču neko
raspoloženje ili se oponašaju
zvukovi iz prirode (uh, jao, joj,
pljus, tres, oho…)
ČESTICE – barem, baš, da, ne, li,
zar, ma …
SLUŽBA RIJEČI:
PREDIKAT – može biti:
glagolski - čini ga glagol
imenski - čini ga bilo koji oblik
glagola biti + neka
imenska riječ (imenica,
pridjev, zamjenica, broj)
SUBJEKT – imenica ili zamjenica u
nominativu
OBJEKT – može biti:
izravni (bliži, direktni) – u akuzativu
ili genitivu koji je zamjenjiv
akuzativom
neizravni (dalji, indirektni) – u nekom
drugom padežu ili prijedložnom
akuzativu
PRILOŽNE OZNAKE – mogu biti:
priložna oznaka mjesta (pitanje: Gdje? Kuda?
Kamo? Odakle? Dokle?)
priložna oznaka vremena (Kad? Otkad? Dokad?)
priložna oznaka načina (Kako? Na koji način?)
priložna oznaka uzroka (Zašto? Zbog čega?)
priložna oznaka društva (S Kim?)
priložna oznaka sredstva (S kojim sredstvom,
alatom?)…
ATRIBUT – može biti:
pridjevski (kad je pridjev,
zamjenica ili broj)
imenički (čini ga imenica u
genitivu)
APOZICIJA – imenica koja pobliže
određuje drugu imenicu i s njom je u
istom rodu, broju i padežu