3. - promjena imenica, pridjeva,
zamjenica i brojeva naziva se
DEKLINACIJA ili
SKLONIDBA (promjena po
padežima)
- promjena glagola po licima
naziva se SPREZANJE ili
KONJUGACIJA
4. - padeži u hrvatskom jeziku su:
1. NOMINATIV (Tko? Što? radi)
2. GENITIV (Koga? Čega? nema)
3. DATIV (Komu? Čemu? dajem)
4. AKUZATIV (Koga? Što? vidim)
5. VOKATIV (nema padežnog pitanja,
koristimo usklik OJ! EJ!)
6. LOKATIV (O komu? O čemu?
razgovaramo)
7. INSTRUMENTAL (S kim? S čim? idemo)
5. - imenice mogu biti:
1. opće – pišu se malim slovom
vlastite – pišu se velikim slovom i
zbirne – označavaju skup ili zbir nečega
(npr. kamenje, granje, grmlje, lišće,
grožđe, momčad, prasad, pilad, janjad…)
2. konkretne – označavaju nešto opipljivo (stol,
ploča)
apstraktne – nešto neopipljivo (ljubav, dobrota,
prijateljstvo, mudrost…)
6. - pridjevi mogu biti:
opisni (kazuju nam kakvo je što)
posvojni (kazuju nam čije je što;
- ako imaju nastavke -ov, -ev,
-in, pišu se velikim slovom
- ako imaju nastavke -ski, -ški,
-čki, pišu se malim slovom)
gradivni (kazuju od čega je što)
7. - promjena pridjeva po stupnjevima
naziva se STUPNJEVANJE
ili KOMPARACIJA
- stupnjevi u komparaciji su:
pozitiv
komparativ (nastavci -ji, -iji, -ši)
superlativ (naj- + komparativ)
8. - brojevi mogu biti:
GLAVNI (kazuju koliko čega
ima; količinu nečega)
REDNI (kazuju koje je što po
redu)
9. - zamjenice su:
1. osobne – ja, ti, on, ona, ono /
mi, vi, oni, one, ona
2. posvojne – moj, tvoj, njegov, njezin/njen,
naš, vaš, njihov
3. povratna – sebe, se (to je oblik za genitiv
jer ta zamjenica nema nominativ)
4. povratno-posvojna – svoj
5. pokazne – ovaj, taj, onaj, ovakav, takav,
onakav, ovolik, tolik, onolik
10. 6. upitne – tko, što, koji, čiji, kakav, kolik
7. odnosne – (iste, samo su u izjavnim
rečenicama)
8. neodređene – svi, nitko, bilo tko,
ništa, nešto, tko god…
43. 1.IMPERATIV – zapovjedni način
- nastavci su: -, -mo, -te
-i, -imo, -ite
-j, -jmo, -jte
- pravi imperativ je u 2. licu jednine i 1. i 2.
licu množine
- u 3. licu jednine i množine se tvori
pomoću čestice neka + prezent
44. 2. KONDICIONAL PRVI – izriče se
savjet, molba, pogodba…
- tvori se pomoću aorista pomoćnog
glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
3. KONDICIONAL DRUGI – sastoji se
od kondicionala prvog pomoćnog glagola
biti i glagolskog pridjeva radnog
46. PRILOZI – izriču okolnosti neke radnje:
mjesto – odgovaraju na pitanja:
Gdje? Kamo? Kuda?
vrijeme – pitanja: Kada? Otkad? Dokad?
način – pitanja: Kako? Na koji način?
uzrok – pitanja: Zašto? Zbog čega?
količinu – pitanje: Koliko?
47. PRIJEDLOZI – dodaju se ispred
imenskih riječi i utječu na padež
te riječi (ispod, iznad, k(a), s(a),
na, u, po, pri, prema…)
VEZNICI – povezuju dva pojma ili
dvije rečenice (i, pa, te, ni, niti, a,
ali, no, ili…)
48. USKLICI (UZVICI) – izriču neko
raspoloženje ili se oponašaju
zvukovi iz prirode (uh, jao, joj,
pljus, tres, oho…)
ČESTICE – barem, baš, da, ne, li,
zar, ma …
49. SLUŽBA RIJEČI:
PREDIKAT – može biti:
glagolski - čini ga glagol
imenski - čini ga bilo koji oblik
glagola biti + neka
imenska riječ (imenica,
pridjev, zamjenica, broj)
50. SUBJEKT – imenica ili zamjenica u
nominativu
OBJEKT – može biti:
izravni (bliži, direktni) – u akuzativu
ili genitivu koji je zamjenjiv
akuzativom
neizravni (dalji, indirektni) – u nekom
drugom padežu ili prijedložnom
akuzativu
51. PRILOŽNE OZNAKE – mogu biti:
priložna oznaka mjesta (pitanje: Gdje? Kuda?
Kamo? Odakle? Dokle?)
priložna oznaka vremena (Kad? Otkad? Dokad?)
priložna oznaka načina (Kako? Na koji način?)
priložna oznaka uzroka (Zašto? Zbog čega?)
priložna oznaka društva (S Kim?)
priložna oznaka sredstva (S kojim sredstvom,
alatom?)…
52. ATRIBUT – može biti:
pridjevski (kad je pridjev,
zamjenica ili broj)
imenički (čini ga imenica u
genitivu)
APOZICIJA – imenica koja pobliže
određuje drugu imenicu i s njom je u
istom rodu, broju i padežu
