“And Pharaoh called Joseph's name Zaphnathpaaneah; and he gave him to wife Asenath the daughter of Potipherah priest of On. And Joseph went out over all the land of Egypt.” GENESIS 41:45

1. JOSEPH I ASENATH
Asenath traže udaju kraljev sin i mnogi drugi.
1. Prve godine izobilja, drugog mjeseca, petog u mjesecu,
faraon je poslao Josifa da obiđe svu egipatsku zemlju; a
četvrtog mjeseca prve godine, osamnaestog u mjesecu,
Josip je došao do granica Heliopolisa i skupljao je žito te
zemlje kao pijesak morski. I u tom gradu bijaše jedan
čovjek po imenu Pentefres, koji bijaše svećenik Heliopolisa
i satrap faraonov, i poglavar svih faraonovih satrapa i
prinčeva; a ovaj čovjek je bio izuzetno bogat i vrlo mudar i
blag, a bio je i faraonov savjetnik, jer je bio razborit iznad
svih faraonovih knezova. I imao je djevicu kćer, po imenu
Asenath, od osamnaest godina, visoku i lijepu, i lijepu da
se vidi izvan svake djevice na zemlji. A sama Asenata nije
ličila na djevice kćeri Egipćana, već je u svemu bila poput
kćeri Hebreja, visoka kao Sara i lijepa kao Rebeka i lijepa
kao Rahela; a slava o njenoj ljepoti proširila se u svu tu
zemlju i na krajeve svijeta, tako da su zbog toga svi sinovi
prinčeva i satrapi željeli da joj se udvaraju, čak i sinovi
kraljeva, svi mladići i moćni, i među njima je nastala velika
svađa zbog nje, i oni su pokušavali da se bore jedni protiv
drugih. A za nju je čuo i faraonov prvorođeni sin, i nastavio
je moliti svog oca da mu je da za ženu i govoreći mu: Daj
mi, oče, Asenatu, kćer Pentefresa, prvog čovjeka
Heliopolja, za ženu. A njegov otac faraon mu reče: „Zašto
tražiš ženu nižu od sebe kad si kralj cijele ove zemlje? Ne,
ali gle! kći Joakima, kralja moapskoga, zaručena je za tebe,
a ona je sama kraljica i predivna je za vidjeti. Uzmi onda
ovu sebi za ženu."
Opisana je kula u kojoj živi Asenath.
2. Ali Asenata se nije slagala i prezirala je svakog čovjeka,
bila je hvalisasta i ohola, i nikada je niko nije vidio, budući
da je Pentephres u svojoj kući imao kulu pored sebe, veliku
i izuzetno visoku, a iznad kule je bio potkrovlje s deset
komore. A prva odaja bila je velika i vrlo ljupka i popločana
ljubičastim kamenjem, a zidovi su joj bili obloženi dragim
i raznobojnim kamenjem, a krov te odaje je takođe bio od
zlata. A u toj odaji egipatski bogovi, kojih nije bilo broja,
zlato i srebro, bili su fiksirani, i svi oni koje je Asenath
obožavala, i bojala ih se, i prinosila im žrtve svaki dan. A
druga odaja je također sadržavala sav Asenathin ukras i
škrinje, i u njoj je bilo zlata, i mnogo srebra i zlatotkane
odjeće neograničeno, i kamenja po izboru i velike cijene, i
fine haljine od lana, i sav ukras njenog nevinosti bio tamo.
A treća odaja bila je Asenathino skladište, u kojem su se
nalazile sve dobre stvari na zemlji. A preostalih sedam
odaja zauzelo je sedam djevica koje su služile Asenati,
svaka je imala po jednu odaju, jer su bile istih godina,
rođene u istoj noći sa Asenatom, i ona ih je mnogo voljela;
a takođe su bile izuzetno lepe kao zvezde na nebu, i nikada
čovek nije razgovarao s njima ili muško dete. Sada je
Asenatina velika odaja u kojoj je njegovana nevinost imala
tri prozora; a prvi prozor je bio veoma velik, gledao je preko
dvorišta na istok; a drugi je gledao prema jugu, a treći je
gledao preko ulice. A zlatni krevet stajao je u odaji
gledajući prema istoku; a krevet je bio postavljen
purpurnim materijalom protkanim zlatom, a krevet je bio
satkan od grimiznog i grimiznog materijala i finog platna.
Na ovom krevetu spavala je sama Asenath, i nikada nije na
njemu sjedio muškarac ili druga žena. I tu je bio i veliki
dvor koji je okruživao kuću svuda unaokolo, i izuzetno
visok zid oko dvorišta sagrađen od velikog pravougaonog
kamena; a u dvoru su bile i četiri kapije obložene gvožđem,
a svaku ih je držalo osamnaest jakih mladića naoružanih; a
bilo je i zasađeno uz zidine drveće svih vrsta i sve je
donosilo plodove, plodovi su im bili zreli, jer je bilo vrijeme
žetve; a tu je bio i bogat izvor vode koji je izvirao sa desne
strane istog suda; a ispod izvora bila je velika cisterna koja
je primala vodu iz tog izvora, odakle je kao da je tekla rijeka
usred dvorišta i zalijevala je svo drveće tog dvora.
Joseph najavljuje svoj dolazak u Pentephres.
3. I dogodi se prve godine sedam godina izobilja, četvrtog
mjeseca, dvadeset i osmog u mjesecu, da je Josif došao na
granice Heliopolisa skupljajući žito u toj oblasti. A kada se
Josif približi tom gradu, posla dvanaest ljudi ispred sebe
Pentefresu, svešteniku Heliopolja, govoreći: „Danas ću ući
k tebi, jer je vreme podne i podne, a tamo je velika sunčeva
vrućina i da se mogu ohladiti pod krovom tvoje kuće." A
Pentephres, kad je to čuo, obradovao se velikom radošću i
rekao: "Blagoslovljen Gospod, Bog Josifov, jer me je moj
gospodar Josif smatrao dostojnim." I Pentephres je pozvao
nadzornika svoje kuće i rekao mu: "Požuri i spremi moju
kuću i pripremi veliku večeru, jer Josif, Silni Božji, dolazi
nam danas." A kada je Asenath čula da su njen otac i majka
došli iz posjeda svog nasljedstva, jako se obradovala i rekla:
"Idem da vidim svog oca i majku, jer su došli iz posjeda
naše baštine" (jer je to bila je sezona žetve). A Asenath
požuri u svoju odaju gdje su ležale njezine haljine i obuče
ogrtač od finog lana od grimizne tkanine i protkane zlatom,
i opasa se zlatnim pojasom i narukvicama oko ruku; a oko
svojih stopala stavila je zlatne kese, a oko vrata je bacila
ukras od velike cijene i dragog kamenja, koji je bio ukrašen
sa svih strana, a na njima su posvuda bila ugravirana imena
egipatskih bogova, i na narukvicama. i kamenje; a stavila je
i tijaru na glavu i oko sljepoočnica vezala dijademu i
pokrila glavu mantijom.
Pentephres predlaže da Asenatu da za Josifa.
4. I tada je požurila i sišla niz stepenice sa svog tavana i
došla do oca i majke i poljubila ih. I Pentephres i njegova
žena radovali su se svojoj kćeri Asenati s velikom radošću,
jer su je gledali nakićenu i nakićenu kao nevjestu Božju; i
iznijeli su sve dobre stvari koje su donijeli iz posjeda svoje
baštine i dali ih svojoj kćeri; a Asenath se radovala svim
dobrim stvarima, kasnom ljetnom voću i grožđu i hurmama
i golubovima, i dudovima i smokvama, jer su svi bili lijepi
i ugodni za okus. I Pentephres reče svojoj kćeri Asenati:
"Dijete." A ona je rekla: "Evo me, gospodaru." A on joj

2. reče: "Sjedni između nas, pa ću ti reći svoje riječi." „Evo!
Josip, moćni Božji, dolazi nam danas, a ovaj čovjek je
vladar cijele egipatske zemlje; i kralj faraon ga je postavio
za vladara cijele naše zemlje i za kralja, a on sam daje žito
cijeloj ovoj zemlji , i spasava ga od nadolazeće gladi; a ovaj
Josip je čovjek koji se klanja Bogu, i razborit i djevica kao
što si ti danas, i čovjek moćan u mudrosti i znanju, i duh
Božji je na njemu i milost Gospod je u njemu. Dođi, dete
najdraže, i ja ću te predati njemu za ženu, i ti ćeš mu biti za
nevestu, a on će sam biti tvoj mladoženja zauvek." I, kada
je Asenath čula ove riječi od svog oca, veliki znoj se izlio
na nju preko njenog lica, i ona se razbjesnila od velikog
bijesa, i pogledala je iskosa u oca i rekla: "Zato, moj
gospodaru oče , govoriš li ove riječi? Želiš li da me predaš
kao zarobljenika strancu i bjeguncu i onome koji je prodat?
Nije li ovo sin pastira iz zemlje Kanaanske? A on sam je
ostavljen od Nije li to onaj koji je ležao sa svojom
ljubavnicom, a njegov ga je gospodar bacio u tamnicu tame,
a faraon ga je izveo iz tamnice jer je protumačio njegov san,
kako tumače i starije žene Egipćana? Ne, ali ću se udati za
kraljevog prvorođenog sina, jer je on sam kralj cijele
zemlje." Kada je čuo te stvari, Pentephres se postidio da
dalje govori svojoj kćeri Asenati o Josifu, jer mu je ona
odgovorila hvalisavo i gnjev.
Joseph stiže u Pentephresovu kuću.
5. I gle! uskoči mladić iz Pentephresovih slugu, a on mu
kaže: "Evo! Josif stoji pred vratima našeg dvora." A kada
je Asenath čula ove riječi, pobjegla je od lica svoga oca i
majke i popela se u potkrovlje, i ušla je u svoju odaju i stala
na veliki prozor koji je gledao na istok da vidi Josifa kako
ulazi u kuću njenog oca. I Pentephres iziđe sa svojom
ženom i svom rodbinom i njihovim slugama u susret Josipu;
i kada su se otvorila vrata dvora koji su gledali na istok,
Josip je ušao sjedio u drugim faraonovim kolima; i četiri
konja su bila u jarmu upregnuta bijela kao snijeg sa zlatnim
komadima, a kola su bila napravljena sva od čistog zlata. A
Josip je bio odjeven u tuniku bijelu i rijetku, a haljina koja
je bila nabačena oko njega bila je purpurna, napravljena od
finog platna protkanog zlatom, a na glavi mu je bio zlatni
vijenac, a oko njegovog vijenca bilo je dvanaest odabranih
kamenja, a iznad kamenje dvanaest zlatnih zraka, a u
njegovoj desnoj ruci kraljevski štap, koji je imao ispruženu
maslinovu grančicu i na njoj je bilo obilje ploda. Kada je
tada Josif ušao u dvor, a vrata su mu bila zatvorena, a svaki
nepoznati muškarac i žena ostali su izvan dvorišta, jer su se
stražari kapija približili i zatvorili vrata, Pentephres je
došao i njegova žena i svi njihov rod osim njihove kćeri
Asenate, i poklonili su se Josifu na svojim licima na zemlji;
a Josip je sišao sa svojih kola i pozdravio ih svojom rukom.
Asenath vidi Josepha s prozora.
6. A kada je Asenath ugledala Josifa, bila je bolno ubodena
u dušu i srce joj je bilo slomljeno, a koljena su joj bila
opuštena i cijelo tijelo joj je zadrhtalo i uplašila se od
velikog straha, a onda je zastenjala i rekla u svom srcu: "Jao
meni. jadan! kuda ću sad ja, jadnik, otići? ili gdje ću se
sakriti od njegovog lica? ili kako će me Josif, sin Božiji,
vidjeti, jer sam sa svoje strane loše govorio o njemu? Jao
jadan! kuda da odem i da se sakrijem, jer on sam vidi svako
skrovište i sve zna, i ništa mu skriveno ne pobjegne zbog
velike svjetlosti koja je u njemu? I sada neka je milostiv
Bog Josifov meni jer sam u neznanju govorio zle riječi
protiv njega. Šta ću sad ja, bijednik, slijediti? Zar nisam
rekao: Josif dolazi, sin pastira iz zemlje kanaanske? Sada je
dakle došao k nama u svojim kolima kao sunce s neba, a on
je danas ušao u našu kuću, i sija u nju kao svjetlost na
zemlji. Ali ja sam lud i hrabar, jer sam ga rugao i govorio
zle riječi o njemu i nisam znao da je Josif sin Božji. Jer ko
će od muškaraca ikada roditi takvu ljepotu, ili koja će
materica žene roditi takvu svjetlost? Jadan sam ja i lud, jer
sam govorio zle riječi svome ocu. Sada, dakle, neka me moj
otac da Josipu radije za sluškinju i robinju, i ja ću mu biti
robova zauvijek."
Joseph vidi Asenatu na prozoru.
7. I Josif je došao u kuću Pentephres i sjeo na stolicu. I
oprali su mu noge, i posebno pred njim postavili sto, jer
Josip nije jeo s Egipćanima, jer mu je to bilo odvratno. I
Joseph je podigao pogled i vidio Asenatu kako viri, i rekao
je Pentephresu: "Ko je ta žena koja stoji u potkrovlju pored
prozora? Pusti je da ode iz ove kuće." Jer Joseph se bojao,
govoreći: "Da me i ona sama ne nervira." Jer sve žene i
kćeri prinčeva i satrapa cijele egipatske zemlje običavale su
ga gnjaviti da bi mogli leći s njim; ali i mnoge žene i kćeri
Egipćana, koje su gledale Josipa, bile su uznemirene zbog
njegove ljepote; a izaslanike koje su mu žene poslale sa
zlatom i srebrom i skupocenim darovima Josif je poslao
nazad sa pretnjom i uvredom, govoreći: "Neću sagrešiti
pred Gospodom Bogom i pred licem mog oca Izraela." Jer
Josif je uvijek imao Boga pred očima i uvijek se sjećao
naredbi svog oca; jer Jakov je često govorio i opominjao
svog sina Josifa i sve njegove sinove: "Čuvajte se, djeco, od
strane žene da ne biste imali zajedništvo s njom, jer je
zajedništvo s njom propast i propast." Zato je Josif rekao:
"Neka ta žena ode iz ove kuće." A Pentephres mu reče:
"Gospodaru, ta žena koju si vidio kako stoji u potkrovlju
nije strankinja, već je naša kćer, ona koja mrzi svakog
muškarca, i nijedan drugi muškarac je nikada nije vidio
osim tebe samo danas; i , ako želiš, gospodaru, ona će doći
i razgovarati s tobom, jer je naša kćerka kao tvoja sestra." I
Josif se radovao velikom radošću, jer je Pentephres rekao:
"Ona je djevica koja mrzi svakog čovjeka." A Joseph reče
Pentephresu i njegovoj ženi: "Ako je ona vaša kćerka i
djevica, neka dođe, jer je ona moja sestra, i ja je od danas
volim kao svoju sestru."
Joseph blagoslivlja Asenatu.
8. Tada se njena majka popela na tavan i dovela Asenatu
Josifu, a Pentephres joj je rekao: "Poljubi svog brata, jer je
i on djevica kao i ti danas, i mrzi svaku strancu kao što ti
mrziš svakog stranca ." A Asenath reče Josifu: "Zdravo,

3. gospodaru, blagoslovljen od Boga Svevišnjeg." A Josif joj
reče: „Bog koji sve oživljava blagosloviće te, devojko."
Pentefres je tada rekao svojoj kćeri Asenati: „Dođi i poljubi
svog brata." Kada je Asenat tada prišao da poljubi Josipa,
Josif je ispružio svoju desnu stranu. ruku, i položi je na
njene grudi između njena dva tapa (jer su njeni tasci već
stajali kao ljupke jabuke), a Josip je rekao: "Ne dolikuje
čovjeku koji se klanja Bogu, koji svojim ustima blagosilja
Boga živoga, i jede blagosloveni hljeb života, i pije
blagoslovenu čašu besmrtnosti, i pomaza se blaženim
pomazanjem netruležnosti, da poljubi tuđinu, koja svojim
ustima blagosilja mrtve i gluhe idole i jede sa njihove trpeze
kruh davljenja i pije čašu prijevare od njihovog lijevanja i
pomaza se pomazanjem uništenja; ali čovjek koji se klanja
Bogu poljubiće majku svoju i sestru koja je rođena od
njegove majke i sestru koja je rođena od njegovog plemena
i ženu koja dijeli krevet njegov, koji blagosiljaju svojim
ustima Boga živoga. Isto tako, nije dostojno da žena koja se
klanja Bogu ljubi stranca, jer je to odvratnost u očima
Gospoda Boga." I, kada je Asenath čula ove riječi od Josifa,
bila je jako uznemirena i zastenjala ; i dok je nepokolebljivo
gledala Josifa otvorenih očiju, one su bile ispunjene
suzama. A Josip, kada ju je vidio kako plače, sažalio ju je
veoma, jer je bio blag i milosrdan i onaj koji se bojao
Gospoda. podigao desnu ruku iznad njene glave i rekao:
„Gospode Bože mog oca Izraela, Svevišnji i Bože moćni,
koji sve oživljavaš i pozivaš iz tame u svjetlost i iz zablude
u istinu i iz smrti u život, Blagoslovi i ovu djevicu, i oživi
je, i obnovi je svojim svetim duhom, i neka jede kruh tvoga
života i pije čašu blagoslova tvoga, i ubroji je sa svojim
narodom koji si izabrao prije nego što je sve postalo, i neka
uđe u tvoj počinak koji pripremaš za svoje izabrane, i neka
živi u tvom vječnom životu zauvijek."
Asenath se povlači i Joseph se sprema da ode.
9. A Asenath se radovao Josipovom blagoslovu s velikom
radošću. Zatim je požurila i sama se popela na svoje tavan,
i pala na postelju u nemoći, jer je to bilo u njenoj radosti i
tuzi i velikom strahu; i neprekidan znoj se oblio po njoj
kada je čula ove reči od Josifa, i kada joj se obratio u ime
Boga Svevišnjeg. Zatim je plakala sa velikim i gorkim
plačem, i pokajnički se okrenula od svojih bogova kojima
se klanjala, i idola, koje je odbacivala, i čekala da dođe
veče. Ali Josip je jeo i pio; i rekao je svojim slugama da
uprežu konje u svoja kola i da obiđu svu zemlju. I
Pentephres reče Josipu: "Pusti moj gospodar da prenoći
ovdje danas, a ujutro ćeš ići svojim putem." I Josif je rekao:
"Ne, ali ja ću otići danas, jer je ovo dan kada je Bog počeo
stvarati sve svoje stvorene stvari, a osmog dana i ja ću se
vratiti k vama i ovdje ću prenoćiti."
Asenath odbacuje egipatske bogove i ponižava se.
10. I, kada je Josif napustio kuću, Pentephres i sva njegova
porodica su otišli u svoje naslijeđe, a Asenath je ostala sama
sa sedam djevica, bezvoljno i plakala do zalaska sunca; a
nije ni jela hleb ni pila vodu, ali dok je sva spavala, sama je
bila budna i plakala i često se tukla rukom po grudima. I
nakon ovih stvari Asenath je ustala iz svog kreveta, i tiho
sišla niz stepenice sa potkrovlja, i kada je došla do kapije
zatekla portirku kako spava sa svojom djecom; i ona je
požurila i skinula sa vrata kožni pokrivač zavese i napunila
ga pepelom i odnela u potkrovlje i položila na pod. I tada je
ona sigurno zatvorila vrata i pričvrstila ih gvozdenom
zasunom sa strane i zastenjala velikim jecanjem zajedno sa
mnogo i veoma velikim plačem. Ali djevica koju je Asenath
voljela više od svih djevica, čuvši njeno stenjanje, požurila
je i došla do vrata nakon što je probudila i ostale djevice i
našla ih zatvorena. I, kada je slušala stenjanje i plač
Asenath, rekla joj je, stojeći napolju: "Šta je, moja
gospodarice, i zašto si tužna? I šta je to što te muči? Otvori
nam i pusti vidimo te." A Asenath joj reče, zatvoren unutra:
„Veliki i teški bol je napao moju glavu, a ja se odmaram u
svom krevetu, i ne mogu ustati i otvoriti ti se, jer sam
nemoćan na sve svoje udove. Idite, dakle, svako od vas u
njenu odaju i spavajte, a mene neka mirujem." I, kada su
djevice otišle, svaka u svoju odaju, Asenath je ustala i tiho
otvorila vrata svoje spavaće sobe, i otišla u svoju drugu
odaju gdje su bile škrinje s njenim ukrasima, i otvorila je
svoju kovčeg i uzela crni i mračnu tuniku koju je obukla i
oplakivala kada joj je umro prvorođeni brat. Uzevši, dakle,
ovu tuniku, ona je odnese u svoju odaju, i ponovo čvrsto
zatvori vrata, i stavi rezu sa strane. Tada je, dakle, Asenata
skinula svoju kraljevsku haljinu, obukla tuniku, odriješila
svoj zlatni pojas i opasala se konopcem i skinula tijaru, to
jest mitru, sa svoje glave, isto tako i dijademu, i lanci sa
njenih ruku i stopala takođe su bili položeni na pod. Zatim
uzima svoju odabranu haljinu i zlatni pojas i mitru i svoju
dijademu, i baci ih kroz prozor koji je gledao prema sjeveru,
na siromahe. I tada je uzela sve svoje bogove koji su bili u
njenoj odaji, bogove od zlata i srebra kojih nije bilo broja, i
razbila ih u komadiće, i bacila ih kroz prozor siromašnim
ljudima i prosjacima. I opet, Asenath je uzela svoju
kraljevsku večeru i tovljenike i ribu i meso junice, i sve
žrtve svojih bogova, i posude s vinom za jelo, i sve ih bacila
kroz prozor koji je gledao na sjever kao hranu za pse . 2 I
nakon ovih stvari uzela je kožni pokrivač u kojem se
nalazio pepeljak i izlila ih na pod; a zatim je uzela kostrijet
i opasala svoja slabina; odriješila je i mrežu kose na glavi i
posipala pepelom preko glave. A ona je i pepela posipala
po podu, pala na pepel i neprestano se rukama udarala po
grudima i plakala cijelu noć uz stenjanje do jutra. I, kada je
Asenath ustao ujutro i vidio, i gle! pepeo je bio ispod nje
kao glina od njenih suza, ponovo je pala na lice na pepelu
dok nije zašlo sunce. Tako je Asenath činila sedam dana, ne
okusivši ništa.
Asenath odlučuje da se moli Bogu Hebreja.
11. A osmog dana, kada je svanulo i kad su ptice već
cvrkutale i psi lajali na prolaznike, Asenath je malo podigla
glavu od poda i pepelja na kojem je sjedila, jer je bila jako
umorna i izgubila je moć svojih udova od svog velikog
poniženja; jer je Asenath bila umorna i malaksala, a snaga

4. joj je nestajala, i tada se okrenula prema zidu, sedeći ispod
prozora koji je gledao na istok; a glavu je položila na njedra,
previjajući prste ruku preko desnog koljena; i njena usta su
bila zatvorena, i nije ih otvorila tokom sedam dana i tokom
sedam noći svog poniženja. I reče u srcu svome, ne
otvarajući usta: "Šta da radim, ja, niska, ili kuda da idem? I
kod koga ću opet naći utočište? ili kome da govorim, djevici
koja je siroče i pusto i napušteno od svih i omraženo? Svi
su me sada mrzeli, a među njima čak i moj otac i moja
majka, jer sam prezirao bogove s gnušanjem i odbacio ih i
dao ih siromasima da biti uništen od strane ljudi. Jer moj
otac i moja majka su rekli: "Asenath nije naša kćerka." Ali
svi moji rođaci su takođe počeli da me mrze, i svi ljudi, jer
sam dao njihove bogove na uništenje. I mrzeo sam svaki
čovjek i svi koji su mi se udvarali, a sada u ovom mom
poniženju svi su me mrzeli i raduju se mojoj nevolji. Ali
Gospod i Bog silnog Josifa mrzi sve koji se klanjaju
idolima, jer je on ljubomoran Bog i strašno, kao što sam
čuo, protiv svih koji se klanjaju tuđim bogovima; odakle je
i mene omrznuo, jer sam se klanjao mrtvim i gluhim
idolima i blagosiljao ih. Ali sada sam se klonio njihove
žrtve, i moja su se usta otuđila od njihove trpeze, i nemam
hrabrosti da zazovem Gospoda Boga nebeskoga,
Svevišnjeg i moćnog od silnog Josifa, jer su moja usta
prljava od žrtve idola. Ali čuo sam mnoge da govore da je
Bog Jevreja pravi Bog, i Bog živi, i milosrdan Bog, i
sažaljen i dugotrpljiv i pun milosrđa i blag, i koji ne računa
grijehe čovjeka koji je ponizan, a posebno onaj koji griješi
u neznanju, a ne osuđuje bezakonja u vrijeme nevolje
čovjeka koji je pogođen; shodno tome i ja ću, ponizni, biti
hrabar i okrenut ću mu se i potražiti utočište kod njega i
priznati mu sve svoje grijehe i izliti svoju molbu pred njim,
i on će se smilovati na moju bijedu. Jer ko zna da li će videti
ovo moje poniženje i pustoš moje duše i sažaliti me, i da li
će videti i siročestvo moje jade i devičanstva i braniti me?
jer je, kako čujem, i sam otac siročadi i utjeha ojađenih i
pomoćnik progonjenih. Ali u svakom slučaju, i ja ću
skromni biti hrabar i plakaću mu. Tada je Asenath ustala sa
zida na kojem je sjedila, podigla se na koljena prema istoku
i uperila oči prema nebu, otvorila usta i rekla Bogu:
Asenatina molitva
12. Molitva i ispovijest Asenate: "Gospode Bože
pravednika, koji stvaraš vijekove i daješ život svemu, koji
si dao dah života svom stvorenju tvom, koji si izveo
nevidljive stvari na svjetlost, koji si stvorio sve stvari i
učinio vidljivim stvari koje se nisu pojavile, koji podižeš
nebo i utemeljiš zemlju na vodama, koji učvršćuje veliko
kamenje na ponor vode, koji neće biti potopljen, ali do kraja
vrši tvoju volju, jer da si ti Gospode, rekao reč i sve je
postalo, i tvoja reč, Gospode, je život svih tvojih stvorenja,
k tebi bežim u utočište, Gospode Bože moj, od sada ću Tebi
vikati, Gospode , i tebi ću priznati grijehe svoje, tebi ću
izliti svoju molbu, Učitelju, i tebi ću otkriti bezakonja
svoja.Poštedi me, Gospode, poštedi, jer sam učinio mnogo
grijeha protiv tebe, učinio sam bezakonje i bezbožnost,
govorio sam stvari koje se ne izgovaraju, i opake u tvojim
očima; moja usta, Gospode, oskvrnjena su od žrtava idola
Egipćana i od trpeze njihovih bogova: sagreših, Gospode,
sagreših u Tvojim vidom, i u znanju i u neznanju, učinio
sam bezbožnost što sam se klanjao mrtvim i gluvim
idolima, i nisam dostojan da otvorim svoja usta tebi,
Gospode, ja bedna Asenata, kćer sveštenika Pentefresa,
djevice i kraljice, koji je nekada bio ponosan i ohol i onaj
koji je napredovao u bogatstvu mog oca iznad svih ljudi, a
sada siroče i pust i napušten od svih ljudi. Tebi bježim,
Gospode, i tebi prinosim svoju molbu, i k tebi ću vapiti.
Izbavi me od onih koji me gone. Gospodaru, prije nego što
me oni uzmu; jer, kao što dijete u strahu od nekoga bježi
svom ocu i majci, a njegov otac ispruži ruke i uhvati ga uz
svoje grudi, učini i ti. Gospode, ispruži svoje neokaljane i
strašne ruke na mene poput oca koji voli dijete, i uhvati me
iz ruke nadčulnog neprijatelja. Za lo! drevni, divlji i okrutni
lav me progoni, jer je on otac egipatskih bogova, a bogovi
idolomanijaka su njegova djeca, i ja sam došao da ih mrzim,
i otjerao sam ih, jer oni su lavova djeca, i ja sam odbacio
sve bogove Egipćana od sebe i uklonio ih, a lav, ili njihov
otac đavo, u bijesu protiv mene pokušava da me proguta.
Ali ti, Gospode, izbavi me iz njegovih ruku, i biću spasen
iz njegovih usta, da me ne rastrgne i ne baci u plamen
ognjeni, i da me oganj baci u oluju, i da me oluja ne
nadvlada u tami i baci me u dubinu morsku, i velika zvijer
koja je od vijeka proguta me, i nestajem zauvijek. Izbavi
me, Gospode, prije nego što me sve ove stvari dođu; izbavi
me, Učitelju, pustog i bespomoćnog, jer su me moj otac i
moja majka poricali i rekli: 'Asenath nije naša kćerka,' zato
što sam njihove bogove razbio na komade i razbio ih, kao
da sam ih potpuno mrzeo. A sada sam siroče i pust, i nemam
druge nade osim tebe. Gospode, ni drugo utočište osim
milosti tvoje, prijatelju ljudi, jer si samo ti otac siročadi i
pobornik progonjenih i pomoćnik napaćenih. Smiluj se na
mene, Gospode, i sačuvaj me čistog i devstvenog,
ostavljenog i siročeta, jer si ti jedini Gospode blag i dobar i
blag otac. Jer koji je otac sladak i dobar kao ti, Gospode?
Za lo! sve kuće mog oca Pentephresa koje mi je dao u
baštinu su za neko vrijeme i nestaju; ali kuće baštine tvoga,
Gospode, nepropadljive su i večne."
Asenatina molitva (nastavak)
13. "Posjeti, Gospode, poniženje moje i smiluj se na
siročestvo moje i sažali se na mene napaćenog. Jer evo! Ja,
Učitelju, pobjegoh od svih i potražih utočište kod tebe
jedinog prijatelja ljudi. Eto, ostavih sve dobro stvari
zemaljske i tražio sam utočište kod tebe. Gospode, u
kostrijeti i pepelu, nag i osamljen. Evo, sada sam skinuo
svoju kraljevsku haljinu od finog platna i od grimizne stvari
protkane zlatom i obukao sam crnu tuniku žalosti. Eto,
skinuo sam svoj zlatni pojas i bacio ga sa sebe i opasao se
konopcem i kostrijelima. Evo, svoju dijademu i svoju mitru
bacio sam s glave svoje i posuo sam se pepelom. Evo, pod
moje odaje koji popločan je raznobojnim i ljubičastim
kamenjem, koji je ranije bio navlažen mastima i sušen

5. sjajnim platnenim krpama, sada je navlažen mojim suzama
i osramoćen jer je posut pepelom. i moje suze mnogo se
gline stvorilo u mojoj odaji kao na širokom
putu.Gospodaru, moja kraljevska večera i meso koje sam
dao psima. Lo! I ja sam, Učitelju, postio sedam dana i
sedam noći i nisam jeo hljeba niti pio vodu, i usta su mi
suha kao točak i moj jezik kao rog i moje usne kao krhotina,
i lice mi se smanjilo, i oči moje nisu uspjeli proliti suze. Ali
ti, Gospode, Bože moj, izbavi me od mnogih mojih
neznanja, i oprosti mi što sam, budući da sam devica i
neznalica, zalutala. Lo! sada sve bogove koje sam ranije
obožavao u neznanju sada znam da su bili gluvi i mrtvi
idoli, i razbio sam ih u komade i dao ih da ih gaze svi ljudi,
a lopovi su ih pokvarili, koji su bili zlatni i srebrni , i kod
tebe sam tražio utočište, Gospode Bože, jedini samilosni i
prijatelju ljudi. Oprosti mi, Gospode, što sam počinio
mnogo grijeha protiv tebe u neznanju i što sam govorio
bogohulne riječi protiv svog gospodara Josifa, a nisam
znao, jadan, da je on tvoj sin. Gospode, pošto su mi zli ljudi
podstaknuti zavišću rekli: 'Josef je sin pastira iz zemlje
Kanaanske', a ja sam jadni povjerovao sam im i zalutao, a
ja sam ga poništio i govorio sam zle stvari o njemu, ne
znajući da je on tvoj sin. Jer ko je od ljudi rodio ili će ikada
roditi takvu lepotu? ili ko je drugi takav kao on, mudar i
moćan kao prelepi Josip? Ali tebi, Gospode, predajem ga,
jer ga sa svoje strane volim više od svoje duše. Sačuvaj ga
u mudrosti svoje milosti i prepusti mu me za sluškinju i
robinju, da mu mogu oprati noge i namjestiti postelju i
služiti mu i služiti mu, a ja ću mu biti robinja za vremena
mog života."
Arhanđeo Mihailo posećuje Asenatu.
14. I, kada je Asenath prestala ispovijedati Gospodu, gle!
zvijezda jutarnja također je izašla iz neba na istoku; i
Asenath je to vidio i obradovao se i rekao: "Da li je tada
Gospod Bog uslišao moju molitvu? jer je ova zvijezda
glasnik i glasnik visine velikog dana." I gle! teško uz
jutarnju zvijezdu, nebo se razderalo i pojavila se velika i
neizreciva svjetlost. A kad je to vidjela, Asenath je pao
ničice na pepeo, i odmah joj je došao čovjek s neba,
odašiljajući zrake svjetlosti, i stao joj iznad glave. I, dok je
ležala na licu, božanski anđeo joj je rekao: "Asenath,
ustani." A ona reče: "Ko me je pozvao da su vrata moje
odaje zatvorena i kula visoka, i kako je onda ušao u moju
odaju?" I ponovo ju je pozvao po drugi put, govoreći:
"Asenath, Asenath." A ona je rekla: "Evo me, gospodaru,
reci mi ko si." I reče: "Ja sam poglavar Gospoda Boga i
zapovednik sve vojske Svevišnjega: ustani i stani na svoje
noge, da ti mogu govoriti svoje riječi." I podigla je lice i
videla, i gle! čovjek u svemu sličan Josipu, u haljini i
vijencu i kraljevskom štapu, osim da mu je lice bilo kao
munja, i oči kao svjetlost sunca, a vlasi na glavi kao plamen
vatre upaljene baklje , a njegove ruke i noge kao gvožđe
koje sija od vatre, jer su iskre izlazile i iz njegovih ruku i iz
njegovih nogu. Vidjevši ove stvari, Asenath se uplašila i
pala je na lice, nesposobna čak ni da stane na noge, jer se
jako uplašila i svi su joj udovi zadrhtali. A čovjek joj reče:
"Bodri se, Asenath, i ne boj se; nego ustani i stani na noge,
da ti mogu reći svoje riječi." Tada je Asenath ustala i stala
na noge, a anđeo joj je rekao: „Idi bez prepreka u svoju
drugu odaju i odloži crnu tuniku u koju si odjevena, i odbaci
kostrijet sa svojih slabina i istresi pepeo. sa svoje glave, i
operi svoje lice i svoje ruke čistom vodom i obuci belu
netaknutu haljinu i opaši svoja bedra svetlim pojasom
devičanstva, dvostrukim, i dođi ponovo k meni, i ja ću ti
govoriti reči koji su ti poslani od Gospoda." Tada je
Asenath požurila i ušla u svoju drugu odaju, u kojoj su bile
škrinje njenog ukrasa, otvorila svoju kovčeg i uzela bijelu,
finu, netaknutu haljinu i obukla je, nakon što je prvo skinula
crni ogrtač i otkopčala uže i kostrijet sa njenih slabina i
opasala se svijetlim, dvostrukim pojasom svoje nevinosti,
jednim pojasom oko slabina, a drugim pojasom oko njenih
grudi. I otresla je i pepeo sa svoje glave i oprala svoje ruke
i lice čistom vodom, i uzela je ogrtač najlepši i najfiniji i
pokrila svoju glavu.
Michael govori Asenati da će ona biti Josifova žena.
15. I tada je došla do božanskog poglavara i stala pred
njega, a anđeo Gospodnji joj reče: „Skini sad plašt sa svoje
glave, jer si danas čista djevica, a glava ti je kao od mladić."
I Asenath ga je skinula sa njene glave. I opet, božanski
anđeo joj kaže: "Budi hrabra, Asenath, djevica i čista, jer
gle! Gospod Bog je čuo sve riječi tvoje ispovijedi i tvoje
molitve, a vidio je i poniženje i nevolju sedam dana tvog
uzdržavanja, jer se od tvojih suza mnogo gline stvorilo pred
tvojim licem na ovim pepelima. Prema tome, budi hrabra,
Asenath, djevica i čista, jer je tvoje ime zapisano u knjizi
život i neće biti izbrisan zauvek; ali od ovog dana ćeš biti
obnovljen i preuređen i ozdravljen, i ješćeš blagosloveni
hleb života i piti ćeš čašu punu besmrtnosti i biti pomazan
blaženim pomazanjem netruležnosti. dobre volje, Asenath,
djevica i čista, evo, Gospod Bog te je danas dao Josipu za
nevjestu, i on će sam biti tvoj zaručnik zauvijek. I više se
nećeš zvati Asenath, nego će tvoje ime budi Grad utočišta,
jer će u tebi mnogi narodi tražiti utočište i prenoćiće se pod
tvojim krilima, i mnogi narodi će naći utočište uz tvoje
sredstvo, i na tvojim zidovima oni koji se drže Boga
Svevišnjeg kroz pokajanje biće zaštićeni; jer to Pokajanje
je kći Svevišnjega, i ona sama moli Boga Svevišnjega za
tebe svaki čas i za sve koji se kaju, budući da je on otac
pokajanja, a ona sama je dovršenje i nadzornica svih
djevica, ljubeći te izuzetno i moleći Svevišnjeg za vas svaki
čas, i za sve koji se pokaju ona će obezbijediti mjesto
odmora na nebesima, i obnavlja svakoga ko se pokaje. A
pokajanje je izuzetno lijepo, djevica čista, nježna i blaga; i
stoga, Bog Svevišnji je voli, i svi je anđeli poštuju, i ja je
volim izuzetno, jer je i ona sama moja sestra, i kao što ona
voli vas djevice i ja vas volim. I gle! sa svoje strane idem
kod Josipa i reći ću mu sve ove riječi u vezi s tobom, i on
će danas doći k tebi i vidjeti te i radovati se tebi i voljeti te
i biti tvoj zaručnik, a ti ćeš biti njegova voljena nevjesta
zauvijek. U skladu s tim, slušaj me, Asenath, i obuci

6. vjenčani ogrtač, drevni i prvi ogrtač koji se još od davnina
nalazi u tvojoj odaji, i stavi sav svoj izbor ukrasa i oko sebe,
i ukrasi se kao dobra nevjesta i napravi se spreman da ga
upozna; for lo! on sam dolazi k tebi danas i videće te i
obradovaće se." I, kada je anđeo Gospodnji u obliku čoveka
završio da govori ove reči Asenati, ona se obradovala
velikom radošću zbog svega što je on izgovorio , pala ničice
na zemlju, poklonila se pred njegovim nogama i rekla mu:
„Blagoslovljen je Gospod Bog tvoj koji te je poslao da me
izbaviš iz tame i da me izvedeš iz temelja samog ponora u
svjetlost, i blagosloveno je ime tvoje dovijeka. Ako sam
našao milost, gospodaru, u tvojim očima i znao da ćeš
izvršiti sve riječi koje si mi rekao tako da se one ispune,
neka tvoja sluškinja govori s tobom." I anđeo joj reče: "
Reci dalje." A ona je rekla: "Molim te, gospodaru, sjedni
malo na ovaj krevet, jer je ovaj krevet čist i neokaljan, jer
na njega nikada nije sjeo drugi muškarac ili druga žena, a
ja ću staviti pred tebe sto i hljeb, pa ćeš jesti, a ja ću ti
donijeti i vino staro i dobro, čiji će miris dopirati do neba, i
ti ćeš ga piti i nakon toga otići ćeš svojim putem." I on joj
kaže: " Požuri i donesi brzo."
Asenath pronalazi saće u svom skladištu.
16. A Asenath požuri i postavi prazan sto pred njim; i dok
je počela da donosi hleb, božanski anđeo joj je rekao:
"Donesi i meni saće." A ona je stajala mirno i bila je
zbunjena i ožalošćena što nema pčelinje saće u svom
skladištu. A božanski anđeo joj kaže: "Zašto stojiš?" A ona
je rekla: "Gospodaru moj, poslat ću dječaka u predgrađe, jer
je posjed naše baštine blizu, i on će doći i donijeti jednog
brzo odande, a ja ću ga staviti pred tebe." Božanski anđeo
joj kaže: "Uđi u svoje skladište i naći ćeš pčelinji češalj
kako leži na stolu; uzmi ga i donesi ga." A ona je rekla:
"Gospode, u mom skladištu nema pčelinjeg saća." A on je
rekao: "Idi i naći ćeš." A Asenath uđe u svoje skladište i
nađe saće kako leži na stolu; i češalj je bio velik i bijel kao
snijeg i pun meda, i taj med je bio kao rosa nebeska, a miris
njegov kao miris života. Tada se Asenath začudi i reče u
sebi: "Da li je ovo češalj iz usta samog ovog čovjeka?" A
Asenat uze taj češalj i donese ga i stavi ga na sto, a anđeo
joj reče: "Zašto si rekla: 'Nema saća u mojoj kući'," i gle! ti
si mi ga donijela? " A ona je rekla: "Gospodaru, ja nikada
nisam stavila saće u svoju kuću, ali kako si rekao, tako je
napravljeno. Ovo je izašlo iz tvojih usta? jer je njegov miris
kao miris pomada." I muškarac se nasmiješio na ženino
razumijevanje. Zatim ju je pozvao k sebi, i, kada je došla,
ispružio je svoju desnu ruku i uhvatio je za glavu, i, kada
joj je odmahnuo glavom svojom desnom rukom, Asenath
se jako bojala ruke anđela, jer su iskre potekle od njegove
ruke na način usijanog gvožđa, i shodno tome ona je sve
vreme sa velikim strahom i drhtanjem gledala u ruku
anđela. A on se nasmiješi i reče: „Blago tebi, Asenate, jer
su ti otkrivene neizrecive tajne Božje; i blagosloveni su svi
koji se pokajano drže Gospoda Boga, jer će jesti ovaj češalj,
jer ovaj češalj je duh života, a to su pčele raja užitka
napravile od rose ruža života koje su u raju Božjem i
svakom cvijetu, i od toga jedu anđele i sve izabrane Božje
i sve sinovi Svevišnjega, i ko god bude jeo od toga, neće
umrijeti zauvijek." Tada je božanski anđeo ispružio svoju
desnu ruku i uzeo mali komadić iz češlja i jeo, i svojom
rukom stavio ono što je ostalo u Asenatina usta i rekao joj:
"Jedi", i ona je jela. I anđeo joj kaže: "Evo, sad si jela kruh
života i pila si čašu besmrtnosti i bila si pomazana
pomašćenjem netruležnosti; evo, danas tvoje tijelo rađa
cvijeće života iz izvora Najvišeg Visoko, i tvoje kosti će se
udebljati kao kedri raja Božjeg užitka i neumorne sile će te
održavati; prema tome tvoja mladost neće vidjeti starost,
niti će tvoja ljepota nestati zauvijek, ali ćeš biti kao zidom
ograđen majka-grad svega." I anđeo je podstakao saće, i
mnoge pčele su se pojavile iz ćelija tog saća, a ćelije su bile
bezbrojne, desetine hiljada desetina hiljada i hiljade hiljada.
I pčele su također bile bijele kao snijeg, a njihova krila kao
ljubičasta i grimizna stvar i kao grimiz; a imali su i oštre
ubode i nikoga nisu povrijedili. Tada su sve te pčele
zaokružile Asenat od nogu do glave, a druge velike pčele
poput njihovih matica su izašle iz ćelija, i kružile su po
njenom licu i po njenim usnama, i napravile češalj na
njenim ustima i na usnama poput češlja koji lezi pred
anđela; i sve te pčele jele su iz saća koji je bio na
Asenatinim ustima. I anđeo reče pčelama: "Idite sada na
svoje mjesto." Tada su se sve pčele podigle i poletele i otišle
u nebo; ali oni koji su željeli povrijediti Asenath svi su pali
na zemlju i umrli. I tada je anđeo ispružio svoj štap preko
mrtvih pčela i rekao im: "Ustanite i idite i vi na svoje
mjesto." Tada su sve mrtve pčele ustale i otišle u dvorište
koje je graničilo s Asenatinom kućom i smjestile se na
drveću koje je rodilo.
Michael odlazi.
17. I anđeo reče Asenati: "Jesi li vidio ovu stvar?" A ona je
rekla: "Da, gospodaru, vidjela sam sve ove stvari."
Božanski anđeo joj kaže: "Tako će biti sve moje riječi i fino
platno zlatom protkano, i kruna od zlata na glavi svakoga
od njih; mnogi koliko sam ti danas govorio." Tada anđeo
Gospodnji po treći put ispruži svoju desnu ruku i dotakne
se sa strane češlja, i odmah vatra iziđe sa stola i proždere
češalj, ali sto ne povrijedi ni trunke. I kada je mnogo mirisa
izašlo iz sagorevanja češlja i ispunilo odaju, Asenath je
rekla božanskom anđelu: "Gospode, imam sedam djevica
koje su odgajane sa mnom od moje mladosti i koje su
rođene u jednoj noći sa mnom , koji me čekaju, a ja ih sve
volim kao svoje sestre. Pozvaću ih i ti ćeš ih blagosloviti,
kao što blagosiljaš mene." I anđeo joj reče: "Pozovi ih."
Tada Asenata pozva sedam djevica i postavi ih pred anđela,
a anđeo im reče: Blagosloviće vas Gospod Bog Svevišnji, i
vi ćete biti stupovi utočišta sedam gradova, i svi izabranici
tog grada koji žive zajedno će počivati na vama zauvek." I
nakon ovih stvari, božanski anđeo je rekao Asenati:
"Ukloni ovu trpezu." I kada se Asenath okrenuo da ukloni
sto, on se odmah udaljio od njenih očiju, i Asenata je videla
kao da su kola sa četiri konja koja su išla na istok ka nebu,
a kola su bila kao plamen ognjeni, a konji kao munja , a

7. anđeo je stajao iznad te kočije. Tada Asenath reče: "Glupa
i glupa sam ja, ponizna, jer sam rekao da je čovjek ušao u
moju odaju s neba! Nisam znao da je Bog ušao u nju; i gle!
sada se vraća na nebo u njegovo mesto." I rekla je u sebi:
"Budi milostiv, Gospode, svojoj sluškinji, i poštedi
sluškinju svoju, jer sam, sa svoje strane, u neznanju
govorila nepromišljene stvari pred tobom."
Asenathino lice je preobraženo.
18. I, dok je Asenath još govorila ove riječi samoj sebi, gle!
mladić, jedan od Josipovih slugu, govoreći: "Josef, moćni
čovjek Božji, dolazi danas k vama." I odmah Asenata dozva
nadzornika svoje kuće i reče mu: "Požuri i pripremi moju
kuću i pripremi dobru večeru, jer nam danas dolazi Josif,
moćni čovjek Božji." A nadzornik kuće kad ju je ugledao
(jer joj se lice smanjilo od sedmodnevne nevolje i plača i
uzdržavanja) zažali i zaplače; a on ju je uhvatio za desnu
ruku i nežno je poljubio i rekao: "Šta je tebi, moja gospo,
da ti je lice tako skvrčeno?" A ona je rekla: "Imala sam
velike bolove u glavi, a san mi je otišao iz očiju." Tada je
nadglednik kuće otišao i pripremio kuću i večeru. I Asenath
se sjeti anđeoskih riječi i njegovih naredbi, i požuri i uđe u
svoju drugu odaju, gdje su bile škrinje njenog ukrasa, i
otvori svoju veliku kovčeg i iznese svoju prvu haljinu kao
munju da je pogleda i obuče je; a opasala se i pojasom
sjajnim i kraljevskim koji je bio od zlata i dragog kamenja,
a na ruke je stavila zlatne narukvice, a na noge zlatne
kosilice, i skupocjeni ukras oko vrata, i zlatni vijenac koji
je stavila njena glava; a na vijencu kao i na njegovoj
prednjoj strani bio je veliki kamen safir, a oko velikog
kamena šest kamena velike cijene, a sa vrlo čudesnim
plaštem pokrivala je svoju glavu. I, kada se Asenath sjeti
riječi nadzornika njene kuće, jer joj je rekao da joj se lice
smanjilo, ona se silno tugovala, zastenjala i rekla: „Teško
meni, ponizna, jer je moje lice smežurano. Joseph će me
tako vidjeti i on će me uništiti." I ona reče svojoj sluškinji:
"Donesi mi čiste vode iz česme." I, kada ga je donela, izlila
ga je u umivaonik, i, sagnuvši se da opere lice, vidi svoje
lice koje sija kao sunce, i svoje oči kao jutarnja zvezda kada
izlazi, i svoje obraze kao zvijezda na nebu, a njene usne kao
crvene ruže, vlasi na njenoj glavi bili su kao loza koja cvjeta
među njegovim plodovima u raju Božjem, njen vrat kao
raznobojni čempres. A Asenath, kada je vidjela ove stvari,
začudila se u sebi tom prizoru i obradovala se velikom
radošću i nije umila lice, jer je rekla: "Da ne bih oprala ovu
veliku i lijepu ljepotu." Nadglednik njene kuće se tada
vratio da joj kaže: "Sve je učinjeno što si zapovedio"; i kad
ju je ugledao, jako se uplašio i dugo ga je drhtao, pao je
pred njene noge i počeo da govori: "Šta je ovo, gospodarice
moja? Kakva je to ljepota koja te okružuje velika i Je li te
Gospod Bog nebeski izabrao za nevjestu svom sinu Josifu?"
Joseph se vraća i Asenath ga prima.
19. I dok su oni još govorili ove stvari, došao je dječak
govoreći Asenati: "Evo! Josif stoji pred vratima našeg
dvora." Tada je Asenath požurila i sišla niz stepenice sa
svog tavana sa sedam djevica u susret Josifu i stala na trijem
svoje kuće. I pošto je Josip ušao u dvorište, vrata su se
zatvorila i svi stranci su ostali vani. A Asenath izađe s
trijema u susret Josifu, i kad ju je ugledao, začudio se njenoj
ljepoti i rekao joj: "Ko si ti, djevojko? Brzo mi reci." A ona
mu kaže: "Ja, gospodaru, tvoja sam sluškinja Asenath; sve
idole koje sam odbacila od sebe i oni su izginuli. I danas mi
dođe čovjek s neba i dade mi kruh života i jedoh, i Popio
sam blagoslovljenu čašu, a on mi reče: 'Dao sam te za
nevjestu Josifu, i on će ti biti zaručnik zauvijek; i tvoje ime
neće se zvati Asenath, nego će se zvati "Grad Utočište", i
Gospod Bog će zavladati mnogim narodima, i preko tebe
će tražiti utočište kod Boga Svevišnjeg.' A čovjek reče: 'Ići
ću i kod Josipa da mu izgovorim na uši ove riječi o tebi.' I
sada znaš, gospodaru, da li je taj čovjek došao k tebi i da li
ti je govorio u vezi sa mnom." Tada Josif kaže Asenati:
„Blagoslovljena si, ženo, od Boga Svevišnjeg, i
blagoslovljeno je ime tvoje dovijeka, jer je Gospod Bog
postavio temelje tvojim zidovima, i sinovi Boga živoga će
prebivati u tvoj grad utočište, i Gospod Bog će vladati nad
njima zauvijek. Jer taj čovjek mi je danas došao s neba i
rekao mi ove riječi o tebi. A sada dođi ovamo k meni, ti
djevica i čista, i zašto stojiš daleko? "Tada je Joseph
ispružio ruke i zagrlio Asenath, i Asenath Joseph, i oni su
se dugo ljubili, i oboje su ponovo živjeli u svom duhu. I
Joseph je poljubio Asenath i dao joj duh života, a onda je
drugi put on dao joj duh mudrosti, a treći put ju je nežno
poljubio i dao joj duh istine.
Pentephres se vraća i želi da zaruči Asenatu za Josifa,
ali Joseph odlučuje da zatraži njenu ruku od faraona.
20. I, kada su se dugo stezali jedan za drugog i isprepleli
lance svojih ruku, Asenath reče Josifu: „Dođi ovamo,
gospodaru, i uđi u našu kuću, jer sam sa svoje strane
pripremio našu kuću i odlična večera." I ona ga uhvati za
desnu ruku i uvede u svoju kuću i posadi ga na stolicu
Pentefresa svog oca; i donijela je vode da mu opere noge. I
Josif reče: "Neka dođe jedna od djevica da mi opere noge."
A Asenath mu reče: Ne, gospodaru, jer od sada si ti moj
gospodar, a ja sam tvoja sluškinja. I zašto tražiš ovo da ti
druga djevica opere noge? jer su tvoje noge moje noge, a
tvoje ruke moje ruke, i tvoja duša moja duša, a drugi neće
oprati tvoje noge." I ona ga je primorala i oprala mu noge.
Tada je Joseph uhvatio njenu desnu ruku i nježno je
poljubio i Asenath ga je nježno poljubila u glavu, i tada ju
je posjeo s desne strane. Njen otac i majka i sav njen rod
tada su došli iz posjeda svog nasljedstva, i vidjeli su je kako
sjedi s Josifom i obučenu u vjenčanicu. I divio se njenoj
ljepoti i radovao se i slavio Boga koji oživljava mrtve. I
nakon ovih stvari su jeli i pili; i, razveselivši se, Pentephres
reče Josifu: "Sutra ću pozvati sve knezove i satrape cijele
zemlje Egipat, i napravit će vam vjenčanje, a ti ćeš uzeti
moju kćer Asenat za ženu." Ali Josif reče: "Sutra idem kod
faraona kralja, jer je on sam moj otac i postavio me za
vladara nad cijelom ovom zemljom, i ja ću s njim

8. razgovarati o Asenati, i on će mi je dati za ženu." A
Pentephres mu reče: "Idi u miru."
Joseph se ženi Asenatom.
21. I Josif je tog dana ostao kod Pentefresa, i nije ušao u
Asenatu, jer je imao običaj da kaže: "Nije dostojno da
muškarac koji se klanja Bogu spava sa svojom ženom prije
braka." Josif je rano ustao i otišao faraonu i rekao mu: "Daj
mi za ženu Asenatu, kćer Pentefresa, sveštenika
Heliopolja." I faraon se obradovao velikom radošću, i rekao
je Josipu: "Evo! Nije li ova zaručena za tebe od vječnosti?
U skladu s tim neka ti bude žena od sada i do vijeka." Tada
je faraon poslao i pozvao Pentephres, a Pentephres je doveo
Asenatu i postavio je pred faraona; i faraon kad ju je
ugledao zadivio se njenoj ljepoti i rekao: ''Blagosloviće te
Gospodin Bog Josifov, dijete, i ova će tvoja ljepota ostati
zauvjek, jer te je Gospod Bog Josifov izabrao za nevjestu
za njega, jer Josip je kao sin Svevišnjega, i zvaćeš se
njegova nevjesta od sada i zauvijek." I nakon ovih stvari
faraon uze Josifa i Asenatu i stavi im zlatne vijence na
glave, koji su od davnina i od davnina bili u njegovoj kući.
u davna vremena, i faraon je postavio Asenatu sa Josifove
desne strane. I faraon je stavio svoje ruke na njihove glave
i rekao: "Gospod, Bog Svevišnji, blagosloviće vas i
umnožiće, veličati i slaviti do veka." Tada ih je faraon
okrenuo. da se suoče jedan s drugim i prinesu im usta na
usta, i poljubiše se. I faraon je napravio vjenčanje za Josipa
i veliku večeru i obilno piće tokom sedam dana, i sazvao je
sve vladare Egipta i sve kraljeve narodi, nakon što su
objavili u zemlji egipatskoj, govoreći: "Svaki čovjek koji
bude radio tokom sedam dana vjenčanja Josifa i Asenate
sigurno će umrijeti." I, dok je vjenčanje trajalo i kada je bila
večera Kada se završilo, Josif je otišao u Asenatu, a Asenata
je zatrudnjela od Josifa i rodila Manasija i Efraima
njegovog brata u Josipovoj kući.
Asenath je predstavljen Jacobu.
22. I, kada je prošlo sedam godina izobilja, počelo je
dolaziti sedam godina gladi. I kad je Jakov čuo za Josifa
svoga sina, došao je u Egipat sa svom svojom rodbinom
druge godine gladi, drugog mjeseca, dvadeset i prvog u
mjesecu, i nastanio se u Gošenu. A Asenat reče Josifu:
„Idem da vidim tvog oca, jer je tvoj otac Izrael kao moj otac
i Bog. I Josip joj reče: "Idi sa mnom i vidi mog oca." I
Joseph i Asenath dođoše Jakovu u zemlju Gošen, a Josifova
braća su ih srela i poklonila im se na licu na zemlji. Tada
obojica su ušla Jakovu; a Jakov je sjedio na svom krevetu,
a on sam bio je starac u požudnoj starosti. I, kada ga je
Asenath ugledala, začudila se njegovoj ljepoti, jer je Jakov
bio izuzetno lijep za gledanje i njegov starost kao mladost
ljupkog čoveka, i sva mu je glava bila bela kao sneg, a dlake
na glavi bile su mu sve pripijene i veoma guste, a brada bela
do grudi, oči vesele i blistave, tetive i njegova ramena i ruke
kao u anđela, njegova bedra i listovi i stopala kao u diva.
Tada se Asenath, kada ga je tako ugledala, začudila, pala i
poklonila se svojim licem na zemlju. I Jakov reče: Joseph:
„Je li ovo moja snaha, tvoja žena? Blagoslovena neka je od
Boga Svevišnjeg." Tada Jakov pozva Asenat k sebi i
blagoslovi je i nežno je poljubi; a Asenata je ispružila ruke
i uhvatila Jakovljev vrat i objesila se na njegov vrat i nežno
ga poljubila. I nakon ovih što su jeli i pili. Tada su i Josif i
Asenata otišli svojoj kući; a Simeon i Levi, Lijini sinovi,
sami su ih izveli, ali sinovi Bilhe i Zilpe, sluškinje Lije i
Rahele, nisu se pridružili izvodeći ih naprijed, jer su im
zavidjeli i mrzili ih. I Levi je bio s desne strane Asenatine,
a Simeon s njene lijeve strane. A Asenata je uhvatila Levija
za ruku, jer ga je voljela izuzetno više od sve Josifove braće
i kao proroka i obožavatelja Boga i onoga koji se bojao
Gospoda, jer je bio razuman čovjek i prorok Svevišnjega, i
sam je vidio pisma napisana na nebu i čitao ih i otkrivao ih
Asenati u tajnosti; jer je i sam Levi mnogo volio Asenatu i
vidio mjesto njenog pokoja na visini.
Faraonov sin pokušava navesti Simeona i Levija da
ubiju Josifa.
23. I dogodi se dok su Josif i Asenath prolazili, kada su išli
Jakovu, faraonov prvorođeni sin ih je ugledao sa zida, i,
kada je ugledao Asenatu, pobjesnio je na nju zbog njene
nevjerovatne ljepote. Tada je faraonov sin poslao glasnike
i pozvao Simeona i Levija k sebi; i kada su došli i stali pred
njega, faraonov prvorođeni sin im reče: „Ja sa svoje strane
znam da ste vi danas moćni ljudi iznad svih ljudi na zemlji,
i ovim vašim desnim rukama je srušen grad Šehemita ,i sa
tvoja dva mača 30.000 ratnika je posječeno.A ja ću vas
danas uzeti sebi za pratioce i dati vam mnogo zlata i srebra
i sluškinja i sluškinja i kuća i velikih baština,a vi se borite
na mojoj strani i činite mi dobrotu ; jer sam primio veliku
uprkos tome od tvog brata Josifa, pošto je on sam uzeo
Asenat za ženu, a ova žena je bila zaručena za mene od
davnina. A sada pođi sa mnom, i boriću se protiv Josifa da
ga ubijem svojim mačem, i uzeću Asenatu za ženu, a vi ćete
mi biti kao braća i vjerni prijatelji. Ali, ako ne poslušate
moje riječi, ubiću vas svojim mačem." I, kada je to rekao,
izvukao je svoj mač i pokazao im ga. A Simeon je bio
hrabar i hrabar čovjek, i mislio je da položi desnu ruku na
dršku svog mača i izvuče je iz korica i udari faraonovog
sina jer im je rekao teške riječi. Levi je tada ugledao misao
svog srca, jer je bio prorok, i gazio je nogom na Simeonovu
desnu nogu i pritisnuo je, dajući mu znak da prestane s
gnevom. A Levi je tiho govorio Simeonu: "Zašto se ljutiš
na ovog čoveka? Mi smo ljudi koji se klanjaju Bogu i nije
nam dostojno da zlo za zlo vraćamo." Tada Levi reče
faraonovom sinu otvoreno, blagog srca: "Zašto naš
gospodar govori ove riječi? Mi smo ljudi koji se klanjaju
Bogu, a naš otac je prijatelj Boga Svevišnjega, a naš brat je
kao sin Božiji. Hoćemo li učiniti ovu zlu stvar, da griješimo
u očima našeg Boga i našeg oca Izraela i u očima našeg
brata Josifa? A sada čujte moje riječi. Nije prikladno da
čovjek koji obožava Boga povrijedi nekog čovjeka u bilo
šta mudro; i, ako neko želi da povrijedi čovjeka koji se
klanja Bogu, taj čovjek koji se klanja Bogu ne osveti mu se,
jer nema mača u njegovim rukama. I čuvaj se da više ne

9. govoriš ove riječi o našem bratu Joseph. Ali, ako ostaneš u
svom zlu namjeru, gle! naši mačevi su izvučeni protiv
tebe." Tada su Simeon i Levije izvukli svoje mačeve iz
korica i rekli: "Vidiš li sada ove mačeve? Sa ova dva mača
Gospod je kaznio bez obzira na Sihemitove, čime su učinili
uprkos sinovima Izrailjevim preko naše sestre Dine, koju je
Sihem, sin Hamorov oskvrnjen." A faraonov sin, kada je
vidio isukane mačeve, uplašio se silno i zadrhtao cijelim
svojim tijelom, jer su blistale kao plamen ognjeni, a oči su
mu se zamračile, i pao je licem na zemlju pod njihovim
nogama. Tada Levi ispruži svoju desnu ruku i uhvati ga
govoreći: "Ustani i ne boj se, samo se čuvaj da više ne
govoriš bilo kakvu zlu riječ o našem bratu Josipu." I tako
su i Simeon i Levi izašli ispred njegovog lica.
Faraonov sin kuje zavjeru s Danom i Gadom da ubiju
Josifa i zarobe Asenatu.
24. Faraonov sin je tada nastavio biti pun straha i tuge zbog
toga što se bojao Josifove braće, i opet je bio izuzetno lud
zbog Asenatine ljepote i jako je tugovao. Tada njegovi
službenici govore na njegovo uho: "Evo! sinovi Bilhe i
sinovi Zilpini, sluškinje Lije i Rahele, Jakovljeve žene, u
velikom su neprijateljstvu protiv Josifa i Asenete i mrze ih;
ovo će ti biti u sve po tvojoj volji." Stoga je faraonov sin
odmah poslao glasnike i pozvao ih, i oni dođoše k njemu u
prvi sat noći, i stadoše pred njim, a on im reče: „Od mnogih
sam naučio da ste vi moćni ljudi." I Dan i Gad, starija braća,
rekoše mu: „Neka moj gospodar sada govori svojim
ljudima koji služe što hoće, da tvoji sluge čuju, a mi da
učinimo po tvojoj volji.” Tada se faraonov sin obradovao
izuzetno radosti i rekao svojim ljudima koji su služili:
"Odmaknite se sada na kratko od mene, jer imam tajni
govor koji ću održati s ovim ljudima." I svi se povukoše.
Tada je faraonov sin slagao, pa im je rekao: "Evo! sada su
blagoslov i smrt pred vašim licima; uzimate li, dakle,
blagoslov radije nego smrt, jer ste moćni ljudi i nećete
umrijeti kao žene; ali budite hrabri i osvetite se svojim
neprijateljima. Jer čuo sam Josifa tvog brata kako govori
faraonu mom ocu: „Dan, Gad, Naftali i Ašer nisu moja
braća, nego djeca sluškinja moga oca; čekam, dakle, očevu
smrt, i izbrisaću ih sa zemlje i sav njihov rod, da ne
naslijede s nama, jer su djeca sluškinja. Jer i ovi su me
prodali Ismaelcima, i ja ću im opet vratiti po onome što su
oni bezbožno počinili protiv mene; samo će moj otac
umrijeti ." I moj otac faraon ga je pohvalio za ove stvari i
rekao mu: "Dobro si rekao, dijete. Prema tome, uzmi od
mene moćne ljude i postupaj protiv njih prema onome što
su učinili protiv tebe, a ja ću ti biti pomoćnik. " A kad su
Dan i Gad čuli ove stvari od faraonovog sina, bili su jako
uznemireni i veoma ožalošćeni, pa su mu rekli: "Molimo te,
gospodaru, pomozi nam, jer smo mi od sada tvoji robovi i
robovi i umrijećemo s tobom ." A faraonov sin reče: "Biću
vam pomoćnik ako i vi poslušate moje riječi." A oni mu
rekoše: "Zapovjedi nam šta hoćeš i mi ćemo učiniti po
tvojoj volji." I reče im faraonov sin: "Ja ću ove noći ubiti
svog oca, faraona, jer je faraon kao Josifov otac i rekao mu
je da će pomoći protiv vas; a vi ubijte Josifa, a ja ću uzeti
Asenatu sebi za ženu. , a vi ćete biti moja braća i
sunasljednici sve moje imovine. Samo ovo radite." A Dan i
Gad mu rekoše: "Mi smo danas tvoji ljudi koji služe i učinit
ćemo sve što si nam zapovjedio. I čuli smo Josipa kako
govori Asenati: 'Idi sutra u posjed naše baštine, jer je to
sezona berbe'; i poslao je šest stotina moćnih ljudi u rat s
njom i pedeset preteča. Sada nas, dakle, slušajte i mi ćemo
razgovarati s našim gospodarom." I rekli su mu sve svoje
tajne riječi. Tada je faraonov sin dao četvorici braće po pet
stotina ljudi i postavio ih za njihove poglavare i vođe. A
Dan i Gad mu rekoše: "Mi smo danas tvoji ljudi koji služe
i učinit ćemo sve što si nam zapovjedio, a mi ćemo krenuti
noću i zasjedati u klancu i sakriti se u guštaru trske ; i uzmi
sa sobom pedeset strijelaca na konjima i idi daleko ispred
nas, i Asenath će doći i pasti u naše ruke, a mi ćemo posjeći
ljude koji su s njom, a ona će sama pobjeći ispred sa svojim
kočijama i padni u tvoje ruke i učinićeš joj što tvoja duša
želi; a nakon ovih stvari ubit ćemo i Josifa dok on bude
tugovao za Asenatom; isto tako ćemo i njegovu djecu pobiti
pred njegovim očima." Tada se faraonov prvorođeni sin,
kada je čuo za to, silno obradovao i poslao ih je i dvije
hiljade boraca s njima. I kada su došli do jaruge, sakrili su
se u gustiš trske, i podijelili su se u četiri čete, i zauzeli svoje
mjesto na drugoj strani jaruge kao u prednjem dijelu pet
stotina ljudi s ove strane puta i na toj, i na bližoj strani
jaruge isto tako ostali su ostali, i oni su također zauzeli
svoje mjesto u guštaru trske, pet stotina ljudi s ove i s one
strane puta; a između njih je bio širok i širok put.
Faraonov sin odlazi da ubije oca, ali nije primljen.
Naftali i Ašer protestuju Danu i Gadu protiv zavere.
25. Tada je faraonov sin ustao iste noći i došao u sobu svoga
oca da ga ubije mačem. Očevi stražari su ga tada spriječili
da uđe ocu i rekli mu: "Šta zapovijedaš, gospodaru?" I reče
im faraonov sin: "Želim vidjeti svog oca, jer ću skupiti beru
svog novozasađenog vinograda." A stražari su mu rekli:
"Tvoj otac trpi bolove i ležao je budan cijelu noć i sada se
odmara, a on nam je rekao da mu niko ne smije ući čak ni
ako je moj prvorođeni sin." A on čuvši to ode u gnjevu i
odmah uze pedesetak strijelaca na konju i ode pred njima
kao što su mu Dan i Gad rekli. A mlađa braća Naftali i Ašer
su govorila svojoj starijoj braći Danu i Gadu, govoreći:
"Zašto vi opet činite zlo protiv svog oca Izraela i svog brata
Josifa? I Bog ga čuva kao zenicu oka. Evo ! niste li jednom
prodali Josipa? i on je danas kralj cijele egipatske zemlje i
davalac hrane. Sada, dakle, ako opet želite učiniti zlo protiv
njega, on će zavapiti Svevišnjem i on će poslati vatru iz
nebo i ono će te proždrijeti, a anđeli Božji boriće se protiv
tebe." Tada se starija braća razgnjeviše na njih i rekoše: "A
hoćemo li umrijeti kao žene? Daleko." I iziđoše u susret
Josifu i Asenati.
Zavjerenici ubijaju Asenathine stražare i ona bježi.
26. A Asenath ustade ujutro i reče Josifu: "Idem u posjed
naše baštine kao što si rekao; ali se moja duša jako boji da

10. se rastaješ od mene." A Josip joj reče: Budi hrabra i ne boj
se, nego radije odlazi radosni, ne bojeći se nikoga, jer da je
Gospod s tobom i da će te sam sačuvati kao zenicu oka od
svakoga zlo. I ja ću dati hranu i dat ću svim ljudima u gradu,
i niko neće poginuti od gladi u zemlji egipatskoj." Tada je
Asenata krenula svojim putem, a Josif da je dao hranu. I,
kada je Asenath stigla do mjesta provalije sa šest stotina
ljudi, iznenada su oni koji su bili s faraonovim sinom izašli
iz svoje zasjede i ušli u bitku s onima koji su bili s
Asenatom, i sve ih posjekli svojim mačevima, i sve njene
preteče su ubili, ali Asenath je pobjegla sa svojim kočijama.
Tada je Levi, sin Liin, znao sve te stvari kao prorok i rekao
svojoj braći o Asenatinoj opasnosti, i odmah je svaki od njih
uzeo svoj mač na svoje bedro i svoje štitove na svoje ruke i
koplja u svojim desnim rukama i jurio za Asenath velikom
brzinom. I, kako je Asenath ranije bježala, gle! Susreo ju je
faraonov sin i pedeset konjanika s njim; i Asenatu, kad ga
je ugledala, obuze veliki strah i zadrhta, i zazva ime
Gospoda Boga svoga.
Ljudi s faraonovim sinom i oni s Danom i Gadom su
ubijeni; a četvorica braće bježe u jarugu i mačevi su im
izbijeni iz ruku.
27. A Benjamin je sjedio s njom na kolima s desne strane;
a Benjamin je bio snažan momak od oko devetnaest godina,
i na njemu je bila neopisiva ljepota i moć kao lavlji
mladunče, a bio je i onaj koji se izuzetno bojao Boga. Tada
je Benjamin skočio s kočije, uzeo okrugli kamen iz jaruge,
napunio ruku i bacio se na faraonovog sina i udario mu
lijevu sljepoočnicu, i ranio ga teškom ranom, te je pao s
konja na zemlju napola. smrt. I tada je Benjamin, potrčavši
na stijenu, rekao Asenatinom kočijašu: "Daj mi kamenje iz
jaruge." I dao mu je pedeset kamenova. A Benjamin je
bacio kamenje i pobio pedeset ljudi koji su bili s
faraonovim sine, svo kamenje im je potonulo kroz
sljepoočnice. Tada su sinovi Lijini, Ruben i Simeon, Levi i
Juda, Isakar i Zebulon, potjerali ljude koji su zasjedali
protiv Asenete i nesvjesno nasrnuli na njih i sve ih posjekli
; i šestorica ljudi ubiše dvije tisuće sedamdeset i šest ljudi.
A sinovi Bilhe i Zilpe pobjegoše pred licem i rekoše:
"Izginuli smo od ruke naše braće, a faraonov sin je također
umro od ruke Benjaminove dječak i svi koji su bili s njim
pogiboše od ruke dječaka Benjamina. U skladu s tim, dakle,
hajde da ubijemo Asenatha i Benjamina i bježimo u gustiš
ove trske." I oni su naišli na Asenath držeći svoje mačeve
isukane prekrivene krvlju. A Asenath kada ih je ugledala
uplašila se jako i rekla: "Gospode Bože, koji oživio me i
izbavio me od idola i pokvarenosti smrti, kao što si mi rekao
da će moja duša živjeti zauvijek, izbavi me i sada od ovih
zlih ljudi." I Gospod Bog je čuo Asenatin glas i odmah
mačeve neprijatelji su pali iz njihovih ruku na zemlju i
pretvorili se u pepeo.
Dan i Gad su pošteđeni na Asenathinu molbu.
28. A sinovi Bilhe i Zilpe, kada su vidjeli čudno čudo koje
je učinjeno, uplašili su se i rekli: "Gospod se bori protiv nas
u ime Asenatine." Zatim su pali ničice na zemlju i poklonili
se Asenati i rekli: "Smiluj se nama svojim robovima, jer si
ti naša gospodarica i kraljica. Mi smo počinili zla djela
protiv tebe i našeg brata Josifa, ali Gospod uzvratio nam po
djelima našim. Zato te molimo mi tvoji robovi, smiluj se
nama poniženim i jadnicima i izbavi nas iz ruku naše braće,
jer će se oni učiniti osvetnicima za sve što ti je učinjeno i
mačevi su im protiv nas. Prema tome, budi milostiv prema
svojim robovima, gospodarice, pred njima." A Asenat im
reče: "Budite hrabri i ne bojte se svoje braće, jer su oni ljudi
koji se klanjaju Bogu i boje se Gospoda; ali idite u gustiš
ove trske dok ih ne umirim u vaše ime i obuzdajte njihov
gnjev zbog velikih zločina koje ste se vi sa svoje strane
usudili počiniti protiv njih. Ali Gospod vidi i presudi
između mene i tebe." Tada su Dan i Gad pobjegli u gustiš
trske; a njihova braća, Lijini sinovi, potrčaše kao jeleni s
velikom žurbom na njih. A Asenath siđe s kočija koje su
bila njezino zaklon i pruži im svoju desnu ruku sa suzama,
a oni sami padoše i pokloniše joj se na zemlji i zaplakaše iz
sveg glasa; i nastavili su tražiti svoju braću, sinove
sluškinja, da ih pogube. A Asenath im reče: "Molim vas,
poštedite svoju braću i ne vraćajte im zlo za zlo. Jer me je
Gospod spasio od njih i razbio njihove bodeže i mačeve iz
njihovih ruku, i gle! oni su se istopili i bili su spaljene na
zemlji kao vosak prije vatre, i ovo nam je dovoljno da se
Gospod bori za nas protiv njih. Prema tome, poštedite svoju
braću, jer su oni vaša braća i krv vašeg oca Izraela." A
Simeon joj reče: "Zašto naša gospodarica govori dobre
riječi u ime svojih neprijatelja? Ne, nego ćemo ih mačevima
svojim posjeći ud po ud, jer su smišljali zla za našeg brata
Josifa i našeg oca Izraela i protiv tebe, naša gospodarice,
danas." Tada Asenata ispruži svoju desnu ruku i dotakne
Simeonovu bradu, nežno ga poljubi i reče: "Nikako, brate,
ne vraćaj zlo za zlo bližnjemu svome, jer će Gospod osvetiti
ovo uprkos. Oni sami, znaš, su tvoji braću i potomke tvoga
oca Izraela, i pobjegli su izdaleka od lica tvoga. Prema
tome, oprosti im." Tada joj je Levi prišao i nežno joj
poljubio desnu ruku, jer je znao da je ona spremna da spase
ljude od gneva njihove braće da ih ne ubiju. I sami su bili
blizu u guštaru trske; a njegov brat Levi, znajući to, nije to
objavio svojoj braći, jer se bojao da u svom gnjevu ne
posjeku svoju braću.
Faraonov sin umire. Faraon također umire i Josif ga
nasljeđuje.
29. I sin faraonov ustade sa zemlje, sjede i pljune krv iz usta
svojih; jer mu je krv tekla iz sljepoočnice u usta. I Benjamin
je pritrčao k njemu, uzeo njegov mač i izvukao ga iz korica
faraonovog sina (jer Benjamin nije nosio mač na bedru) i
poželio je udariti faraonovog sina u grudi. Tada mu je Levi
pritrčao, uhvatio ga za ruku i rekao: "Nikako, brate, ne čini
to, jer mi smo ljudi koji se klanjaju Bogu, i nije prikladno
da čovjek koji se klanja Bogu čini zlo za zlo, niti zgaziti
onoga koji je pao, niti potpuno satrti njegovog neprijatelja
do smrti. A sada vrati mač na njegovo mjesto, i dođi i

11. pomozi mi, da ga izliječimo od ove rane; i, ako on živi, on
će biti naš prijatelj, a njegov otac faraon će biti naš otac."
Tada je Levi podigao faraonovog sina sa zemlje i isprao mu
krv s lica, zavezao mu ranu zavoj i postavio ga na konja i
odveo do svog oca faraona, ispričavši mu sve što se
dogodilo i dogodilo. I faraon je ustao sa svog prijestolja i
poklonio se Leviju na zemlji i blagoslovio ga. Zatim, kada
je prošao treći dan, faraonov sin je umro od kamena kojim
ga je ranio Benjamin. I faraon je silno tugovao za svojim
prvorođenim sinom, odakle se od tuge faraon razbolio i
umro sa 109 godina, a svoju dijademu ostavio je prelijepom
Josipu. Josif je vladao sam u Egiptu 48 godina; a nakon
ovih stvari Josip je vratio dijademu faraonovom mlađem
djetetu, koje je bilo na grudima kada je starac faraon umro.
I Josif je od tada bio otac faraonovog mlađeg djeteta u
Egiptu do svoje smrti, slaveći i hvaleći Boga.