Skip to main content
Značaj i karakteristike hranljivih
materija i varenja hrane
 Varenje hranljivih materija predstavlja skup
biofizičkih i biohemijskih aktivnosti
organizma, kojima se sastojci hrane koji se
unose u organizam dovode u stanje u kome
mogu biti apsorbovani, odnosno preuzeti, u
krv i na taj način iskorišćeni u organizmu.
 Dva osnovna faktora učestvuju u digestiji
hranljivih materija, i to:
• Fizikalni
(mehanički)
• Hemijski
Fizikalni
faktor
čine svi oni procesi kojima
se hrana na mehanički
način usitnjava
kidanje, žvakanje,
mešanje, kvašenje,
rastvaranje
a tome se pridružuju i one aktivnosti
kojima se ona dalje potiskuje (kreće)
niz digestivni kanal (gutanje,
peristaltika).
Hemijski
faktor
obuhvata hemijsku
razgradnju hrane
koja se bazira na prisustvu i
dejstvu enzima u
digestivnim sokovima
(želudačnom, crevnom)
koji će izvršiti razgradnju
visokomolekularnih spojeva na
njihove osnovne
niskomolekularne sastojke.
Manje čestice koje su lako rastvorljive u vodi mogu biti resorbovane
u krv, a da na njih prethodno nisu delovali digestivni sokovi.
Visoko molekularne i u vodi teško ili nikako rastvorljive materije
moraju biti prethodno razgrađene na manje molekule koji su u vodi
rastvorljivi i koji se tada bez teškoća mogu resorbovati u crevu.
 Hrana koju koristimo u svakodnevnom životu može biti biljnog i
životinjskog porekla.
Ona sadrži tri osnovne grupe hranljivih materija:
U svakoj hrani ima vode i neorganskih suprstanci tkz. Mineralnih materija (soli) i
vitamina.
 Osnovne hranljive materije pre svega su izvor hemijske potencijalne energije koja
se u organizmu pretvara u druge oblike energije, a osim toga, one služe kao
gradivni materijal za obnovu i izgradnju tkiva.
Proteini
• Neophodan i obavezan sastojak svih živih
ćelija.
• Glavna karakteristika proteina je postojanje
molekula azota u njegovom molekulu.
Lipidi
• Postoje prosti i složeni.
• Nastaje sjedinjavanjem svojih osnovnih
sastojaka- glicerina i masnih kiselina.
Ugljeni hidrati
• Hranjive materije.
• U organizmu služe kao izvor energije za
njegove potrebe i kao gradivni materijal.
 U organizmu čoveka ili životinje
razlaganje hranjivih materija obavlja
se lako. Razlaganje je uslovljeno
postojanjem hidrolitičkih fermenata u
sokovima digestivnih žlezda.
Enzimi (fermenti)
Specifične organske materije.
Omogućavaju organizmu da brzo
razgradi sve složene sastojke unete
hranom u jednostavne produkte.
Obezbeđuju miran i ekonomičan tok
metaboličkih procesa.
U digestivnim sokovima čovekovog
organizma nalazi se veći broj enzima
koji se mogu podeliti u nekoliko grupa:
Po supstratu na koji deluju dele se na:
Ugljeni
hidrati
Karbohidraz
e
Raskidaju
peptidne
veze.
Razlažu
proteine
Proteaz
e Hidrolitički
razlažu
lipide.
Lipaz
e
Po načinu dejstva dele se na:
Hidrolaze
• Enzimi koji deluju
hidrolitički.
Desmolaze
• Ubrzavaju procese
oksidacije i redukcije.
Sekretorni procesi i varenje
hrane u digestivnom traktu
Varenje u usnoj duplji
U ustima se obavlja početna, prva faza procesa varenja.
Hrana uneta u organizam zadržava se u usnoj duplji veoma
kratko vreme oko 15 do 20 sekundi i tu biva podvrgnuta
mehaničkoj i hemijskoj obradi.
Mehaničke promene:
Sitnjenje hrane koje se postiže žvakanjem i kvašenjem hrane
pljuvačkom.
Sitnjenje hrane naročito je važno za biljnu hranu koja sadrži
dosta celuloze.
Celuloza
 Ubraja se u takozvane balastne materije koje
se u digestivnom kanalu ne menjaju odnosno
ne razlažu niti resorbuju.
 Uloga balastnih materija u varenju hrane je
pozitivna jer one svojm masom mehanički
izazivaju pokrete raznih delova digestivnog
kanala, a sa druge strane stvaraju osećaj
sitosti.
 Hemijskim procesima varenja u ustima
podleže skrob, koji se pod dejstvom
fermenata sadržanih u pljuvački razlaže do
maltoze (glukoze).
Osobine, uloge i mehanizmi
regulacije izlučivanja pljuvačke
Pljuvačka
Mešoviti sekret tri para velikih pljuvačnih žlezda: zaušnih,
podviličnih i podjezičnih.
Najvažnija funkcija pljuvačnih žlezda je produkcija
pljuvačke i njeno izlučivanje koje je kod čoveka
neprekidno.
Predstavlja bistru, viskoznu bezbojnu tečnost bez ukusa,
alkalne reakcije čiji su sastavi i količina promenljivi, ali
ona uglavnom sadrži 90,5% do 99% vode i 1% do 1,5%
suvog ostatka (uglavnom proteina): albumin, mucin,
ptijalin i neorganske materije Na, K, Ca, Mg, Fe, Cl,
HCO3 itd.
Dnevno se luči oko 1-1,5litara pljuvačke pri čemu i
Uloga pljuvačke u varenju
hrane
Rastvara u vodi rastvorljive
sastojke hrane.
Priprema hranu za žvakanje i
gutanje.
Počinje hemijsku obradu hrane
dejstvom enzima ptijalina.
Pljuvačka održava vlažnost usne duplje, razređuje ljute materije, rashlađuje
i suviše vruća jela.
Luči se pod direktnim dejstvom draži i putem uslovnih refleksa koji prethode
uzimanju hrane.
Osnovni fiziološki mehanizam lučenja pljuvačke predstavlja refleksni
mehanizam.
Refleksni luk sastoji se iz gustativnih receptora n.lingualisa, centripetalnih
vlakana istog nerva kojima razdraženje dolazi u produženu moždinu i
centrifugalnim vlaknima- grančicama n.facialisa i glosopharingeusa do
Varenje u želucu
 Progutana hrana dospeva dospeva u želudac i u njemu biva podvrgnuta
daljem varenju.
 Hrana se tamo zadržava nekoliko časova, trpi u njemu bitne promene, jer
pod dejstvom želudačnog soka nastaje razlaganje hranjivih materija.
 Tečnosti unete u organizam prolaze bez zadržavanja u želucu, a vrlo mala
količina ostaje pomešana sa hranom.
 Želudac predstavlja deo digestivnog kanala između jednjaka i creva, služi
kao rezervoar za hranu u kome se ona pravilno raspoređuje.
 U želucu se hrana nagomilava i meša sa želudačnim sokom odnosno sa
njegovim glavnim sastojcima-hlorovodoničnom kiselinom, sluzi i pepsinom i
u kontrolisanim odmerenim količinama ispušta se u duodenum, gde se dalje
razlaže i delimično apsorbuje.
 Hlorovodonična kiselina ubija mnoge bakterije koje sa hranom stignu u
želudac.
 Želudačni mucini sprečavaju iritaciju i autodigestiju sluzokože želudačnim
sokom, a takođe štite sluzokožu od nadražaja i povreda.
 U želudačnim žlezdama stvara se aktivan faktor koji je neophodan za
normalnu resorpciju vitamina B12.
 Zbog nedostatka vitamina B12 nastaje perniciozna anemija.
Osobine, uloge i mehanizmi
regulacije izlučivanja želudačnog
soka
Želudačni sok
 Želudac luči veliku količinu želudačnog
soka koji natapa hranu, delimično je
rastvara, a pod dejstvom digestivnih
fermenata koje sadrži delom je i
razgrađuje na prostije sastojke.
 Želudačni sok je proizvod želudačnih
žlezda.
 Želudačni sok je bistra bezbojna tečnost
veoma kisele reakcije.
Najvažniji sastojci želudačnog soka
su:
Hlorovodoničn
a kiselina
• Slobodna
• Vezana za proteine
Fermenti
• Sadrži:
• Pepsin
• Lipazu
• Labferment
Sluz
• Štiti želudačnu sluzokožu od dejstva hlorovodonične
kiseline i pepsina.
Varenje u crevima
 Vreme zadržavanja hrane u želucu (3-
7h) zavisi od karakteristika hrane i
njenih fizičkih svojstava.
 Hrana koja sadrži proteine zadržava se
u želucu duže nego ona koja sadrži
UH.
 Hranljiva masa- himus posle
evakuacije iz želuca prelazi u
duodenum gde biva podvrgnuta dejstvu
čitavog niza digestivnih sokova:
pankreasnog, crevnog i žuči.
 Pod dejstvom tih sokova hranljive
materije se u daljem razlaganju
pretvaraju u takve oblike koji se mogu
resorbovati u krv ili limfu.
 Funkcija tankog creva je da se u
lumenu creva nastavi proces varenja
hrane sve dok hranjive materije ne
Osobine, uloge i mehanizmi
regulacije izlučivanja pankreasnog
soka
Pankreasni sok
Pankreas je žlezda sa dvostrukom funkcijom
Stvara
pankreasni
sok.
Spoljašnjom
egzokrinom
Luči hormone
insulin i
glukagon.
Koji učestvuju
u metabolizmu
ugljenih
hidrata.
Unutrašnjom
endokrinom
 Najvažniji neorganski sastojak pankreasnog soka je natrijum-
bikarbonat i od njega potiče bazna reakcija ovog soka.
 Osnovni organski sastojci pankreasnog soka su enzimi od
kojih su najvažniji tripsin, himotripsin, lipaza i amilaza.
 Pankreasni sok sadrži enzime za varenje svih glavnih
hranjivih materija- proteina, ugljenih hidrata i lipida.
 Lučenje pankreasnog soka i želudačnu sekreciju regulišu
nervni i humoralni mehanizmi.
 Hormonska regulacija mnogo je važnija od nervne.
 Lučenje pankreasnog soka je periodično i vrši se samo posle
unošenja hrane u duodenum.
 Na sekreciju pankreasnog soka najviše deluju hormoni.
Obilno lučenje pankreasnog soka nastupa posle ulaska
himusa u dvanaestopalačno crevo.
Crevni sok
Crevni sok je produkt lučenja mnogobrojnih žlezda sluzokože tankog creva.
Mukozne žlezde luče velike količine sluzi, a reaguju na direktno nadraživanje
sluzokože dodirom kao i na nadraživanje vagusom i pod dejstvom crevnih
hormona.
Funkcija sluzi je da zaštiti duodenalnu sluzokožu od digestivnih delovanja
želudačnog soka.
Smatra se da epitalne ćelije u tim žlezdama stvaraju dnevno do 3000ml
crevnog soka.
Crevni sok je bezbojna sluzava tečnost niske i specifične težine.
Crevne resice brzo reapsorbuju crevni sok.
Crevni sok sadrži osim vode neorganske sastojke bikarbonata i fosfata i samo
dva enzima.
Varenje u debelom crevu
 Sadržaj hrane iz tankog creva
dospeva u još tečnijem stanju
u debelo crevo.
 Hrana pre nego što dospe u
debelo crevo već je
razgrađena na svoje osnovne
elemente, koji su resorbovani
u tankom crevu.
 U debelom crevu resorbuje se
još samo voda.
 Funkcija debelog creva se
sastoji u resorpciji velikog dela
tečnosti (vode) sve dok crevni
sadržaj ne postigne
konzistenciju fecesa.
Digestivna resorpcija
 Podrazumeva prelazak
hranljivih materija i drugih
organskih i neorganskih
supstanci kroz epitel crevne
sluzokože u krv ili limfu.
 Odvija se najvećim delom u
tankom crevu,dok se u drugim
delovima digestivnog
trakta,praktično,ne vrši.
 Unutrašnja površina creva
čoveka iznosi 0,65m2
 Resice-specijalne tvorevine
crevne sluzokože.
Digestivni sistem
 Glavno mesto gde
se ostvaruje najveći
deo digestivne
resorpcije je tanko
crevo.
 Njegova resorpciona
površine je velika a i
hrana je u tankom
crevu dovedena u
najpogodnije stanje za
resorpciju.
Značaj digestivne
resorpcijeJe ogroman jer sve hranljive i organizmu neophodne materije mogu da
budu dostavljene svim ćelijama našeg organizma tek kada one iz
digestivnog trakta dospeju u krv ili limfu.
U procesu resorpcije značajnu ulogu imaju procesi
filtracije,difuzije,olakšane difuzije,aktivan transport,pinocitoze i osmoze.
Motorna aktivnost pojedinih
delova digestivnog trakta i
kretanje hrane
Gutanje
Gutanje (degluticia) predstavlja složenu refleksnu
radnju čiji je cilj da sažvakani i pljuvačkom natopljeni
zalogaj hrane (bolus) prebaci iz usne duplje u
želudac.
Akt gutanja se po Magnediju može podeliti u tri faze:
Na nju možemo
uticati voljom.
Voljna Ne mogu se
zaustaviti voljom
odnosno ne
mogu se
kontrolisati.
Dve
refleksne
Prva faza
U prvoj fazi formiran zalogaj hrane potiskuje se iz usne duplje
u ždrelo.
 Sve dok ne stigne do baze jezika, zalogaj hrane se može
voljom zaustaviti na svom putu ka ždrelu.
 Sažvakan i pljuvačkom natopljen zalogaj skuplja se na
korenu jezika i potom, pokretanjem muskulature jezika,
biva gurnut unazad prema njegovoj bazi sve do pred sam
ulaz u ždrelo. Zatim se prednji deo jezika podiže prema
tvrdom nepcu, a istovremeno baza jezika se povlači
unazad i takvim pokretom ubacuje se zalogaj kroz ishumus
faucium u ždrelo.
Druga faza
Drugu fazu predstavlja prolazak zalogaja kroz ždrelo.
 Izuzetno je važno da čestice hrane ne dospeju u nosnu
šupljinu ili grkljan koji sa ždrelom takođe komuniciraju;
Zbog toga njihovi otvori u ždrelo moraju za vreme
prolaska hrane da budu zatvoreni.
 To se postiže time što se meko nepce podiže usled
kontrakcije svojih mišića i dolazi u dodir sa zadnjim
zidom ždrela, kako bi sprečilo da se bolus vrati u nosnu
duplju.
 U isto vreme nastaju kratka inhibicija disanja, a
kontrakcijom tireohioidnog mišića podiže se celi grkljan i
istovremeno glasnice se priljubljuju jedna uz drugu, a
epiglotis se spušta što sve sprečava da hrana uđe u
disajne puteve.
Treća faza
Treća faza gutanja je prolazak zalogaja kroz jednjak.
 Obavlja se pomoću peristaltičkih pokreta muskulature
jednjaka, koji nadražen bolusom dovodi do kontrakcije
mišića iznad zalogaja, a opuštanje mišića ispod njega,
čime se zalogaj gura ka želucu.
 Obično je potrebno 5 do 7 sekundi da bolus stigne do
sfinktera kardije, koji se tada otvori da bi propustio
hranu u želudac.
 Akt gutanja nalazi se pod kontrolom centra u
produženoj moždini, koji nije u obliku jedra, već su mu
ćelije difuzno raspoređene u neposrednoj blizini jedra n.
vagusa.
Pokreti želuca
Motorne funkcije želuca su trojake.
Želudac služi kao rezervoar za
smeštaj velikih količina hrane
neposredno posle obroka dok se ne
pripremi za dalji transport.
Želudac pokazuje dve vrste pokreta
tonične i peristaltične.
Pokreti tankog creva
U tankom crevu postoje dva tipa pokreta:
Segmental
ni
Peristaltični
Zahvaljujući ritmičkim
segmentalnim pokretima
meša se himus sa sokovima,
a sadržaj hrane se sitni. Oni
pomažu digestivnu resorpciju
takođe i poboljšavaju vensku
cirkulaciju i limfotok u crevima.
Peristaltičnim
pokretima jedino se
vrši pomeranje
sadržaja hrane ka
debelom crevu.
Pokreti debelog creva
Prelazak sadržaja hrane iz tankog creva u debelo
obavlja se putem ileocekalne valvule.
Ileocekalna valvula je inače zatvorena, dozvoljava
prelazak sadržaja iz ileuma u debelo crevo tek
onda kada je izvršena dovoljna prerada hranjivih
materija u tankom crevu.
Debelo crevo vrši dve vrste pokreta:
Peristaltične
Antiperistaltičn
e
Izvode se u suprotnom
pravcu od peristaltičnih.
Hvala na pažnji! 