Cihlar Nehajev, Milutin: Bijeg (hrvatska moderna, roman lika (epika), elementi psihološkog romana, realističkog romana, 1909. g.)

1. Milutin Cihlar Nehajev (1880. – 1931., moderna)
* hrvatska moderna, roman lika (epika), elementi
psihološkog romana, realističkog romana, 1909. g.
Danijela Mikadi, mag. educ. philol. croat.

2. Milutin Cihlar Nehajev
 hrvatski pripovjedač, dramatičar, esejist i književni
kritičar
 rođen u Senju, a svojem je imenu dodao Nehajev po
tvrđavi Nehaj, simbolu rodnog grada
 nakon školovanja u Senju, Zagrebu i Beču (doktorirao
kemiju) neko je vrijeme radio kao gimnazijski profesor, a
kasnije se posvetio novinarskom radu
 bio je jedan od utjecajnijih ideologa hrvatske moderne
 djela: Veliki grad (novele), Bijeg, Vuci (romani)

3. Bijeg (Povijest jednog našeg
čovjeka) (1909.)
 značaj: roman Bijeg kritika smatra najboljim romanom hrvatske
moderne
 tema: tragična sudbina propaloga intelektualca Đure Andrijaševića
(propadanje intelektualca u malograđanskoj sredini), pasivnog,
depresivnog preosjetljivog, ali nadarenog književnika
 roman lika – u središtu je sudbina lika koji završava tragično u sukobu
sa sredinom, ali i sa samim sobom
 po temi roman je psihološki, ali ima i obilježja socijalnog romana
(Nehajev iznosi svoje viđenje hrvatskog građanskog društva na početku
20. stoljeća; sredina je okvir unutar kojega se odvija analiza psihičkoga
proživljavanja lika)
 mjesto i vrijeme radnje: Senj (većina radnje), Zdenci (radnja vezana
uz Đurin posjet Toši) i Zagreb (radnja vezana uz obitelj Hrabarovih);
početak 20. stoljeća

4. U vlaku (1. poglavlje – sveznajući
pripovjedač)
Radnja romana počinje putovanjem Đure Andrijaševića iz Beča u
Slavoniju nakon položena doktorskoga ispita (današnjeg
diplomskog). Đuro je u ozbiljnoj vezi sa Zagrepčankom Verom
Hrabar, iako nisu formalno zaručeni.
Zbog nepovoljne materijalne situacije (umro je njegov stric Tomo
koji mu je novčano pomagao, a nije ostavio očekivano
nasljedstvo), Đuro treba Veri i njezinoj obitelji priopćiti da se
zbog novih okolnosti vjenčanje odgađa jer on mora potražiti
službu da bi položio profesorski ispit (današnji državni ispit).
Đuro odgađa taj susret te, umjesto da ode u Zagreb, odlazi u
goste Toši, prijatelju iz gimnazijskih dana. Dok putuje vlakom, on
se prisjeća svojega djetinjstva i mladosti…

5. Retrospekcija
Đurini roditelji živjeli su u Rijeci. Njegov otac, pomorski kapetan Bartol
Andrijašević, umro je kad je Đuro imao osam godina, a o njemu se brinula
majka uz financijsku potporu strica Tome. Đuro se u gimnaziji isticao svojom
darovitošću, glazbenim talentom i književnim radovima koje je počeo
objavljivati u Vijencu. Svi su od njega mnogo očekivali. Međutim, osjetljiva i
religiozna dječaka, koji je žene doživljavao ili kao idealizirane djevojke
vrijedne ljubavi ili kao majke, opteretila je spoznaja o ljudskoj spolnosti, koju
je doživljavao ponižavajućom zazirući od nje. Kao osamnaestogodišnjak
doživio je ljetnu romansu sa Zorom Marak, djevojkom koja je s obitelji
ljetovala u stričevoj kući u Kraljevici. Nakon što je proveo noć s njom, Đuri se
ta ljubav smučila te je jednim pismom prekinuo vezu sa Zorom koja je bila
preponosna da mu se nakon toga više javi. Upisavši studij u Beču, dvije je
godine potratio ne mogavši se sabrati nakon krize u koju je zapao opterećen
grijehom tjelesne ljubavi. Mudrim savjetima pomogao mu je Toša, prijatelj iz
gimnazijskih dana, te je Đuro promijenio sredinu: preselio se iz Beča u Zagreb.
Tu je, družeći se s prijateljima glazbe, upoznao obitelj Hrabarovih i zaljubio se
u Veru s kojom ga je povezala ljubav prema glazbi i književnosti.

6. Zdenci (2. poglavlje – pisano u
obliku dnevnika)
U Zdencima, kod svojega prijatelja seoskoga učitelja Toše, u
krugu njegove male obitelji Đuro se ugodno osjeća, ali ga
opterećuju brige zbog neizvjesne budućnosti. Dane provodi
razgovarajući o aktualnoj situaciji i čitajući novine. Tako je
jednoga dana pročitao članak iz kojega je saznao da je Zora
Marakova postala učiteljica. Nakon nekog vremena Đuro
dobiva pismo od Verine majke u kojem ga ona poziva u
Zagreb na važan razgovor.

7. Zagreb. Rijeka (3. poglavlje –
sveznajući pripovjedač)
Doputovavši napokon u Zagreb, u neugodnu razgovoru s
Verinim roditeljima, pristao je na zabranu dopisivanja dok
ne položi zadnje ispite, čime bi potvrdio svoju ozbiljnu
namjeru prema Veri. Đuro je nevoljko pristao na taj uvjet,
shvativši da ga oni zapravo žele udaljiti od Vere koja ga je i
dalje voljela i čekala te nije bila zainteresirana ni za izlaske
ni za upoznavanje drugih potencijalnih ženika. O svemu
ovome Đuro razmišlja dok sjedi u hotelskoj gostionici:
stalno u svijesti rekonstruira dijelove razgovora s
Hrabarovima i analizira ih, a jedino što želi jest pobjeći od
te situacije. Te se večeri opio, a ujutro je dobio obavijest da
je namješten za suplenta (pripravnika) u Senju.

8. Senj (4. poglavlje – dnevnik; 5. – 11.
poglavlje – sveznajući pripovjedač)
Dobivši nastavničko mjesto u senjskoj gimnaziji, Đuro je isprva nalazio
zadovoljstvo u poslu, ali vrlo brzo počela ga je mučiti materijalna oskudica:
svojim prihodima nije mogao pokriti životne troškove. Osim toga, senjska
malograđanska sredina nije pružala mnogo društvenih sadržaja pa je Đuro
vrijeme uglavnom provodio u gostionici. Postupno je gubio volju za radom i
učenjem, a opterećivali su ga i odnosi s kolegama: ravnatelj se nije slagao s
njegovim načinom predavanja, a kolega Maričić zamjerao mu je to što se
jedini suprotstavio kad je za jednoga učenika tražio prestrogu kaznu. Zbližio se
jedino s Lukačevskim koji mu je dao nekoliko savjeta za snalaženje u
praktičnom životu
Ipak, Đuro se od Lukačevskoga udaljio jer ga je odbijao njegov cinizam i
fatalizam. Počeo se družiti s dobroćudnim kolegama Rajčićem i Gračarom, ali
ga je od njih odbijao ponižavajući način njihova obiteljskoga života (dugovi,
oskudica, svađe sa ženama oko novaca za gostionicu i sl.) koji ih je lišio
svakoga dostojanstva.

9. Senj (4. poglavlje – dnevnik; 5. – 11.
poglavlje – sveznajući pripovjedač)
Jednoga je dana primio brzojav od Vere u kojem ga ona moli da hitno dođe u Zagreb.
Đuro nije nigdje mogao posuditi novac za put, a ni na majčinu pomoć nije mogao
računati jer je ona poklonila svoju imovinu samostanu u zamjenu za doživotnu skrb.
Pismom je zamolio Tošu da umjesto njega ode u Zagreb razgovarati s Verom i predati
joj pismo koje mu se vratilo neotvoreno jer ga je vjerojatno primila Verina majka i
potom mu ga poslala neotvorena. Toša, međutim, nije mogao odmah otići, a kada je
napokon došao u Zagreb, Hrabarove nije zatekao u kući pa nije ni mogao predati
pismo. Usput je saznao da su otputovali u Štajersku jer se Vera razboljela.
U međuvremenu je Đuro ljetne praznike provodio u Senju jer nije imao novaca da
negdje otputuje. Družio se ponajviše s učiteljicom Darinkom, koju je bio upoznao
kod Rajčića te je pristao sudjelovati kao redatelj neke đačke predstave u jednom
njezinu projektu. Međutim, ta je nevina đačka zabava bila povezana sa
slobodoumljem i liberalnim svjetonazorom koji nije bio po volji malograđanskom
senjskom društvu te se iz svega izrodila afera praćena novinskim polemikama. Kao
odgovor na tu tragikomičnu situaciju Đuro je napisao komediju Rat u Ždrenju, ali
kako je u djelu shvatio da piše o sebi, ostavio ga je nedovršena u ladici. U to je
vrijeme primio i Tošino pismo: nakon toga izišao je iz stana i gledao more, a u njemu
se javila misao o samoubojstvu.

10. Senj (4. poglavlje – dnevnik; 5. – 11.
poglavlje – sveznajući pripovjedač)
Na misi povodom početka nove školske godine gimnazijski je vjeroučitelj u
propovijedi izravno napao Andrijaševića koji je cijelu aferu držao
prenapuhanom i smiješnom te se nije kanio braniti. Međutim, nakon razgovora
s ravnateljem i članka u novinama zbog kojega je ponovno prozvan, Đuro je
dopisao četvrti čin svojoj komediji i nazvao ju Revolucija u Ždrenju.
Đurina je komedija postavljena u Zagrebu, ali popratile su je loše kritike. Zbog
otvorenih aluzija na senjske prilike i ljude stekao je još više neprijatelja, a stari
su ga znanci izbjegavali. Podržavale su ga jedino Darinka i njezina štićenika
Minka, djevojka iz ugledne i bogate obitelji, koja se očito zanimala za Đuru,
ali on to nije primjećivao.
Đuro se sve više družio s pridošlicama – svojim kolegom Jaganom, koji je u
Senj premješten po kazni zbog opijanja i zanemarivanja dužnosti i
upraviteljem gradske glazbe Miloševićem. Badnjak je Đuro proveo kod
Minkine obitelji, a kasnije se u krčmi sukobio s Lukačevskim jer je ovaj
govorio kako će se Đuro na kraju vjenčati s Minkom. Đuro je udario
Lukačevskoga, a nakon toga se onesvijestio.

11. Senj (4. poglavlje – dnevnik; 5. – 11.
poglavlje – sveznajući pripovjedač)
Na Jaganov nagovor Đuro je izazvao Lukačevskoga na dvoboj, ali sukob je
ipak uspio smiriti ravnatelj gimnazije: pozvao je obojicu na razgovor i pred
svjedocima ih prozvao zbog incidenta i nagovorio da se pomire. Đuro je na to
nevoljko pristao, a da bi ušutkali glasine, morali su svi skupa prošetati
senjskim trgom da bi ih ljudi vidjeli.
Kad je Darinka u Minkino ime zahvalila Đuri što je obranio njezinu čast te mu
otvoreno rekla da ga Minka očekuje kao prosca, Đuro je bezuvjetno odbio tu
mogućnost žaleći što je Minku doveo u zabludu. Uskoro ga je Verin otac
pismom obavijestio da su glasovi o njegovu ponašanju (sukob i mogući dvoboj
zbog djevojke) stigli i do Zagreba te da se Vera više ne osjeća obveznom
prema njemu. U novinama je poslije nekog vremena pročitao obavijest o
Verinoj udaji. Đuro potom kao da odustaje od života i prepušta se zaboravu.
Sve se bjesomučnije opija po zabačenim gostionicama, ne mareći više ni za
kakve obzire, sluteći skoru smrt. Zbog nedoličnoga ponašanja u školi dobiva
ukor, a s početkom nove školske godine ostaje i bez posla jer nije u roku
položio profesorski ispit.

12. Senj (12. poglavlje – pismo Toši)
Ostavši i bez Miloševića i Jagana, Đuro ostaje potpuno sam
i prepušta se beznađu: potpuno ga zaokuplja misao o
samoubojstvu. Odlazi u gostionicu i piše pismo prijatelju
Toši u kojem se od njega zapravo oprašta. U pismu analizira
uzroke svoje propasti, odnosno razmišlja o svemu onom što
ga je dovelo do situacije u kojoj se trenutno nalazi.
Završavajući pismo, Đuro navodi da ga more zove. (Tošo je
došao pokopati prijatelja, ali Đurino tijelo more je odnijelo u
strani kraj.)

13. Kompozicija
 roman je podijeljen u 12 poglavlja: dva su poglavlja oblikovani
kao Đurini dnevnički zapisi, a u pripovijedanje su mjestimično
umetnuta i pisma (Đurina pisma Toši, Tošin odgovor, pismo
Verina oca)
 roman se sadržajno može podijeliti na tri dijela:
 1. dio: Đurin put iz Beča u Zdence po završetku studija gdje je
umetnuta retrospekcija o djetinjstvu i mladosti; radnja u vremenu
pripovijedanja traje oko dva dana, koliko i putovanje.
 2. dio: boravak u Zdencima, Zagrebu (dogovor s Verinim
roditeljima) i Rijeci; ta radnja traje nekoliko mjeseci i prethodi
Đurinu odlasku na službu u Senj
 3. dio: boravak u Senju – prati se Đurin život u Senju i
propadanje u malograđanskoj sredini do Đurine smrti; ta radnja
traje oko dvije godine

14. Pripovjedač
 pripovijeda iz trećega lica, naglašavajući Đurinu
perspektivu
 autorsko se pripovijedanje na mnogim mjestima prekida
Đurinim unutarnjim monolozima i pripovijedanjem (i
razmišljanjem) iz prvoga lica: takvi su dijelovi njegovi
dnevnički zapisi i pisma

15. Likovi
 Đuro Andrijašević
 primorska sredina: majka, stric Tomo, Zora Marakova, Marko
(njezin brat)
 zagrebačka sredina: Vera Hrabar, Verina majka Nina i otac Ivan
 senjska sredina: ravnatelj gimnazije i kolege Lukačevski, Rajčić,
Gračar, Maričić, Žuvić, Radović, Jagan; učiteljica Darinka, Minka
(Darinkina štićenica)
 ostali likovi: Minkina obitelj, upravitelj gradske glazbe Milošević,
umirovljeni učitelj Tramovac, gazdarica, konobarica i dr.
 glavni se sukobi u romanu odvijaju unutar samoga lika: sadržaj
romana predstavlja njegovu unutarnju analizu, traženje odgovora na
pitanje što je dovelo do njegova sloma
→ svijet romana promatra se iznutra, kroz optiku glavnoga lika, a ostali
likovi osvjetljavaju pojedine aspekte njegove ličnosti

16. Stilska obilježja
 tema je realistička, ali je obrađena modernističkim stilom
 naglasak je na psihološkoj analizi glavnoga lika i njegovim
unutarnjim monolozima
 kronologija romana prekida se u prvom dijelu velikom
retrospekcijom, a u nastavku su pripovijedanja također česti
vremenski skokovi: pripovijedanje odlazi u budućnost pa se
retrospekcijom tumače prošli događaji ili se daju različiti
pogledi na iste događaje (primjerice Đurin i Verin pogled na
njihovo upoznavanje, druženje i zaljubljivanje)
 kronološko izlaganje fabule raspada se u fragmente: u romanu
Bijeg nastavlja se proces defabularizacije hrvatske moderne
proze
 književna vrsta: roman lika

17. Stilske tehnike
 lik antijunaka: darovit, obrazovan individualist, sanjar, pasivan, osamljen i otuđen,
egoističan i neurotičan, pesimističan, rezigniran, neodlučan – tip leskovarca
 defabularizacija
 pisac iznosi važne probleme čovjekove psihe
 retrospekcija
 omogućuje da saznajemo život glavnoga junaka i prije onoga koji obuhvaća radnja
romana
 introspekcija
 ispovijesti u obliku monologa – glasno izricanje vlastitih misli i unutarnjih monologa
 objektivni pripovjedač izmjenjuje se sa subjektivnim pripovjedačem
 impresionistička tehnika u slikanju krajolika
 boja ima simbolično značenje jer je povezana s karakterizacijom lika; Nehajev slika
preljeve boja, prati promjene osvjetljenja; pejzaž prati proživljavanja Đure
Andrijaševića i podudara se s njegovim raspoloženjima
 autorsko pripovijedanje na mnogim se mjestima prekida monolozima glavnoga lika,
pismima, ulomcima dnevnika

18. Unutarnja lokalizacija
 Beč – gubi se u širini mogućnosti koje nudi velegrad; očaj nakon ljubavne epizode sa Zorom
Marakovom utapa u alkoholu, samoponizuje se i ljenčari; usprkos tome velegrad postaje
metafora boljeg života, izlaza iz skučenosti i monotonije provincije
 Zagreb – prati društveni život maloga srednjoeuropskog grada u kojem se isprepliću purgerska
tradicija (stari) i novi zapadnoeuropski utjecaji (mladi), na tipičnom građanskom domjenku gdje
se sviralo i razgovaralo o književnosti; upoznaje Veru
 Zdenci – slavonsko selo: sinonim jednostavnog i zdravog života u kojemu nema mjesta za
pesimizam i beznađe; mir i sigurnost prema Tošinim riječima proizlaze iz rada i nedostatka
vremena za sanjarenje i tugovanje nad sobom; Đuru život na selu zadovoljava samo donekle jer
vjeruje da radom neće pobjeći od pitanja vlastitog identiteta i smisla života
 Senj – zadnja stanica na životnom putovanju Đure Andrijaševića; mali grad u kojemu je
tjeskobno, ljudi životare, žive svoje jednolične živote po ustaljenim navikama; bura je tu jedini
„živ element“; svi putevi vode do gradske krčme; ravnatelj (karijerist) ne druži se u javnosti s
profesorima, već samo s nadšumarom (kotarskim predstojnikom); građani su skloni intrigama i
spletkama
 vremenski raspon: oko dvije godine; vremenski kontinuitet prekida se introspekcijom (sveznajući
pripovjedač, događaji koji prethode opisanima), pisanjem dnevnika u Zdencima i Senju te
pismima Toši i Veri te introspekcijom (subjektivni pripovjedač, vanjski i unutarnji monolozi)

19. Đuro Andrijašević
 središnji je lik romana: on je senzibilni intelektualac, profesor i
afirmirani književnik
 iako je već u djetinjstvu mnogo obećavao jer se isticao svojim
sposobnostima i nadarenošću, on tragično završava u sukobu sa
sredinom, ali i sa samim sobom
 glavni se sukobi događaju unutar lika, u njegovoj unutarnjoj
slojevitosti: pasivnost, preosjetljivost, introvertiranost, psihička
nestabilnost i nesposobnost za socijalizaciju spriječile su ga u
ostvarivanju životnih ciljeva
 moderni Hamlet koji sumnja u uspjeh, životne vrijednosti i
sebe samoga

20. Đuro Andrijašević
 prvo životno razočarenje – neslavno završena mladenačka ljubavna
epizoda sa Zorom – opteretilo ga je grižnjom savjesti jer je
pokleknuo pred nagonom od kojega je zazirao
 pod dojmom neugodnih uspomena potratio je dvije godine studiranja
u Beču gdje se namjerno ponižavao odajući se raskalašenom životu
 jedva se uspio pribrati uz Tošinu pomoć i nastaviti studij u Zagrebu
 drugo životno razočarenje uslijedilo je nakon smrti strica Tome, koja
ga je ostavila u nesređenim financijskim prilikama
 Đuro se oduvijek oslanjao na druge, očekujući pomoć i podršku (od
strica, majke), a sam nije našao snagu da u oskudici položi
profesorski ispit i izgradi budućnost za sebe i Veru

21. Đuro Andrijašević
 u ključnim situacijama koje određuju njegovu sudbinu Đuro
nema snage preuzeti inicijativu, već je pasivno prepušta
drugima
 primjerice, u razgovoru s Hrabarovima bespogovorno pristaje
na uvjet da se neće dopisivati s Verom dok ne položi ispit i dok
se financijski ne osamostali
 kasnije se uzalud preispitivao misleći da je mogao drukčije
postupiti
 taj model ponašanja pratio ga je i u Senju: na Darinkin nagovor
prihvatio se režiranja đačke predstave do koje mu nije bilo
osobito stalo, a koja mu je donijela velike neprilike

22. Đuro Andrijašević
 njegova intelektualna superiornost u malograđanskoj
sredini samo mu smeta, odnosno ona ga obilježava
 Đuro se ne snalazi u praktičnom životu: na svaki problem
reagira još većim povlačenjem u sebe, a umjesto
djelovanja, sklon je sanjarenju
 nakon nekog vremena počinje zanemarivati svoje
dužnosti, ne uči, druži se s propalim ljudima,
besperspektivnim očajnicima i pijancima (Jaganom i
Miloševićem) koji su i sami odustali od života
 na kraju, našavši se u bezizlaznoj situaciji (bez stana,
novaca, gladan i osamljen), odlučuje se za samoubojstvo

23. Đurina majka
 tipična žena iz Primorja koja ne skida crninu nakon
suprugove smrti, škrta na riječima, brižna u sinovljevu
odgoju, ali zatvorena za prisniji razgovor
 njezin je odgoj važan čimbenik u Đurinu sazrijevanju i
odrastanju

24. Vera
 obrazovana djevojka iz ugledne zagrebačke građanske
obitelji
 iako živi tipičnim životom malograđanske djevojke,
samostalna u mišljenjima, pokušava se oduprijeti majčinoj
stezi i nagovorima da ostavi Đuru
 udaje se pod prisilom obitelji

25. Toša
 Đurin vjeran prijatelj iz gimnazijskih dana koji mu često pruža
utočište i posreduje pri rješavanju Đurinih problema
 za razliku od Đure, Tošo se uspješno nosi sa životnim
problemima
 primjerice, kad mu otac zbog neodobrene ženidbe s Ankom
uskrati financijsku pomoć, Toša se zaposli kao učitelj u
Zdencima i, skromno živeći sa svojom obitelji, dočeka
pomirenje s ocem
 Đurinu i Tošinu prijateljstvu ne mogu nauditi ni različiti
pogledi na književnost: Toša se zalaže za didaktičku ulogu
književnosti, za razliku od Đure, koji zastupa modernističku,
estetsku koncepciju
 upravo Toši Đuro piše oproštajno pismo prije samoubojstva

26. Senjska sredina
 u senjskoj gimnaziji Đuro upoznaje kolege Lukačevskoga,
Rajčića, Gračara koji predstavljaju različite mogućnosti
Đurine budućnosti

27. Lukačevski
 cinik i fatalist, posve pomiren sa životom u malograđanskoj sredini
 izbjegava sukobe i pristaje na kompromise da bi sačuvao svoj mir i rijetke
povlastice (druženje s uglednijim Senjanima, godišnje putovanje u Beč)
 Đuro se udaljio od njega jer ga je plašio strašan mir kojim je taj čovjek govorio o
propadanju svih ljudi što se posvete profesorskom staležu i dođu u provinciju
 za razliku od Lukačevskoga, Đuro nije želio svjesno odustati od svojih ideala i
načela
 Lukačevski je Đuri davao praktične savjete, ali Đuro ih uglavnom nije slijedio
 smatrao je Lukačevskoga kukavicom i licemjerom, a na kraju ga je i prezirao
 tome je pridonijelo otkriće da je učiteljica Darinka odbila prošnju Lukačevskoga
koji je Đuri povjerio da je neženja po vlastitom izboru
 Đuro je zapravo mrzio mogućnost da bi jednom mogao postati poput
Lukačevskog
 radije se družio s propalicama u kojima je nalazio više dosljednosti i iskrenosti

28. Rajčić i Gračar
 profesori, oženjeni ljudi kojima obitelj predstavlja teret jer je
svojim primanjima ne mogu uzdržavati pa su u stalnim
dugovima
 srdačni su i dobronamjerni ljudi, ali u bitci sa svakodnevnim
životnim problemima izgubili su dostojanstvo
 Đuro je bio prisiljen svjedočiti Rajčićevim svađama sa ženom
oko novca za gostionicu i Gračarovim ponižavajućim životnim
uvjetima
 obojica predstavljaju jadnu Đurinu budućnost u kojoj ga
očekuje stalna borba s oskudicom uz obitelj koja bi mu
predstavljala teret
 Đuro zazire od takve budućnosti te na kraju bira destruktivni
Jaganov put

29. Maričić, Žuvić, Tramovac
 zlobni kolege te umirovljeni učitelj spletkare radi svojih
sitnih interesa
 oni predstavljaju malograđansku sredinu u koju se Đuro
ne može uklopiti, ali ne nalazi ni snage da joj se aktivno
suprotstavi, već svoju snagu gubi u nepotrebnim sukobima

30. Ravnatelj
 karijerist koji se boji za svoje napredovanje i zato smiruje
sve sukobe, licemjerno tjerajući zavađene ljude (Đuro i
Lukačevski) da zajedno šeću senjskim ulicama kako bi
spriječio ogovaranja; boji se svake slobodnije misli

31. Bijeg – simbolika naziva romana
Bijeg simbolizira pasivan odnos prema životu glavnoga lika
Đure Andrijaševića: bijeg od obveza, problema te na kraju i
bijeg od života, odnosno samoubojstvo.
(…) Valjda pobjeći dokraja – uteći iz toga života gadnoga,
sramotnoga. Vidiš: čini mi se da sam ja uvijek bježao od
života i od ljudi. Nikad se nisam opro – uvijek sam se
maknuo na stranu. A kad sam došao u dodir s ovim životom
naših ljudi, životom u bijedi i sitnim prilikama, bježao sam
od njih. Bježao sam i od sebe, ne hoteći vidjeti kako
propadam; opijajući se, samo čekajući konac.
(Iz Đurina oproštajnoga pisma upućena Toši)

32. Aktualizacija
 sukob pojedinca i sredine (intelektualca i
malograđanskoga mentaliteta)
 uloga književnosti
 problem osobne odgovornosti (prema sebi, svojem životu,
obvezama i sl.)
 gubljenje identiteta u ovisnosti (alkoholizmu)
 pasivni pojedinac
 problem samoubojstva

33. Likovi intelektualaca koji propadaju u
malograđanskoj sredini (usporedba)
 najmanje sličan Đuri Andrijaševiću jest prijan Lovro (August Šenoa,
Prijan Lovro) koji se do posljednjega trenutka borio protiv sudbine
pristajući na razne kompromise (pa i na brak iz računa), ali je na
kraju pokleknuo pred nemilosrdnim životnim okolnostima
 sličnost s Ivicom Kičmanovićem (Ante Kovačić, U registraturi) u
razapetosti između sela i grada te u pokušaju ostvarivanjaosobne
sreće, želje za učenjem i napretkom, ali tragičnim završetkom
 najviše sličnosti Đuro Andrijašević ima s Đurom Martićem (Janko
Leskovar, Misao na vječnost) jer je njihov slom uvjetovan
psihologijom lika; iako u oblikovanju lika Đure Andrijaševića nije
zanemarena ni socijalna motivacija, ona nije presudna; ostaje dojam
da je Đuro bio predodređen za propast, baš poput likova leskovaraca
u hrvatskoj modernističkoj prozi

34. Literatura
 Dragica Dujmović-Markusi, Sandra Rossetti-Bazdan,
Vedrana Močnik, Vremeplovom do mature - priručnik za
pripremu državnog ispita iz Hrvatskog jezika, Profil
 Dragica Dujmović-Markusi, Književni vremeplov 3 –
čitanka iz Hrvatskoga jezika za treći razred gimnazije,
Profil
 Milivoj Solar, Snježana Zrinjan, Višnja Sorčik, Baština
riječi 3 – čitanka iz Hrvatskoga jezika za treći razred
gimnazije, Alfa