1. V e o
Na sve što smo snivali, u tamnoj pretamnoj noći,
sve od čega smo umicali i što nam bje zapisano,
sve provincijske četvrti i gospodstva u svili,
svi preobražaji djetinjstva i čeznuća puste mladosti,
sve čemu smo hrlili i što nas je samo slijedilo,
na sve što se utiskivalo i samo od sebe blijedilo,
na vatre što su gorjele i na najtajniju misao
na modre grudi svijeta i blijedo slikarsko čelo,
onostran sjat će kristal, tajanstven past' će veo.
Vlado Karagić