1. U Svesan Svijeta
Zaljuljala se tišina među klasjem u kišama
zamirisala strepnja među zvonarima
na mekom odru nicajućeg cvijeta
i pomakla, jeknula, zazibala nijema
nad stazom s vjernima
imenima i bezimenima.
Odjeknu glazba starija od svijeta
Blagoslov zvijezda ša'nu s nebesa
za jednom jekom mirijade jeka.
Pred zoru se u Svesan uvukla crkvica
u Svesan Svijeta i Vazdan Vijeka
kao majka u postelju dječaka s toplim prstima
pod starinski pokrivač živih uspomena
i učinila na tren da Smrti nema.
Vlado Karagić