1. KAO RUKE
Ono što me taknulo u snu, pomaklo i pogurnulo prije praskozorja,
kao da me povelo poznati najtamnije obrisenebeskenoćne modrine,
ikad zamislive. A sveopet mirno, suzdržano od znakovitog, čarobitog
i prijetećeg, kao da je govorilo šaptomšto uzduh okrijepipouzdanjem,
a jastva plahovita toplinom prekrije, kao ruke...
Vlado Karagić