Takmičenje na portalu www.nasaskola.net
"biramo najbolju lekciju"
februar 2012. godine,
Hardver,
Računarstvo i informatika, Vladimir Pavlović,
Nebojša Lazarević,
Gimnazija Aleksinac
2. Hardver (Hardware)
• Opšti pojam kojim se označavaju svi fizički
delovi računara
• Neki od tih delova su:
– Procesor (CPU)
– Matična ploča
– Izvor napajanja
– Periferijski uređaji i dr.
3. Procesor – CPU (Central Processing Unit)
• Elektronsko kolo koje izvršava računarske
programe (programi su skupovi naredbi
procesoru)
• Brzina rada procesora utiče na brzinu rada
računara. Definiše se u Megahercima (MHz) –
više nije uvek i brže.
• Procesori se sve češće razlikuju po proizvođačkoj
oznaci umesto po radnom taktu jer on nije
isključivi pokazatelj performansi i brzine
procesora. Tako, procesor sa radnim taktom od
2GHz može biti sporiji od savremenog procesora
na 1.8GHz usled efikasnijeg načina na koji
savremeni procesor izvršava naredbe.
4. Procesor – CPU (Central Processing Unit) - delovi
• Kontrolna jedinica – upravlja radom svih
delova procesora
• Aritmetičko – logička jedinica – izvršava
narebe programa koje su logičke i računske
prirode – sabiranje, množenje, i, ili,
negacija...
• Registri – memorija unutar procesora u
kojoj se čuvaju podaci nad kojima procesor
vrši obradu
5. Memorije - RAM
RAM (Random Access Memory) je memorija sa direktnim pristupom. Naziva
se i radna memorija jer se koristi za čuvanje podataka tokom rada računara.
Svakom podatku u memoriji računar može pristupiti direktno pomoću njegove
adrese na kojoj se nalazi u memoriji. Najmanji podatak koji ima svoju adresu
u memoriji je bajt (byte – B). RAM memorija čuva podatke dok je računar
uključen. Nestankom struje gubi svoj sadržaj.
RAM je veoma brza memorija.
Za PC računare, trenutno su aktuelne DDR2 i DDR3 izvedbe memorijskih
modula.
Memorijski moduli na kojima se
nalaze čipovi RAM memorije. Ovi
moduli se instaliraju na matičnu
ploču. Svaki modul ima određeni
kapacitet (npr. 1GB). Na matične
ploče staje do 4 modula RAM
memorije.
6. Merenje količine podataka
1Mb je jedan megabit (malo b)
• Osnova digitalne logike je bit (binary digit - i predstavlja 1 milion bitova.
b). Koristi se za izražavanje
• Bit je cifra u binarnom brojnom sistemu brzine komunikacije.
koji ima samo 2 broja
(0 i 1). 1MB je jedan megabajt i ima
• Formiranjem 8-cifrenog niza bitova 1.048.576 bajtova.
dobijamo bajt (byte – B). Npr. 0101 1100.
To je binarni broj.
• Bajt je najmanja veličina podatka koja se
upotrebljava.
• Prema dogovoru, količina podataka od
1024 bajta čini 1KB (kilobajt). Takođe,
1024KB=1MB (megabajt),
1024MB=1GB(gigabajt).
7. Predstavljanje slova i znakova
Da bi se memorisala slova, brojevi i znakovi doneti
su standardi tj. dogovori koji definišu koji niz bitova
označava koje slovo.
Najpoznatiji standard ove vrste je ASCII (American
Standard Code for Information Interchange) –
Amer. standardni kod za razmenu informacija.
Svako slovo, broj, znak prema ASCII standardu
zauzima jedan bajt tj. za njegovo opisivanje se
koristi 8 bitova.
ASCII tabela ima 256 definisanih znakova.
Da bi se definisala i pisma drugih naroda (ćirilično,
grčko, kinesko...), ASCII standard zamenjuje novi Svakom nizu od osam
Unicode standard koji može da opiše 65536 bitova dodeljen je neki
različitih znakova i u njemu se nalaze definisana znak. Npr. slovo A se u
oba naša pisma. računaru prema ASCII
standardu u memoriše
kao (0)100 0001.
8. Ulazni (Input) uređaji - tastatura
• Ulazni uređaji su periferijski uređaji (delovi hardvera) koji
pružaju podatke ili signale računaru.
Tastatura (Keyboard)
se koristi za unošenje slova, znakova i
zadavanje naredbi kucanjem (interakcija
sa korisnikom). Sastoji se od različito
raspoređenih tastera koji su prilagodjeni
pismu i pravilima pisanja kao i od tastera
kojima se ostvaruju različite druge
funkcije.
Tastatura treba da zadovoljava
ergonomske kriterijume.
9. Ulazni (Input) uređaji - miš
• Miš (Mouse)
je uređaj za zadavanje naredbi
računaru koji detektuje
dvodimenzionalno kretanje koga
pretvara, najčešće, u kretanje
pokazivača (“strelice”) na
ekranu. Poseduje dva tastera i
točkić u najosnovnijoj
konfiguraciji. Dodatni tasteri
omogućavaju povećanu
funkcionalnost.
10. Ulazni (Input) uređaji - miš
Alternative mišu
Track ball – pomeranjem kugle dobija se
dvodimenzijsko kretanje;
Pokazivačka palica – naginjanjem palice pomera se
kursor (IBM/Lenovo laptopovi);
Džojstik – u igrama, simulacijama i sl.;
Touch pad – osetljiva površina za upravljanje prstom
na laptop računarima usled ograničenog prostora;
Grafička tabla – za unos preciznih pokreta kao i
jačine pritiska pomoću olovke – najviše se koristi za
grafičku industriju ;
11. Ulazni (Input) uređaji - miš
Nove tehnologije kod pokazivačkih uređaja:
• “3D miš” – uređaj sa 6 stepeni slobode (tri
prostorne translacije i tri rotacije – naspram 2
translacije kod običnog miša) za kompleksna
upravljanja i navigaciju;
• Haptički uređaji (od grčkog ἅπτω - dodirujem)
– uređaji koji pored ulazne pokazivačke
funkcije omogućavaju korisniku da “dodirne”
tj. opipa virtuelnu površinu pomoću
povratnog dejstva uređaja;
12. Nosači digitalnih informacija
Medijumi za smeštaj podataka koje obrađuju računari
spadaju u ulazne (neki spadaju u ulazno/izlazne)
uređaje. Oni sadrže informacije (tekst, slika, zvuk...)
u digitalnom obliku.
• Hard disk (HDD) – dominantno glavni i najveći
medijum za smeštaj informacija. Kada je u
računaru, obično se na njega smešta operativni
sistem, aplikacije i korisnikovi podaci. Još uvek
spada u najbrže uređaje za čitanje i upis podataka
što je bitno za komforan rad. Današnji diskovi
koriste SATA (ili stariji PATA) interfejs za
povezivanje sa matičnom pločom.
13. Nosači digitalnih informacija - CD
• CD/DVD-ROM – je ulazni uređaj za čitanje
digitalnih podataka sa optičkih diskova. U
zavisnosti od gustine zapisa podataka optičke
diskove delimo na: CD (Compact Disc – oko
700MB), DVD (Digital Video/Versatile Disc 4,7GB
i naviše), BD (Blu-ray Disc 25GB i naviše)... Danas
postoje uređaji koji čitaju veliki broj različitih
standarda diskova.
Sa razvojem tehnologije, korisnicima je omogućeno
da upisuju na ovu vrstu diskova (a ne samo da ih
čitaju), čineći ih pogodnim za razmenu digitalnih
informacija.
14. Nosači digitalnih informacija – Fleš
disk
Fleš (flash) disk – pojeftinjenjem flash
memorije nastaju široko prihvaćeni flash
diskovi koji su malih dimenzija, izdržljivi i u
velikoj meri pouzdani. Koriste USB
komunikacioni standard što im omogućava
brzo povezivanje sa računarom. Kapaciteti
fleš diskova neprekidno rastu (2009: oko
2GB standardno) kao i brzine čitanja i
pisanja.
Danas su najčešći način za prenošenje
kompjuterskih virusa.*
15. Izlazni uređaji - monitor
Monitor je uređaj koji prikazuje slike koje stvara računar.
On je najčešće prvi i primarni izvor informacija koje
korisnik dobija. Veličina ekrana monitora se definiše
dužinom njegove dijagonale.
Tako postoje 15”, 17”, 19”, 21”... monitori.
(1” – inch = 25,4mm).
Neke od bitnih karakteristika monitora su: rezolucija (broj
piksela od kojih se formira cela slika), brzina osvežavanja
slike, kontrast itd.
Trenutno dominantna tehnologija izrade monitora je od TFT
LCD panela (2009.) pa se i nazivaju LCD monitori.
LCD monitori su zamenili nekada široko rasprostranjene CRT
(Cathode Ray Tube) monitore.
16. Zvučna kartica
Zvučna kartica je pretvarač digitalnog zvučnog
zapisa koga stvara ili reprodukuje računar u
analogni signal koji čujemo kao zvuk. Izvor
ovog zvuka su zvučnici koji se povezuju na
zvučnu kartu. Zahvaljujući zvučnoj kartici,
računar se može koristiti za slušanje muzike,
multimedijalne sadržaje, igre...
Pomoću zvučne kartice može se i snimati zvuk sa
mikrofona ili nekog drugo izvora kao i
sintetisati muzika.
Zvučne kartice kao zasebni uređaji su danas
retkost već se nalaze integrisane na matičnu
ploču računara. Samo za potrebe obrade
najkvalitetnijeg zvuka postoje zasebne
kartice.
17. Modem (modulator-demodulator)
Modem je uređaj koji omogućava komunikaciju
računara sa drugim uređajima tako što digitalnu
informaciju pretvara u oblik pogodan za slanje i
prenos, isto kao što primljenu informaciju
pretvara nazad u digitalnu formu koju razume
računar na koji je povezan. Najčešći modemi su
telefonskim modemi pomoću kojih se povezuje
na Internet bilo preko telefonske linije ili ADSL-a.
Brzina komunikacije (razmene podataka)
modemom zavisi od vrste linije preko koje se vrši
komunikacija.
18. Štampač
Uređaj koji digitalne dokumente (slike, tekstove...)
pretvara u trajne zapise na papiru naziva se
štampač.
Štampače delimo na vrste prema načinu na koji
formiraju otisak na papiru. Danas su najpoznatiji
laserski (laserom naelektrišu mesta na papiru na
koja se zalepe čestice tonera) i mlazni – inkjet
štampači (izbacuju sitne kapljice mastila koje na
papiru formiraju sliku ili tekst).
Za veće obime štampe kao i za štampu dokumenata
koriste se crno-beli laserski štampači dok se za
kućnu upotrebu danas koriste mlazni štampači koji
korisnicima daju mogućnost štampe u boji.
19. Skener
Skener je uređaj koji omogućava digitalizaciju tj.
pretvaranje papirnih dokumenata (tekstovi, slike)
u elektronski oblik.
Skenere karateriše rezolucija skeniranja tj.
mogućnost skenera da razazna fine i sitne detalje
dokumenta. Međutim, kvalitet samog dokumenta
u mnogome zavisi od samog kvaliteta skenera a
ne od rezolucije skeniranja.
Važnost skenera je danas znatno umanjena sa naglim
širenjem digitalne fotografije, čime je prestala
potreba za skeneranjem pozitiva ili negativa.
Takođe, upotreba Interneta dovela je do toga da
se dokumenti razmenjuju u elektronskom obliku
pri čemu Zakon omogućava upotrebu digitalnog
potpisa kojim se verifikuje pošiljalac.
20. CD-R, CD-RW, DVD-R/RW/RAM
Predstavljaju standarde zapisa podataka na optičke
diskove.
Svaki od ovih standarda definiše veličinu i način
zapisivanja podataka pomoću procesa narezivanja
sa ciljem da diskovi snimljeni na taj način ostanu
čitljivi od strane uređaja koji podržavaju CD/DVD
standard.
Zahvaljujući tome, korisnici mogu sami narezivati sopstvene CD/DVD/BD diskove.
Neki od ovih standarda (CD-RW, DVD+RW, DVD-RW...) omogućavaju višestruko
presnimavanje podataka na isti disk.
21. Performanse računara
Performanse računara (brzina kojom izvršava korisnikove
aplikacije i naredbe) zavise od mnogo faktora.
Neki od njih su:
• Brzina centralnog procesora
• Količina radne (RAM) memorije
• Brzina i raspored podataka na čvrstom disku
• Složenost aplikacije...
Aplikacije sa svojim razvitkom i napredovanjem postaju sve
složenije i zahtevnije za izvršavanje. Moderni računari se
nadograđuju ili menjaju nakon 2-5 godina kako bi ispratili
brzinu razvoja softvera.