HARDVER 
By : Ajdin Smajlović
HARDVER 
Hardver ili računarski hardver jeste fizički, opipljivi dio računara. Hardver se 
mnogo rjeđe mijenja nego softver. Zbog toga su i takvi nazivi, jer na 
engleskom Soft znači mehko, dok Hard znači tvrdo. Mogućnosti računara u najvišoj 
mjeri zavise od hardvera i njegove kvalitete. Hardverska, računarska arhitektura 
koja se koristi u kućnim računarima se naziva Von-Neumann arhitektura. 
Također, postoje i druge arhitekture, ali se mnogo rjeđe koriste.
ORGANIZACIJA HARDVERA 
Organizacija računara prema Von Neumann-ovom konceptu. 
Računar se sastoji od 6 osnovne jedinica: 
1) Centralne (unutrašnje) memorije. 
2) Aritmetičko-logičke jedinice. 
3) Kontrolne jedinice. 
4) Jedinice spoljne memorije. 
5) Ulaznih jedinica. 
6) Izlaznih jedinica.
CENTRALNA MEMORIJA 
Računar obrađuje podatke izvršavajući naredbe koje se nalaze u programima. 
Programi i podaci koji se obrađuju čuvaju se u unutrašnjoj (centralnoj) memoriji. 
Kapacitet memorije izražavamo u bajtovima, oznaka B, odnosno većim 
jedinicama: kilobajt (KB), megabajtima (MB), gigabajitma (GB) i terabajtima 
(TB). Odnos između ovih jedinica je sljedeći: 
1KB = 1024B 
1MB = 1024KB 
1GB = 1024MB 
1TB = 1024GB
ARITMETIČKO-LOGIČKA JEDINICA 
Artimetičko-logička jedinica (ALU - Arithmetic and Logic Unit) je elektronički sklop koji 
vrši osnovne aritmetičke radnje (zbrajanje, oduzimanje i dr.) Prvi ga je opisao John von 
Neumann 1946. godine.
KONTROLNE JEDINICE 
Kontrolna jedinica kontroliše i koordinira rad računarskog sistema. Ona se 
sastoji od više čipova koji se nalaze na matičnoj ploči i kontroliše izvršavanje 
programa i rad svih uređaja računarskog sistema.
JEDINICE SPOLJNE MEMORIJE 
Jedinice spoljne memorije se koriste za čuvanje programa i podataka kad računar nije 
uključen ili kada se oni trenutno ne koriste. Značajni parametri za izbor jedinica spoljne 
memorije su: 
• Srednje vrijeme pristupa podacima ( merna jedinica mili sekunda-ms) 
• Brzina prenosa podataka (merna jedinica Gbit/s) 
• Kapacitet (merna jedinica GB-giga bajt ).
ULAZNE JEDINICE 
Uređaji koji se koriste za unos informacija u računar nazivaju se ulazne 
jedinice. Najčešće se za unos programa i podataka koristi tastatura. Osim 
tastature kao ulazne jedinice koriste se i miš, skener, digitalni foto aparat, 
digitalna kamera, mikrofon, digitajzer (grafička tabla), čitač bar koda.
IZLAZNE JEDINICE 
Izlazne jedinice se koriste za prikaz informacija kroje se nalaze u računaru. Najčešće se 
koristi monitor, a osim njega koriste se i štampač, ploter, zvučnik, slušalice.
MATIĆNA PLOČA 
Matična ploča je glavna printana poluprovodnička ploča koja omogućava 
komunikaciju između ostalih hardverskih dijelova u računaru. 
Praktično, matična ploča je dom za ostale komponente. Ona direktno utiče na 
performanse računara shodno mogućnostima njenog čipseta, socketa i kvaliteti 
ostalih dijelova na ploči. Matične ploče su mnogo uznapredovale, tako da je 
danas sasvim uobičajeno da matična ploča ima već ugrađen zvučni čip, grafički 
čip, mrežni čip, USB priključke, pa čak i procesor, dok su floppy kontroleri već 
odavno uobičajeni, iako su prije i oni bili odvojeni.
PROCESOR 
Procesor (mikroprocesor, μP ili uP) je elektronička komponenta napravljena od 
minijaturnih tranzistora na jednom čipu (poluprovodničkom integralnom sklopu). 
Centralni procesor (Central Processing Unit - CPU) je srce svakog računara, iako 
centralni procesor nije jedini procesor, njega imaju grafička kartica (GPU), zvučna 
kartica i mnogi drugi dijelovi, ali pod imenom procesor najčešće se misli na centralni 
procesor (CPU).
RANDOM ACCESS MEMORY 
RAM (Random Access Memory) je oblik primarne računalne memorije čijem se 
sadržaju može izravno pristupiti, za razliku od sekvencijskih memorijskih 
uređaja kao što su magnetne vrpce, CD i DVD diskovi te tvrdi diskovi, u kojima 
pristup određenom sadržaju ovisi o položaju čitača. RAM omogućuje upisivanje 
i čitanje podataka, za razliku od ROM-a, iz kojeg je podatke moguće samo 
čitati. U RAM se upisuju aktivni programi, te informacije potrebne za trenutačan 
rad računala.
READ ONLY MEMORY 
ROM (Read Only Memory). Koristi se kao medij za pohranu podataka u računarima. 
Zbog toga što se na ovakav medij podaci ne mogu (na jednostavan način) zapisivati, 
njegova upotreba je najčešća kod distribucije firmvera (vrste softvera što je u uskoj 
vezi sa računarskim hardverom, gdje nema potrebe za čestim ažuriranjem). Današnji 
poluprovodnički ROM ima tipičan oblik integralnog kola, ono što obično zovemo "čip", 
a razlikujemo ga od ostalih "čipova" često samo po upisanim oznakama.
HARD DISK 
Hard Disk (Tvrdi Disk) je uređaj koji piše i čita podatke. Svaki računar danas 
ima barem jedan tvrdi disk, na njemu se drže svi podaci neophodni za 
pokretanje računara, kao npr. operativni sistem, te on ustvari omogućava 
računaru da zapamti podatke i poslije isključivanja istog. Sam hard disk je 
izumljen 1950-tih godina, kapaciteta od samo nekoliko megabajta danas su 
došli do mnogo većih brojki, danas se kapaciteti mjere u stotinama gigabajta 
(GB), čak na nekim web-serverima i u terabajtima (TB). Bilo šta što se nalazi u 
disku je zapravo red bajtova, više ili manje. Svaka datoteka bila ona slika, 
video, tekst ili nešto drugo je red bajtova zapisanih, u ovom slučaju, na tvrdom 
disku.
Copyright © | Ajdin Smajlović

Hardver

  • 1.
    HARDVER By :Ajdin Smajlović
  • 2.
    HARDVER Hardver iliračunarski hardver jeste fizički, opipljivi dio računara. Hardver se mnogo rjeđe mijenja nego softver. Zbog toga su i takvi nazivi, jer na engleskom Soft znači mehko, dok Hard znači tvrdo. Mogućnosti računara u najvišoj mjeri zavise od hardvera i njegove kvalitete. Hardverska, računarska arhitektura koja se koristi u kućnim računarima se naziva Von-Neumann arhitektura. Također, postoje i druge arhitekture, ali se mnogo rjeđe koriste.
  • 3.
    ORGANIZACIJA HARDVERA Organizacijaračunara prema Von Neumann-ovom konceptu. Računar se sastoji od 6 osnovne jedinica: 1) Centralne (unutrašnje) memorije. 2) Aritmetičko-logičke jedinice. 3) Kontrolne jedinice. 4) Jedinice spoljne memorije. 5) Ulaznih jedinica. 6) Izlaznih jedinica.
  • 5.
    CENTRALNA MEMORIJA Računarobrađuje podatke izvršavajući naredbe koje se nalaze u programima. Programi i podaci koji se obrađuju čuvaju se u unutrašnjoj (centralnoj) memoriji. Kapacitet memorije izražavamo u bajtovima, oznaka B, odnosno većim jedinicama: kilobajt (KB), megabajtima (MB), gigabajitma (GB) i terabajtima (TB). Odnos između ovih jedinica je sljedeći: 1KB = 1024B 1MB = 1024KB 1GB = 1024MB 1TB = 1024GB
  • 6.
    ARITMETIČKO-LOGIČKA JEDINICA Artimetičko-logičkajedinica (ALU - Arithmetic and Logic Unit) je elektronički sklop koji vrši osnovne aritmetičke radnje (zbrajanje, oduzimanje i dr.) Prvi ga je opisao John von Neumann 1946. godine.
  • 7.
    KONTROLNE JEDINICE Kontrolnajedinica kontroliše i koordinira rad računarskog sistema. Ona se sastoji od više čipova koji se nalaze na matičnoj ploči i kontroliše izvršavanje programa i rad svih uređaja računarskog sistema.
  • 8.
    JEDINICE SPOLJNE MEMORIJE Jedinice spoljne memorije se koriste za čuvanje programa i podataka kad računar nije uključen ili kada se oni trenutno ne koriste. Značajni parametri za izbor jedinica spoljne memorije su: • Srednje vrijeme pristupa podacima ( merna jedinica mili sekunda-ms) • Brzina prenosa podataka (merna jedinica Gbit/s) • Kapacitet (merna jedinica GB-giga bajt ).
  • 9.
    ULAZNE JEDINICE Uređajikoji se koriste za unos informacija u računar nazivaju se ulazne jedinice. Najčešće se za unos programa i podataka koristi tastatura. Osim tastature kao ulazne jedinice koriste se i miš, skener, digitalni foto aparat, digitalna kamera, mikrofon, digitajzer (grafička tabla), čitač bar koda.
  • 10.
    IZLAZNE JEDINICE Izlaznejedinice se koriste za prikaz informacija kroje se nalaze u računaru. Najčešće se koristi monitor, a osim njega koriste se i štampač, ploter, zvučnik, slušalice.
  • 11.
    MATIĆNA PLOČA Matičnaploča je glavna printana poluprovodnička ploča koja omogućava komunikaciju između ostalih hardverskih dijelova u računaru. Praktično, matična ploča je dom za ostale komponente. Ona direktno utiče na performanse računara shodno mogućnostima njenog čipseta, socketa i kvaliteti ostalih dijelova na ploči. Matične ploče su mnogo uznapredovale, tako da je danas sasvim uobičajeno da matična ploča ima već ugrađen zvučni čip, grafički čip, mrežni čip, USB priključke, pa čak i procesor, dok su floppy kontroleri već odavno uobičajeni, iako su prije i oni bili odvojeni.
  • 12.
    PROCESOR Procesor (mikroprocesor,μP ili uP) je elektronička komponenta napravljena od minijaturnih tranzistora na jednom čipu (poluprovodničkom integralnom sklopu). Centralni procesor (Central Processing Unit - CPU) je srce svakog računara, iako centralni procesor nije jedini procesor, njega imaju grafička kartica (GPU), zvučna kartica i mnogi drugi dijelovi, ali pod imenom procesor najčešće se misli na centralni procesor (CPU).
  • 13.
    RANDOM ACCESS MEMORY RAM (Random Access Memory) je oblik primarne računalne memorije čijem se sadržaju može izravno pristupiti, za razliku od sekvencijskih memorijskih uređaja kao što su magnetne vrpce, CD i DVD diskovi te tvrdi diskovi, u kojima pristup određenom sadržaju ovisi o položaju čitača. RAM omogućuje upisivanje i čitanje podataka, za razliku od ROM-a, iz kojeg je podatke moguće samo čitati. U RAM se upisuju aktivni programi, te informacije potrebne za trenutačan rad računala.
  • 14.
    READ ONLY MEMORY ROM (Read Only Memory). Koristi se kao medij za pohranu podataka u računarima. Zbog toga što se na ovakav medij podaci ne mogu (na jednostavan način) zapisivati, njegova upotreba je najčešća kod distribucije firmvera (vrste softvera što je u uskoj vezi sa računarskim hardverom, gdje nema potrebe za čestim ažuriranjem). Današnji poluprovodnički ROM ima tipičan oblik integralnog kola, ono što obično zovemo "čip", a razlikujemo ga od ostalih "čipova" često samo po upisanim oznakama.
  • 15.
    HARD DISK HardDisk (Tvrdi Disk) je uređaj koji piše i čita podatke. Svaki računar danas ima barem jedan tvrdi disk, na njemu se drže svi podaci neophodni za pokretanje računara, kao npr. operativni sistem, te on ustvari omogućava računaru da zapamti podatke i poslije isključivanja istog. Sam hard disk je izumljen 1950-tih godina, kapaciteta od samo nekoliko megabajta danas su došli do mnogo većih brojki, danas se kapaciteti mjere u stotinama gigabajta (GB), čak na nekim web-serverima i u terabajtima (TB). Bilo šta što se nalazi u disku je zapravo red bajtova, više ili manje. Svaka datoteka bila ona slika, video, tekst ili nešto drugo je red bajtova zapisanih, u ovom slučaju, na tvrdom disku.
  • 16.
    Copyright © |Ajdin Smajlović