Akutne komplikacije diabetes mellitusa
•Download as PPSX, PDF•
2 likes•590 views
Pediatrics
Recommended
More Related Content
What's hot
What's hot (14)
Similar to Akutne komplikacije diabetes mellitusa
Similar to Akutne komplikacije diabetes mellitusa (15)
More from Domina Petric
More from Domina Petric (20)
Akutne komplikacije diabetes mellitusa
- 2. Hipoglikemija • Najčešća komplikacija u liječenju DM tip 1. • Hipoglikemija se javlja kao rezultat nesrazmjera između količine inzulina u krvi u odnosu na konc. glukoze i tjelesnu aktivnost. • Ako je sekrecija kontrainzularnih hormona uredna, relativni višak inzulina se može kompenzirati.
- 4. Hipoglikemija • Primarnu ulogu u sprečavanju i oporavku od hipoglikemije ima glukagon. • Već 4-5 g. nakon početka bolesti, bolesnici počinju slabije lučiti glukagon. • U bolesnika u kojih bolest duže traje, zbog razvoja AI neuropatije, slabi odgovor adrenalina.
- 6. Hipoglikemija Adrenergički ili neurogeni simptomi: • drhtanje • nemir • nervoza • tahikardija • glad • znojenje Neuroglikopenički simptomi: • glavobolja • smetnje vida • smušenost • otežani govor • letargija • konvulzije • koma • smrt
- 7. Sindrom nesvjesnosti postojanja hipoglikemije • Dijabetičar nije svjestan da ima hipoglikemiju pa zbog toga ne može provesti odgovarajuću terapiju. • To su osobe u kojih se izgubila ne samo sposobnost sekrecije glukagona, nego i adrenalina (dobrim dijelom). • Takve osobe imaju samo neuroglikopeničke simptome bez prethodnih upozoravajućih adrenergičkih simptoma.
- 8. Acetonurija • Acetonurija združena s jakom glukozurijom upućuje na nedostatak inzulina. • Do ovakvih situacija dolazi najčešće u djece u toku interkurentnih infekcija. • U vrijeme infekcije ne treba mijenjati dotadašnju dozu inzulina srednje dugog djelovanja.
- 9. Acetonurija • Dodaje se supkutano kristalnog inzulina u količini od 10% ukupne dnevne doze inzulina i to svakih 3-5 h dok se ne izgubi ketonurija. • Potrebno je uvijek unijeti dostatne količine tekućine (često davanje malih količina tekućine). • Aceton u urinu se može pojaviti uz hipoglikemiju i negativni nalaz glukoze u urinu (aceton gladovanja) pa je tada potrebno dati ugljikohidrate, a ne inzulin.
- 10. Dijabetička ketoacidoza • Još uvijek se u određenog broja djece (40%) bolest dijagnosticira tek kada zapadnu u stanje teške ketoacidoze, odn. u prekomatozno ili čak komatozno stanje. • Dijabetička se ketoacidoza može javiti i u ranije otkrivenih bolesnika koji su propustili uzeti inzulin, i to u slučaju infekcija, trauma, stresa (fizičkog i psihičkog).
- 11. Dijabetička ketoacidoza • dehidracija • povraćanje • acidotično (Kussmaulovo) disanje • bolovi u trbuhu • pomućenje svijesti • nerijetko su prisutni simptomi infekcije ili drugi provocirajući čimbenici (stres, trauma)
- 12. Dijabetička ketoacidoza • hiperglikemija • glukozurija • ketonemija, ketonurija • metabolička acidoza • povišena razina lipida u serumu • konc. Na i K u serumu su obično u granicama normale, ali najčešće postoji manjak ukupne zalihe kalija u organizmu
- 13. Dijabetička ketoacidoza • Terapija je usmjerena prema korigiranju biokemijskih abnormalnosti. • Potrebna je na prvom mjestu aplikacija inzulina, zatim korekcija acidoze i ketoze, rehidracija, nadoknada izgubljenog kalija i liječenje ev. infekcije.
- 14. Dijabetička ketoacidoza • Potrebno je dati u bolusu 0,1 j. kristalnog inzulina/kgTT iv., a zatim se nastavlja s kontinuiranom infuzijom 0,1 j./kgTT/h. • Svakog se sata mjeri GUK i očekuje se pad razine GUK-a između 4,4 i 5,5 mmol/L/h. • Ako je pad GUK-a manji od 2,7 mmol/L/h, dozu inzulina treba podvostručiti (0,2 j./kg).
- 15. Dijabetička ketoacidoza • Kad GUK padne na 13,7-16,5 mmol/L, daje se 0,1-0,2 j./kgTT kristalnog inzulina sc. s time da se u roku od pola do jednog sata prekine kontinuirano iv. davanje inzulina. • Na ovaj način se postepeno snižava razina GUK-a, čime se smanjuje rizik za nastanak hipoglikemije, a izbjegava se i pojava nagle hipokalemije i cerebralnog edema.
- 16. Dijabetička ketoacidoza • Nakon prekida kontinuirane iv. inzulinske terapije, nastavlja se sa sc. davanjem kristalnog inzulina svakih 4 do 6 h. • Rehidracija se provodi u prvim satima izotoničnom otopinom NaCl i na taj se način nadomješta i Na. • Tijekom prvog sata se daje 10-20 mL/kgTT izotonične otopine.
- 17. Dijabetička ketoacidoza • U sljedećih 8-12 h dehidracija se korigira prema klinički procijenjenom stupnju dehidracije. • Obično se daje 1500-2000 mL/m²/dan. • Nakon što razina GUK-a padne ispod 16,6 mmol/L, obično se prelazi na rehidraciju mješavinom jednakih dijelova 5%-tne glukoze i 0,9%-tnog NaCl (1:1).
- 18. Dijabetička ketoacidoza • Ukoliko je bubrežna funkcija dobra, već tijekom prvih 12 h se počinje s nadomještanjem kalija, i to obično s 20 mmol/L infuzijske otopine. • Korekcija acidoze se provodi s mnogo opreza i malim količinama hidrogen-karbonata da ne bi došlo do naglih osmotskih promjena i paradoksnog pada pH u CSL-u.
- 19. Dijabetička ketoacidoza • Hidrogen-karbonat se daje ako je pH manji od 7,1 do 7,2. • Ako je pH između 7,1 i 7,2, dodajemo u infuzijsku tekućinu 20-30 mmol NaHCO3 (što iznosi 20-30 mL jednomolarne otopine NaHCO3) na m² tjelesne površine. • Ako je pH manji od 7,1, dajemo 40-60 mmol/m².
- 20. Dijabetička ketoacidoza • Treba izbjegavati davanje hidrogen-karbonata u bolusu. • Prije odluke o daljnjoj terapiji treba ponoviti procjenu ABS-a. • Početkom 2. dana terapije obično se može prijeći na peroralno primanje tekućine i na male količine dijetne hrane.
- 21. Komplikacije liječenja DKA • Posebno se odnose na korekciju hiperosmolalnosti. • Nagli pad osmolalnosti krvi bitno pridonosi razvoju edema mozga. • Edem mozga se javlja u 1-2% djece s DKA, a odgovoran je za 30% smrtnih ishoda. • Razvija se u vrijeme oporavka djeteta.
- 22. Komplikacije liječenja DKA • Simptomi edema mozga su glavobolja, inkontinencija, bradikardija, poremećaji termoregulacije, promjene veličine zjenica, konvulzije i gubitak svijesti. • U neliječenih bolesnika dolazi do aresta disanja zbog hernijacije moždanog debla. • Terapija je smanjenje unosa tekućine, iv. davanje manitola i ev. primjena umjetne ventilacije.
- 25. Hiperosmolarna dijabetička koma • Rijetko se javlja u djece, a vezana je uz vrlo visok mortalitet (do 50%). • Simptomi su izrazita hiperglikemija, hiperosmolarnost, dehidracija i suženje svijesti, ali bez kliničkih i laboratorijskih znakova teže acidoze. • Terapija je slična terapiji DKA s tim da se rehidracija provodi sporije.
- 26. Somogyjev fenomen • To je komplikacija inzulinske terapije koja se javlja u slučaju kroničnog predoziranja inzulinom, kada periodi hiperglikemije slijede periode hipoglikemije. • Suvišak inzulina dovodi do hipoglikemije. • Hipoglikemija provocira izlučivanje glukoneogenetskih hormona, posebice hormona rasta te vjerojatno glukagona, kateholamina i kortizola.
- 27. Somogyjev fenomen • Posljedica toga je reaktivna hiperglikemija ili čak ketoza. • Na ovaj fenomen treba posumnjati u bolesnika kod kojih povećanje doze inzulina nema efekta, u bolesnika kod kojih se češće javljaju naizmjenično hipoglikemija i ketoza te u onih u kojih se naizmjenično nađu ekstremno niske ili ekstremno visoke konc. GUK-a
- 28. Somogyjev fenomen • Liječi se postepenim smanjivanjem doze inzulina. • Regulacija nerijetko zahtijeva dosta truda i vremena. • Katkad je potrebna hospitalizacija djeteta.
- 30. SINDROM DM U NOVOROĐENČETA Drugi dio
- 31. Sindrom DM u novorođenčeta • To je prolazno stanje koje se razvije u prvim danima života. • Traje tjednima ili mjesecima te završi potpunim ozdravljenjem. • Javlja se obično u djece rođene na termin s malom porođajnom težinom zbog intrauterine malnutricije.
- 32. Sindrom DM u novorođenčeta • Počinje obično naglo sa znakovima dehidracije, s poliurijom, povišenom temperaturom i metaboličkom acidozom. • Rijetko postoji ketonurija. • Terapija inzulinom se provodi obično nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. • Potrebno je paziti da ne dođe do hipoglikemije. • Dozu inzulina je potrebno postepeno smanjivati do ukidanja terapije.
- 33. Diferencijalna dijagnoza • pravi DM • pojačano lučenje hormona rasta • pojačano lučenje ACTH, kortizola, adrenalina ili glukagona • situacije opterećenja • infekcije praćene visokom temperaturom, • osobito u male djece nakon generaliziranih konvulzija i jače dehidracije praćene acidozom
- 34. Literatura: Duško Mardešić i suradnici. Pedijatrija Školska knjiga, Zagreb, 2003.