2. Hipoglikemija
• Najčešća komplikacija u liječenju DM tip 1.
• Hipoglikemija se javlja kao rezultat
nesrazmjera između količine inzulina u krvi u
odnosu na konc. glukoze i tjelesnu aktivnost.
• Ako je sekrecija kontrainzularnih hormona
uredna, relativni višak inzulina se može
kompenzirati.
4. Hipoglikemija
• Primarnu ulogu u sprečavanju i oporavku od
hipoglikemije ima glukagon.
• Već 4-5 g. nakon početka bolesti, bolesnici
počinju slabije lučiti glukagon.
• U bolesnika u kojih bolest duže traje, zbog
razvoja AI neuropatije, slabi odgovor
adrenalina.
6. Hipoglikemija
Adrenergički ili neurogeni
simptomi:
• drhtanje
• nemir
• nervoza
• tahikardija
• glad
• znojenje
Neuroglikopenički simptomi:
• glavobolja
• smetnje vida
• smušenost
• otežani govor
• letargija
• konvulzije
• koma
• smrt
7. Sindrom nesvjesnosti postojanja
hipoglikemije
• Dijabetičar nije svjestan da ima hipoglikemiju
pa zbog toga ne može provesti odgovarajuću
terapiju.
• To su osobe u kojih se izgubila ne samo
sposobnost sekrecije glukagona, nego i
adrenalina (dobrim dijelom).
• Takve osobe imaju samo neuroglikopeničke
simptome bez prethodnih upozoravajućih
adrenergičkih simptoma.
8. Acetonurija
• Acetonurija združena s jakom glukozurijom
upućuje na nedostatak inzulina.
• Do ovakvih situacija dolazi najčešće u djece u
toku interkurentnih infekcija.
• U vrijeme infekcije ne treba mijenjati
dotadašnju dozu inzulina srednje dugog
djelovanja.
9. Acetonurija
• Dodaje se supkutano kristalnog inzulina u
količini od 10% ukupne dnevne doze inzulina i to
svakih 3-5 h dok se ne izgubi ketonurija.
• Potrebno je uvijek unijeti dostatne količine
tekućine (često davanje malih količina tekućine).
• Aceton u urinu se može pojaviti uz hipoglikemiju
i negativni nalaz glukoze u urinu (aceton
gladovanja) pa je tada potrebno dati
ugljikohidrate, a ne inzulin.
10. Dijabetička ketoacidoza
• Još uvijek se u određenog broja djece (40%)
bolest dijagnosticira tek kada zapadnu u
stanje teške ketoacidoze, odn. u
prekomatozno ili čak komatozno stanje.
• Dijabetička se ketoacidoza može javiti i u
ranije otkrivenih bolesnika koji su propustili
uzeti inzulin, i to u slučaju infekcija, trauma,
stresa (fizičkog i psihičkog).
11. Dijabetička ketoacidoza
• dehidracija
• povraćanje
• acidotično (Kussmaulovo) disanje
• bolovi u trbuhu
• pomućenje svijesti
• nerijetko su prisutni simptomi infekcije ili
drugi provocirajući čimbenici (stres, trauma)
12. Dijabetička ketoacidoza
• hiperglikemija
• glukozurija
• ketonemija, ketonurija
• metabolička acidoza
• povišena razina lipida u serumu
• konc. Na i K u serumu su obično u granicama
normale, ali najčešće postoji manjak ukupne
zalihe kalija u organizmu
13. Dijabetička ketoacidoza
• Terapija je usmjerena prema korigiranju
biokemijskih abnormalnosti.
• Potrebna je na prvom mjestu aplikacija
inzulina, zatim korekcija acidoze i ketoze,
rehidracija, nadoknada izgubljenog kalija
i liječenje ev. infekcije.
14. Dijabetička ketoacidoza
• Potrebno je dati u bolusu 0,1 j. kristalnog
inzulina/kgTT iv., a zatim se nastavlja s
kontinuiranom infuzijom 0,1 j./kgTT/h.
• Svakog se sata mjeri GUK i očekuje se pad
razine GUK-a između 4,4 i 5,5 mmol/L/h.
• Ako je pad GUK-a manji od 2,7 mmol/L/h,
dozu inzulina treba podvostručiti (0,2 j./kg).
15. Dijabetička ketoacidoza
• Kad GUK padne na 13,7-16,5 mmol/L, daje se
0,1-0,2 j./kgTT kristalnog inzulina sc. s time
da se u roku od pola do jednog sata prekine
kontinuirano iv. davanje inzulina.
• Na ovaj način se postepeno snižava razina
GUK-a, čime se smanjuje rizik za nastanak
hipoglikemije, a izbjegava se i pojava nagle
hipokalemije i cerebralnog edema.
16. Dijabetička ketoacidoza
• Nakon prekida kontinuirane iv. inzulinske
terapije, nastavlja se sa sc. davanjem
kristalnog inzulina svakih 4 do 6 h.
• Rehidracija se provodi u prvim satima
izotoničnom otopinom NaCl i na taj se način
nadomješta i Na.
• Tijekom prvog sata se daje 10-20 mL/kgTT
izotonične otopine.
17. Dijabetička ketoacidoza
• U sljedećih 8-12 h dehidracija se korigira
prema klinički procijenjenom stupnju
dehidracije.
• Obično se daje 1500-2000 mL/m²/dan.
• Nakon što razina GUK-a padne ispod
16,6 mmol/L, obično se prelazi na rehidraciju
mješavinom jednakih dijelova 5%-tne glukoze
i 0,9%-tnog NaCl (1:1).
18. Dijabetička ketoacidoza
• Ukoliko je bubrežna funkcija dobra, već
tijekom prvih 12 h se počinje s
nadomještanjem kalija, i to obično s
20 mmol/L infuzijske otopine.
• Korekcija acidoze se provodi s mnogo opreza i
malim količinama hidrogen-karbonata da ne
bi došlo do naglih osmotskih promjena i
paradoksnog pada pH u CSL-u.
19. Dijabetička ketoacidoza
• Hidrogen-karbonat se daje ako je pH manji
od 7,1 do 7,2.
• Ako je pH između 7,1 i 7,2, dodajemo u
infuzijsku tekućinu 20-30 mmol NaHCO3 (što
iznosi 20-30 mL jednomolarne otopine
NaHCO3) na m² tjelesne površine.
• Ako je pH manji od 7,1, dajemo
40-60 mmol/m².
20. Dijabetička ketoacidoza
• Treba izbjegavati davanje hidrogen-karbonata
u bolusu.
• Prije odluke o daljnjoj terapiji treba ponoviti
procjenu ABS-a.
• Početkom 2. dana terapije obično se može
prijeći na peroralno primanje tekućine i na
male količine dijetne hrane.
21. Komplikacije liječenja DKA
• Posebno se odnose na korekciju
hiperosmolalnosti.
• Nagli pad osmolalnosti krvi bitno pridonosi
razvoju edema mozga.
• Edem mozga se javlja u 1-2% djece s DKA, a
odgovoran je za 30% smrtnih ishoda.
• Razvija se u vrijeme oporavka djeteta.
22. Komplikacije liječenja DKA
• Simptomi edema mozga su glavobolja,
inkontinencija, bradikardija, poremećaji
termoregulacije, promjene veličine zjenica,
konvulzije i gubitak svijesti.
• U neliječenih bolesnika dolazi do aresta
disanja zbog hernijacije moždanog debla.
• Terapija je smanjenje unosa tekućine, iv.
davanje manitola i ev. primjena umjetne
ventilacije.
25. Hiperosmolarna dijabetička koma
• Rijetko se javlja u djece, a vezana je uz vrlo
visok mortalitet (do 50%).
• Simptomi su izrazita hiperglikemija,
hiperosmolarnost, dehidracija i suženje
svijesti, ali bez kliničkih i laboratorijskih
znakova teže acidoze.
• Terapija je slična terapiji DKA s tim da se
rehidracija provodi sporije.
26. Somogyjev fenomen
• To je komplikacija inzulinske terapije koja se
javlja u slučaju kroničnog predoziranja
inzulinom, kada periodi hiperglikemije slijede
periode hipoglikemije.
• Suvišak inzulina dovodi do hipoglikemije.
• Hipoglikemija provocira izlučivanje
glukoneogenetskih hormona, posebice
hormona rasta te vjerojatno glukagona,
kateholamina i kortizola.
27. Somogyjev fenomen
• Posljedica toga je reaktivna hiperglikemija ili
čak ketoza.
• Na ovaj fenomen treba posumnjati u
bolesnika kod kojih povećanje doze inzulina
nema efekta, u bolesnika kod kojih se češće
javljaju naizmjenično hipoglikemija i ketoza
te u onih u kojih se naizmjenično nađu
ekstremno niske ili ekstremno visoke konc.
GUK-a
28. Somogyjev fenomen
• Liječi se postepenim smanjivanjem doze
inzulina.
• Regulacija nerijetko zahtijeva dosta truda i
vremena.
• Katkad je potrebna hospitalizacija djeteta.
31. Sindrom DM u novorođenčeta
• To je prolazno stanje koje se razvije u prvim
danima života.
• Traje tjednima ili mjesecima te završi
potpunim ozdravljenjem.
• Javlja se obično u djece rođene na termin s
malom porođajnom težinom zbog
intrauterine malnutricije.
32. Sindrom DM u novorođenčeta
• Počinje obično naglo sa znakovima dehidracije, s
poliurijom, povišenom temperaturom i
metaboličkom acidozom.
• Rijetko postoji ketonurija.
• Terapija inzulinom se provodi obično nekoliko
tjedana do nekoliko mjeseci.
• Potrebno je paziti da ne dođe do hipoglikemije.
• Dozu inzulina je potrebno postepeno smanjivati
do ukidanja terapije.
33. Diferencijalna dijagnoza
• pravi DM
• pojačano lučenje hormona rasta
• pojačano lučenje ACTH, kortizola, adrenalina ili
glukagona
• situacije opterećenja
• infekcije praćene visokom temperaturom,
• osobito u male djece nakon generaliziranih
konvulzija i jače dehidracije praćene acidozom