Slušanje, empatija, asertivnost, ja-poruke u okviru radionica veština komunikacija u projektu "Želim da ostanem u Srbiji"
Autor: dr Gordana Đigić, docent Filozofskog fakulteta Univerziteta u Nišu
2. CILJEVI RADIONICE
- razlikovanje različitih nivoa slušanja i faktora
sa kojima je povezan nivo aktivnog slušanja
- razumevanje značaja empatije (kognitivne i
emocionalne komponente) u komunikaciji
- razumevanje značaja Ja-poruka i asertivnosti u
komunikaciji
3. ZADATAK ZA PAROVE
• Setite se neke osobe koja je u vašem životu
imala posebno mesto, ulogu, značaj. Tu osobu
ćete opisati vašem paru. Imate za to 3 minuta.
• Nakon 3 minuta parovi menjaju uloge.
4. DISKUSIJA
• Kako ste se osećali tokom vežbe?
• Šta se događalo u paru?
• Da li vas je vas je druga osoba slušala?
• Na osnovu čega to zaključujete?
• U kojoj ste se ulozi osećali prijatnije? Zašto?
5. RAZLIČITI NIVOI SLUŠANJA
KREATIVNO
SLUŠANJE
AKTIVNO SLUŠANJEDELIMIČNO ILI
LAŽNO SLUŠANJE
NESLUŠANJE
JA
POMEŠANO JA I TI
(moja interpretacija sa
tvojom pričom)
JASNO RAZGRANIČENO
JA I TI
EMPATIJA
(činjenice,
osećanja,
potrebe)
7. SAVETI ZA AKTIVNO SLUŠANJE
• Potpuno usredsredite pažnju na sagovornika
• Pokušajte kroz razgovor da pokažete sagovorniku svoje
razumevanje njegove priče
• Proverite kako je sagovornik doživeo to o čemu priča
• Budite precizni kada izvlačite suštinu značenja priče
• Proverite sa saovornikom da li i šta možete da učinite
za njega
• Dozvolite i ćutanje u razgovoru
Da li uvek moramo aktivno da slušamo?
8. IZBEGAVAJTE
• Izbegavajte da pričate o sebi
• Izbegavajte uvođenje sopstvenih reakcija
• Izbegavajte da dajete savete, dijagnoze, da ubeđujete ili
kritikujete
• Izbegavajte samo da ponavljate sagovornikove reči kao
papagaj
• Ne pretvarajte se da razumete ako ne razumete
• Ne prepravljajte ono što je sagovornik rekao
• Ne menjajte temu
• Ne pričajte samo da biste popunili prostor
9. VEŽBA U „AKVARIJUMU“ (10 minuta)
• Jedna osoba priča svoju priču (o nekom svom
podvigu, o nečemu na šta je ponosna) – priča
treba da bude bogata detaljima
• Tri osobe reflektuju:
- prva osoba: činjenice
- druga osoba: osećanja
- treća osoba: potrebe
10. DISKUSIJA
• Koliko su osobe koje su aktivno slušale
uspešno obavile zadatak?
• Koja vrsta refleksije je bila najtačnija
(činjenice, osećanja, potrebe)?
• Šta je bilo najteže prepoznati (činjenice,
osećanja, potrebe)?
11. EMPATIJA
• Aktivno slušanje druge osobe
• Razumeti osećanja i potrebe drugih razlikujući pritom sebe
od drugih
• „Tačan“ doživljaj tuđih osećanja i potreba
• Sposobnost uživljavanja u misli i osećanja druge osobe
• Osećati, razumeti druge
• Odsustvo svakog ličnog interesa i vrednovanja
• Konkretan doživljaj
U osnovi empatije je DECENTRACIJA – sposobnost da se
stavimo u poziciju druge osobe i sagledamo situaciju na način
kako je ona vidi, oseća, razume.
12. ASERTIVNOST
(SAMOPOUZDANO REAGOVANJE)
• Imam prava da izražavam sebe sve dok time ne ugrožavam druge
• Kada se zalažem za svoja prava, ja poštujem sebe i dobijam
poštovanje drugih
• Jasnim izražavanjem svojih prava i potreba ja preuzimam
odgovornost za sebe i ne prebacujem je drugima
• Ako ne kažem drugima kako njihovo ponašanje deluje na mene,
uskraćujem im priliku da nešto promene
• Žrtvujući svoja prava i potrebe, ja dajem dozvolu drugima da ne
vode računa o meni
• Kada činim za sebe ono što osećam kao pravo, osećam se bolje i
gradim zadovoljavajući odnos sa drugima
ASSERT – izražavati svoja prava i potrebe a pritom ne biti agresivan
13. JA-PORUKE
• Otvoreno i jasno izražavamo kako doživljavamo
situaciju, a pritom ne napadamo, ne krivimo i ne
povređujemo drugu osobu
• Struktura Ja-poruke:
Postupak druge osobe (objektivan,
nevrednujući, nepovređujući opis)
Moja reakcija, osećanje (bez pravdanja)
Ishod koji želim (bez naredbi ili
bespogovornih zahteva)
VEŽBA