4. Tradicionalna paradigma roditeljske suradnje isključuje bake i djedove koji su danas, u odnosu na roditelje, puno više s djecom. Nepravilno tretiranje djece koja, po mišljenju nastavnika, nemaju vještine potrebne za uspjeh (djeca s drugog govornog područja, djeca koja ne znaju pravilno pisati i dr.). Školske populacije postaju sve različitije te je potrebno primjenjivati različite načine definiranja roditeljske suradnje. Tradicionalna školska praksa smatra rizičnom i često diskriminira djecu koju roditelji nisu socijalizirali (dijete prije polaska u školu mora znati pisati, čitati, računati). GRANICE I PROBLEMI S TRADICIONALNOM PARADIGMOM

6. Kako bi se postigao pravi odgoj, prirodan za svu djecu u javnim školama, treba početi ponovno promišljati te ponovno izgraditi paradigmu roditeljske suradnje koja mora uključiti mnoge niti kulturnih vrijednosti svakog djeteta i obitelji. (Swick &Freeman, 2004) Moramo preispitati svoje stavove o roditeljima i obitelji. Potičemo li suradnju ili je odbijamo? Prepoznavanje i vrednovanje roditeljske suradnje iz različitih perspektiva ima potencijal da u konačnici poboljša cjelokupno obrazovanje koje se nudi svoj djeci. (Blackburn, 2003) PROMIŠLJANJA O PARADIGMI RODITELJSKE SURADNJE

8. Ako je cilj nastavnika rad na društvenoj promjeni, onda taj rad nikada nije do kraja završen. Promjenom samog društva dolazi ponovno do promjena u odgoju i obrazovanju.