2. -razvoj djeteta uključuje
neprestano uzajamno
djelovanje njegovih urođenih
osobina i okolinskih utjecaja
Obitelj – temeljni kontekst u kojem
se dijete razvija, stvara predodžbe
o interpersonalnim odnosima i
razvija obrasce socijalnih
interakcija i sliku o sebi.
Razvojna psihologija:
3. Vršnjaci ▪ Vršnjaci i igrališta - prijatelji i grupe vršnjaka
smatraju se glavnim socijalizacijskim
čimbenicima koji sve više djeluju u razvojnom
razdoblju na prijelazu iz djetinjstva u
adolescenciju.
4. Odlike:
▪ -visok stupanj društvenesolidarnosti - često
se povezuju i pomažu oni koji imaju iste
probleme
▪ -hijerarhijska organizacija
▪ - kreativan(nov) kodeks ponašanja (često
odbacuje vrijednosti i iskustva odraslih, ili im
se suprotstavlja) (Abercrombie i sur., 2008).
▪ -grupe imaju vrlo velik utjecaj na oblikovanje
mnijenja i sudova kod mladeži (Gisecke,
1990)
▪ - grupa otvoreno artikulira svoj stav prema
članovima
Vršnjačka skupina bitan je izvor socijalnih informacija
5. Prihvaćanje, odbacivanje, izoliranje
▪ Prihvaćanje - stupanj sviđanja,a odbijanje - stupanj
nesviđanja.Klarin (2005)
▪ dijete „zvijezda“ - ima puno pozitivnih nominacija od strane
vršnjaka;
▪ -kontroverznodijete - ima puno negativnih,ali i pozitivnih
nominacija;
▪ - izolirano dijete - ima malo negativnih,ali i malo pozitivnih
nominacija,
▪ - odbačeno dijete - ima puno negativnih nominacija.
▪ Posljedice:
▪ - Odbačena djeca su, za razliku od prosječnih i popularnih
vršnjaka, zbog izostanka potporei prijateljstva. izložena su
stresu, te neprijateljski raspoložena,hiperaktivna,
agresivna,imaju lošiji uspjeh i ranije odustaju od škole, te
učestalije pokazuju delikventna ponašanja.
▪ - Izolirana djeca su sramežljiva,osamljena i rijetko odabirana
za prijatelje od strane vršnjaka, ali ne pokazuju ponašanja
svojstvena odbačenojdjeci. Potencijalna opasnost za socijalni
razvojove skupine ogleda se u mogućem razvoju depresije i
emocionalneravnodušnosti.
6. Škola: ▪ Studija Freuda i Danna (1951) na ratnoj siročadi pokazala je kako su ta djeca razvila jaku međusobnu
privrženost,te tragediju gubitka roditelja sveli na minimum, kompenzirajući je s osjećajem povezanostis
vršnjacima u domu I školi (prema Katz i McClellan, 1997).
▪
▪ Na vršnjačku popularnost i nepopularnost uz spol, dob, tjelesni izgled i socijalni status utječu
▪ školski uspjeh i uspjeh u sportskim aktivnostima
▪ ( Katz i McClellan, 1997).
7. Izvannastavne aktivnosti
▪ 1953. - poslijeratna
reforma; izvannastavne aktivnosti
postaju strukturni dio školskog sustava
(slobodne aktivnosti)
▪ Zašto?
▪ Razvojem tehnologije i
industrijalizacijomdruštva dolazi do
sve osjetnije pojave "slobodnog
vremena" kod djece i mladih pa se
javila potreba i za učinkovitim
upravljanjem tog vremena.
8. Slobodno vrijeme:
▪ Odgoj za slobodno vrijemevelikimdijelom
utječe na naše izbore, često I profesionalne.
▪ Osnova izvannastavnihaktivnostijest
sloboda izbora i postojanje motivacijskog
sklopa koji uvjetuje izbor.
▪ Ono proizlazi i iz cilja odgoja koji izražava
usmjerenost na osobni razvojučenika, a
njegovo osposobljavanje za kvalitetno,
aktivno i odgovornoživljenje proizlazi iz
potrebe odgoja za korištenjem slobodnog
vremena koje obogaćuje i razvija osobnost
te pretpostavljavrijeme ispunjenja
kreativnim djelovanjem u izvannastavnim
aktivnostima.
9. Rezultat:
▪ Na osnovi istraživanja provedenog na 73 izvannastavna
programa koja se bave razvojem socijalnih vještina
djeteta došlo se do rezultata da se djeca koja pohađaju
izvannastavne aktivnosti osjetno poboljšavaju u:
▪ : razlučivanju i iskazivanju osjećaja i stavova,
▪ - lakšem i boljem prilagođavanju ponašanja te
▪ - osjetnom poboljšavanju uspjeha u školi (Durlak i dr.,
2007).
▪ -kreativnosti (Nola, 1987)
10. Zašto?
▪ -učenici se u njih uključuju prema vlastitom opredjeljenju, želji I
▪ dobrovoljno
▪ (ali rad je u njima obavezan),
▪ - učenici u njima iz različitih su razreda, različite dobi,
▪ -učenike u skupini vežu zajedničke sklonosti i interesi prema
nekoj aktivnosti,
▪ -program rada izvannastavnih aktivnosti je dan samo okvirno
vrstom skupine – inače je u potpunostiu rukama učenika u
skupini,
▪ - način rada organiziran na principima učeničkog
samoupravljanja (nastavnik ili neki drugi voditelj samo je
savjetnik)(Puževski, 2002, str. 125-126).
11. Voditelji?:
▪ Istraživanja učeničkih komentara o razlici između
rada doživljaja redovne nastave i njegova rada u
izvannastavnim aktivnostima, pokazala su da su
nastavnici voditelji izvannastavne aktivnosti:
▪ - srdačniji, imaju više razumijevanja, "ne siju strah",
topliji su, više s njima razgovaraju I slušaju što oni
imaju za reći, nemaju "miljenike" I više se šale;
▪ a oni se osjećaju pored njih:
▪ - slobodnije, opuštenije I važnije
▪ Voditelji također ističu svoje zadovoljstvom radom u
izvannastavnim aktivnostima; odnosom učenika prema
njima i osjećajem uspjeha na radnom mjestu. I kod
njih je primijećen pozitivnija slika o sebi.
12. Je li baš uvijek tako?
▪ Brojni učitelji i ravnatelji raspoređuju
aktivnosti kao dodatak redovnoj nastavi, tj.
za popunjenje satnice. Te aktivnosti tako
postaju prisila (Rajić i sur., 2007), a učitelji
se ne mogu biti kreativni ni svestrano
angažirani.
▪ Nepedagoški ciljevi: pobjeda na
natjecanjima
▪ Cijene se samo vrhunski rezultati, a
amatersko bavljenje nekom slobodnom
aktivnošću, pogotovo sportom, ne
zadovoljava roditelje, pa čak ni učenike.
▪ povremene neorganizirane igre ili
▪ prigodničarske aktivnosti kojima je jedina svrha
zadovoljiti zakonsku formu.
13. I što još.. ▪ Indikativno je da najmanju vrijednost (u istraživanju
ponašanja voditelja) (AS=3,83) ima čestica (11b-4)
učitelj/voditeljaktivnosti je osoba u kojoj se mogu
obratiti ukoliko mi je potreban savjet.
▪ (prepoznavanje je emocija krucijalno za socijalnu
interakciju i uspješno socijalno funkcioniranje)
▪ -djeca čiji učitelji/voditelji aktivnosti ne iskazuju
značajniji interes za otvorenom komunikacijom
vezanom uz neke osobne probleme ili nedoumice koje
tište djecu i adolescente,pokazuju sporiji napredak;
▪ Zašto voditelji odbijaju savjetodavnuulogu?
▪ Za pretpostaviti je kako učitelji/voditelji možda ni sami
nisu osvijestili koliko značajnu ulogu imaju u životu
svojih učenika ili se ne osjećaju dovoljno
kompetentnima (67%) odnosno ne znaju na koji način
pomoći učeniku (Opić, Jurčević-Lozančić,2008).
14. ▪ - podiže psihičku otpornost
▪ - olakšava suradnju
▪ - jasnije se artikuliraju misli I osjećaji
▪ - spremnije se donose odluke
▪ - podiže se motivacija za daljni napredak
▪ - oslobađa se kreativnost
Svjesnost vlastite vrijednosti:
Izvannastavne aktivnosti bi trebale poticati I kod
nastavnika osobno zadovoljstvo, kreativnost I
svjesnost vlastite vrijednosti.
16. Ciljevi:
▪ Poticanje zajedništva,bliskosti,
▪ Razvijanje socijalnih vještina
▪ Razvijanjekreativnihvještina - temelj uspješnosti
kreativne vještine(misaoni procesi, načini misaonog funkcioniranja i aktivnosti
koje dovodedo novei originalne ideje – fluentnost,fleksibilnost,originalnost
mišljenja)1
▪ kreativni stil (navike ponašanja i reagiranja te karakteristike ličnosti i
temperamenta koje omogućuju i olakšavaju primjenu kreativnih vještina –
znatiželja,otvorenostza nova iskustva,tolerancija za novo i različito,
spremnost djelovanja na neki vanjski poticaj, spremnost na rizik u mišljenju i
djelovanju)
▪ emocionalnekarakteristike kojeuključuju emocije prema vlastitojosobnosti
(emocionalni potporni stav – samopouzdanje,odsutnost straha zbog pogreške,
nezavisnostu mišljenju) te emocije prema sadržaju i objektu rada (estetski
odnos – osjetljivost na detalje, estetska kvaliteta misli i produkata).(prema
Čudina-Obradović,1991.)
17. Misaone operacije:
▪ U izučavanje kreativnih vještina J. P. Guilford je
1956. g. prvi uveo pojam divergentnog mišljenja.
Pri konstruiranju svog modela intelektualnog
funkcioniranja pretpostavio je dva oblika
misaonih operacija: konvergentni i divergentni. U
konvergentnom mišljenju sve je usmjereno
prema jednom jedinom mogućem rješenju
problema
▪ . Na konvergentnom mišljenju temelje se
dijagnoze bolesti, testovi znanja i inteligencije,
pitanja na kvizu ili rješavanje križaljke.
▪ Rastavivši problem na dijelove, pokušavamo
spoznati i zatim ukloniti dvojbe o pojedinim
segmentima. To je mišljenje tipično za školski
rad.
18. Divergentno mišljenje:
▪ misli nisu usmjerene na jedno rješenje, već su raspršene
na vrlo raznolika moguća rješenja. Broj rješenja
je neograničen.
▪ Kvaliteta i vrijednost divergentnog mišljenja procjenjuje
se na temelju nekoliko kriterija:
▪ originalnost, kao temeljni kriterij, razumijeva neobičnost,
novost, jedinstvenost rješenja (ideja)
▪ fluentnost uključuje broj, tj. bogatstvo različitih rješenja
(ideja)
▪ fleksibilnost označava sposobnost prilagodbe,
promjenjivosti percepcije i djelovanja u skladu s
promjenama u situaciji, lakoću promjene gledišta i
perspektive promatranja
▪ elaboracija se odnosi na lakoću proširenja, razrade i
poboljšanja ideja.
▪ Kreativni produkt koji tako nastaje originalan je i
primjenjiv, a vrlo često predstavlja i najjednostavnije
rješenje (ideju).
19. Razvijanje divergentnog mišljenja,
polazišta:
▪ 2. Kritičko-logičko mišljenjeje nezaobilazna sastavnica
procesa (vrednovanja ostvarenih ideja).
▪ (poticanjerazvoja kritičkog mišljenja i logičkog zaključivanja)
▪ 3. Metakognitivna znanja i vještinepridonoserazvojukreativnosti.
▪ (osvještavanjevlastitihmetakognitivnih procesa i znanja te poticanjerazvoja
metakognitivnihvještina - istraživačko učenje)
▪ 4. Razvijanjekomunikacijskih vještina važno je za predstavljanjekreativnih
ostvarenja.
▪ (uvježbavanjeizražavanja – predstavljanjerezultata)
▪ 5. Emocionalno potporni sklop omogućava i olakšava kreativni proces.
▪ (samospoznavanje,samoevaluacija i slobodno izražavanjesebe, jačanje
samopouzdanja i pozitivneslikeo sebi)
▪ 6. Dobri interpersonalni odnosioslobađajukreativnepotencijale.
▪ (razvijanjesuradničkih odnosa u skupini, stvaranjeskupne kohezije,poticanje
humora…)
▪ Razvijanjekreativnosti uz emocionalno-potporni sklop i motivaciju
nezaobilazanje zadatak u svakomprogramu
20. Radionički pristup Obilježje:
temelji se na interdisciplinarnom, konstruktivnom pristupu koji
koristi postojećesposobnosti i znanja razvrstavajući ih
u logički proces povezivanja informacija iz okoline.
Cilj: stvaranje sveobuhvatne slike i razvoj kreativnog načina mišljen
ja, pri čemu se podržava i motivira individualna sloboda svakoga u o
smišljavanju samog procesa.
Vrijednost: sam proces koji razumijeva iskustveno i doživljajno uče
nje o sebi, drugima i svijetu, a ne na rezultat procesa koji unaprijed
ima ciljani ishod.
Stoga "vođenu aktivnost" valja shvatiti kao poticajnu aktivnost kojoj
potpuni sadržaj daju sami sudionici svojim kognitivnim motivima zna
tiželje i eksploracije
21. Struktura radionica/e: Uvodni dio
nastave:
▪ (početni satovi dok se ne stvori otvoren I srdačan dijalog među članovima I definira
zajednička tema rada, vrste aktivnosti I uloge svakog sudionika obzirom na osobne
sklonosti I povezane s "privatnim problemom", dogovaranje rituala, uvježbavanje
rituala. Svaka skupina može dobiti zadatak da promijeni/nadogradi dijelove rituala
nakon mjesec/dva... a kasnije to može postati zadatak za samostalni rad (Svako
rješenje mora biti obrazloženo I povezano s prethodnim rješenjima.
▪ Uvodni dio sata: ritual (5 -10 min )
▪ Ciljevi: slobodno, ugodno demokratsko ozračje, poticanje zajedništva I bliskosti,
spontanosti i kreativnosti, poticanje radosti
▪ Oblik rada: cijela skupina u krugu – definirati se moraju I zajednička pravila
▪ -Kreiranje rituala omogućuje nastavniku da brzo I lako uoči jake I slabe strane svakog
pojedinca, sklonosti I emocionalni odnos učenika prema skupini I radu.
▪ Ritual vrlo učinkovito uvlači učenika u "svijet" rada.
22. Središnji dio
nastavnog
procesa: / sata
▪ - istraživački rad (na problemu, zadatku, etapi, ideji...)
▪ - prezentacija rada
▪ Evaluacija
▪ Ciljevi: predan rad, fokus, jačanje I uvježbavanje
stručnih kompetencija, poticanje logičkog I kritičkog
mišljenja, spontanosti , kreativnosti I razvijanje
jezičnih vještina, poticanje svih osjetila
▪ Oblik rada: rad u skupinama, parovima i samostalan
rad, improvizacije
▪ Evaluacija: dodjela uloga u manjim skupinama (npr.
baka koja obožava svog klinca ili mlađi brat/sestra–
divljenje najbolje odrađenoj aktivnosti; prezahtjevni
roditelj: ističe nezadovoljstvo vještinom za koju je
smatrao da je dijete usvojilo; neznalica: komentira
zanimljivost I "sviđanje" ; profesionalac (izaberete
zvučno ime iz struke): ističe dobre strane I
nedostatke po stručnim kriterijima, šaljivac: govori o
potpuno drugom radu.)
23. Završni dio nastave:/ sata:
▪ Povezivanjeetapa rada, utvrđivanjestrukture, ritma,
mjesta I oblika prezentacije
▪ Prezentacija
▪ Kreiranje slogana/reklame,postera, plakata...
▪ Ciljevi: poticanjeraznovrsnihpogleda,otkrivanje
svrhovitostirada, otkrivanjepraktičnostiI "tržišne
vrijednosti"rada I skupinekojoj bi rad bio zanimljiv
▪ Ritual
▪ Oblici: rad u skupini, demonstracija,evaluacija
▪ Kreiranje slogana nakon svake aktivnosti ponovo
osvježava skupinu, budi kreativnost,suradnju, bliskost,
zabavu