Skripta: Ranokršćanska arheologija, 2008.

1. Filozofski fakultet u Zagrebu, Odsjek za arheologiju
RANOKRŠĆANSKA ARHEOLOGIJA
SKRIPTA
Martina Jalšovec

2. 2
Guntram Koch. 1996. Early Christian Art and Architecture. An Introduction.
I. Općenito
1. Uvod
Stoljeća između 200. i 600. godine konvencionalno se nazivaju periodom kasne antike ili
ranog kršćanstva. Naslijeđenoj grčko-rimskoj tradiciji dan je novi koncept prilagođen novim
potrebama te je ona na taj način «kristijanizirana».
U IV. st. bazilika je bila prevladavajući oblik crkvene građevine. Ta forma kao uzor
ima rimsku profanu baziliku koja je služila kao sudsko mjesto i prostor za rasprave koji
može primiti velik broj ljudi. Na kršćanskom je zapadu bazilika stoljećima ostala omiljeni tip
sakralne građevine.
Korištenje centralnih tipova građevina u sakralne svrhe također seže u rana
kršćanska razdoblja. Treba se samo prisjetiti dvorske kapele u Aachenu ili Sv. Mihaela u
Fuldi; srednjovjekovnih građevina koje su «kopirale» rotondu bazilike Sv. Groba u
Jeruzalemu.
Godine 320. Pachomius u Tabenissi u Gornjem Egiptu sagradio je prvi samostan.
Nakon toga, redovništvo se proširilo; najprije istočnim, a zatim i zapadnim dijelom Carstva.
Nakon što je Benedikt iz Nursije utemeljio Montecassino (oko 530.) i sastavio prve
redovničke regule, taj je oblik ispovijedanja vjere naglo procvjetao na zapadu. U srednjem su
vijeku europski samostani postali iznimno značajni kao umjetnički, kulturni i znanstveni
centri.
Svijet kršćanske grafičke umjetnosti počeo se značajno razvijati nakon III. st.
Preuzimaju se i «kristijaniziraju» mnogi poganski motivi. Tako je, npr., poganski prikaz Izide
sa djetetom Horusom preuzet kao predložak za prikaz Marije sa djetetom Isusom; bradati
bogovi (Zeus, Asklepije, Posejdon) postali su bradati Krist; utjelovljenje jednog od godišnjih
doba postalo je mladi Krist; uspavani Endimion postaje Jona; ratnik s nožem Abraham koji se
sprema ubiti Izaka i sl.
Na čelu dugačkog niza izvanrednih umjetničkih ostvarenja na zidovima stoje freske u
baptisteriju u Dura Europosu, nastale vjerojatno 232/233. godine.
U vrijeme ranog kršćanstva također je postalo uobičajeno ilustrirati biblijske rukopise,
likovno prikazivati Krista, Mariju, svece i događaje iz Starog i Novog Zavjeta; koristiti
bjelokost za malene škrinje i kutije; izrađivati tkanine s kršćanskim motivima te koristiti
srebro za liturgijske predmete. Sve to preuzima srednji vijek.
2. Kronologija i geografska rasprostranjenost – podjela po fazama
Kršćanstvo potječe iz Palestine odakle se već u I. st. proširilo ne samo na provincije Bliskog
Istoka već i dalje, prema zapadu. U III. st. kršćanske su zajednice bile brojne u mnogim
gradovima diljem Carstva, a kršćanstvo je prodiralo i u seoske prostore. Tokom tog razdoblja
kršćani su bili tolerirani, ali često i okrutno proganjani. Do promjene je došlo 311. i 313. god.
kada car Konstantin Veliki objavljuje edikte kojima kršćanstvo službeno postaje legitimna,
čak i preferirana religija.
Umjetnost ranog kršćanstva postoji u svim regijama Rimskog Carstva, od Britanije, Galije,
Španjolske i sjeverne Afrike na zapadu, do Azije, Sirije, Palestine, Arabije i Egipta na istoku.
Jednako tako, širi se i na prostore koji nikad nisu bili u sastavu Carstva, ili su bili okupirani

3. 3
vrlo kratko vrijeme kao što su: Nubija, Etiopija, Mezopotamija, Armenija, Gruzija, Krim i
Irska. Ova se knjiga bavi samo centralnim prostorima Carstva, uz iznimku koptske
umjetnosti u Egiptu koja zahtijeva poseban pristup.
Koliko je poznato, rana kršćanska umjetnost svoje začetke ima oko 200. god. Do sada
nisu otkriveni raniji elementi, a literarni izvori ne daju ni mogućnost takvog otkrića.
Za razliku od geografske granice, onu vremensku mnogo je teže definirati. U provincijama
na Istoku te u sjevernoj Africi i Španjolskoj arapska osvajanja (nakon 635. g.) označavaju kraj
ranokršćanske umjetnosti. Međutim, Sirija i Palestina bile su opustošene nešto ranije u VII. st.
prodorom Sasanida (Perzijanci) te od toga vremena nema umjetničkih tragova ranog
kršćanstva. U Konstantinopolu i u sferi njegovog utjecaja (Asia Minor i Balkan) novi se
razvoj može osjetiti u vrijeme cara Justinijana (vl. 527. – 565.) te se i kraj ranokršćanskog
razdoblja datira u vrijeme njegove vladavine (oko 530. g.). Sredina VI. st. smatra se
prijelomnom točkom i na Balkanu gdje dolazi do prodora Slavena. U Italiji kraj antike i
ranokršćanskog razdoblja obilježava langobardsko osvajanje (586. g.) i pontifikat pape
Grgura Velikog (590. – 604.).
Vremenski raspon od oko 200. do oko 600. god. može se podijeliti u nekoliko faza koje se,
naravno, ne mogu jednoliko primijeniti za sva geografska područja i sve vrste umjetnosti:
- prije Konstantina (oko 200. – 311./313.)
- u vrijeme Konstantina (311./313. – 337./361.)
- nakon Konstantina (337./362. – oko 550./600.)
3. Neki povijesni datumi
Mnogobrojni carevi, suvladari i uzurpatori, ratovi na gotovo svim granicama, upadi
barbarskih naroda čine povijest kasne antike vrlo kompliciranom. Neki od ovdje navedenih
datuma mogu poslužiti kao pozadina za proučavanje ranokršćanske umjetnosti.
oko 30. Isus umire na križu u Jeruzalemu.
48./50. Pavlova misionarska putovanja u Antiohiju; «Apostolski
koncil» u Jeruzalemu.
oko 50. Pavao osniva zajednicu u Korintu; počeci širenja kršćanstva na
Mediteran te na pripadnike drugih vjeroispovijesti, ne više
samo na Židove.
64. Požar u Rimu; optuženi kršćani; prvi progoni; Petrovo
mučeništvo (?)
oko 67. Pavlovo mučeništvo u Rimu
II. st. Pojačano širenje kršćanstva
oko 200. Rimski biskup Zephyrinus povjerava đakonu Kalikstu nadzor
nad grobljem zajednice na Via Appiji; vjerojatno današnje
katakombe sv. Kaliksta; ovo označava početak gradnje tih
katakombi i nastanak slikanih zidnih ukrasa.
oko 215. Umire Klement Aleksandrijski
oko 160. – 220. Tertulian Kartaški
232./233. Preinaka privatne kuće u Dura Europosu u Siriji u «kućnu
crkvu» (uništena 256.).
250. Progoni kršćana pod carem Decijem (249. – 251.)
sredina III. st. Broj kršćana u Carstvu se znatno povećao; prema
pretpostavkama u Rimu ih u to vrijeme živi između 15 i 20 000.

4. 4
257. Progoni kršćana u vrijeme cara Valentinijana. Nakon toga
dolazi 40 godina mirnog razvoja i širenja.
oko 280. Armeniju kristijanizira Grgur Prosvjetitelj.
286. Car Dioklecijan proglašava Maksimijana augustom Zapada
čime dijeli Carstvo u dva dijela.
293. Dioklecijan uspostavlja tetrarhiju (vladavina četvorice); on
postaje august Istoka sa sjedištem u Nikomediji, Galerije je bio
cezar Istoka sa sjedištem u Thessalonici i Sirmiju; Maksimin kao
august i Konstancije kao cezar vladaju na Zapadu sa sjedištima
u Milanu i Trieru.
303./5. Progoni kršćana u vrijeme Dioklecijana, posebno u istočnom
dijelu carstva.
305. Druga tetrarhija sa Galerijem i Konstancijem kao augustima te
Maksiminom i Severom kao cezarima.
306. Konstancije Klor umire, a njegovog sina Konstantina vojska
proglašava augustom. U Rimu Makencije, sin Maksimina
postaje car; Konstantin obitava u Trieru gdje gradi svoju
rezidenciju, ali teži vlasti u Rimu.
311. Galerije, Licinije i Konstantin donose akt o toleranciji kršćana
čime kršćanstvo postaje religio licita (dozvoljena religija).
312. Konstantin sa svojim trupama (noseći labarum na svojim
zastavama i štitovima) pobjeđuje Maksencija na ?Milvijskom
mostu te tako postaje jedini vladar na Zapadu.
313. Konstantin i Licinije, august Istoka, na dogovoru u Milanu
proglašavaju kršćanstvo slobodnom religijom diljem cijelog
Carstva (Milanski edikt).
313./324. Konstantin je august na Zapadu; osniva velik broj crkava u
Rimu te drugim gradovima u Italiji i sjevernoj Africi.
Licinije je august na Istoku.
324. Konstantin pobjeđuje Licinija te tako postaje jedini vladar u
cijelom Carstvu; utemeljenje Bizantiuma kao «novog Rima»
(Konstantinopol); početak širenja i razvoja grada – nove zidine,
forum i crkve,
320./325. Pahomije (Pachomius) osniva prvi samostan u Tabenissi u
Gornjem Egiptu.
325. Prvi Ekumenski koncil u Niceji; Nicejski koncil.
326. Helena, Konstantinova majka, putuje u Svetu Zemlju;
Konstantin osniva crkve na svetim mjestima u Jeruzalemu i
Betlehemu te u Mamri, Baalbeku i Antiohiji.
330. Inauguracija Konstantinopola te preseljenje prijestolnice
Carstva iz Rima u taj grad.
333. Anonimni hodočasnik iz Bordeauxa putuje kroz Svetu Zemlju i
piše izvješća u kojima postoje podatci o građevinama; začeci
hodočasničke literature.
260./265. – 339. Eusebije, biskup u Cezareji od 313., autor Povijesti Crkve i
Života Konstantina; vrijedni izvori za rano kršćanstvo.
337. Umire Konstantin Veliki (kršten na samrti).
337. – 361. Vlast Konstantinovih sinova; Konstantin II (337. – 340.),
Konstans (337. – 350.), Konstancije II (337. – 361.); razni
protucarevi.

5. 5
od sredine IV. st. Milan postaje omiljeno carsko sjedište u Italiji; proširuju se
palače i grade se crkve.
355. Franci prelaze Rajnu i osvajaju Cologne; Rimljani ponovno
uspostavljaju rajnski limes.
361. – 363. Car Julijan (Julijan Apostata ili Julijan Filozof); posljednji car
koji podržava pogansku rimsku religiju pokušava poduzeti
određene akcije protiv kršćana.
druga polovica IV. st. Djelovanje «crkvenih otaca» Bazilija iz Cezareje (osnivač grčkog
monaštva), Grgura iz Nise, Grgura iz N…, Ivana Zlatoustog.
364. – 375. Valentinijan I. car na Zapadu neko vrijeme stoluje u Trieru;
njegov brat Valens vlada na Istoku.
oko 375. Počeci Seobe; nakon invazije Huna iz Azije dolazi do
germanske vojne kampanje protiv Carstva.
379. – 395. Teodozije I. vlada na Istoku; renesansa umjetnosti.
379./380. Gracijan, a nakon njega i Teodozije !prescribe katoličku vjeru.
381. Teodozije I. zabranjuje poganska žrtvovanja, a dvije godine
kasnije odriče se titule Pontifex Maximus.
391. Teodozije I. zabranjuje poganske kultove; kršćanstvo postaje
državna religija.
393. Posljednje Olimpijske igre.
395. Nakon smrti Teodozija I. Carstvo dijele njegova dva sina,
Arkadije i Honorije.
395. – 408. Arkadije vlada na Istoku.
395. – 423. Honorije vlada na Zapadu.
401. Rimske se trope povlače sa rajnskog limesa.
402. Prijenos carske prijestolnice Zapada iz Milana u Ravennu.
408. – 450. Teodozije II., Arkadijev sin, vlada na Istoku; velika građevinska
aktivnost, posebno u Konstantinopolu koji dobiva nove gradske
zidine.
prva polovica V. st. Germani (arijanci) prodiru u zapadne dijelove carskog teritorija
te ondje osnivaju države; nastaju kraljevstva Burgunda,
Vizigota na Pirinejskom poluotoku, Ostrogota u Italiji i Vandala
u sjevernoj Africi.
410. Goti pod Alarikom osvajaju Rim.
431. Treći Ekumenski koncil u Efezu; Marija je priznata kao Majka
Božja.
451. Četvrti Ekumenski koncil u Calcedonu
474./5. i 476./91. Zenon vlada u Konstantinopolu.
476. Pad Zapadnog rimskog carstva; German Odoakar ruši
posljednjeg cara Romula Augustula i postaje kralj Italije (476. –
493.)
493. – 526. Ostrogot Teoderik, kralj Italije kojeg tolerira car u
Konstantinopolu. Sjedište mu je u Ravenni gdje tada nastaju
arijanske građevine.
496./7. Pokrstio se Klovis, kralj Franaka; osnovao je velik kraljevstvo u
Galiji i Germaniji što je papi u Rimu dalo dodatnu podršku.
527. – 565. Justinijan I. vlada Rimskim Carstvom; djelomično vraća
teritorije osvojene od Germana (Italija, sjeverna Afrika i dio
Španjolske); procvat umjetnosti; pojačano odvajanje Istoka i
Zapada – počeci bizantinskog razdoblja.
529. Zatvorena Akademija u Ateni.

6. 6
oko 530. Benedikt iz Nursije osniva samostan u Montecassinu;
odlučujuća uloga u razvoju redovništva na Zapadu.
od sredine VI. st. Slaveni prodiru na Balkan i uzrokuju znatna razaranja.
568. – 574. Langobardi pokoravaju Italiju (kraljevstvo do 774.; prijestolnica
u Paviji).
590. – 604. Grgur I. Veliki papa u Rimu; odvaja papinstvo od cara i
patrijaršije u Konstantinopolu; šalje misije u anglosaksonska i
langobardska područja; četvrti latinski «crkveni otac» nakon
Ambrozija, Jeremije i Augustina.
početak VII. st. Sasanidi upadaju u Siriju i Palestinu; zemlja je razorena.
622. Bijeg Muhameda iz Meke u Medinu; počeci širenja islama.
632. Umire Muhamed.
nakon 634. Arapi pokoravaju Siriju i Palestinu, Jeruzalem, Irak, Egipat,
Perziju, sjevernu Afriku i velik dio Pirinejskog poluotoka;
Rimsko Carstvo gubi ogroman dio teritorija.
II. Arhitektura
1. Sakralna arhitektura
Kršćanima je prostor za obavljanje kulta bio potreban kako bi mogli prisustvovati
zajedničkom gozbi (agape), slaviti misu i obavljati krštenja. Osim toga, bio je neophodan
prostor za poučavanje još nekrštenih osoba (katekumena).
Hramovi grčkih i rimskih bogova bili su neprikladni za kršćanske potreba. U njima su
se nalazili prikazi bogova, a zajednica se okupljala oko oltara na otvorenom gdje su svećenici
žrtvovali ili nadgledali žrtvovanja. Za razliku od toga, u kršćanstvu su samo inicirani, tj.
kršteni članovi zajednice mogli prisustvovali slavlju; to je bio misterij koji se morao sakriti od
onih koji nisu pozvani. Mnoge druge religijske zajednice imale su slične zahtjeve, npr. kult
božanstava u Eleuzini, Mitra ili egipatski bogovi te židovska religija. Zbog vrste obreda za
svoje su sastanke odabirali su zatvorene prostorije, jednako kao i kršćani.
Grčko-rimska religija nije poznavala obred sličan kršćanskom krštenju; zbog toga se
razvio potpuno novi oblik građevine, baptisterij, prilagođen obredu krštenja. Na kraju, treba
spomenuti i samostanske komplekse koji također nemaju prethodnika u poganskom
periodu.
a. Faze
Kao što je gore navedeno, kršćani su za svoja okupljanja, krštenja, poučavanja, a možda i za
pokapanje, trebali zatvorene prostore i strukture. Mnogi izvori ih spominju, ali pravih
arheoloških dokaza nema do prije oko 200. god. Za poučavanje, čitanje iz Svetog Pisma i
zajednički sveti obrok, ljudi su se okupljali u privatnim kućama članova zajednice, a krštenja
su se mogla obavljati gdje god je postojala tekuća voda u bilo kojem obliku. Pojam Crkva se
ionako odnosi na zajednicu, a ne građevinu. Prostor u kojem su se obavljali zajednički sveti
obredi je bio obično profano mjesto, funkcionalna zgrada, koje je posvećivao sam obred. Sve
što za sada znamo o tome upućuje da prve takve građevine prije 200. god. nisu imale
posebnih arhitektonskih dodataka te nisu bile ukrašavane kršćanskim motivima.
To se promijenilo oko 200.; međutim, do sada nije uspostavljena preciznija kronologija
tih promjena. Kasnije, edikti Konstantina Velikog dovode do značajnih promjena. Vrijeme

7. 7
samih početaka kršćanske umjetnosti; između 200. i 311./313. god., može se nazvati vrijeme
prije Konstantina. U njegovo vrijeme kršćanska se religija mogla slobodno razvijati, a na
inicijativu cara i njegovih sinova sagrađene su mnoge bogato ukrašene crkve. Zbog toga je
vrijeme cara Konstantina iznimno značajan period za proučavanje crkvene gradnje. Godine
koje slijede, sve do 600 g. mogu se nazvati period nakon Konstantina.
i. Prije Konstantina
Kršćanska je zajednica znatno porasla u III. st. Prve prostorije za okupljanje vjernika su
najvjerojatnije bile privatne kuće od kojih su neke došle i u posjed zajednice negdje tokom III.
st.
Iznimno je malo ostataka crkava u Rimskom Carstvu iz razdoblja prije Konstantina.
Jednako tako, mali je broj tih građevina poznat iz različitih izvora, najčešće natpisa ili
referenca u literaturi. U samom Rimu je situacija prilično jasna. Ostaci ranijih kuća otkriveni
su ispod mnogih crkava iz IV. i V. st. Očito su pripadale dobrostojećim članovima kršćanske
zajednice koji su prostorije svojih privatnih kuća stavljali na raspolaganje grupi vjernika
(domus ecclesia – «kućne crkve»). Imena vlasnika upisivana su na malene pločice na ulazu u
kuću; to se prenijelo na kasnije crkve sagrađene na lokacijama kućnih crkava; u Rimu je
identificirano osamnaest takvih crkava (S. Clemente, S. S. Giovanni e Paolo…).
Definitivni ostaci kućne crkve u Rimskom Carstvu za sada su otkriveni samo u
malom gradu Dura Europos u istočnoj Siriji (sl. 1.). Radi se o prilično skromnoj privatnoj kući
koja je od gradskog zida odvojena samo jednom uskom uličicom. Kuća je pretvorena u crkvu
i opremljena crkvenim namještajem vjerojatno 232./233. god. Grad su uništili Sasanidi 256.
god. i više kasnije nije obnovljen; prema tome, kuća je služila kao crkva dvadesetak godina.
Prilikom preuređenja kuće, dvije manje prostorije spojene su u jednu veću koja je služila kao
okupljalište za zajednicu. Na užem kraju te prostorije postoji maleni podij gdje je vjerojatno
stajala svećenikova stolica. Osim toga, u toj sobi ne postoji drugi namještaj ni dekoracija.
Malena prostorija pretvorena je u baptisterij na čijim su zidovima freskama prikazane scene
iz Starog i Novog Zavjeta. Prostorija između sobe za okupljanje i baptisterija možda je služila
kao «predavaona» za katekumene. Kuća je imala i gornji kat gdje je možda živio svećenik sa
svojom obitelji. Slične s kuće vjerojatno postojale u mnogim drugim gradovima Carstva.
Prema kraju III. i na početku IV. st. broj kršćana znatno je porastao. Vjerojatno su u to
vrijeme građene veće crkvene zgrade, međutim za takvo nešto postoji vrlo malo sigurnih
dokaza. Tako npr. Lacantis spominje visoku crkvu u Nikomediji koju je car Dioklecijan
mogao vidjeti iz svoje palače; tokom progona 303. god. crkva je srušena. Postoje i drugi
literarni dokazi o postojanju crkava prije Konstantina; biskup Eugenius iz Laodiceje, koji je
umro 332. g., u natpisu na svom sarkofagu spominje crkvu koju je obnovio.
Prikazi ljudi u crkvama bili su zabranjeni na sinodu u Elviri u Španjolskoj 306. god.;
ni ovdje se ne zna o kojim je crkvama bilo riječ ni kako su slike izgledale, ali sigurno se nije
radilo o skromnim objektima kakav je onaj u Dura Europosu.
Sačuvano je nekoliko ostataka drugih crkava koje su vjerojatno nastale prije vremena
Konstantina. Treba spomenuti Svetog Crisogona u Rimu, malenu crkvu u Saloni (oratorij A),
špilju ispod crkve u Meriamliku (Turska) i sl.
Dvojna crkva u Aquileji, sagrađena između 313. i 319. god. može poslužiti kao primjer kako
su izgledale veće crkvene građevine prije vremena Konstantina. Crkva se sastoji od dviju
dvorana koje su, iako poveće, vrlo jednostavno građene. Izvana su se vjerojatno jedva
razlikovale od velikih skladišta. U unutrašnjosti podovi su bogato ukrašeni mozaicima, a
treba pretpostaviti i zidne slikarije.

8. 8
Malena prostorija u kući u Herkulaneju, koji je 79. god. uništio Vezuv, ponekad se
interpretira kao mjesto kršćanskog bogoslužja.
ii. U vrijeme Konstantina
Edikti 311. i 313. god., a posebno Milanski edikt, dozvolili su kršćansku religiju i
reorganizirali ju kako bi bila jednaka poganskim religijama. Kako je i car, uz druge
investitore, bio odgovoran za gradnju vjerskih zdanja, Konstantin je sada gradnju crkava
shvatio kao svoju obavezu, ali i dužnost prema Bogu koji mu je pomogao poraziti
Maksencija. Unatoč tome, obnavljao je i gradio nove poganske hramove; npr. u novoj
prijestolnici.
Nakon 313. god. u mnogim je dijelovima Carstva sagrađen velik broj crkava. Mnoge
je utemeljio sam car dok su druge gradili lokalni biskupi. Osim Konstantina Velikog, prve su
crkve gradili (ili dovršavali) i njegovi sinovi Konstantin II., Konstans i Konstancije II. pa se i
te građevine uzimaju u obzir u ovoj fazi.
Mnoge su crkve sagrađene u ovoj fazi uništene, a od njih se sačuvao samo dio temelja
i mali dijelovi zidova te se mogu rekonstruirati u crtežu. Iznimno su važni i pisani izvori:
Papinske kronike (Liber Pontificalis) koje daju podatke iz VI. st. pa do danas opisuju i neke
građevine iz vremena Konstantina. Važna su i dva djela Euzebija, biskupa iz Cezareje u
Palestini i suvremenika cara Konstantina, Život Konstantina i Crkvena povijest.
Nevjerojatan je broj oblika koji se mogu identificirati u crkvenim tlocrtima;
orijentacija, broj brodova, proporcije, korištenje arkada i arhitrava iznad stupova, oblici
apsida itd.
Prvu crkvu, Sv. Spasitelj (utemeljena 313. god; «Basilica Constantiniana», danas S. Giovanni
in Laterano – Sv. Ivan Lateranski) utemeljio je Konstantin za rimskog biskupa. To je
peterobrodna bazilika sa apsidom na zapadnom kraju, ulazim na istoku te niskim dodacima
vanjskim brodovima ispred apside.
Crkva u Tiru (dovršena 315.) poznata je samo po !sermon given at its inauguration!;
što upućuje na činjenicu da je to bila potpuno razvijena bazilika sa atrijem. Za razliku od
toga, dvostruka građevina sagrađena u Akvileju 313. – 319. u vrijeme biskupa Teodora vrlo
je jednostavno; obje su crkve bile dvorane sa drvenom građom. Mnogo veća peterobrodna
građevina je Sv. Petar u Rimu čija je gradnja vjerojatno započela 319.; ovdje se po prvi puta u
ranokršćanskoj arhitekturi javlja transept u kojem se posebno štovao grob apostola Petra.
Crkva u El Asnamu u Alžiru (Castellum Tingitanum) koju natpisi datiraju u 324. god.
također je bila peterobrodna, međutim mnogo manja od prethodno opisanih. Dvojna je crkva
u Trieru, čija je gradnja započela 326. god., iznimno moćna građevina. Dvije su velike
bazilike, obje s atrijem, položene paralelno jedna uz drugu; ravni istočni završetak vrlo je
neuobičajen. U Rimu, Konstantina je također utemeljio crkvu posvećenu Sv. Pavlu; crkva se
nalazila na Via Ostiense, međutim, njezin izgled je nepoznat. Vjerojatno je bila skromna pa je
384./400. zamijenjena velikom peterobrodnom bazilikom. U crkvi sv. Križa (S. Croce) u
Rimu u velikoj su većini korišteni zidovi dvorana ranije palače.
Nisu poznati izgledi crkava iz vremena Konstantina u Napulju i Kapui.
Pet je usko povezanih crkava u Rimu; nalaze se izvan zidina grada, uz nekropole. To su:
1. S. Marcellino e Pietro (Sv. Marcelin i Petar) – oko 320.
2. S. Lorenzo – oko 326./330.
3. S. Agnese – 338 – 353.
4. Basilica Apostolorum = S. Sebastiano – utemeljio Konstantin ili jedan od njegovih sinova
5. anonimna crkva na Via Prenestia – 351. – 386.
Ono što te crkve povezuje je poseban oblik brodova čiji zapadni završetak u obliku slova U
teče oko središnjeg dijela crkve tvoreći ophod; ophodne ili grobljanske bazilike. Dvije od pet

9. 9
bazilika povezane su sa carskim mauzolejima: uz Sv. Agnezu nalazi se S. Constanza dok se
uz S. Marcellino e Pietro nalazi Tor Pignattara. Kod ostalih crkava grobovi se nalaze unutar
građevine; posebno dobro sačuvano u Sv. Sebastianu. To su, dakle, «prekrivene» nekropole
u kojima su se slavilo sjećanje na mrtve, a hodočasnici su također mogli posjetiti grobove
svetih pokojnika. Te crkve nisu bile župne crkve.
Nakon posvećenja Konstantinopola kao nove prijestolnice Carstva u gradu je utemeljeno
nekoliko novih crkava. Te se crkve spominju jedino u izvorima i nema njihovih arheoloških
ostataka tako da nije poznato kako su točno izgledale. Hagia Eirene imala je svoju
prethodnicu u vrijeme Konstantina kada je neko vrijeme bila iznimno važna kao biskupska
crkva, međutim, ništa o toj građevini nije poznato.
Megale Ekklesia (Velika Crkva) bila je prethodnica Sv. Sofije (Hagia Sophia), a vjerojatno je
sagrađena u vrijeme Konstantina. Možda je bila građena kao peterobrodna bazilika, tip koji
je u to vrijeme bio iznimno popularan u Rimu.
Prema Konstantinovoj zamisli Crkva Apostola trebala je biti grobno mjesto. Bila je sagrađena
u obliku križa, ali nije poznato da li su krakovi imali jedan ili tri broda. Osim toga, na
istočnoj se strani nalazio mauzolej (možda okrugao) za carsku obitelj. To je prva crkva
križnog tlocrta koji je kasnije postao vrlo popularan.
Nakon pobjede nad Licinijem 324. Konstantin je postao jedini vlada Carstva. Sada se
posebno posvetio mjestima u Svetoj Zemlji, posebno nakon hodočašća njegove majke Helene
u Palestinu 326. god. Vrlo je zanimljivo koliko su idejno te građevine različite.
Godine 328. započela je gradnja velebne kružne građevine sa ophodom i kupolom na
mjestu Kristova groba i uskrsnuća. Crkva je postala modelom brojnih ranokršćanskih i
srednjovjekovnih crkava. Sastojala se od velikog prednjeg dvorišta i peterobrodne bazilike s
atrijem; ovakva konstrukcija predstavlja uspješan spoj hrama centralnog oblika (iznad groba)
i župne crkve u obliku bazilike. Sv. Petar u Rimu je izveden slično, ali sa drugačijim
razvojem.
Sveto mjesto, Spilja Rođenja također je pretvorena u Crkvu Rođenja u Betlehemu.
Završena je 333. god., a građena je za zajednicu vjernika kao i za hodočasnike. Iznad spilje
sagrađen je oktogon, a na njega se na zapadnoj strani nastavljala peterobrodna bazilika s
atrijem.
Još je jedan oblik gradnje odabran za crkvu na Maslinskoj gori (Eleona) također
sagrađenoj 333. To je bila jednostavna trobrodna bazilika s atrijem pri čemu sveto mjesto,
također spilja u kojoj je, prema tradiciji, Isus poučavao svoje učenike, leži ispod prostora
oltara. Treba naglasiti kako je apsida izvana poligonalna; oblik koji se kasnije proširio
posebno istočnim dijelom Carstva.
Konstantin je također sagradio crkvu !at the terebinth and well! u Mamri, južno od
Betlehema, gdje se smatralo da je Abraham ugostio božanstvo u obliku??? Crkva je također
sagrađena 333. Ranija zgrada na tom je mjestu adaptirana u vrlo kratku, ali široku građevinu
sa !ancillary! prostorijama na istočnom kraju i upisanim apsidama.
Katedrala Antiohije na Orontesu, kulturni centar na Bliskom Istoku, također je građena u
vrijeme Konstantina. Crkva je srušena pa nje poznato gdje je točno stajala, međutim, iz
izvora je poznato da je imala oktogon sa širokom apsidom na zapadnom kraju; postojao je
dvostruki ambulatorij (ophodni trijem). Oktogon ove crkve jedna je od najranijih centralnih
građevina sa ambulatorijem. Konstantin je dao sagraditi još jednu crkvu u Heliopolisu
(Baalbek u Libanonu) međutim, njezin oblik nije poznat jer su ostaci trobrodne bazilike sa tri
apside na zapadnom kraju datirane u kasnije razdoblje.
Uz crkvu Sv. Spasitelja (Ivan Lateranski), Konstantin je priključio i baptisterij, S. Giovanni in
Fonte); građen je u prvoj pol. V. st. uz velike promjene u XVI. i XVII. st. Vjerojatno je bio

10. 10
kružnog oblika, ali je kasnije transformiran u oktogon sa ophodom i uzdignutim središnjim
dijelom s kupolom; tradicionalni oblik prostorija u rimskim termama i mauzolejima.
Činjenica da su kasniji baptisteriji najčešće bili samostalne građevine centralnog oblika
potječe iz tradicije lateranskog baptisterija.
Crkve su orijentirane istok-zapad gdje to dopušta konfiguracija terena; ulaz je najčešće na
zapadnom, a ponekad i na istočnom dijelu, ovisno o lokalnim uvjetima. Orijentacija prema
istoku definitivno se ustaljuje nakon kasnog IV. st.
Vanjski izgled građevina u vrijeme Konstantina čini se da je bio vrlo jednostavan.
Međutim, unutrašnjost crkava bila je bogato dekorirana (poznato iz Liber Pontificalis). Iako
nema sačuvanih primjera, crkve iz kasnijeg razdoblja pružaju određenu sliku kako su mogle
izgledati konstantinovske crkve.
Crkve građene relativno kratkom razdoblju vladavine Konstantina pokazuju značajne
varijacije u oblicima dok neke uvode i novosti u gradnji. Oblik bazilike pojavljuje se u raznim
varijacijama, uključujući i transept, centralne građevine koriste se za crkve povezujući
kružne građevine sa ophodom, oktogone s ophodom te otvoreni križ. Napokon, podižu se i
prvi baptisteriji. Teško je objasniti zašto bazilike već u tom razdoblju pokazuju lokalne
različitosti; to se vjerojatno događa u razdoblju prije Konstantina.
iii. Nakon Konstantina
Tokom druge polovice IV. st. mnoge su crkve sagrađene ne samo u gradovima već i u
izvangradskim područjima. Oblik bazilike se definitivno učvršćuje i standardizira iako
postoje određene lokalne varijacije. Do danas je sačuvano, iako najčešće u temeljima, stotine
građevina. Osim bazilika, široko su rasprostranjene i kružne građevine. Često nisu građene
nove crkve već su korištene građevine iz vremena Rimskog Carstva.
b. Oblici crkava i baptisterija: općeniti komentari
Crkve ranog perioda mogu se podijeliti u nekoliko građevinskih tipova: građevine bez
broda, bazilike, centralne i kvadratne građevine te različiti oblici baptisterija.
i. Građevine bez broda
To su najjednostavniji i vrlo česti oblici crkava. Mnoge takve građevine su vrlo malene i
građene od jednostavnih materijala dok postoje i prostrane građene od precizno rezanog
kamena. Pravilo kod ovakvih građevina je drvena krovna konstrukcija često bačvastog
oblika, a ponekad i sa lukovima. Ponekad se na istočnom kraju građevine grade bočne
prostorije što rezultira T oblikom tlocrta.
ii. Bazilike
Naziv građevine dolazi od grčke riječi basilike stoa što znači kraljevska dvorana. U rimskom je
svijetu bazilika (basilica) predstavljala četvrtastu dvoranu, često sa više brodova. Rani su
kršćani preuzeli termin bazilika za crkve u obliku rimskih profanih građevina, ali mogao se
koristiti i crkve drugačijeg tlocrta; npr. crkva bez brodova u Filipima, rotonda S. Stefano u
Rimu ili oktogon S. Vitale u Ravenni.
Prema tome, termin bazilika je u ranom kršćanstvu predstavljao crkvu općenito.
Danas povjesničari umjetnosti pod bazilikom podrazumijevaju crkvu sa sljedećim odlikama:

11. 11
mora biti longitudinalna, sa nekoliko brodova (najmanje tri), nave mora biti podignut sa
prozorima, glavni ulaz mora biti na jednom, a svetište na drugom užem kraju.
Prva bazilika koju možemo promatrati je crkva Spasitelja koju je Konstantin Veliki utemeljio
313. god. za rimskog biskupa (danas Sv. Ivan Lateranski). Upitno je da li je već prije te crkve
u Rimu bilo bazilika, ali činjenica je da se nakon tog razdoblja bazilike počinju graditi
masovno širom Mediterana. U ranom VI. st. na Bliskom Istoku došlo je do promjene u
načinu gradnje. Longitudinalna bazilika spojena je sa centralnom građevinom natkrivenom
kupolom; kupolna bazilika. Na zapadu je bazilika ostala najčešći oblik crkvene gradnje
tokom srednjeg vijeka i dalje.
Pojednostavljeno, moglo bi se reći da su bazilike u zapadnom dijelu Carstva najčešće
longitudinalne i nemaju balkone dok su one u sferi utjecaja Konstantinopola često kraće i šire
te imaju balkone.
Bazilike najčešće imaju tri broda dok one bogatije i važnije imaju po pet: Sv. Petar, Sv. Pavao
i Spasitelj u Rimu, Basilica Ursiana u Ravenni, Hagios Demetrios (sv. Demetrije) i bazilika
ispod Hagie Sophie u Solunu, crkva sv. Groba u Jeruzalemu i crkva Rođenja u Betlehemu.
Kao iznimka, neke crkve u zapadnom dijelu sjeverne Afrike imaju po sedam ili čak devet
brodova (npr. u Kartagi).
Bazilike su obično imale drveni krov, a u nekim područjima i bačvasti. Ponekad su
građene trobrodne crkve bez uzdignutog krova nad središnjim brodom pa se one nazivaju
dvoranskim crkvama; takve crkve nisu potvrđene u sačuvanim primjerima, ali mogu se
naslutiti; npr. dvojna crkva u Akvileji.
Brojni su tipovi bazilika, ali najvažniji su:
- bazilika s transeptom: Sv. Petar u Rimu; transept je poprečan brod najčešće postavljen
okomito na glavne brodove ispred svetišta. Iako je očito da je transept u Sv. Petru
služio za potrebe štovanja groba tog sveca, u većini drugih crkava nije moguće
utvrditi funkciju transepta.
- bazilika s trokonhnim istočnim završetkom: u nekim bazilikama konhe se nalaze na
južnoj i zapadnoj strani istočnog dijela građevine, uz klasičnu apsidu na užem
istočnom kraju. Čini se da je taj oblik lokalna posebnost u Egiptu i zapadnoj Grčkoj,
ali može se detektirati i drugdje. ¸
- bazilika s ophodom: u mnogim bazilikama otkrivenima u Rimu te u nekima u
Konstantinopolu, svi su vanjski zidovi povezani s mauzolejima; bočni brodovi teku
ukrug u obliku svojevrsnog ophoda. Te su građevine prvenstveno služile kao mjesta
ukopa i prostorije za čašćenje mrtvih; vrlo je malo sličnih crkava izvan Rima.
- bazilike s !elevation u obliku tornja: neke su bazilike imale dio krovišta uzdignut poput
tornja na mjestu ispred apside te se smatraju prethodnicama kupolnih bazilika. Takva
konstrukcija izražava tendenciju gradnje centralnih građevina; posebno u istočnom
dijelu Carstva. Toranj je najčešće bio pokriven drvenim piramidalnim krovom.
- bazilike s kupolom: najranija poznata kupolna bazilika je Hagios Polyeuktos iz
Konstantinopola sagrađena u prvoj polovici VI. st. Kasnije, u vrijeme Justinijana
takve su građevine sve popularnije i češće se grade; najpoznatija je Hagia Sophia u
Konstantinopolu (532. – 537.)
- druge posebne vrste: prilično velik broj bazilika sadrži posebne oblike koji se ne mogu
svrstati u postojeće tipologije. Takva je i crkva Rođenja u Betlehemu kod koje je
oktogonalni središnji prostor izgrađen iznad Spilje Rođenja, a na sve je dodana
peterobrodna bazilika. Katedrala u Trieru, sadrži moćne kvadratne centralne
strukture na istočnom kraju.

12. 12
iii. Centralne građevine
Centralne građevine postoje već i među onima koje je utemeljio Konstantin: križna crkva
Apostola u Konstantinopolu; «Zlatni oktogon» u Antiohiji i rotonda crkve Svetog Groba u
Jeruzalemu. Najznačajniji oblici su:
- oktogon; kružna građevina čiji je tlocrt oblikovan poput pravilnog osmerokuta (mogu
se podijeliti na jednostavne i one s ophodom)
- tro- ili četverokonhne građevine (trikonhos, tetrakonhos); također se dijele a jednostavne i
one s ophodom.
- kružne građevine: jednostavne kružne zgrade bile su vrlo rijetke; češće su građene one
s ophodom (rotonda Sv. Groba)
- otvoreni križ: prva takva građevina vjerojatno je bila crkva Apostola u
Konstantinopolu čiji je točan oblik nepoznat. Krakovi ovako građenih crkava mogu,
ali i ne moraju imati brodove. Križna bazilika u Saloni pripada prvom tipu.
- križ upisan u kvadrat/pravokutnik: crkva izvana izgleda pravokutno; iznutra, krakovi
križa obično imaju bačvasti svod, nad križanjem se uzdiže kupola, a četiri bočne
prostorije također imaju zasebne krovove. Ovaj se oblik koristio za manje crvke i za
baptisterije; od VIII. st. oblik postaje vrlo raširen.
- ostali oblici: pojedine crkve imaju drugačije oblike; npr. ovalna crkva Sv. Gereona u
Cologni; decagon «La Daurade» u Toulousu i sl.
iv. Kvadratne građevine
U sjevernoj Mezopotamiji (Tur Abdin) sačuvana je mala grupa crkava četvrtastog oblika sa
bačvastim svodom koji je usmjeren S-J. Svetište na istočnom kraju najčešće je podijeljeno na
tri djela, a na zapadnom je kraju narteks.
v. Baptisteriji
Iako se krštenje moglo obaviti na bilo kojem mjestu gdje je postojala tekuća voda, od III. st.
građene su posebne prostorije za taj obred. Najčešće se krstilo nekoliko ljudi istodobno; do
VI. st. isključivo odrasli pa su te prostorije morale imati određenu veličinu.
Preferirale su se centralne građevine kakve su tradicionalno u antici postojale u
termama ili kao mauzoleji. Nije razvijena nikakva stroga tipologija pa postoje mnoge
varijacije u gradnji.
Piscina (krsni zdenac) je spuštena u pod; u centralnim građevinama najčešće u
sredini. Često je bila oblikovana poput križa te je imala stepenice na zapadnom i istočnom
kraju.
Najraniji poznati baptisterij nalazi se u Dura Europosu, međutim, najčešći tip gradnje
vjerojatno je odredila građevina koju je uz crkvu Sv. Spasitelja utemeljio Konstantin Veliki
(baptisterij je danas poznat pod nazivom S. Giovanni in Fonte; uz crkvu S. Giovanni in
Laterano). Nakon te gradnje, baptisteriji su građeni kao samostalne zgrade uz crkvu, bilo
slobodne u prostoru, bilo povezane. U kasnom VI. st. prešlo se na krštenje djece pa su
baptisteriji postali !superfluous građevine.
Kako je u razdoblju ranog kršćanstva posebno popularno bilo krštenje u
hodočasničkom središtu, neki od najljepših baptisterija nalaze se na takvim lokacijama; Qalat
Siman, Abu Mina, Tebessa, Alahan Monastir, Lechaion.
Oblik samostalnog ranokršćanskog baptisterija u određenoj se mjeri sačuvao i u
srednjem vijeku, posebno u talijanskim gradovima; Firenca, Piza, Parma.

13. 13
c. Preoblikovanje antičkih građevina
U ranokršćanskom je razdoblju velik broj ranijih građevina ponovno upotrijebljen i većim ili
manjim građevinskim zahvatima pretvoren u crkve. Primjeri za to postoje u gotovo svim
dijelovima Rimskog Carstva, međutim, samo je u rijetkim slučajevima moguće sa sigurnošću
odrediti točno vrijeme kada su građevinu počeli koristiti kršćani; najčešće pomoću dekoracija
s kršćanskim motivima. Najraniji primjeri preoblikovanja profanih u sakralne građevine su
kućne crkve; Dura Europos. Prva monumentalna crkva je Sv. Križ (S. Croce) u Rimu koju je
utemeljio Konstantin Veliki, a sagrađena je unutar dijelova ranije palače.
Često su poganski hramovi pretvarani u crkve; a kao pravilo to je postalo moguće
nakon edikta Teodozija (391./392.), i posebno Teodozija II. (415., 428. i td.). Jedan od kasnijih
primjera takvog iskorištavanja prostora je Panteon u Rimu koji je 609. god. pretvoren u crkvu
Sv. Marije.
d. Dijelovi bazilike – crkveni namještaj
Bazilike i druge na sličan način građene crkve sastoje se od različitih dijelova od kojih nisu
svi uvijek prisutni unutar jedne građevine.
Peribolos; vanjski zid koji sveti prostor odjeljuje od profanog okruženja.
Propilon; izraženi ulaz koji vodi u atrij, predvorje crkve.
Atrij; obično četvrtasto vanjsko dvorište okruženo kolonadom stupova; obično ispred užeg
zapadnog kraja crkve.
Fiala – kantaros; fontana u atriju gdje se vjernici peru prije ulaska u crkvu
Portik; otvoreno predvorje crkve, obično na užem kraju crkve.
Narteks; zatvoreni prostor pridodan crkvi; čest na Balkanu i u Maloj Aziji. U ranom
kršćanstvu katekumeni su se povlačili u narteks prije vrhunca misnog slavlja – liturgije
vjernih.
Trivelon; prolaz između narteksa i glavnog broda u značajnijim crkvama.
Vrata; masivna ulazna crkvena vrata.
Naos; prostor za vjernike; u bazilikama se sastoji od glavnog i bočnih brodova.
Balkon; u značajnijim crkvama na Istoku te na zapadu sjeverne Afrike postojale su galerije
iznad rubova bočnih bazilika te iznad narteksa. Bile su namijenjene ženama. U drugim
područjima balkoni su bili iznimno rijetki.
Stupovi i stubovi; dijele narteks na brodove i drže krovište.
Arkade – arhitravi; lukovi leže na potpornjima (arkada) ili rjeđe na ravnim kamenim gredama
(arhitrav).
Kapitel; ukrašeni prijelaz prema arkadi ili arhitravu koji stoji na vrhu stupa.
Zidne dekoracije; zidovi iznad arkada ponekad su bili ukrašeni mozaičkim pločama, zidnim
slikarijama i pravim mozaicima.
prozori, krov
Podovi; sastoje se od većih ili manjih kamenih ploča ili ukrašeni mozaicima; u skromnijim
crkvama mogu biti popločeni glinenim pločicama ili kombinacijom različitih materijala.
Sjedala za vjernike; ponekad su sačuvane klupe koje su bile sagrađene uz bočne zidove; češće
su sjedala bila drvena iako je stajanje tijekom liturgije bilo uobičajeno.
Bema (grč. bema = stepenica); svetište u koje ulazi samo svećenik ili đakon, obično uzdignuto
iznad nivoa naosa te odijeljeno ogradom.
Apsida; polukružni ili poligonalni zid, najčešće na istočnom kraju svetišta; u Siriji i Palestini u
apside su smještani relikvijari, u Maloj Aziji i na sjevernom Balkanu često su služile kao
sakristija.

14. 14
Razni oblici crkvenog namještaja:
Ambon; propovjedaonica; uzvišenje sa kojeg je đakon čitao evanđelje; stajao je izvan svetišta,
često u južnom dijelu središnjeg broda; do ambona je često vodilo stubište sa jednim ili dva
kraka.
Templon; oltarna pregrada; razdvaja brod od svetišta, a sastoji se od ulaza, stupova i ploča
(plutej)
Solea; ograda koja teče od templona do ambona.
Oltar; oblikovan je u obliku stola sa četiri noge (ili više) koje nose ploču
Ciborij; kameni baldahin iznad oltara.
Sinthronon; sjedišta za svećenike, najčešće poredana polukružno uz zid apside.
Cathedra; sjedalo za biskupa, u sredini sinthronona. Najčešće je izrađena od drveta ili
kamena, ali postoji primjer od bjelokosti (Maksimijanova katedra u Ravenni).
Stolovi; ponekad je u crkvi stajalo više stolova na koje su vjernici stavljali darove namijenjene
siromašnima.
Brodolom kod Marzamena (blizu Sirakuze); brod je bio natovaren sa oko 80 t crkvenog
namještaja namijenjenog nekoj crkvi u Italiji ili na Balkanu; namještaj (stupovi, kapiteli,
grede, pluteji sa stupićima, oltar i četiri stupa za ciborij) bili su izrađeni od prokoneškog sivo-
crnog mramora dok je ambon bio od zelenog mramora iz Tesalije.
e. Oblici crkvene gradnje u provincijama
Ono što kod crkava iz vremena Konstantina posebno fascinira je različitost oblika u kojima se
javljaju. Lokalni stilovi dodatno obogaćuju tu raznolikost: razlike su česte u tlocrtima,
proporcijama, gradnji balkona, krovnim konstrukcijama, potpornjima, oblicima apside,
ornamentu i sl.
Rim. U Rimu prevladavaju bazilike, najčešće trobrodne. Peterobrodne su bazilike iznimne;
Sv. Spas, Sv. Petar, Sv. Pavao. Ponekad crkve imaju transept; Sv. Petar i Sv. Pavao. Posebni
oblici su ophodne bazilike sa stubovima; Sv. Sebastian, Sv. Agneza. Sačuvana je samo jedna
centralna građevina s ophodom; S. Stefano Rotondo. Izvana, crkve su vrlo jednostavne;
zidovi su građeni od cigle, na jednom užem kraju nalazi se ulazna dvorana (portik), a mnogo
rjeđe javlja se atrij. Okrugla apsida je pravilo iako postoji jedna iznimka; poligonalna apsida
na crkvi S. Giovani a Porta Latina.
Ravenna. U Ravenni je sačuvan nevjerojatan broj ranokršćanskih crkava i drugih sakralnih
građevina, a dodatne su otkrivene u arheološkim istraživanjima. Ravenna je postala
prijestolnica 402. god. te se iznimno razvila, međutim, u srednjem vijeku i kasnije nije imala
preveliku važnost tako da su stare građevine ostale iznimno dobro sačuvane. U gradnji
prevladavaju trobrodne bazilike bez transepta; Sv. Ivan Evanđelist, S. Apollinare Nuovo, S.
Apolinare in Classe. Postoji jedna bazilika širokih lukova kakve su inače tipične za Siriju; S.
Michele in Africiosco, peterobrodna bazilika; Basilica Ursiana, križna bazilika otvorenog
tipa; S. Croce te oktogon s ophodom; A. Vitale.
Sliku dopunjavaju: Baptisterij ortodoksnih, Baptisterij arijevaca, mauzolej Gale Placidije te
ostaci Teoderikove palače. Zidovi građevina najčešće su od cigle razbijeni slijepim lukovima,
a apside su često poligonalne.
Milano. Grad je često korišten kao carska prijestolnica nakon 353. i između 380 i 402. god.
najveći broj crkava podignut je nakon 375. kada biskup postaje Ambros. Oblici crkava
iznimno su raznoliki; trobrodne bazilike; S. Ambrogio, trobrodne s transeptom; S.

15. 15
Simpliciano, peterobrodna bazilika sa !cancelled istočnim završetkom; S. Tecla, otvorena
križna bazilika; S. Nazaro, tetrakonh sa ophodom i (vjerojatno) kupolom; S. Lorenzo.
Konstantinopol. Grad je postao prijestolnica carstva 324./330. god. te su u njemu postojale
brojne crkve; zbog moderne pregradnje, rijetke su ostale sačuvane. Postojale su trobrodne; S.
John Studios, peterobrodne bazilike; prethodnica Hagie Sophie, križne crkve; Sveti Apostoli,
kružne crkve; Hagios Karpos i Papyluo te kupolne bazilike; Hagios Polyeuktos.
f. Samostani
Već od ranog kršćanstva asketizam je smatran posebno ugodan Bogu; zapisi o takvom
načinu života postoje od oko 260. god. Ocem monaštva smatra se Antun Veliki koji se oko
250. povukao u dolinu Natrun u blizini Kaira kamo ga je slijedio velik broj drugih pustinjaka.
Pustinjaci su živjeli prema vlastitim idejama i nije bilo nikakvih posebnih pravila ili
organizacije u to vrijeme.
Prvi pravi samostan sagradio je Pahomije oko 320./325. god. u Tabenissi na Nilu u
Gornjem Egiptu. Postavio je vrlo stroga pravila za redovnike i redovnice koji su tamo živjeli,
a u njegovo vrijeme u Egiptu je sagrađeno je još osam muških i ženskih samostana.
Prvi samostan u Konstantinopolu osnovan je 383. god., a definitivni procvat redovništvo je
doživjelo u V. i VI. st.
Vrlo je malo sačuvanih ostataka samostana iz ranokršćanskog razdoblja. Najčešće su
bili vezani uz crkvu koja je bila građena mnogo kvalitetnije te su s vremenom samostanski
prostori propali i nije ih moguće detektirati u prostoru.
g. Mjesta hodočašća
Grobovi posebno štovanih mučenika i druga sveta mjesta već su od vremena Konstantina
ukomponirani u crkve te !emphasized arhitekturom kako bi postali dostupni vjernicima.
Takva tendencija uočljiva je u bazilici Sv. Petra u Rimu, crkvi Sv. Groba u Jeruzalemu i crkvi
Rođenja u Betlehemu te u katedrali u Trieru npr. Hodočašća u Svetu Zemlju započela su oko
324./325. god., a uzlet doživljavaju nakon što je tamo hodočastila Helena (326.), majka
Konstantina Velikog. Hodočasnička literatura svoj začetak ima u hodočašću Hodočasnika iz
Bordeauxa koji je u Svetu Zemlju putovao 333. god. te sastavio izvješće o svom putovanju.
U kasnom IV., a posebno u V. st. za mnoge su mučenike podignute crkve koje su privukle
mnoštvo vjernika. Građevine su morale biti proširivane kako bi primile gomilu, a osim toga,
morali su biti sagrađeni i dodatni prostori za prihvat vjernika (smještaj, prehrana, sanitarije i
sl.). Zbog toga ne postoji unificirani oblik hodočasničkih mjesta. Kao primjer toga posebno su
veličanstveni kompleksi: Qalat Siman u SZ Siriji sagrađen na mjestu gdje je sv. Simeon
mnoge godine proveo na stupu; Meriamlik u južnoj Turskoj gdje se nalazila spilja za koju se
vjerovalo da je u njoj utočište pronašao Thecla, navodni Pavlom učenik i sl.

16. 16
III. Ukopi
U prva dva stoljeća kršćanstva, a u nekim dijelovima Carstva čak i u III. i IV. st. nije postojao
unificirani način pokapanja vjernika; pogrebni običaji nisu se razlikovali od poganskih
(kremacija i inhumacija u različitim podtipovima).
Lagana promjena običaja uočljiva je oko 110./120. god. Sve više nad kremacijom
prevladava inhumacija i to u sarkofazima. Međutim, za većinu kršćana tog razdoblja, takav
je način ukopa bio preskup pa se kršćanski ukopi u sarkofazima detektiraju tek od kasnog
III. st. Od oko 200 god. kršćani u Rimu počinju se pokapati odvojeno od pogana te se
stvaraju posebna kršćanska groblja. Mijenjaju se i poganski običaji vezani uz odgovornost za
pogreb člana zajednice; umjesto šire obitelji i patrona, sada se za ukop mora pobrinuti
kršćanska zajednica pod svojim biskupom. Oko 200 god. đakon Kalikst, očito dobivši
narudžbu od rimskog biskupa Zefirinusa, organizira groblje (coemeterium) za kršćansku
zajednicu koja se pod utjecajem bogatih članova znatno povećala. Tako su nastale prve
kršćanske katakombe. Za zajednicu je bilo gotovo nemoguće kupiti veći komad zemlje na
kojoj bi se pokapali njezini pokojni članovi jer je u to vrijeme u Rimu bila iznimno skupa.
Morali su iskoristiti što je manje prostora moguće te su «otišli» pod zemlju.
Katakombe. Tlo u okolici grada Rima sastoji se uglavnom od mekog vulkanskog kamena koji
je lako obrađivati te kopanje katakombi nije predstavljalo veći problem. Već prije kršćanskih
katakombi postojale su slične poganske grobnice (hipogeji) na raznim mjestima izvan
parametara grada. Oko 200. god. ispod Rima nastaju veliki kompleksi grobnica za kršćansku
zajednicu. Sastojali su se od visokih i uskih hodnika u čijim su zidovima izrađivane udubine
(loculi) u koje su smještana tijela pokojnika. Ponekad su bogatije obitelji za sebe gradile
zasebne grobnice unutar hodnika (cubicula) ili su u niše u zidovima umetani sarkofazi
(acrosolia).
Takve su strukture danas poznate kao katakombe (lat. ad catacumbas; kod rupe; naziv
za prostor na Viji Apiji u blizini katakombi S. Sebastiano) iako su u stvarnosti nazivane
coemeterium (grč. koimao; spavati, lat. coemeterium; groblje).
Danas je u Rimu poznato oko 60 katakombi različitih veličina sa oko 750 000 grobova.
Katakombe se dijele na dva osnovna tipa:
1. češljaste – pokrajnji hodnici šire se poput grana ili češlja od jednog glavnog
središnjeg hodnika.
2. rešetkaste – najmanje dva glavna hodnika povezana su nizom paralelnih.
Posebnost su Kalikstove katakombe u kojima su postojale posebne prostorije za pokojne
pape; Papinska kripta u kojoj su najstariji ukopi vjerojatno iz 235./6.
Nešto nakon Kalikstovih katakombi, nastale su Prisciline, Praetekstatove i Domiciline
katakombe čije su izvorišne točke bile privatne podzemne grobnice. Nakon njih nastale su i
druge, uključujući i židovske katakombe.
U Rimu su katakombe korištene za ukope od oko 200. do oko 400. god., a jedne od najranijih
su katakombe na Via Latina koje su ukrašene iznimno kvalitetnim freskama oko 370./380.
god. Nakon gotske invazije na Rim (410.) ukopi u katakombama se uvelike napuštaju.
Rimske su katakombe iznimno bitne za ranokršćansku umjetnost iz nekoliko razloga: često
su ukrašene zidnim freskama, arheološki su nalazi u zatvorenom kontekstu te tako izvrsno
datiraju katakombe; novac, staklo, lampise i sl. Većina lokula je zapečaćena žbukom te ima
sačuvan natpis o pokojniku te ponekad ugraviran ili reljefan ukras.

17. 17
Katakombe izvan Rima prilično su rijetke: S. Gennaro u Napulju, S. Cristina u Bolseni,
katakombe na Siciliji, Malti i na zapadu sjeverne Afrike. Osim toga postoje i podzemni
grobišni kompleksi na grčkom otoku Melosu. Židovske katakombe u Beth-Shearimu su
starije od Rimskih, ali se ne mogu uspoređivati zbog značajne razlike u obliku i tako ne
mogu predstavljati uzor.
Podzemne grobnice. U mnogim slučajevima kršćani su preuzimali ranije oblike podzemnih
ukopa, posebno male grobnice u obliku komora čiji su zidovi često bilo oslikani (Solun,
Niceja i sl.) ili slične veće grobnice kao npr. u Aleksandriji.
Nadzemne grobnice. Takav oblik ukopa mogli su sebi priuštiti samo najbogatiji pripadnici
društva. Oblici grobnica u potpunosti su identični onima iz poganskih rimskih tradicija, a
preferirane su građevine s kupolom; Tor Pignattara kod crkve svetih Marcelina i Petra u
Rimu (S. Marcellino e Pietro) – tu je grobnicu vjerojatno sebi namijenio sam Konstantin
Veliki međutim u njemu je oko 320. pokopana njegova majka Helena; mauzolej cara Honorija
kod Sv. Petra u Rimu (oko 410.); mauzolej Konstantine, kćeri Konstantina Velikog – današnja
crkva Sv. Konstanze (S. Constanza) (oko 350.); vjerojatno mauzolej Konstantina Velikog kod
crkve Apostola u Konstantinopolu.
Tzv. Mauzolej Gale Placidije u Raveni je križnog oblika (oko 450.) te je također vjerojatno
služio kao grobnica.
Neobičnog je oblika i Teoderikov mauzolej u Raveni koji je sagrađen na početku VI. st. kao
dvokatna centralna građevina.
Treba spomenuti i mauzolej Centcellesa u Španjolskoj koji je sagrađen u sobi jedne vile te se
smatra da je bio namijenjen Konstansu, sinu Konstantina Velikog koji je ubijen 350. god.
Kao pojedinačnu grobnicu za bogate privatne osobe treba spomenuti trokonhni
prostor u Kalikstovim katakombama u Rimu; tzv. Cella Trichora.
Memorije za mučenike. Štovanje mučenika započinje u II. st., a najranije informacije o grobu
nekog mučenika dolaze iz današnje Turske; grob biskupa Polikarpa u Smirni. Međutim, prije
vremena Konstantina očito je bilo gotovo nemoguće gradili bogate i uočljive grobnice za
kršćanske mučenike. Tako su oko 200. god. grobovi svetih Petra u Pavla u Rimu bili prilično
skromni, a tek su kasnije bogato ukrašeni. Na kraju III. st. je na grobu Ivana u Efezu
vjerojatno sagrađena kvadratna građevina. Nakon Konstantina počinje gradnja bogatih
grobnica koje su ponekad inkorporirane i u crkve (npr. Sv. Petar, vjerojatno Sv. Pavao i
crkva Sv. Ivana u Efezu). Grobnice su često građene u obliku mauzoleja koji su priključeni
crkvi, a primjeri za to postoje gotovo na cijelom Mediteranu.
Kada se govori o štovanju mučenika, iznimno je neobična struktura koja je otkrivena
ispod crkve Sv. Sebastijana na Viji Apiji; korištena je za štovanje Sv. Petra i Pavla što je
pomoću grafita prikazano na zidovima te građevine. Kompleks je postojao već 258. god., a
ostao je u upotrebi do gradnje velike bazilike, vjerojatno oko 350. god. To je najranija
arheološki potvrđena memorija za štovanje mučenika.

18. 18
IV. Slike i mozaici
U grčko, a posebno rimsko vrijeme ljudi su živjeli okruženi slikama (freske, štukature,
mozaici i sl.). U početku su se kršćani protivili slikama štujući zapovijed Starog Zavjeta.
Međutim, oko 200. je grčko-rimska tradicija polagano počela nadvladavati strogost Biblije,
ponajprije u privatnoj sferi, a kasnije, u III. i posebno u IV. st. likovni su prikazi kršćanskih
motiva postali općeprisutni.
Grobovi i crkve oslikavaju se ili ukrašavaju mozaicima, rjeđe figuralnom pločastim
mozaicima, a mozaici su se postavljali i na dijelove podova; čini se da je u relativno ranom
razdoblju također postojalo slikarstvo i na pločama te manuskripti ukrašeni iluminacijama.
Osim toga, postoje i mozaici te sitni umjetnički predmeti sa kršćanskim motivima.
Velik broj zidnih slikarija sačuvan je u rimskim katakombama, uključujući i one iz
vremena prije Konstantina, međutim, u drugim dijelovima carstva u grobnicama gotovo da
nema sačuvano ništa slično; tek rijetki raštrkani nalazi upućuju na to da su zaista mnogi
grobovi bili ukrašeni freskama. U iznimno su rijetkim prilikama u crkvama ranog perioda
očuvane originalne freske ili mozaici.
Kod podnih je mozaika priča mnogo povoljnija; iako su crkve obnavljane često su
novi podovi samo nadodavani na starije pa su mozaici ostali sačuvani u slojevima. Jednako
je kod crkava koje se i danas koriste i kod srušenih crkava gdje se pod obično uspije očuvati
dok zidovi najčešće propadnu. Zbog toga je poznavanje podnih mozaika obično mnogo bolje
u odnosu na zidne mozaike ili freske. Ni jedan ranokršćanski pločasti mozaik nije do danas
ostao sačuvan.
1. Zidne slike (freske)
U ranokršćanskom su razdoblju crkve, grobnice i profane zgrade ponekad bile ukrašavane
zidnim slikarijama. Vrlo su rijetki ostaci pa nije definitivno poznato kada je ta praksa
otpočela. Najstarije sačuvane freske su one u baptisteriju kućne crkve u Dura Europosu na
kojima su prikazani motivi iz Starog i Novog Zavjeta. Scene vjerojatno nisu posebno
osmišljene za taj prostor već su vjerojatno u to vrijeme postojale crkve sa sličnim freskama u
većim gradskim središtima.
Sljedeća vremenska referenca je 306. god. kada su na lokalnom sinodu u Elviri u
Španjolskoj zabranjene zidne slike sa biblijskim temama u crkvama. Takva zabrana ima
smisla samo ako su brojne crkve tog vremena doista bile ukrašene takvim slikarijama. Na
žalost, ništa slično iz Španjolske nije sačuvano. Od ranokršćanskih fresaka u crkvama do
danas su sačuvani samo ulomci: Demetrias u sjevernoj Grčkoj, Stobi kod Skopja, Al-Bagawat
i Bawit u Egiptu.
Veći broj zidnih slikarija sačuvan je u grobnicama; posebno u Rimu. Njihovi počeci sežu u
oko 200. god., a broj im se povećava u kasnom III. i u IV. st. Iznimno je teško precizno
datirati pojedine freske kojima kvaliteta često nije na visokoj razini. Kao motivi iznimno su
popularni geometrijski te motivi cvijeća, latica, tanke girlande, posude, maske, životinje te
pojedinačni ljudski prikazi ili manje grupe ljudi.
Prikazuju se banketi, oranti, pastiri, «dobri pastiri», scene iz Starog Zavjeta (Jona, Danijel,
Abraham i Izak) i Novog Zavjeta (Lazar, Isusova čuda i sl.).
U kasnijim, dobro sačuvanim katakombama (Via Dino Compagni, Via Latina; 3.
četvrtina IV. st.) između ostalog sačuvane su velike scene s mnogobrojnim figurama najčešće
iz Novog Zavjeta.
Treba spomenuti i neke spomenike izvan Rima. U Napulju, u katakombama S.
Gennaro sačuvane su freske iz V./VI. st., iz vremena kada se u Rimu više nije pokapalo u

19. 19
katakombama. Ostaci iz groba u Aleksandriji datiraju se u vrijeme prije Konstantina; freske
su nevjerojatno životne. Grobnica u Nikeji također je izvrsno sačuvana.
Potrebno je također ukazati na važnost kompleksa gdje su sačuvane profane zidne
slikarije: u Trijeru su ispod katedrale, u dvorani za bankete carske palače otkrivene
izvanredne freske iz ranog IV. st.
2. Zidni mozaici
Do danas je sačuvan prilično velik broj ranokršćanskih zidnih i stropnih mozaika. Izrađivani
su od kockica (tesserae) grubog četvrtastog oblika koje su utiskivane jedna do druge u
podlogu od žbuke. Tesere su bile izrađivane od raznobojnog kamena ili stakla, a najčešće
korištene boje su crvena, plava i zelena. Tokom kasne antike u staklo se počelo dodavati
zlato te su tako izrađivane zlatne kockice koje su kao zaštitni znak bizantinskih mozaika
najčešće korištene za izradu pozadine.
Iznimno su vrijedni ostaci mozaika sa zlatnom pozadinom u maloj grobnici Julijevaca
ispod bazilike Sv. Petra u Rimu koji se datiraju u vrijeme prije Konstantina. Na tom je
mozaiku Krist prikazan u poganskom stilu; u kočiji poput Helija uzlazi na nebo.
Najraniji sačuvani mozaici potječu iz mauzoleja Konstantinove kćeri Konstantine;
danas crkva Sv. Konstance. Prikazi preuzeti sa podnih mozaika pojavljuju se na stropu
ophoda. Dvije male apside na sjeveru i jugu ukrašene su figurativnim scenama. Dekoracija
centralne prostorije sa kupolom je izgubljena, ali se može potvrditi pomoću starih crteža. Kao
podloga kod svih mozaika korištene su bijele mramorne tesere.
Najstariji sačuvani veliki mozaik u apsidi neke crkve nalazi se u Rimu u crkvi Sv.
Pudencijane (oko 400. god.). Prikazan je Krist kako poučava apostole i dvije ženske figure
koje utjelovljuju kršćanstvo i židovstvo. Osim toga prikazana su i četiri apokaliptična bića te
građevine nebeskog Jeruzalema. Ovo iznimno djelo nema paralela među drugim
istovremenim prikazima, a čak je i mramor u crkvi obrađen u drugačijem stilu nego što je to
bilo uobičajeno u Rimu. Jedine paralele su bjelokosni i srebrni predmeti iz vremena
Teodozija.
Mozaici u maloj apsidi u S. Akvilinu u Milanu te u aneksima Sv. Lorenca na sličan
način prikazuju Krista koji poučava apostole, međutim, izvedba je mnogo jednostavnija nego
u prethodno opisanoj crkvi. U drugim crkvama građenima oko 400. god. često se u apsidi
prikazuje križ te Krist s apostolima često prikazanima kao janjad.
S. Maria Maggiore u Rimu obnovljena je nakon požara 432./440. god. te ukrašena nizom
mozaika koji su sačuvani na zidovima središnjeg broda te na trijumfalnom luku. Apsida koja
postoji danas potječe iz XIII. st. Mozaici u crkvi slave Djevicu Mariju te prikazuju scene iz
Kristova djetinjstva. Marija je 432. god. na koncilu u Efezu priznata kao Bogorodica te se
upravo to očituje u mozaicima te crkve. Na vrlo životnim scenama u glavnom brodu nalaze
se prikazi iz Starog Zavjeta, a u apsidi, po prvi puta u ranom kršćanstvu, prikazana je Marija
sa djetetom Kristom okružena apostolima.
Nakon prilično «sušnog razdoblja» u Rimu nastaje izvanredan mozaik u Sv. Kuzmi i
Damjanu (526. – 530.). Sastoji se od relativno velikih figura od koji Krist dominira u sredini;
uz njega su Petar i Pavao te sveci titulari crkve, Sv. Teodor i utemeljitelj crkve papa Feliks IV.
Ostaci mozaika sačuvani su i u drugim mjestima u Italiji: Milano; S. Vittore, S. Maria Capua
Vetere, Napulj; S. Gennaro.
Jedinstveno blago ranokršćanskih i ranobizantskih mozaika sačuvano je u Ravenni. Serija
ravenatskih mozaika započinje sa mauzolejom Gale Placijije (oko 450.), a dalje se nastavljaju

20. 20
mozaici iz baptisterija ortodoksnih (458.), baptisterija arijevaca (oko 500.) i nadbiskupske
kapele (oko 500.). Kao primjer velikih građevina ukrašenih mozaicima sačuvala se samo
bazilika S. Apollinare Nuovo (poč. VI. st.) iako je njezina originalna apsida izgubljena, a
razina poda izdignuta iznad originalne.
Nešto jači bizantinski utjecaj osjeća se kod mozaika u svetištu crkve S. Vitale (oko
450.). Treba naznačiti portretne prikaze cara Justinijana i carice Teodore koji ukazuju na
bogatstvo dvora.
Mozaik u apsidi S. Michele in Africisco (oko 545.) koji se danas čuva u Berlinu je
sačuvan iznimno loše. Na kraju niza ravenatskih mozaika nalazi se mozaik u apsidi S.
Apollinare in Classe (oko 549.) gdje je prikazana scena Kristovog preobraženja na
Maslinskog gori.
U Istočnom Carstvu je sačuvano iznimno malo mozaika i fresaka jer je većina uništena u
vrijeme ikonoklazma (730. – 843.). Ipak, ostaci ukazuju na brojne i bogate mozaike koji su
postojali u tom dijelu Carstva.
Sačuvani mozaici: monumentalan prikaz Kristovog preobraženja u apsidi samostanske crkve
Sv. Katarine na Sinaju (sredina VI. st.). U Lythrankomi na Cipru (530.) te u Poreču (550.) u
apsidi su prikazi Marije s djetetom što možda ukazuje na utjecaj iz Rima; S. Maria Maggiore.
Bogati dekorativni mozaici sačuvani su u Aji Sofiji (Hagia Sophia) u Konstantinopolu;
Majka Božja na tronu te Krist kao Pantokrator vjerojatno potječu iz vremena Justinijana.
3. Zidne oplate – pločasti mozaik
Pločasti mozaici (opus sectile) izrađuju su poput klasičnih mozaika, međutim, ovdje se
umjesto kockica približno jednake veličine (tesere) koriste nepravilne ploče, ili ploče izrezane
u obliku motiva potrebnog za prikaz (npr. riba). Ploče se izrezuju iz mramora ili oblikuju od
stakla, jednako kao i tesere, a koristi se i sedef. Opus sectile koristio se od vremena Rimskog
Carstva, a popularan je i u ranokršćanskom periodu.
Na ovaj je način bila ukrašena bazilika koju je 331. god. u Rimu sagradio konzul
Junije Bas. Većina mozaika je uništena, ali sačuvani su stari crteži i nekoliko figuralnih polja.
Jednako je tako uništena i većina pločastih mozaika iz bazilike u Trieru (IV. st.), a ukrasi se
danas mogu rekonstruirati u obliku sketch!.
Posebno je zanimljiv nalaz iz luke Korinta; preko stotinu pločastih mozaika od stakla
palo je u more tokom potresa (375.) vjerojatno uslijed rušenja zgrade u kojoj su bili čuvani.
Smatra se da su podrijetlom iz Egipta. Sačuvani su dijelovi s impresivnim prikazima
krajolika s velikim kompleksima vila uz more te prikazi ljudi, npr. Homer i Platon.
U Ostiji je otkrivena bogato ukrašena soba u kući izvan Porta Marina. Zidovi su bili
ukrašeni pločastim mozaicima od različitih vrsta kamena s geometrijskim i floralnim
motivima te prikazima lavova i drugih životinja; mozaici se datiraju na kraj IV. st. U sredini
tih mozaika nalazi se malo polje s poprsjem Krista koje na zidu visi poput ikone.
4. Podovi s pločastim i klasičnim mozaicima
Podovi sakralnih (ali i profanih) zgrada prekrivali su se različitim materijalima.
Najjednostavniji oblik popločavanja bilo je postavljanje oblutaka ili glinenih pločica. Bogatije
građevine imale su podove prekrivene mramornim ili nešto jeftinijim pločama od
pješčenjaka. Česti su podovi ukrašeni klasičnim mozaicima s teserama ili nešto skupljim
pločastim mozaicima. Pločasti su mozaici češće korišteni u Rimu za razliku od Balkana, Male
Azije, Sirije, Palestine, Arabije, Sjeverne Afrike i vjerojatno Španjolske gdje su mnogo češći
klasični mozaici.

21. 21
Podni su mozaici obično izrađivani od nešto većih tesera nego što je to slučaj kod zidnih, a
staklene kockice su zbog svoje krhkosti izbjegavane. U crkvama su mozaici izrađivani prema
tri osnovna pravila: a) samo geometrijski i floralni motivi, b) u manjim uokvirenim poljima
prikazuju se životinjske ili ljudske figure, c) polja različite veličine sa većim ili manjim
figurativnim scenama. U većim poljima često su prikazivani paunovi i jeleni, lovovi ili
bukoličke scene sa životinjama i njihovim pastirima. Iznimka je mozaička karta Svete Zemlje
u Madabi u Jordanu iz sredine VI. st. – prikazivala je sveta mjesta sa Jeruzalemom u sredini.
Nije poznato da li su crkve i prije vremena Konstantina svoje podove ukrašavale
mozaicima; najraniji poznati primjer je dvojna crkva koju je biskup Teodor sagradio u
Akvileji 313./19. Između ostalog, na mozaiku je prikazana i priča o Joni.
5. Mozaik kao nadgrobni spomenik
U nekim dijelovima Carstva mozaici su korišteni kao nadgrobni spomenici u podovima
crkava i drugih zgrada. Velik broj ovakvih primjera postoji u zapadnom dijelu sjeverne
Afrike (Tunis i Alžir), a nešto manje u Španjolskoj te na Siciliji, u Gradu i u Siriji.
V. Skulptura
Znatno je manji broj spomenika ovog tipa iz ranokršćanskog perioda nego što je to slučaj s
klasičnim antičkim razdobljem. Najznačajniju grupu predstavljaju ranokršćanski sarkofazi
iako se njihov broj od oko 2500 teško može usporediti s preko 15000 poganskih primjeraka.
Iako ta razlika na prvi pogled upućuje na osiromašenje stanovništva, tu se više radi o
promjeni pogrebnih običaja i napuštanju poganskih kićenih sarkofaga kao oblika pogreba.
Uočljiva je također tendencija slabijeg korištenja sarkofaga na istoku iako bogato ukrašene
crkve u tim prostorima ukazuju na prosperitet.
1. Sarkofazi
U I. i ranom II. st. u Rimskom je Carstvu uobičajeni način sahrane bila incineracija i polaganje
pepela pokojnika u urne. Početkom II. st. počeli su se mijenjati običaji te se prešlo na
inhumaciju. Bogatije obitelji svoje su pokojnike od tog vremena često polagale u kamene
sarkofage ukrašene reljefima. Centri proizvodnje sarkofaga bili su Rim, Atena i Dokimeion u
Frigiji, a osim toga, postojale su i mnoge provincijalne lokalne radionice. Proizvodnja
sarkofaga u Ateni i Dokimeionu prestala je oko 270. god. pa ta dva centra poganske
proizvodnje nisu bila značajna u širem smislu u ranokršćanskom razdoblju.
Najviše sarkofaga s kršćanskim motivima sačuvano je u Rimu; iz tog grada potječu
gotovo 2/3 svih poznatih ranokršćanskih sarkofaga iako su mnogi iznimno fragmentirani.
Osim Rima, značajne radionice ranokršćanskih sarkofaga od VI. st. postojale su i u Ravenni,
a nakon 330. g. sarkofazi se proizvode i u novoj prijestolnici, Konstantinopolu. Iz Ravenne i
Konstantinopola za sada je poznato oko pedesetak sačuvanih sarkofaga (oko 100 ukupno).
Od ostalih provincija, značajnija i dugotrajnija proizvodnja održala se samo u Galiji.
a. Općenita pitanja
Oblici sarkofaga. Oblici ranokršćanskih sarkofaga pretežito slijede one poganske. To su
najčešće izdužene kvadratne škrinje iako u Rimu raniji primjerci ponekad imaju zaobljene
uglove. Postoje primjerci koji nisu izrađeni od jednog velikog kamenog bloka već se sastoje
od nekoliko dijelova; ploča povezanih svojevrsnim okovima. Poklopci su najčešće izrađivani

22. 22
u obliku ravne ploče dok primjerci iz Ravenne i istočnih provincija gotovo uvijek imaju
poklopce u obliku krova što upućuje na značenje sarkofaga; on je kuća za mrtve. Primjerci sa
zaobljenim poklopcima iznimno su rijetki (Ravenna, Mala Azija).
Ploče koje su zatvarale locule u katakombama te «pseudosarkofazi» (sarkofazi uzidani u zid
grobnice) mogu se također ubrojiti među sarkofage jer se njihova dekoracija po ničemu ne
razlikuje.
Sarkofazi se mogu podijeliti u nekoliko tipova:
 Friz-sarkofazi: Ukras na ovim sarkofazima teče u obliku friza, najčešće jedna ili dvije
trake. Česti su u Rimu i Galiji, a rjeđi u ostalim provincijama i Konstantinopolu. U
Ravenni, friz je ponekad na rubovima uokviren stupićima.
 Arhitektonski sarkofazi: Vrlo su malobrojni, ali najčešće vrlo bogato ukrašeni. Ukras je
ovdje razdijeljen arhitektonskim elementima: stupovi, pilastri ili stubovi. Primjerci sa
dvije zone su iznimno rijetki, a jedan od takvih je izvanredan sarkofag Junija Basa ih
bazilike Sv. Petra u Rimu. Iz arhitektonskih sarkofaga sa stupovima razvili su se
sarkofazi s drvećem gdje su figure ili grupe figura međusobno odijeljene prikazom
drveća.
 Sarkofazi sa strigilima: Kod ovih je sarkofaga ukras na prednjoj strani obično podijeljen u
tri polja. U dva se polja nalaze figuralni prikazi, a između njih je polje ukrašeno tzv.
strigilima – kanelurama u obliku S. Kod bogatijih sarkofaga ukras je podijeljen u pet
polja od kojih su dva ukrašena strigilima.
 Sarkofazi u obliku škrinje: Ovakvi sarkofazi sa prednje strane imaju isklesan uzdignuti
rub koji uokviruje središnje ukrasno polje. Rijetko su ukrašeni figuralnim motivima;
češće je ukras simboličan. Oblik sarkofaga je i sam po sebi vrlo rijedak.
Kod mnogih primjeraka sarkofaga ukrašena je samo prednja strana dok su bočne i stražnja
prilično grubo obrađene. Plosnati se reljefi ponekad nalaze i na bočni stranama, a samo su u
rijetkim slučajevima detaljno i duboko isklesani (Ravenna). U iznimno rijetkim slučajevima
sarkofag je ukrašen sa sve četiri strane; Ravenna, «Sarkofag princeze» u Konstantinopolu,
Milan City Gate Sarcophagus i nekoliko rimskih primjeraka iz IV. st.
Ponovno korištenje poganskih sarkofaga. Poganski su sarkofazi često korišteni u rano
kršćansko vrijeme. Često su na njih urezivani križevi i dodavani natpisi sa kršćanskom
tematikom ili bi se od dijela ukrasa isklesao križ. Primjeri za to postoje širom Rimskog
Carstva.
Sarkofazi s neutralnim temama. Sarkofazi ukrašeni temama prikladnima i za pogansku i
kršćansku vjeru često predstavljaju problem istraživačima. To su najčešće sarkofazi sa
pastoralnim scenama, prikazima «dobrog pastira», «filozofa» ili oranta. Njihova proizvodnja
započinje sredinom III. st., a traje do početka IV. Najčešće se nazivaju «neutralni sarkofazi».
Sarkofazi iz ranokršćanskog perioda s poganskim motivima. Sarkofazi sa čisto poganskim
temama u Rimu se prestaju proizvoditi nakon Konstantinovih edikta 311./313. god. Tako se,
npr. nakon te godine ne može datirati ni jedan sarkofag sa grčkom mitološkim scenama ili
dionizijskim motivima. Međutim, povremeno se javljaju sarkofazi sa prikazima utjelovljenja
godišnjih doba, obrade vinograda ili scenama lova koji ukazuju na raniju tradiciju. Oni mogu
pripadati bogatijim pokojnicima poganske vjere, ali i kršćanima. Sarkofazi sa prikazom lova
nestaju nakon druge polovice IV. st., a iz tog razdoblja potječe i najstariji sarkofag za koji se
ne može sigurno utvrditi pripada li poganskoj ili ranokršćanskoj tradiciji; sarkofag s
prikazom vintage! I pastirima iz Vatikana.
Materijali za izradu sarkofaga. Sarkofazi su izrađivani od različitih materijala. Oni
najskuplji gotovo su bez iznimke izrađeni od mramora. On se u Rim morao uvoziti (najčešće
kararski i prokoneški mramor). Svi sarkofazi iz Ravenne izrađeni su od prokoneškog

23. 23
mramora dok je mramor za sarkofage u Konstantinopolu korišten u samo nekoliko slučajeva.
Kod provincijalnih sarkofaga za izradu je korišten lokalni mramor, vapnenac,
pješčenjak ili vulkanske stijene. Kao iznimka pojavljuje se porfir iz Egipta koji je korišten za
carske sarkofage u Rimu i Konstantinopolu. Postoji nekoliko sarkofaga izrađenih od limenih
ploča u Siriji, te mali broj lijevanih sarkofaga. U Egiptu je korišteno obojeno drvo, a sarkofag
Sv. Paulina u Trieru izrađen je od drveta s metalnim intarzijama.
Tehnike izrade. Jedino je u Rimu sačuvan broj sarkofaga dovoljan za raspravu o
tehnikama njihove izrade. Najkasnije u vrijeme Konstantina masovno su izrađivani u strogo
organiziranim radionicama gdje je njihova izrada bila podijeljena u nekoliko faza. Upotreba
dlijeta izmjenjivala se s bušilicom kojom su brzo dubljene velike površine. Često su zbog
prekoračenja vremena sarkofazi isporučivani i korišteni nedovršeni, a mnogi su primjerci na
pojedinim površinama u različitim fazama dovršetka.
Izračuni pokazuju kako je vrijeme potrebno za izradu friz-sarkofaga iz vremena
Konstantina iznosilo otprilike sedam do osam dana.
Ploča za loculus iz Rima (danas u Urbinu) prikazuje izradu sarkofaga. Eutropos,
kršćanin, pomoću bušilice izrađuje lavlju glavu na sarkofagu sa strigilima i dvije lavlje glave;
oblik iznimno popularan u kasnom III. st.
Obojeni sarkofazi. Sarkofazi u Rimu, Ravenni, Konstantinopolu i drugim gradovima
diljem Carstva vjerojatno su bili obojeni. Danas nije jednostavno zamisliti kako su nekad
izgledali jer očuvanih primjeraka ima svega nekoliko. Vjerojatno su bili obojeni jarkim
bojama pri čemu su posebno naglašavane obrve, usne i kosa. Udubine su često ispunjavane
zlatnom bojom.
Osnova za kronologiju. Četiri su osnovne točke koje pomažu u datiranju sarkofaga;
ikonografija prikaza kao cjelina ili pojedinačne grupe figura, veze s radionicom, portreti ili
natpisi i stil. U Rimu se sarkofazi iz vremena prije Konstantina mogu povezati s poganskim
primjerima te tako datirati dok friz na Konstantinovom luku pomaže dataciji sarkofaga iz tog
vremena (nakon 313. god.).
Na temelju natpisa datirana su tri sarkofaga, uključujući i jedan s prikazom lova(oko 330.);
otkriveni su u Arlesu, ali potječu iz Rima. Sarkofag Junija Basa predstavlja jedan od repera
jer je natpisom datiran u 359. god. Iz kasnijih godina preživjeli su sarkofazi sa fiksnom
datacijom u 360., 366., 392. i vjerojatno 408. godinu.
U Ravenni izrada sarkofaga vjerojatno započinje tek nakon preseljenja prijestolnice iz
Milana u taj grad, 402. god. Drugih datuma nema pa se sarkofazi iz tog grada moraju datirati
na temelju stila.
Za Konstantinopol početnu točku predstavlja 330. god.; kada je grad inauguriran kao
prijestolnica.
Kod datacije sarkofaga iz provincija javlja se poseban problem; sarkofazi koji su datirani
natpisom obično se stilski ne mogu usporediti s ostalim sarkofazima sa istog područja te ne
pružaju nikakvu pomoć za njihovu dataciju.
b. Sarkofazi u Rimu
U Rimu je otkriveno najviše ranokršćanskih sarkofaga te su prilično dobro poznate stilske
posebnosti gradske radionice. Osim u Rimu, proizvodi radionice otkriveni su u sjevernoj i
južnoj Italiji, na Siciliji, Sardiniji, u Istri, Saloni te na zapadu sjeverne Afrike u Galiji i na
Pirinejskom poluotoku.
Prije Konstantina (od početka kršćanske umjetnosti do 311./313.). Najstariji sarkofag za
kojeg se smatra da pripada kršćanskoj tradiciji je Prosenesov sarkofag iz Rima; vrt Vile

24. 24
Borghese. Sarkofag je prema natpisu datiran u 217. god. međutim, formulacija teksta nije
nepobitno kršćanska, kao što ni dekoracija ne upućuje na to da je pokojnik bio kršćanin.
Najstariji nepobitno kršćanski sarkofag je sarkofag iz S. Maria Antiqua u Rimu (oko
270./280.). Kao dekoracija na sarkofazima iz vremena prije Konstantina prevladavaju scene s
Jonom te prikazi iz Starog i Novog Zavjeta.
Konstantin (oko 313. – 340.). Nakon Milanskog edikta dolazi do osjetnog pojačanja u
proizvodnji sarkofaga s kršćanskim motivima. Za razliku od prethodnih, koji se oslanjaju na
poganske motive, sada se javljaju ukrasi komponirani poput friza sa gusto zbijenim
figurama. Većina primjeraka pripada «grupi Petar-Krist» koju vrlo dobro reprezentira
sarkofag Sabina iz Vatikana. U sredini je prikazana orantica, a sa strane su prikazane scene iz
života Petra i Krista. Oko 330. god. počinju se izrađivati dvozonalni friz-sarkofazi gdje većina
u sredini gornje zone ima školjku s portretom pokojnika.
Nakon Konstantina (oko 340. – 360./370.). U ovom periodu broj sarkofaga opada. Još
uvijek se izrađuju sarkofazi sa strigilima i friz-sarkofazi s jednom i dvije zone, međutim,
javljaju se arhitektonski sarkofazi sa stupovima i drvećem. Najčešće teme i dalje su Kristova
čuda, a javljaju se i grupni prikazi Krista s apostolima kao i scene iz Kristove muke obično sa
znakom križa u sredini. Najgrandiozniji primjerak iz ovog vremena svakako je sarkofag
Junija Basa iz Sv. Petra u Rimu; dvozonalni arhitektonski sarkofag izvanredne kvalitete
dostojan prefekta grada koji je u njemu pokopan (modernim rječnikom; gradonačelnik Rima
kojeg je postavio car). Zbog elegantnih figura i izvrsne kvalitete ovaj se period naziva i
period «dobrog stila».
Valentinijan i Teodozije (360./370. – 400.). U ovoj se fazi javljaju svi prethodni tipovi
sarkofaga, a novinu predstavlja arhitektonski sarkofag s motivom Krista koji podučava
među apostolima. U pozadini se uočava prikaz gradske arhitekture s gradskim vratima pa se
ovaj tip sarkofaga naziva sarkofag s gradskim vratima. To čini malu, usko vezanu grupu
sarkofaga koji su ukrašeni sa sve četiri strane te su vjerojatno izrađivani za istaknutije
pokojnike. Najbolji poznati primjer nalazi se u Milanu – S. Ambrogio. U ovoj fazi javljaju se i
dva novi motivi kod narativnih prikaza, a predstavljaju daljnju evoluciju arhitektonskog
sarkofaga; motiv ozdravljenja uzetoga («Bethesda sarcophagi»), motiv ulaska u Jeruzalem
(«entry sarcophagi») te motiv prelaska Izraelaca preko Crvenog mora («exodus sarkophagi»).
Kasnija faza (nakon 400.). Vrlo je malo sačuvanih rimskih sarkofaga iz vremena nakon
400. god. Zbog lošeg ekonomskog stanja u gradu i provale Gota 410. god. došlo je do
stagnacije u proizvodnji. Poznati su primjeri sarkofaga sa strigilima i motivom križa u
sredini. Figuralni prikazi u poljima su vrlo rijetki.
c. Sarkofazi u Ravenni
Nakon 402. god. i preseljenja carske prijestolnice iz Milana (Mediolanum) u Ravennu, u
gradu je započela neovisna proizvodnja sarkofaga. Lokalni poganski sarkofazi prestali su se
proizvoditi oko 270. god., međutim, prije početka V. st. u Ravenni nisu proizvođeni
ranokršćanski sarkofazi; postoji nekoliko primjeraka uvezenih iz Rima.
Između ranokršćanskih sarkofaga proizvedenih u Rimu i Ravenni gotovo da i nema
poveznice, a ista je situacija i sa nekoliko primjeraka iz sjeverne Italije te s poganskim
sarkofazima u samoj Ravenni. Kipari koji su proizvodili ravenatske sarkofage vjerojatno su
stigli iz Konstantinopola te sa sobom donijeli istočnjačku tradiciju i modele za izradu tih
spomenika. Kod mnogih primjeraka sarkofaga u Ravenni ukras se javlja na sve četiri strane

25. 25
što ukazuje na istočnjačku tradiciju. Zaobljeni uglovi paralele imaju u Maloj Aziji, a
istočnjački motivi javljaju se i na akroterijima poklopaca oblikovanih u obliku krova.
Serija ravenatskih sarkofaga započinje u ranom V. st. sa nekoliko primjeraka čiji su
frizevi odijeljeni pilastrima i stupovima («grupa Torre Nova»). Na površini sarkofaga obično
se javlja relativno mali broj figura. Na prednjoj stranici često se nalaze scene čašćenja,
translatio legis i kao iznimka, poklonstvo kraljeva. Na bočnim stranama prikazuju se scene iz
Starog i Novog Zavjeta ili apostoli. Na stražnjoj strani obično se nalaze simbolički prikazi;
janje, jelen, golubica ili paun te kristogram).
Nešto kasnije od grupe Torre Nova, ali još uvijek u V. st., pojavljuju se arhitektonski
sarkofazi, iako u samo nekoliko primjeraka. Figurativni se sarkofazi prestaju proizvoditi
negdje sredinom V. st., dok se proizvodnja dekorativnih nastavlja i dalje. Kasniji primjerci su
mnogo jednostavniji, životinje djeluju ukočeno, a gubi se i slobodan prostor između likova.
Na sarkofazima kasnijeg razdoblja javljaju se samo prikazi životinja, križa i drveća na
arhitektonskim sarkofazima. Kasniji primjerci iz VI. st. postaju još jednostavniji; reljef postaje
prilično plitak.
d. Sarkofazi u Konstantinopolu
Godine 330. Konstantinopol je posvećen kao novi glavni grad Carstva. Sarkofazi iz prvih
desetljeća nakon posvećenja nisu poznati te tako najraniji konstantinopolski sarkofazi sežu u
kasno IV. st. Sačuvano je relativno malo primjeraka, a za sada se ne može reći da li ih je
većina uništena ili je proizvodnja zaista bila tako mala. Sarkofazi u Konstantinopolu dijele se
na figurativne (friz i arhitektonski) i dekorativne. Kvaliteta se razlikuje od primjerka do
primjerka iako postoji nekoliko vrlo kvalitetnih sarkofaga izrađenih od mramora. Kako u
Byzantiumu ranije nije postojala tradicija izrade sarkofaga, majstori klesari su morali biti
podrijetlom iz provincija, pretežito iz Male Azije.
Remek djelo istočnorimske grafičke umjetnosti je «Sarkofag princeze» datiran na kraj
IV. st. čiji reljefi teku na sve četiri strane. Izrađen je u obliku sarkofaga-škrinje sa okvirom na
sve četiri stranice. Arhitektonski su sarkofazi zastupljeni sa nekoliko izvrsnih fragmenata.
Dekorativni sarkofazi – poput friz-sarkofaga – počinju se izrađivati na početku
kasnog IV. st. jedan od najranijih primjeraka pripada u tip sarkofaga sa strigilima.
e. Sarkofazi u provincijama
Prije Konstantina. Vrlo je mali broj provincijalnih sarkofaga iz vremena prije
Konstantina sačuvan do danas. To su primjerci iz Velleteria, Aire-sur-l'Adoura, Berlina,
Londona i možda Beograda. Osim kamenih, sačuvano je i nekoliko limenih sarkofaga iz
provincije Sirije koji se možda mogu datirati u vrijeme prije Konstantina.
Ovi su sarkofazi izrađeni u poganskom stilu, međutim, motiv križa koji se na njima
javlja govori da su bili namijenjeni kršćanima. Vjerojatno je, ali ne i sigurno, da se tzv. Noin
sarkofag iz Triera također može datirati u ovo vrijeme.
Konstantin i nakon njega.
Italija, Galija. Zapadne su provincije bile pod snažnim utjecajem Rima pa tako postoje i brojni
dokazi o uvozu sarkofaga iz tog grada. Osim uvoznih, postoje i sarkofazi izrađeni u lokalnim
radionicama koje imitiraju rimske. Iako je utjecaj Rima snažan, povremeno se u sjevernoj
Italiji i Španjolskoj javljaju i primjerci na koje je utjecala istočnjačka umjetnost.
Balkan. Sa egejskog i balkanskog prostora sačuvan je relativno mali broj sarkofaga.
Proizvodnja je bila raznolika i vrlo živa u II. i III. st., međutim, gotovo svugdje se naglo
prekida u drugoj polovici III. st. Jedino u Saloni postoji manja povezana grupa

26. 26
ranokršćanskih sarkofaga izrađenih pretežito od vapnenca, a u iznimnim slučajevima i od
mramora. Osim Salone, svega je nekoliko pojedinačnih primjeraka poznato iz Beograda i
Drača te sa Itake, Tegeje i Rodosa.
2. Ostala skulptura
Potrebno je spomenuti relativno mali broj iznimno raznolikih primjeraka ostalih
skulpturalnih djela iz ranokršćanskog razdoblja: neki «povijesni reljefi», manje i veće statue,
portreti, reljefi s kršćanskim i poganskim motivima, reljefne ikone, grobni reljefi te vrata od
izrezbarenog drveta.
Prije Konstantina. Kršćanska skulptura može se detektirati od 270./280. god., a neki od
najranijih primjera su grupe izvanrednih statuete koje su vjerojatno prilagane u grobove
(Jona i riba; Cleveland).
Konstantin i nakon njega. Konstantinov slavoluk kojeg je u čast careve pobjede 312.
god. podigao senat nastavlja carsku tradiciju trijumfalnih lukova. Za razliku od slavoluka
cara Galerija koji je u Solunu podignut 297. - 305. god., Konstantinov se slavoluk nije izrađen
u jedinstvenom stilu. Za taj su spomenik pretežito korišteni materijali s ranijih građevina;
posebno reljefi sa zgrada iz vremena Trajana, Hadrijana i Antonina Pija. Donji frizevi na
slavoluku osnova su da određenje umjetničkog stila tog perioda pa se svi sarkofazi izrađeni
u tom stilu obično datiraju u 312. – 315. god. Za te su frizove karakteristične
neproporcionalne i zgusnuto postavljene male figure na dnu, oštro izbrušeni nabori odjeće i
tek naznačena kosa.
Statue. Već u III. st. počinje opadati popularnost kopija poznatih grčkih umjetničkih djela.
Posljednja poznata takva skulptura većih dimenzija su Dioskuri na konjima koji se danas
nalaze na Kvirinalu u Rimu, a potječu iz termi koje je utemeljio Konstantin oko 330. god.

27. 27
Ejnar Dyggve. 1996. Povijest salonitanskog kršćanstva.
I. TEMELJI; neposredna poganska prošlost; sukob između poganstva i
kršćanstva
Kao kršćanska metropola, Salona uživa golemu crkvenu mog i prilično veliku političku
nezavisnost. Grad zauzima istaknuto mjesto u doba kasne antike, a salonitanski biskup i
metropolit dobro je znana i važna osoba . na čelu ilirsko-dalmatinskih biskupa on prisustvuje
koncilima i sinodima u raznim mjestima ili saziva sinode u svom gradu. Jedan visoki crkveni
dostojanstvenik postao je 296. rimski papa (Sv. Kajo). Car se Dioklecijan nastanio u svojoj
čuvenoj palači blizu Salone 305. godine, a godinu dana ranije u salonitanskom je amfiteatru
pogubio velik broj kršćana načinivši od njih mučenike koji će postati stupovi salonitanske
crkve. Potomak Konstantina Velikog pokopan je na groblju na Manastirinama, a Galla
Placidija, sestra cara Honorija, privremeno se tu sklanja sa svojim maloljetnim sinom,
kasnijim carem Valentinijanom III. Jedan od posljednjih rimskih careva, Glicerije, pošto je
svrgnut, vraća se u Salonu, gdje je 474. izabran za salonitanskom metropolita.
U to je doba propast Zapadnog Rimskog Carstva bila već gotova činjenica. U Italiji je
Odoakar uspio pripojiti Dalmaciju i tako su Goti zavladali Salonom od 481. godine.
Dolaskom Gota arijanska vjera, tada sasvim nezapažena, počinje igrati vrlo važnu ulogu.
Salona je također bila vrlo sklona pelagijanizmu, a jedan od salonitanskih biskupa iz VI. st.,
Frontinijan, sudjelovao je u dogmatskom sukobu oko tzv. triju kapitula s toliko žara da su
njegove sljedbenike nazivali frontinijanistima.
Kad bi se tražio Saloni sličan grad, onda je to sigurno Ravenna u Italiji (adrio-
bizantizam). Ali i gradovi kao što su Akvileja, Grado, Milano, Sirmij, Dirahij i Nikopolis
moraju se također imati u vidu.
Kad je malo prije poč. IV. st. u Saloni započeo misionarski rad grad je bio u razdoblju
punog ekonomskog procvata. Nakon potpunog pokrštavanja, Salona je doživjela svoj drugi
vrhunac. Bogati grad osuvremenio je i ojačao gradske zidine tako da je mogao dugo
odolijevati napadima u doba seobe naroda. Usprkos tome, početkom VII. st. Salona je ipak
morala pasti.
Za proučavanje kršćanskog prijelaznog perioda potrebno je poznavati mjesto foruma i
kapitolija, kultnog centra poganstva. U Saloni on zauzima istaknuto mjesto iza teatra u
samom središtu starog uglednog dijela grada, a kršćanski se kultni centar neupadljivo
smjestio u jednom kutu istočnog proširenja grada.
Izgleda da je kršćanstvo u Saloni pogansku vjeru nadvladalo brže nego u službenom Rimu.
Dok brojni ostaci građevna i pojedinačni nalazi jasno svjedoče o golemom procvatu lokalnog
crkvenog graditeljstva, dotle je teško utvrditi bilo kakve tragove poganskih hramova. Većina
do sada utvrđenih poganih mjesta pripadala su Mitri ili su iz kasnijeg perioda, a pravih je
hramova pronađeno samo pet.
Gotovo da nema razlike među salonitanskim mučenicima i misionarima, jer je čitava viša
hijerarhija stradala mučeničkom smrću u doba Dioklecijana. Jedno od objašnjenja za
činjenicu da se kršćanski kultni centar našao na periferiji novih gradskih predjela vjerojatno
je to da su se tamo misionari najprije naselili i djelovali, u početku sakriveno. Vanjski znaci
tog religijskog žara postali su vidljivi podizanjem oratorija, salonitanske katedrale s
krstionicom i nadbiskupske palače. Prve zgrade unutar biskupskog središta datiraju s kraja
III. st., a proširenja i obnove traje sve do kraja VI. st.

28. 28
II. KRŠĆANSTVO INTRA MUROS; kultni centar salonitanske crkve
(Ecclesia catholica Salonitana)
Prvi salonitanski biskup bio je sv. Domnio (Dujam), mučenik iz vremena Dioklecijana.
Najzanimljivije građevine u salonitanskom kultnom centru su najstariji oratoriji (orat. A i B).
Oratorij A je nastao na kraju III. st. i bio je uređen u stotinjak godina starijim malim
privatnim termama. Kultna dvorana je prvotno bila zatvorena s istočne strane koja gleda na
ulicu, a ulaz se nalazio na zapadnoj strani; s vanjske strane u dvorištu je bio kantaros sa
zdencem. Nepravilno oblikovano dvorište funkcionira kao atrij i povezuje objekt s oratorijem
B. U kultnoj prostoriji obloge na zidovima termi, podijeljene pilastrima, ostale su
neizmijenjene. Mramorni fragmenti friza s prikazom morskih biljaka i životinja u reljefu
svjedoče o prijašnjoj funkciji prostora.
Oratorij B je možda prvotno bio pogansko svetište vode jer je njegova egzedra bila
podignuta iznad samog akvedukta.
Paralelno s vjerojatno starijom južnom bazilikom stoji biskupska crkva, velika trobrodna
katedrala koja se popularno naziva Basilica Urbana. Radove je započeo biskup Simferije, a
završio njegov nećak Esihije (poč. V. st.). Posvećena je Kristu. U to se vrijeme gradi i
episkopij, biskupijska palača jer Salona pod Esihijem postaje metropolija. Dvije velike crkve
što tvore dvojnu građevinu stvaraju impresivan ambijent.
Južnu od dvije navedene crkve poslije je zamijenila velika bazilika u obliku križa, tzv.
križna bazilika koju je najvjerojatnije gradio biskup Honorije II. (sredina VI. st.).
Tip tlocrta dviju starijih crkava vrlo je jednostavan; to su pravokutne trobrodne bazilike s
jednom apsidom. U južnoj bazilici postoji produženje broda koje se nadovezuje prema
apsidi. Smatra se da su dvojne crkve građene tako da je jedna bila gradska crkva, a druga
memorijalna crkva posvećena kultu mučenika. Zbog zabrane postavljanja više od jednog
oltara u crkvi građene su dodatne crkve ili kapele posvećene lokalnim mučenicima. Nije
poznato kome je bila posvećena južna (kasnije križna) bazilika u Saloni. Izgradnja dvojnih
bazilika počinje opadati nakon ukidanja zabrane postavljanja više oltara u jednoj crkvi, a to
se dogodilo u VI. ili VII. st. Također, pojava oltara s grobom mučenika utjecala je i na
premještanje groblja unutar grada, što je u antičko vrijeme bilo nezamislivo. Grobovi se
ukapaju u crkve, što je moguće bliže oltaru, a kasnije i oko crkve.
Krstionica lezi na niskoj terasi odvojeno od bazilika. U ranijoj je fazi bila pravokutnog oblika
da bi kasnije postala bogata oktogonalna građevina centralnog tipa.
Grandiozna skupina građevina nastala je kad je južna bazilika zamijenjena križnom
crkvom.
Katekumenej se nalazio sa zapadne strane krstionice, a sadržavao je klupu za biskupa i
izvrsno sačuvan mozaični pod s prikazom jelena koji piju sa izvora života (kantaros).

29. 29
III. Arijanski kultni centar; druge kršćanske crkve unutar grada
Otkrićem još jedne bazilike s baptisterijem došlo se do zaključka da je u Saloni postojala još
jedna jaka dijeceza, a kako je taj kompleks sagrađen malo prije 500. god. (od 481. je Dalmacija
pod vlašću Odoakra) smatra se da je taj vjerski kompleks pripadao arijanskoj crkvi.
Kršćanstvo je u sukobu s arijanizmom od IV. st., a u velikim gradovima zapadnog
gotskog carstva, u Galiji i Španjolskoj, paralelno su postojala dva biskupa – arijanski i
nicejski.
Sama arijanska krstionica, okrugla dvorana sjeverno od bazilike, nešto je manja u
promjeru od nicejskog baptisterija. Nije imala unutrašnjih stupova, a oblik podsjeća na
arijansku krstionicu u Ravenni. Sam bazen je orijentiran sjever-jug, za razliku od nicejskog
koji je orijentiran istok-zapad.
U Saloni postoji i bazilika juxta portum, lučka bazilika smještena u luci stare Salone, a
sagrađena je na starijim termama u V. st.
U istočnom se dijelu grada nalazi basilica orientalis iz IV. st. Sačuvani su joj samo temelji,
Dyggve smatra da je imala transept (tlocrt T tipa). U njoj je grob-oltar (confessio) sačuvan in
situ – jedina u Saloni. Grob je vjerojatno sadržavao relikvije nekog stranog mučenika jer su
lokalni imali svoje vlastite grobljanske bazilike.
Zahtjev za samo jednim oltarom u crkvi vjerojatno je ukinut u VI. ili VII. st., a dopuštenje da
se i više oltara može nalaziti u jednoj crkvi spominje se u jednom pismu pape Grgura I (509.-
604.). Više oltara zahtijeva i više apsida. Jedna takva bazilika iz VI. st. u Saloni se nalazi u
zapadnom dijelu grada i naziva se basilica occidentalis. Prilično je uništena, ali imala je po
jednu manju apsidu uz središnju veću.
IV. KRŠĆANSTVO EXTRA MUROS; groblja i grobljanske bazilike
Kršćanski grobovi češće su smješteni u grupama nego poganski, i namjerno što bliže mjestu
gdje su sahranjeni mučenici. Često su veliki obiteljski grobovi bogatih ljudi bili direktno
povezani s grobom mučenika.
Tri najbolje sačuvana i najpotpunije istražena groblja Marusinac, Manastirine i Kapljuč,
izvrstan su pokazatelj tendencije grupiranja grobova oko svetog groba mučenika.
Na groblju A, na Marusincu, veliko je ime sveti Anastazije, sa Kapljuča (B) poznato je čak
5 mučenika; đakon Asterije i četiri vojnika Dioklecijanove tjelesne straže. To je groblje bilo
rezervirano za privilegirane članove društva.
Na groblju C, na Manastirinama dokazani su biskupi Domnije i Venancije te đakon
Septimije. U grobišnoj bazilici na Manastirinama položene su Petrove relikvije, a slično je
moglo biti i na groblju G (Crkvina) gdje je bila bazilika posvećena apostolu Petru.
Biskupski su grobovi nađeni samo na Marusincu i Manastirinama; oni su štovani gotovo
jednako kao i grobovi mučenika.
Dalmacija, koja se našla u središtu barbarskih napada, bila je nemoćna da zadrži neovisnost.
Papa Ivan IV. je 641., kratko nakon pada Salone poslao poslanika u Dalmaciju i Istru koji je
uspio prikupiti i ponijeti u Rim relikvije mučenika i otkupiti zarobljenike. Papa je nakon toga
napravio kapelu povezanu s Lateranskom bazilikom; Oratorij sv. Venancija, a u njoj je na
zidnom mozaiku prikazao dalmatinsko-istarske mučenike i svece.

30. 30
V. Tipovi grobova i grobni kult
U tipološkom smislu postoje dva načina pokapanja, kod jedne grupe sanduk se s mrtvim
tijelom može prenositi, a kod druge nema prijenosa nego se tijelo polaže direktno u zemlju.
Prijenosni tip: drveni sanduk, olovni sanduk i kameni sarkofag.
Neobičan tip neprenosive grupe pokopa je zidana podzemna komora s mnogo prostora u
dužini i širini.
Neki mučenički grobovi načinjeni su da prime čitavo tijelo, drugi su tako maleni da mogu
primiti samo dijelove tijela. Mučenici sv. Anastazije i sv. Septimije pokopani su u posebnim
grobnim komorama (memorijama) i smješteni ispod poda u sarkofagu običnog izgleda. U V.
st. Anastazijev je sarkofag premješten u apsidu velike bazilike na Marusincu.
Na Manastirinama je postojao grob za relikvije s pristupnim rovom, a komora je imala svod.
Ovdje su vjerojatno bile smještene relikvije biskupa i mučenika Domnija koji je bio glavni
svetac u Saloni.