Starogrčko slikarstvo je pretežno sačuvalo primjere na glinenim vases, amforama i drugoj lončariji, s dvije glavne industrijske središta u Korintu i Ateni. Razvijalo se kroz razne stilove poput protogeometrijskog, geometrijskog, orijentalnog i klasičnog, svaki s karakterističnim motivima i tehnikama. U razdoblju od 1050. do 500. g.pr.n.e., umjetnici su usavršavali prikazivanje ljudskih figura i detalja, prelazeći iz apstraktnih oblika u složenije prikaze.