Nastavna jedinica za predmet Religije i civilizacije 3

1. 1
KINESKA CIVILIZACIJA
Geografija Kine
Razvoju civilizacije na području Kine pomogle su mnoge prirodne pogodnosti. Duge
rijeke i plodno tlo uz njih, klimatske raznolikosti, mnoštvo dolinskih prostora…Slično kao
kod ostalih starovjekovnih civilizacija, prva kineska civilizacija također se razvija duž plodnih
riječnih dolina. Dva su glavna vodena toka koja su osiguravala nastanak prve civilizacije –
Chang Jiang ili poznatija kao Yangtze, i Hoangho ili Žuta
rijeka, a obje s tibetskog platoa teku prema Žutom moru. Obje
rijeke svojim redovitim poplavljivanjem ostavljaju sloj plodnog
tla na svojim obalama. Posebno je plodna dolina Žute rijeke,
ponajviše zahvaljujući lesu, finom prašinastom materijalu koji
je u Kinu dopremljen pustinjskim vjetrovima, zbog čije je boje
Žuta rijeka i dobila svoje ime. Naravno da će u takvim
prirodnim uvjetima doći do razvoja temeljnog ljudskog
zanimanja – poljoprivrede. Golemo kinesko prostranstvo
omogućavalo je raznolikost u poljoprivrednoj proizvodnji, pa
je južna Kina, koja je inače toplo područje s puno padalina bilo
idealno za uzgoj riže, a npr. sjeverna Kina, koja ima hladniju
klimu i suše podneblje, bila je prikladna za uzgoj raznih
žitarica.
Geografija Kine i okolice i na druge je načine utjecala
na povijesni i društveni razvitak Kine. Naime,
Kina je u početnoj fazi razvoja civilizacije imala
priličan mir što se stranih utjecaja tiče, a za to su
najzaslužnije planine i pustinje koje pružaju Kini
određenu sigurnost. Tako npr. planinski lanac
Himalaja odvaja Kinu od Indije i ostatka južne
Azije, a velika pustinja Gobi sprječava upad u
Kinu sa zapadne strane.
Razdoblje mitova i legendi
Kompletno razdoblje rane
faze razvoja kineske civilizacije
obavijeno je maglom, jer do oko
XVII st. B.C. nema pisanih, a vrlo
je malo i arheoloških nalaza koji bi
mogli potvrditi postojanje neke
organizirane dinastičke vlasti. Iako
kineska tradicija navodi dinastiju
Hsia (Xia) kao prvu kinesku
vladajuću dinastiju, većina
povjesničara dovode je u pitanje
zbog gore navedenih razloga.
Kineska verzija povijesti
ipak naglašava važnost ovog
razdoblja, a to nam potvrđuju
nebrojene legende o tri velika
Slika 1: Akupunktura. Kinezi su od vrlo ranog
vremena postizali vrlo dobre uspjehe na polju
medicine. Bili su poznati kroz cijelu svoju povijest ne
samo po izlječenjima, nego i u prevencijama bolesti.
Akupunktura služi upravo prevenciji, makar se
njome koristimo i u rješavanjima nekih tegoba.
Početak akupunkture, kineska tradicija veže uz doba
mitološke dinastije Hsia, a priča kaže da je kineski
vojnik, ratujući protiv barbara, bio pogođen strijelom, a
utrnuće je osjećao na potpuno suprotnom dijelu tijela
Slika 2: Proizvodnja svile. Izum svile veže se uz caricu Lei Zi, ali to
je samo mitološka priča. U staroj Kini žene su otkrile način kako
razmotati nit iz čahure dudova svilca i nakon toga je utkati u finu
svilenu tkaninu. Niti čahure dudova svilca duge su desetke metara, a
potrebno je nekoliko tisuća niti za proizvodnju dovoljno konca za
dobivanje tkanine od koje se može proizvoditi odjeća. Tajnu svile na
Zapad su prenijeli bizantski redovnici, a svila je zbog svog izgleda bila
jako tražena roba među imućnijim kupcima.

2. 2
kralja, tzv. kulturni heroji, koji su navodno podučili Kineze svim civilizacijskim
tekovinama. Kralj Fu Xi zaslužan je jer je naučio Kineze pripitomljavati životinje, lovu i
ribolovu, gradnji kuća, pa čak i ženidbi i stvaranju obitelji. Kralj Shen Nung, slijedeći
legendarni kralj, kojeg su nazivali „Božanskim ratarom“, naučio je ljude obrađivati zemlju,
a treći od velikih, legendarnih kraljeva Huang Di („Žuti car“), radi lakšeg upravljanja sve
većim teritorijem, utemeljio je prvi oblik vlasti, vjeru i zakone. Njemu pripisuju i druge važne
stvari za razvoj kineske civilizacije – promicanje trgovine, jedinstveni sistem mjera i utega,
izgradnja cesta i razvijanje prvog kalendara. Čak je i njegova žena, Lei Zi stekla zasluge za
otkriće proizvodnje svile.
Dinastija Chang (Shang) – XVII, XVI – XI st. B.C.
Uz ovu dinastiju većina povjesničara veže početke kineske civilizacije. Prema starim
kineskim zapisima, Chang dinastija formirana je 1766. B.C., iako mnogi povjesničari i
arheolozi vjeruju da se to ipak zbilo nešto kasnije.
U vrijeme dinastije Chang uspostavljena je vrlo stroga monarhija na čelu s kraljem i
državnim činovnicima, a centar vladavine i prijestolnica bio je grad Anyang. Vrijeme
dinastije Chang ujedno označava i početak stvaranja moćne i brojne kineske administracije,
koja je postajala sve potrebnija radi kontrole sve većeg teritorija.
Teritorij Kine se povećavao jer su vladari dinastije Chang bili prilično agresivni, te su
stalno izazivali sukobe s okolnim ne-kineskim plemenima, a
lakoću takve „zabave“ osiguravala je mogućnost mobiliziranja
velikog broja seljaka. Po tome se može zaključiti da je Kina u doba
Chang poljoprivredna zemlja, a mnogobrojno seljaštvo, osim posla
na zemlji i u vojsci, koristi se i za rad na kraljevskim građevinama
– palačama, grobnicama, obrambenim zidinama, …
Kao što je slučaj s mnogim starim civilizacijama i o
kineskoj smo civilizaciji puno saznali proučavajući njihove
grobnice i grobove. Grobni nalazi nam otkrivaju ostatke
žrtvovanih ratnih zarobljenika jer se vjerovalo da u zagrobnom
životu vladar ili neki drugi moćan čovjek treba sluge. Isto tako, „na
drugoj strani“ je potrebno i veliko bogatstvo, pa većina grobnih
nalaza sadrži vrijedne predmete, ponajprije od bronce i žada, u
čijoj su obradi kineski obrtnici bili vrlo vješti.
Niti kineska vjerska orijentacija nije otišla
daleko od grobova i pokojnika, pa su glavne vjerske
manifestacije bile u svrhu štovanja ili kulta
predaka. Naime, Kinezi su oduvijek obitelj i
obiteljski život smatrali izuzetno
važnim, pa nije čudno da su većina
božanstava u kineskoj mitologiji pravi
preci koji su pretvoreni u božanstva
(deificirani) zbog nekih važnih
postignuća. Postojalo je
uvjerenje da su preminuli preci i
dalje živo zainteresirani za
obiteljska događanja, pa živući
potomci redovito obilaze
grobove i obavještavaju
pokojnika o stanju u obitelji. Donose se i topla jela kako duh pokojnika ne bi zakrepao od
Slika 3: Primjerak tzv. "Proročke kosti". Kao
dio tradicije štovanja predaka, ljudi su običavali
pitati pretke za savjet, a ta pitanja zapisivala su
se na kosti ili kornjačin oklop. Takva kost se
podvrgne visokoj temperaturi što dovodi do
pucanja, a svećenici pregledavaju takve pukotine
i „čitaju“ pokojnikove odgovore na pitanja.
Slika 4: Kinesko pismo. Prvi pronađeni pisani oblici u kineskoj povijesti
bile su proročke kosti. U početku je kinesko pismo bilo piktografsko, a s
vremenom je postajalo ideogramsko, kod kojeg jedan znak označava jedan
pojam. I taj ideogramski način će se pojednostavit jer je teško upamtiti
više od 50.000 znakova, pa će modernije verzije pisma biti fonetske. Uz
pismenost, kod Kineza se razvija i kaligrafija, tj. umjetnost lijepog pisanja.
Kinezi su imali interesantne načine kojima su zapisivali neke apstraktne
pojmove, pa su npr. svađu prikazivali kao stilizirani crtež triju žena.

3. 3
gladi. Kao dio štovanja predaka tradicionalno je u doba Chang bilo pitati pretke za savjet, a u
tu svrhu koristile su se tzv. proročke kosti, koje su ujedno i prvi oblici pisma u kineskoj
civilizaciji.
Za vrijeme dinastije Chang Kina je postigla prvi veliki kulturni uspon, pa su osim
pisma, pokazali veliki napredak u proizvodima od bronce. Osim osobnog naoružanja, prije
svega kratkih mačeva i opreme za bojna kola, izrađivali su dekorativne posude za hranu i
piće, najčešće za vjersku ritualnu upotrebu.
Dinastija Chou (Zhou) – 1122 – 221. B.C.
Dinastiju Chang zbacile su vojske susjednog plemena Chou, i utemeljili svoju
dinastiju. Zbog nasilnog prekidanja dinastičkog niza,
vladari Chou najviše su se zabrinuli kako će ih
Kinezi prihvatiti. Da ne bi ispali obični uzurpatori
vlasti, predstavili su ideju nebeskog poslanstva,
prema kojoj sami bogovi sudjeluju u postavljanju i
smjeni dinastija, a vladar postaje nebeski poslanik.
Prema ideji nebeskog poslanstva, bogovi podržavaju
dobrog i pravednog vladara, a ako dinastija izgubi
moć, znači da je postala loša i zaslužuje biti
svrgnuta, a to se upravo dogodilo s dinastijom
Chang (kako tvrde ovi iz dinastije Chou). Od ove
dinastije Chou pa nadalje ideja nebeskog
poslanstva koristiti će se kao razlog za uspon i pad
kineskih dinastija.
S dinastijom Chou dolazi i do nekih
promjena u društvenom sistemu i sistemu vlasti. Na
čelu države je car čija je vlast neograničena i
nasljedna, a car se trudio da svoje bliske
ljude, posebno vojskovođe i plemstvo,
nagradi s izdašnim zemljišnim
posjedima. Na taj način u Kini se razvija
feudalno društvo, u kojemu je osnova
bogatstva zemljišni posjed. Car
zauzvrat od plemićkih klanova dobiva
odanost, koju iskazuju tako da u ratu prikupljaju
vojsku i sudjeluju kao konjanici, a u mirnodopskim
uvjetima prikupljaju porez.
Doba Chou dovelo je do novog kulturnog
procvata, bez obzira na ratničku orijentiranost i stalne
vojne sukobe. Počinje se koristiti željezo, čiji su
proizvodi bili čvršći i jeftiniji, a mogli su se proizvoditi
puno brže nego brončani. Željezno oružje omogućilo je
dodatno snaženje vojske, a dodatno je ta snaga
povećana korištenjem katapulta i konjice.
Doba Chou karakterizira i porast broja
stanovnika. Tehnološki napredak omogućava nove
tehnike obrade zemlje, što dovodi do povećanja uroda,
a na taj se način dobio višak hrane, što uzročno-
posljedično vodi prema rastu gradova. Rast gradova i njihova brojnost povećava potrebe za
trgovačkom razmjenom, a takve potrebe zahtijevaju bržu komunikaciju, pa doba Chou postaje
Slika 5: Koncept "Nebeskog poslanstva". Od dinastije Chou
pa nadalje, cijelo vrijeme postojanja Kineskog Carstva,
postojalo je uvjerenje o carevima i dinastijama koje vladaju s
blagoslovom bogova. Glavno božanstvo za Kineze bilo je Nebo,
pa su Kinu nazivali „Podnebesko Carstvo“, a sam car bio je
„Sin Neba“. Nebesima u čast dizali su se hramovi s kupolom
koji su bili pokrivani plavim crijepom, kao odraz neba (i
Neba). (vidi sliku 6)
Slika 6: Nebeski hram u Beijingu.

4. 4
doba gradnje cesta i kanala, koje omogućavaju trgovačku povezanost svih dijelova Kine.
Povećanje trgovačke aktivnosti nalaže i njezino pojednostavljivanje i ustaljivanje vrijednosti,
pa se počeo koristiti kovani novac. A čisto kao zanimljivost, u doba Chou Kinezi su počeli
jesti štapićima.
Feudalizam, kakav je funkcionirao u doba Chou, prilično je efikasan sistem, ako je
vladar moćan, plemstvo odano i komunikacije u dobrom stanju. Ali, ako se navedeni uvjeti ne
ispune, takav sistem postaje pravi primjer bezakonja i anarhije. Upravo su se takve stvari
počele događati pri kraju vladavine dinastije Chou. Sve se više lokalnih vođa počelo okretati
protiv centralne vlasti, a s vremenom su počeli ratovati i međusobno i boriti se za zemlju i
utjecaj. Razdoblje takvih sukoba u kineskoj povijesti od oko 403. B.C. – 221. B.C. naziva se
„Doba ratujućih država“. Dinastija Chou cijelo je to vrijeme nominalno bila na vlasti, ali
gotovo bez moći i utjecaja. Kao najmoćnija izdigla se dinastija Qin (Tsin), prekinula
razdoblje ratova i svrgnula Chou dinastiju.
Nove filozofije
Sukobi i ratovi tijekom kasnog Chou perioda, nagnalo je mnoge kineske mislioce da
počnu propitkivati načine funkcioniranja društva i ulogu čovjeka u društvu. Napori da se
pronađe smisao u političkom kaosu općeg sukoba, doveo je do nastanka novih kineskih
filozofija, ili različitih načina gledanja na svijet. Od mnoštva filozofija pokrenutih tijekom
kaotičnog kasnog perioda Chou, dvije su postale posebno utjecajne: Konfucionizam i
Taoizam.
Konfucionizam se temelji na učenjima Konfucija (551-479 B.C.), koji je naglašavao
da se ljudi međusobno moraju odnositi puno humanije i dostojanstvenije. Uvjeren je da
nedostatak ljubavi i poštovanja čini glavni poticaj nasilnom društvu, pa prema tome, vraćanje
poštovanja prema tradiciji može opet stabilizirati društvo. Konfucijeve misli o tome kako
izgraditi bolje društvo skupljene su u njegovom najpopularnijem djelu – Analekte
(Razgovori). Prema Konfuciju, postoji pet temeljnih odnosa međusobnog poštovanja, ljubavi i
uvažavanja: 1) vladar  podanik; 2) otac  sin; 3) muž  žena; 4) stariji brat  mlađi
brat; 5) stariji prijatelj  mlađi prijatelj. Unutar ovakvih odnosa vladar se npr. mora fer i
pošteno odnositi prema svojim podanicima, dok podanici
moraju biti odani i poštovati svog vladara. Generalno
gledajući, ljudi bi se morali naučiti poštivati članove
obitelji, prijatelje, učitelje… i držati se jedne od mnogih
Konfucijevih parola „Ne čini drugima ono što ne bi želio
da drugi čine tebi!“
Taoizam ima potpuno drugačije postavke od
Konfucijanizma. Konfucijanizam se zanosi željom o
popravljanju društva, a Taoizam ohrabruje ljude da se
maknu od društvenih zakona i povinuju se zakonima
prirode. Temelji Taoizma nalaze se u učenjima koje je
navodno izražavao filozof Lao Tze (oko 500-ih B.C.).
Srce Taoizma čini koncept Tao (Dao) ili Put. Tao je
bezgranična sila, koja je dio svakog života, a
udahnuta je u čovjeka njegovim rođenjem, pa bi
na taj način čovjek trebao djelovati u skladu s
prirodnim redom već usađenim u sebi. Taoizam je
prihvatio starokineski koncept prirodne ravnoteže,
tj. Yin i Yang.
Slika 7: Tai chi dijagram. Simbolizira taoističko
razumijevanje svijeta u kojem se stalno događa
izmjena dviju kozmičkih energija – Yina i Yanga.
Yin je ženski princip, koji obilježava tama, slabost,
pasivnost, bolest, Zemlja i Mjesec…, a Yang je
muški princip koji obilježava svjetlost, aktivnost,
zdravlje, Nebo i Sunce…

5. 5
Dinastija Qin (Tsin, Chin) – 221 – 206 B.C.
„Doba ratujućih država“ pred kraj vladavine dinastije Chou, zamijeniti će najmoćnija
među zaraćenim državama – dinastija
Qin, koja će uspjeti ujediniti cijelu Kinu i
završiti dugo razdoblje kaosa i međusobnih
sukoba. Dinastija Qin imala je samo
jednog vladara – Qin Shi Huangdi („prvi
uzvišeni car“), ali koji je bio toliko moćan
da će se po njegovom imenu i imenu
njegove dinastije (koja je, doduše, trebala
trajati tisućama godina) derivirati ime Kine
u zapadnom svijetu.
Qin Shi Huangdi stvorio je oblik
vlasti koji će postati model za sve buduće
kineske dinastije. Svu vlast koncentrirao je
u svojim rukama i uz pomoć
svojih vjernih ministara. Slomio
je moć feudalaca, jer je
kontrolu teritorija, koja je bila u
rukama nezavisnog feudalnog
plemstva, prebacio u ruke nove,
moćne birokracije, koja je bila
u potpunosti podvrgnuta caru.
Da bi dodatno slomio moć
feudalnog plemstva, i
onemogućio da se ponovi feudalni kaos iz
doba dinastije Chou, oduzeo je feudalnom
plemstvu zemlju i podijelio je seljacima, koji
su sada direktno caru plaćali porez.
Feudalnom plemstvu je jedino preostalo da se
šmajhla oko cara i tako zadrži neke svoje
povlastice.
Da bi još čvršće zacementirao
centralističku vlast, Qin Shi Huangdi je
pokrenuo program uvođenja jedinstvenih
mjera i utega i
standardiziranja kovanog
novca iz državne kovnice.
Novouvedeni zakoni bili su
vrlo strogi, a kazne prilično
brutalne, pa je i najmanje
nepoštivanje vlasti, pogotovo
od strane državne birokracije,
kažnjavano skraćivanjem
visine čovjeka, otprilike za
veličinu glave. Svaki način
razmišljanja koji nije bio u skladu s carskim i državnim, bio je zabranjivan. Zabranjene su sve
filozofske škole, a pogotovo Konfucijanizam. Knjige su spaljivane, a njihovi učitelji
pogubljeni.
Slika 6: Grobnica Qin Shi Huangdija. Izgradnja je počela dok je još bio
maloljetan. Grobnica je posebno poznata po svojim ratnicima od terakote,
koji su trebali štititi cara i nakon smrti. Car se doduše nadao vječnom
životu, i u tu svrhu svi su učenjaci tragali za „eliksirom života“, a neki od
carevih najbližih alkemičara, za taj su eliksirpretpostavili da bi mogla biti
živa, koju je on svakodnevno konzumirao vjerujući u produžetak života.
Nije ga produžio, već ga je živa ubila, a tragedija je i u činjenici da je
grobnici izgrađena rijeka žive, za koju se i dalje mislilo da ima sjajne
koristi za ljudsko zdravlje. Veličanstvenost grobnice je u njezinoj
monumentalnosti, kojoj doprinose kipovi vojnika (ali i konja i bojnih kola)
u prirodnoj veličini, a još k tome niti jedan vojnik nije bio isti, tj. sva su
lica bila različita.
Slika 9: Veliki Kineski zid. Najgrandiozniji projekt kojega je poduzeo car
Qin Shi Huangdi. Najstariji dijelovi zida građeni su još u 5. st.B.C., a današnji
izgleddobio je u 15.st. Sa svim dodacima i odvojcima dug je oko 6.500 km. Svi
vladari koji su učestvovali u gradnji zida radili su to s istom namjerom –
zaštititi se od provala Mongola i Tatara i ostalih, za Kineze, barbarskih
naroda sa sjevera. Gradnja zida na pravi način kako je to poduzeo Qin Shi
Huangdi bila je i dugotrajna i mukotrpna. Voditelji radova imali su
naređenje da ne smije biti zastoja, zato su one koji su poginuli na radu ili
jednostavno umrli, samo ubacili u trasu zida i nastavili gradnju, bez velike
pompe i pogrebnih ceremonija. Zato se Veliki zid naziva i najdužim grobljem
na svijetu. Veliki zid nije bio 100 % uspješan u zaustavljanju prodora sa
sjevera, ali je ipak spriječio manje provale, kojih bi, da nije bilo Zida, bile
gotovo svakogodišnje.

6. 6
Postigavši potpunu i centraliziranu kontrolu nad cijelim carstvom i njegovim
resursima, car je mogao početi razmišljati o grandioznim podvizima i projektima. Građene su
nove ceste, novi kanali (u ukupnoj dužini od oko 2.000 km), a mnogi su još i danas u
upotrebi. Gotovo 700.000 ljudi korišteno je za izgradnju njegove grandiozne grobnice
poznate po tisućama ratnika od terakote, koji su i danas turistička atrakcija. Najveći projekt
ipak se odnosio na obranu sjevernih granica Kine i izgradnju Velikog zida.
Dinastija Han – 206 B.C. – 220 A.D.
Razdoblje dinastije Han poznato je kao zlatno doba kineske povijesti, a zbog takvih
uvjeta sami Kinezi su se znali nazivati „narodom Hana“. U potpunosti je zadržan
centralizirani ustroj države, ali je, za razliku od Qin dinastije, taj centralizam bio opet vezan
uz feudalno plemstvo, koje je ponovno obnovilo svoja stara prava i odnose. Umjesto strogosti
i poslušnosti prema vladaru, u razdoblju Han državni su činovnici birani prema svojim
kvalitetama, pa su samo najbolji u svojoj struci mogli upravljati važnim državnim pitanjima.
Cijeli se državni ustroj temelji na Konfucijevim idejama, pa su i spomenuti državni činovnici
birani na temeljima vrlo
strogog i zahtjevnog
državnog ispita.
Vrhunac dinastije
Han bio je u vrijeme
vladavine cara Wu-Tija
(Wu-Di), kada je Kina
postala gospodarska i
vojna sila Istoka, a njen se
teritorij proširio na
područja Mandžurije,
Koreje i Vijetnama.
Proširivanjem
kineskog teritorija u doba
Han, širili su se i ljudski, a
pogotovo trgovački
horizonti. Trgovina je
polako počela izlaziti
kopnenim putovima širom
Azije, i povezivati sve udaljenije krajeve. Najpoznatiji trgovački put otvoren u ovom
razdoblju je poznati Put svile. To je, u stvari, bila mreža putova koja se prostirala od Kine, pa
nekoliko tisuća kilometara prema Mediteranu, povezujući na sjajan način Kinu, Indiju, Bliski
Istok i Rimsko Carstvo.
Doba dinastije Han ostalo je poznato i po jakom napretku tehnologije i znanosti.
Možda najznačajniji izum doba Han je papir, čiji se izum veže uz lik Cai Luna, kojemu je to
navodno uspjelo 105. g.B.C. Papir se dobivao tako da se proizvela masa od drvene građe,
koja se zatim sušila u tanke listove, a povezivanjem takvih listova nastajale su knjige, koje su
postale široko dostupne, jer dotadašnji način pisanja na svili bio je prilično skup.
Izum željeznog pluga omogućio je produktivniju poljoprivrednu proizvodnju. Stvoren
je prvi seizmograf za mjerenje potresa. Kinezi su bili sjajni astronomi, matematičari,
geografi… Koristili su akupunkturu u liječenju i prevenciji bolesti. Izumili su kompas, koji
će svoju pravu primjenu naći kod Arapa, a oni će ga prenijeti na Zapad. Poznavali su barut i
koristili su ga najviše za vatromete. Kina je domovina porculana, koji se izrađuje od kaolina,
vrste masne gline, a porculan je na Zapadu postao vrlo tražena roba.
Slika 7: Trasa Puta svile. Putnici su prelazili težak teren, suočavali se s
pljačkaškim prepadima drumskih razbojnika, pa se radi sigurnosti, najčešće
putovalo u velikim karavanama. Na putu su postojala dobro opremljena
odmorišta, od kojih će se mnoga razviti u trgovačka središta. Većina trgovaca
putovala je samo dio puta, a roba se razmjenjivala. Trgovalo se najčešće
luksuznom robom, koja donosi veliku zaradu, a malih je dimenzija. Kao što sam
nazivrute kaže, svila je imala veliku važnost u trgovini na Putu svile. Trgovina na
Putu svile osiguravala je i kulturne i znanstvene razmjene, pa su se nove ideje
širile Svijetom.