Skripta: Prapovijest. Brončano i željezno doba, 2008.

1. *****
PRAPOVIJESNA
ARHEOLOGIJA II
Brončano i željezno doba
23/. I. 2008.

2. 2
Majnarić-Pandžić, N. 1998. Brončano i željezno doba. U: Povijest umjetnosti u
Hrvatskoj. Knjiga prva. Prapovijest. Zagreb: Naprijed.
BRONČANO DOBA
I. Rano brončano doba
(ReA1, ReA2; oko 2300. – oko 1600. pr. Kr.)
Prijelazno razdoblje iz eneolitika u brončano doba obilježeno je doseljavanjem raznih
indoeuropskih grupa koje su u nekoliko navrata nailazile i naseljavale karpatsko
Podunavlje te posve izmijenile zatečeno zemljoradničko društvo. Epoha ranog
brončanog doba formirala se u drugoj polovici 3. tisućljeća; nakon konačnog
izmirivanja i miješanja starog i novog stanovništva. Potkraj drugog tisućljeća
ponovno dolazi do razdoblja nemira te etničkih pomicanja koja su vjerojatno
izazvana većom potražnjom za rudama. U to se vrijeme razvija i široka
komunikacijska i trgovačka mreža koja je povezivala karpatska ležišta ruda s
panonskim Podunavljem, jugoistočnim alpskim prostorom, Italijom i Balkanom.
Vinkovačka kulturna grupa
Rasprostire se od Balatona prema jugu, od Srijema preko Slavonije do
sjeverozapadne Hrvatske, a utjecaji sežu i do Istre. Vinkovačka se grupa često nalazi
na lokalitetima vučedolske kulture koja nestaje smjenom eneolitika i brončanog
doba, ali njezina je tradicija prepoznatljiva u okvirima nekih ranobrončanodobnih
pojava kao što su Somogyvár-kultura u zapadnoj Mađarskoj te ljubljanska i, naravno,
vinkovačka. Za vinkovačku grupu karakteristični keramički oblici su vrčevi,
amforice i zdjele s naglašeno izvučenim obodom. Površine posuda najčešće su
neukrašene, ali fino izglađene i uglačane. Nakon pečenja obično su polirane te
vjerojatno imitiraju predmete od brončanog lima. Otkrićem nove sirovine – bronce,
legure bakra i kositra, znatno se razvijaju vještine obrade metala. Bronca se lijevala u
kamenim ili glinenim kalupima, a njezina je elastičnost dozvoljavala izradu većih i
čvršćih predmeta što se posebno odrazilo na izradu oružja. Tako su npr. kratki
bodeži, izrađivani u bakreno i rano brončano doba, razvojem metalurgije zamijenjeni
dugim mačevima, masivnim sjekirama te kopljima. U društvu dolazi do stvaranja
obrtničkog staleža, a nastaje i novo povezivanje među kulturnim grupama i raznim
područjima – ovisno o razmještaju ležišta sirovina. Za osiguranje novih bogatstava
bila je potrebna kasta ratnika koja se razvija u vladajući sloj što se najčešće očituje u
njihovim bogatim grobovima.
U Hrvatskoj je pronađeno nekoliko ranobrončanodobnih zlatnih nalaza među kojima
se ističu zlatni nakit iz Orolika kod Vinkovaca, garnitura zlatnog nakita iz okolice
Zagreba, raskošna zlatna narukvica iz Bilja Baranji. Nakit iz Orolika pripada
vinkovačkoj kulturnoj grupi, a sastoji se od velikog pektorala izrezanog od debljeg

3. 3
zlatnog lima ukrašenog u tehnici iskucavanja i punciranja, malih kolutastih ukrasa za
ogrlicu te dvije veće i dvije manje spiralno savijene vitice za kosu. Pektoral je na rubu
ukrašen perlastim iskucanim nizom dok se u središnjem dijelu nalazi pet
koncentričnih krugova.
Garnitura iz okolice Zagreba sadrži zlatne limene trake i zašiljene limene tutule te je
također povezan s vinkovačkom grupom. Zlatna narukvica iz Bilja je masivno
lijevana, otvorenih i polumjesečasto oblikovanih krajeva te ukrašena fino urezanom
kompozicijom spiralnih kuka.
U Istri u razvijenoj fazi ranoga brončanog doba dolazi do osnivanja pravih za Istru
tipičnih naselja na uzvisinama, tzv. kasteljera (gradinskih naselja). Brončanodobni
grobni ritual bio je jedinstven – pod tumulima su pokopavani pokojnici u zgrčenom
položaju, a grobovi su izrađivani od kamenih ploča što označava prvu grobnu
arhitekturu na istočnom Jadranu.
Vatinska kulturna grupa
Vinkovačka je grupa u vrijeme svoje pune razvijenosti vjerojatno izvršila
ekspanziju na zapad i jugozapad, u sjeverozapadnu Hrvatsku, prema Hrvatskom
primorju, a možda čak i u Istru. Time je oslobodila krajeve svoje primarne
rasprostranjenosti u Srijemu i istočnoj Slavoniji i tako omogućila da se tu pojavi
vatinska kulturna grupa, inače podrijetlom iz srpsko-vojvođanskog Podunavlja.
Njezini su nositelji svoja naselja osnivali na strateški važnim položajima uz tokove
velikih rijeka, a sama se grupa dalje razvijala u srednje brončano doba stvarajući
temelje za oblikovanje kasnog brončanog doba u tim područjima.
Kao najčešći primjerci ranobrončanodobnog oružja ističu se triangularni bodeži i
bodeži pričvršćeni na dulju dršku (bodeži na palici). Takvi su oblici oružja izrazito
rašireni, te ih je teško pripisati određenoj kulturnoj skupini. Jedan od najljepših
primjeraka triangularnog bodeža, ukrašen geometrijskim motivima, otkriven je u
tumulu u Garici na otoku Krku, a jednako kvalitetni primjerci tog oružja nalaze se i
na prostoru rasprostiranja srednjodalmatinske cetinske kulturne grupe – ti se bodeži
povezuju s proizvodnjom u srednjoj Europi i Italiji. U sjeveroistočnoj Hrvatskoj i u
Lici se, osim bodeža, koriste i bojne sjekire transilvanijskog ili karpatsko-
podunavskog tipa.
Cetinska kulturna grupa
Rasprostire se na području srednjeg Jadrana i njegova neposrednog zaleđa, a
centar je uz rijeku Cetinu. Najveći broj nalaza te grupe dolazi iz grobova, tj. kamenih
humaka – keramika grupe je izrazito raznolika što ukazuje na sudjelovanje više
sastavnica u oblikovanju te ranobrončanodobne zajednice. Sama se grupa oblikovala
još pri kraju bakrenog doba, a trajala je tokom čitavog ranog brončanog doba;
vjerojatnim nasljednikom smatra se tzv. posuška grupa koja još nije dovoljno istražena.
Vrlo je zanimljiv odnos cetinske kulturne grupe s barem djelomično istovremenom
ljubljanskom kulturnom grupom, tj. njezinim jadranskim tipom. Ljubljanska je
grupa na Jadranu obuhvaćala uzak obalni prostor te otoke istočnog Jadrana dok je
cetinska grupa bila okrenuta prema zaleđu. Tako te dvije zajednice nisu jedna drugoj

4. 4
oduzimale životni prostor te je njihovo supostojanje na tako uskom prostoru bilo
moguće. Jadranski tip ljubljanske kulture najbolje je poznat po njezinoj slikovito
ukrašenoj keramici, gdje je na tamnoj i uglačanoj površini kotačićem urezivan
geometrijski ukras naglašen bijelom inkrustacijom.
Cetinska je grupa osobito bogata kvalitetnim brončanim grobnim prilozima, posebno
oružjem (sirovine uvožene). Jedan od primjeraka toga je i brončani bodež iz tumula u
Živaljima kod Obrovca.
Keramički stil cetinske grupe također je specifičan. Već se u najstarijem razvojnom
stupnju oblikovala tipična duboka zdjela na visokoj nozi i vrčevi, a u razvijenom
stupnju najljepše su oblikovane i potpuno definirane posude «tipa Kotorac». Posude
su ukrašavane malim brojem geometrijskih motiva koji je urezan i često ispunjen
bijelom inkrustacijom.
II. Srednje brončano doba
(ReB1, ReB2, ReC; oko 1600. – oko 1300. pr. Kr.)
Vatinska kulturna grupa
Krajem ranog brončanog doba Vinkovačka grupa oslobađa prostore Slavonije
i Srijema za pojavu vatinske kulturne grupe i prostora vojvođansko-srpskog
Podunavlja. Grupa se rasprostrla u istočnom dijelu međuriječja Save, Dunava i Drave
te predstavlja glavnog nositelja srednjobrončanodobnog kulturnog razvoja na tom
prostoru. Formiranje vatinske grupe najbolje se može pratiti na području Banata gdje
su poznata i najstarija faza, tzv. pančevačko-omoljička koja se nastavlja na raniji
razvoj mokrinjske grupe. Grupa se može svrstati u niz tzv. kantharos kultura.
Oblicima svog oružja i nakita vatinska grupa pokazuje povezanost s vojvođansko-
srpskim Podunavlje, a preko njega i s istočnom Mađarskom te važnim sirovinskim i
metalurškim karpatskim središtima. Bogatstvo grupe počivalo je na zemljoradnji,
razvijenoj metalurgiji bronce i zlata, domestikaciji konja i upotrebi kola.
Garnitura skupocjenog oružja iz Vajske u južnoj Bačkoj, pojedinačni nalaz brončanog
mača s punolijevanim brončanom drškom tipa Apa iz Donje Doline na Savi, nalazi
graviranim uzorcima ukrašenih ratničkih sjekira tzv. «ugarskog» tipa iz okolice
Virovitice te brojni oblici nakita najbolje svjedoče o vezama vatinske kulturne grupe s
najnaprednijim srednjobrončanodobnim metalurškim središtima karpatskog
Podunavlja.
Vatinska je keramika, u svojim najreprezentativnijim proizvodima, a to su obično bile
male amfore i zdjele, pokazivala želju da u glini imitira oblike izvedene od
brončanog lima. Profili amforica, polumjesečasti, rogoliki ili volutasti ukrasi na
drškama te bradavičasta ispupčenja i urezani ukrasi poput kanelira u metalu, sve to
očituje želju da se u jeftinijem materijalu oponašaju skupe metalne posude.

5. 5
Grupa panonske inkrustirane keramike (PIK)
U srednjem brončanom dobu došlo je i do povezivanja Baranje i sjeveroistočne
Slavonije s kulturnim grupama transdanubijske inkrustirane keramike (TIK) sa
područja zapadne Mađarske. Pojavili su se tako nositelji vrlo osebujne i dekorativne
keramike, ukrašene bogatim ukrasima ispunjenima bijelom inkrustacijom. U
Hrvatskoj je dosad otkriveno nekoliko naselja PIK-a; u Dardi, Kozarcu, Batini i Lugu.
Značajna odlika keramike PIK-a je tzv. etažna profilacija, a ukras se izvodi
urezivanjem, žlijebljenjem ili duborezom s bijelom inkrustacijom. Motivi ovdje nisu
strogo geometrijski, kao što su bili u vinkovačkoj ili cetinskoj kulturnoj grupi, nego se
tu uz koncentrične krugove pojavljuju i stilizirani biljni motivi.
Daljsko-bjelobrdski tip PIK-a
U sjeveroistočnoj Slavoniji, južnoj Bačkoj i banatsko-srpskom Podunavlju PIK razvija
posebnu varijantu karakterističnu za daljnji srednjobrončanodobni razvoj u tom
prostoru. Varijanta je imenovana po najznačajnijim nalazištima (Dalj, Bijelo Brdo) u
sjeveroistočnoj Slavoniji; oba su nalazišta nekropole s paljevinskim grobovima u
žarama. Oblici posuda odaju novi ukus: poznajemo u prvom redu visoke žare i
zdjele-poklopce kao osnovne dijelove grobnog inventara. Etažna je profilacija
izvedena vrlo mekano; visoki i blagi ljevkasti vratovi prelaze u obla ramena, a ona
opet u trbuh često stisnut plastičnom glinenom trakom – «etažne posude». Za razliku
od gustih i debelih namaza u zgusnutoj dekoraciji PIK-a kakav je prethodno opisan,
nositelji daljsko-bjelobrdskog tipa svoje posude ukrašavaju prozračno, tankim
urezivanjem i finim nanošenjem inkrustacije. Prevladavaju krivolinijski motivi, a čini
se da je većina njih bila simboličnog značenja. Primjer toga je prikaz pogrebnih kola
na ramenu urne iz Dalja.
Nositelji srednjobrončanodobnih grupa s inkrustiranom keramikom u srednjem i
donjem Podunavlju razvile su specifičan izraz svojih kultnih nazora i ideja; figuralnu
antropomorfnu plastiku. Zanimljivo je spomenuti kako njihovi izravni prethodnici,
grupa TIK, nisu koristili takav način izražavanja. Jedan od najznačajnijih nalaza
daljsko-bjelobrdskog tipa je tzv. idol iz Dalja koji je, uz znameniti idol iz Kličevca,
svojom veličinom i brižljivošću izrade najljepši predstavnik srednjobrončanodobne
antropomorfne plastike u srednjem i donjem Podunavlju. U istočnoj Slavoniji i
Srijemu nađeni su slični idoli manjih dimenzija, a svima je zajedničko da su plosnati,
za razliku od idola iz dubovačko-žutobrdske kulturne grupe te iz rumunjskih i
bugarskih grupa kod kojih su idoli odjeveni u široke zvonaste i šuplje suknje.
Licenska keramika
U istočnoj je Slavoniji, uz pojavu PIK-a, posvjedočena i kulturna pojava tzv.
licenske keramike čija je keramička produkcija ukrašavana otisnutim vrpčastim
ornamentima. Ta skupina karakterističnih nalaza za sada još nije proglašena
samostalnom kulturnom grupom jer se u Hrvatskoj uvijek javlja povezana ili s PIK-
om ili s vatinskom grupom. Kao najznačajniji oblici licenske keramike javljaju se
vrčići, zdjele s trokutastim drškama ukrašavani nizom paralelnih vrpčastih otisaka
najvjerojatnije izvedenih kotačićem i inkrustiranih bijelom bojom. Kod grublje
keramike je ornament izveden stvarnim utiskivanjem usukane vrpce. Nalazi licenske

6. 6
keramike otvaraju sjeverozapadnu Hrvatsku prema istočnoalpskom području i
njegovu pretprostoru, gdje je licenska keramika predstavljena kao samostalna
kulturna grupa.
Kasnija, belegiška faza vatinske kulturne grupe u Slavoniji i Srijemu ukazuje na
otvorenost sjeverne Hrvatske utjecajima izvana. Na temeljni razvoj
srednjobrončanodobnih zajednica utječu noviteti iz mađarskog Podunavlja
obuhvaćeni pod nazivom «kultura grobnih humaka» te drugi iz istočnoalpskog
prostora stvarajući podlogu za razvoj napredne kasnobrončanodobne kulture.
Slična je otvorenost prema panonsko-karpatskom prostoru s jedne, i istočnoalpskom
i sjeveroitalskom području s druge strane posvjedočena u Lici. Tu je kod Ličkog
Osika otkrivena grupa od osam grobnih humaka sa skeletnim ukopima. Svaki je
humak bio podignut za jedan grob, smješten u kamenoj grobnoj arhitekturi. Grobni
su prilozi novi i iznenađujući za ove krajeve: sjekira tipa Křtenov (tumul 6) i posuda
s okruglim ispupčenjima (tumul 4). Slučajni nalaz mača tipa Sauerbrunn iz uništenog
groba u tumulu na periferiji Gospića može se protumačiti kao veza s istočnoalpskim
prostorom.
U završnoj fazi srednjeg brončanog doba osnovano je u Lici naselje čije je
groblje otkriveno u pećini Bezdanjači kod Vrhovina. U špilji su pokojnici bili
polagani u prirodne niše i na špiljsko tlo. Osebujna keramika upućuje na povezanost
s južnopanonskim prostorom. Gruba keramika otkrivena uz ognjišta u Bezdanjači
može se povezati sa srodnim oblicima s bosanskih gradina Pod kod Bugojna i
Varvare nad vrelom Rame što upozorava na nove veze i usmjerenost prema Balkanu.
Život u blizini groblja u Bezdanjači, možda na gradini u Vatinovcu trajao je okvirno
od 14. do u 12. st. pr. Kr. te pruža uvid u vrlo važna etnička i kulturna previranja iz
kojih će na prijelazu drugog u prvo tisućljeće pr. Kr. na povijesnu pozornicu stupiti
etnikon poznat kao Japodi.
Srednjobrončanodobna Istra obilježena je pojačanom gradnjom utvrđenih gradina;
kasteljera od kojih su mnoge bile osnovane još u rano brončano doba. Do sada su
najbolje istražene Gradina na Velikom Brijunu i Monkodonja kod Rovinja. Prva je
gradina obuhvaćala veliku površinu štiteći je s nekoliko vijenaca suhozidnih bedema
i posebno konstruiranim ulazom, a izvrsno je sačuvana i grobnica od kamenih ploča
uz sam bedem. Fortifikacije na Monkodonji su sustavno istraživane i pokazuju veliki
napredak u zamisli i izvedbi obrambene arhitekture. Tu su također otkrivene i
pravokutne kuće u gustim redovima – protourbana organizacija naselja. Zanimljiva
je i gradina Vrčin kod Vodnjana gdje su na početku kasnog brončanog doba nastali
grobovi specifični za to vrijeme u Istri; smješteni u grobnice konstruirane od kamenih
ploča u prostoru između vijenaca višestrukih obrambenih bedema u blizini ulaza u
gradinu.
Ovom razdoblju vjerojatno pripada i prva prava sakralna građevina u Hrvatskoj –
Mali Sv. Anđeo kod Poreča; toloidna suhozidna građevina ili megalitska kružna

7. 7
konstrukcija. Pokretni nalazi na ovom lokalitetu su iznimno skromni, međutim,
dopuštaju određivanje građevine u okvire srednjeg brončanog doba.
Na području istočne jadranske obale slaba istraženost ne dopušta ocrtavanje života u
srednjem brončanom dobu. Nakon cetinske grupe nije poznata ni jedna cjelovitija
manifestacija na tom području osim posuške.
III. Kasno brončano doba
(ReD, HaA1, HaA2, HaB1, HaB2, HaB3; oko 1300. – oko 750. pr. Kr.)
Kultura polja sa žarama (KPŽ)
Kasno brončano doba bilo je obilježeno raznovrsnim previranjima i etničkim
pomicanjima međutim, ostvarena je prilično jedinstvena kultura na širokom polju
Podunavlja, jugoistočnih Alpa i sjevernog ruba Balkana. Jedinstvo se očitovalo u ideji
i simbolici koja se provlači kroz sve kulturne manifestacije tog prostora. Grobni ritual
je unificiran; prevladava incineracija, a ostaci pokojnika se polažu u žare koje se
ukapaju u jednostavne zemljane rake na većim grobljima (KPŽ). Osim toga, široko je
rasprostranjen sunčev kult, a u velikoj mjeri i zajedničke osnove materijalne kulture.
U ovom je razdoblju metalurgija bronce dosegla svoj najviši domet u prapovijesti
Europe, a trgovačke i kulturne veze ostvarene su i sa vrlo udaljenim krajevima;
pojedine kulturne grupe ulaze na prag povijesti.
Najvažniji izvor za poznavanje simbolike, umjetničkog izraza i dostignuća
umjetničkog obrta u kasnom brončanom dobu predstavljaju brojne ostave. Njihov se
broj povećava u ovom razdoblju dok su grobovi su prilično rijetki i siromašni
grobnim prilozima. Neke od značajnijih ostava su os. Paklenica u Međimurju s
raskošno profiliranim iglama golemih dimenzija te os. Iz Gajine pećine kod Drežnika
na Korani s golemom lučnom fibulom tipa Golinjevo s inače iznimno rijetkim
antropomorfnim prikazom. Te se ostave mogu definirati kao i votivne, jednako kao i
veći broj luksuznih predmeta, uglavnom mačeva, nađenih u vodama; mačevi iz
Donje Doline, Doline na Savi ili iz Plitvica.
Iz ostave (Slavonski Brod) također potječe i nalaz dobro sačuvanog i bogato
ukrašenog pojasa izrađenog od brončanog lima. Ukras je izrađen u tzv. tekstilnom
stilu, urezivanjem i ubadanjem, a kao najznačajniji motiv ističu se tri solarna prikaza.
Pojas je datiran u 13. ili 12. st. pr. Kr. Mlađi od tog pojasa su pojasevi tipa Kapelna
koji su ime dobili prema zajedničkom nalazu četiriju pojaseva tog tipa u ostavi
Kapelna kod Donjeg Miholjca (10. i 9. st.).
Tehnika finog urezivanja primjenjivala se i na lijevanim narukvicama.
U južnopanonskim ostavama nađen je i velik broj ulomaka brončanih posuda od
kojih je najpoznatije bogato ukrašeno vjedro tipa Hajduböszermeny iz Picuga kod
Poreča koje se datira u 10. ili 9. st. pr. Kr. Radionice ovakvog posuđa nalaze se u
mađarskom dijelu Panonije.

8. 8
Religiozna svijest starije KPŽ likovno je izražena i velikim brojem amuletnih
privjesaka; najčešći su oni u obliku kotača, pješčanog sata ili listoliki, a znatno su
rjeđi stilizirani antropomorfni ili zoomorfni amuleti. U ostavi Poljanci kod
Slavonskog Broda pronađen je tako privjesak u obliku bika što predstavlja i najstariji
prikaz te životinje u sjevernoj Hrvatskoj (12. ili 11. st.). Motiv bika inače je stran KPŽ
te se smatra da je kao lik preuzet iz Egeje, a na dotoke ideja iz tog prostora ukazuju i
tzv. keftiu ingot iz ostave u Kloštar Ivaniću iz 11. st. te jantarne perle obrađene poput
tipa Tirnic iz Križevaca.
Iz jednostavnog nakita od brončane žice, čiji je najznačajniji predstavnik fibula u
obliku violinskog gudala (Peschiera tip), tokom 12. st. razvija se ukrasni stil savijanja
brončane žice u višestruke petlje, osmice i spiralne diskove, tzv. «pozamanterijski
stil». Fibula ovog stila pronađena je u Srijemu u ostavi Sviloš dok iz Siska potječe
zlatna dijadema izrađena u istom stilu.
Od nalaza nakita značajne su i pločice iz ostave Bingula-Divoš izrađene na proboj
ukrašene solarnim i lunarnim motivima te plastično oblikovanom pticom.
Keramičke posude i dalje oponašaju metalne uzore što se očituje u temeljnim
oblicima i ukrašavanju.
Grupa Zagreb je u 12. i 11. stoljeću najznačajnija grupa KPŽ-a u sjevernoj
Hrvatskoj. Bliska je srednjoeuropskoj grupi Baierdorf-Velatice
Grupa Velika Gorica se razvija na prijelazu 11. u 10. stoljeće, tj. u mlađoj fazi
KPŽ-a. Grupa se rasprostire u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i donjem Pokuplju.
Grupa Dalj je istovremena grupi Velika Gorica, a rasprostirala se u istočnoj
Slavoniji. Dok grupa Velika Gorica pokazuje očitu orijentiranost na zapad, grupa Dalj
povezana je s krajevima uz Dunav, a u svojoj starijoj fazi sa zapadnomađarskim
Podunavljem. Polovicom 8. st. pr. Kr. obje grupe neometanim razvojem prelaze u
željezno doba.
Na prostoru Like, sjeverne Dalmacije i Istre formiraju se (posebno od 11. st. nadalje)
zemljopisno dobro omeđene, svojstvene kulturne pojave koje su se s unutrašnjim
kontinuitetom razvijale sve do vremena kada su antički pisci zapisali imena njihovih
nositelja: Japoda, Liburna i Histra.
Japodska grupa
Matično područje Japoda može se smjestiti u današnju Liku. Taj je prostor već
od kraja srednjeg brončanog doba pod utjecajem Panonije i njezinih kulturnih
tokova, a u 12. i 11. st. ta se povezanost nastavila i pojačala. Osim na oblicima
brončanih predmeta i keramike, utjecaji iz KPŽ-a očituju se i u pojavi spaljivanja
pokojnika i pokopavanja u žarama, međutim, na tom se prostoru ne gubi autohtoni
način skeletni način pokopavanja. Sada u Lici započinje život na gradinama koje
kasnije postaju važna središta željeznodobne japodske kulture. Među njima su
najznačajnije gradine u Kompolju, Vrepcu, Smiljanu i Prozoru. Najranije vrijeme
života na gradinama zasada najbolje ilustriraju gradina Velika Punta iznad Srpskog

9. 9
polja i Stražbenica u selu Vrebac. Groblja smještena ispod gradina sadrže biritualne
ukope, žarne i skeletne grobove smještene u većim izduženim humcima, kao u
Vrepcu, ili u ravnim grobljima na povišenim položajima kao u Kompolju, Prozoru i
Smiljanu. Ta su groblja bila u upotrebi od kasnog brončanog doba te kroz cijelo
željezno doba.
Većina brončanih predmeta oblikovana je po uzoru na one KPŽ-a. Takav je i nož iz
Metka (Medak u Ličkom polju), međutim, ono što ga razlikuje od tradicije panonske
kulture je ukras – nož je uz oštricu ukrašen stiliziranom urezanom povorkom
stiliziranih ratnika s kacigama na glavi.
Liburnska grupa
Liburnska se grupa formirala tijekom 11. i 10. st. na sjevernom dijelu istočne
jadranske obale, između Raše i Krke te na otocima. Na nju utječu KPŽ, japodska
grupa te prilike na suprotnoj jadranskoj obali. Kako se na mnogo mjesta na Jadranu,
od sjevernog do južnog, nailazi na izričite tragove liburnskih oblika materijalne
kulture, može se već u ovom razdoblju govoriti o «liburnskoj talasokraciji» koja je
osim važne političke uloge, obuhvaćala i trgovačku i gusarsku aktivnost.
Naselja liburnske grupe u ovom su razdoblju također gradinskog tipa, a grobni ritus
se nadovezuje na starije razdoblje te ostaje nepromijenjen – čak i tokom željeznog
doba. Tipičan liburnski grob predstavljao je sanduk od kamenih ploča s pokojnikom
na boku u zgrčenom položaju. Osim ravnih grobova, javljaju se i dalje tumuli.
Nošnja se odlikuje velikim lučnim fibulama s dva dugmeta na luku, ukrašenima
urezanim geometrijskim motivima jelove grančice ili riblje kosti, jednostavnim
trakastim narukvicama s bikoničnim profilom i spiralnim privjescima od brončane
žice. Osim toga, koristila su se i jantarna zrna.
Histarska grupa
U Istri se u 11. i 10. st. oblikuje kultura čiji će razvoj prekinuti tek rimska
osvajanja. Povezanost s KPŽ ovdje je izrazitija neko na području Japoda i Liburna, a
mogu se pretpostaviti i doseljenja manjih ili većih etničkih grupa jer dolazi do
značajnih promjena u odnosu na ranija razdoblja. Tijekom 11. st. oblikovala se tzv. I.
faza kulture Histra, označena novim grobnim ritualom; incineracijom. Tipične su
žare oblikovane poput vrča s izrazito visokom drškom, a ukrašene vrlo jednostavnim
urezivanjem. Prva se faza kulture Histra dijeli na dvije podfaze. Mlađa faza pripada
10. st., a označena je u prvom redu pojavom kanelira na trbuhu posuda, najčešće
žara. Ovdje pripada i ranije spomenuto brončano vjedro iz Picuga. Najbolji
predstavnik tog vremena je groblje Gradine nad Limskim kanalom, ali su u to
vrijeme osnovana i druga važna središta; Nezakcij, Picugi i Beram.
Nošnju tog vremena predstavljaju jednostavni ili višestruki tordirani torkvesi, igle i
narukvice tipične za KPŽ u 12. i 11. st. pr. Kr. Na groblju Limske gradine pronađeno
je i nekoliko tzv. sojeničarskih perli koje su vjerojatno uvezene. Iz ovog vremena
potječe i vrlo stiliziran antropomorfni privjesak iz Picuga.

10. 10
Osim groblja i naselja, važan izvor materijala su i ostave brončanog oružja i oruđa. U
prvom redu, radi se o sjekirama sa zaliscima i keltovima (šuplja sjekira) koje su
mogle biti korištene kao oružje i kao oruđe. Osobito mjesto pripada ostavi koja je
najvjerojatnije bila radionička, a otkrivena je na gradini Monte Grosso kod Štinjana.
U blizini ostave nađeni su ostaci brončane zgure i tragovi pepela što upućuje na
radionicu iako je Istra svu sirovinu za izradu metalnih predmeta morala uvoziti;
jednako tako, vjerojatno je da je većina samih predmeta također uvožena.
Jednako tako, vrlo je važna i najveća votivna ostava u istarskom Krasu – ostava iz
Mušje jame u Škocjanu u Sloveniji. Tu su tokom godina ubacivani mačevi, koplja i
kacige, vjerojatno kao žrtva podzemnim božanstvima.

11. 11
ŽELJEZNO DOBA
I. Starije željezno doba u sjevernoj Hrvatskoj – Halštatska kultura
(oko 750. – oko 300. pr. Kr.)
Početkom posljednjeg tisućljeća stare ere došlo je do otvaranja panonsko-karpatskog
područja prema istoku. Te su se veze osobito intenzivirale u VIII. st. kada je cijeli niz
novosti s istoka, iz kavkasko-pontskog i donjodunavskog područja stigao u
panonsku kasnu kulturu polja sa žarama. Nove tehnike, osobito širenje metalurgije
željeza i novi način ratovanja s istaknutom ulogom ratnika-konjanika, arheološki su
jasno odraženi u velikom broju ostava koje sadrže rekvizite konjske opreme, nakit
dekoriran u tzv. tehnici na proboj i predmete izrađene od željeza. Kako povijesni
izvori bilježe ratničke sukobe mezopotamskih vlada s Kimeranima u kasnom VIII. st.
nametnula se ideja da se novi oblici i nalazi s istočnim karakteristikama u
Podunavlju pripišu prodoru kimerskih ratnika koji su, prodirući kroz donje
Podunavlje i preko karpatskih prijelaza, povukli sa sobom i tračke grupe. Iako se
danas nešto rezerviranije gleda na etničku interpretaciju, tj. na «tračko-kimerijski
udar» koji je donosio istočne elemente u karpatsko Podunavlje, činjenica je da je u
VIII. st. došlo do bitnih promjena koje su kasnobrončanodobne kulturne grupe
preobrazile u nove zajednice s različitim gospodarskim, društvenim i duhovnim
shvaćanjima. Tada se pojedine manje grupe nositelja KPŽ-a povlače prema zapada i
sudjeluju u jugoistočnoalpskom prostoru u formiranju najstarije kulture željeznog
doba na tom tlu.
Općenito se u VIII. i VII. st. opažaju novi oblikovni, dekorativni i kulturni elementi te
nova kulturna orijentacije: došlo je do povezivanja s Balkanom i jugoistočnim
alpskim područjem uz, prevladavajuće utjecaje s istoka. Organizirana je i izgrađena
nova mreža putova s pratećim naseljima, a općenito se u sirovinama bogatim
područjima zapaža zamjetan porast stanovništva. Nadalje su se sada uz stoljećima
primjenjivan kult paljevinskog ukopa u žari, koji je obilježavao cijelo kasno brončano
doba, ponovno pojavili skeletni ukopi opremljeni nakitom kakav je poznavao ilirski
Balkan, ponajprije glasinačko područje ili rani željeznodobni istočnoalpski krug.
Prijelaz iz kasnog brončanog u starije željezno doba u panonskom prostoru izvrsno
oslikava odnos dviju susjednih grupa – daljske grupe kasne kulture polja sa žarama i
njoj susjedne bosutske grupe koja se razvijala u Srijemu i srpskom Podunavlju
(seminar). U Dalju je nađen i jedinstven skupni zlatni nalaz od kojeg je najznačajnija
zoomorfno oblikovana brončana pločica fibule obložena zlatnim limom uz koju su
pronađeni i zlatni okovi konjske opreme, narukvica od zlatnog lima, perle, karičica i
razne pločice. Daljski je nalaz u nas posve izuzetan, a može se usporediti s sličnim
nalazima u Fokoru u istočnoj Mađarskoj i Mihalkovu u Galiciji. Dok su nalazi poput
daljskog blaga izolirani, stilizirani životinjski likovi, najčešće u vidu malih brončanih
plastika, široko su rasprostranjeni u našoj zemlji. Prevladavaju likovi konja, koje
povezujemo s istočnim dotokom ideja, zatim jeleni i psi te druge domače životinje.

12. 12
Zoomorfni se likovi javljaju aplicirani i na glineno posuđe. Znamenit i odavno
poznat takav nalaz predstavlja par askosa iz Dalja s ručkama u obliku stiliziranih
životinja. Dok su tako oblikovani askosi oslikavani na tipično stariježeljeznodobni
(istočnohalštatski) način crnom i crvenom bojom, osamljeni u istočnoj Slavoniji i
Srijemu, dotle se askosi i općenito glineno posuđe sa zoomorfnim drškama ili
aplikacijama u vodu životinjskih glavica češće javljaju u jugoistočnoalpskom
prostoru i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Najčešći je prikaz bika i općenito bovida, no
javlja se i prikaz stilizirane ptice ili neodredive rogate životinje.
Općenito je poznato da korijeni metalurgije željeza u Sredozemlju i na Bliskom istok
sežu duboko u drugo tisućljeće prije Kr., a primat su imale, kako je arheološki
dokazano, kulture Bliskog istoka. U početku se željezo, kao skupa i rijetka sirovina,
javljalo u ograničenoj mjeri, npr. na skupocjenim komadima oružja kombiniralo se s
broncom. Najljepši takav primjer iz sjeverne Hrvatske jest sjekira iz ratničkog groba 1
u grobnom humku IV u Kaptolu kod Požege. U to rano vrijeme od željeza se
izrađivao čak i nakit. Poslije, tijekom VII. st. i dalje, željezo je ušlo u opću upotrebu i
njegova je proizvodnja rasla, postajalo je sve jeftiniji i pristupačniji materijal. Na
nakitu se željezo zadržalo za izradu konstruktivnih dijelova, ali tada se obično
prekrivalo broncom.
Kulturna grupa Martijanec – Kaptol
Grupa se razvila u drugoj polovici VIII. st. pr. Kr. na tradicijama lokalnih
jugoistočnoalpskih i zapadnopanonskih elemenata kulture polja sa žarama o čemu
svjedoči istovjetni ritual spaljivanja pokojnika i njihova pokopavanja u žari te
pojedini oblici posuđa, ukrasnih motiva i tehnika. Bitna je novost sahranjivanje
istaknutih članova društva u grobne humke. Očito je najistaknutije mjesto u društvu,
od druge polovice VII. st. zauzimao ratnik – «knez», rodovski ili plemenski vođa,
zajedno s pripadnicima svoje obitelji. Budući da je u arhitektonskom smislu moćan i
vrijedan tumul u Martijancu kod Varaždina bio opljačkan već u prapovijesno
vrijeme, a grobovi iz Goričana u Međimurju nisu objavljeni u dovoljnoj mjeri, nalazi
iz sela Kaptol kod Požege predstavljaju zasada najbolji primjer za upoznavanje
razvoja kulture tokom VII. i VI. st. pr. Kr. u sjevernoj Hrvatskoj.
Grobni su humci redovito nasuti od zemlje i nemaju kamenog vijenca na obodu,
kakav je inače uobičajen u onodobnim zapadnohalštatskim tumulima u Europi i na
Balkanu. Za razliku od rodovskih tumula u Dolenjskoj, tumuli u sjevernoj Hrvatskoj
sadrže jedan, glavni grob, te uz njega jedan do dva sekundarna groba. Izuzetan slučaj
predstavlja pet grobova u tumulu IV u Kaptolu, a kaptolski tumuli i inače imaju
zanimljivu i specifičnu grobnu arhitekturu. Nedaleko od Martijanca, kod sela
Jalžabet, nalazi se najveći tumul u Hrvatskoj (8 m visina) koji nije istraživan, ali
postoje indicije da je bio konstruiran s plaštem od lomljenog kamena poslaganog
iznad grobne komore. Najnovija istraživanja u podnožju tumula otkrila su grobnu
konstrukciju, a gradnja slične grobne komore bila je otkrivena i u Martijancu.
Život na utvrđenom naselju danas zvanom Graca u Kaptolu, kao i pokopavanje u
grobne humke u njegovom podnožju, započeli su u kasnom VIII. st. pr. Kr. Na

13. 13
padinama naselja leži nekoliko grobnih humaka, ali je glavnina nekropole smještena
s druge strane potoka. Iz ratnih grobova (tumul II) poznajemo keramiku izrađenu
posve u tradiciji kulture polja sa žarama, međutim, već u rano vrijeme, na prijelazu u
VII. st., pojavili su se sporadično i elementi koji su nagovijestili daljnji razvoj: s izrade
jednobojne keramike ukrašene plastičnim raščlanjivanjem površine prešlo se na
oslikavanje keramike. Odabrani geometrijski motivi slikani su na crvenoj podlozi
crnom bojom ili grafitom. Oblici posuda predstavljaju daljnji razvoj
kasnobrončanodobnih formi – to je ujedno vrijeme uspona i uspješnog razvoja
halštatske kulture u sjevernoj Hrvatskoj (Hallstatt u gornjoj Austriji). Uz često
dekoriranje keramičkog posuđa slikanjem rjeđe se primjenjivalo i ukrašavanje
apliciranjem, tj. lijepljenjem metalnih lamela, najčešće kositrenih ili cinčanih limenih
traka na površinu posude. Sljedeći karakterističan i likovno vrlo osebujan način
ukrašavanja je dodavanje plastičnih zoomorfnih izdanaka na ramenu posude;
najčešće na različitim varijantama osnovnog oblika bikonične žare s ljevkastim
vratom. Najznačajniji primjeri su žara s barskim pticama iz grobnog humka u
Turčišću-Dvorišću kod Čakovca te askosi sa zoomorfnim drškama iz Kaptola (jelen) i
Goričana (tri bovida – paralela brončana figurica bika u špilji Byči Skala u
Moravskoj). Askosi i njima pripadajuće šalice ukazuju na veliko značenje gozbe i
gozbene žrtve. Od VI. st. nadalje zoomorfni prikazi postaju potpuno stilizirani.
Različiti motivi ukazuju na različite utjecaje; meandar potječe iz grčke
orijentalizirajuće umjetnosti, spirala vjerojatno stiže iz Podunavlja, iz kruga stila
Basarabi dok značajni nalazi fino izrađenih posuda tronoga u grobu 1 u tumulu XII u
Kaptolu ukazuju na veze sa zapadom, tj. s dolenjskim područjem, a preko njega s
italskom umjetnošću. Glineni se tronozi iz Kaptola mogu usporediti s brončanim
tronogom koji je otkriven u bogatom kneževskom grobu u Novom Mestu, a izrađen
je u Etruriji i datiran u drugu polovicu VII. st.
Ažurirana (a jour; na proboj) garnitura okova za konjske uzde iz ratničkog groba 1
tumula X u Kaptolu svjedoči o luksuznom opremanju i sprezanju jahaćeg konja
(paralela Sofronijevo u Bugarskoj).
U kaptolskom kneževskom grobu 2 u tumulu IX tehnika na proboj primijenjena je u
ukrašavanju još jednog specifičnog statusnog rekvizita – stanovite vrste skeptra
kakvi su već odavno poznati iz glasinačkih kneževskih grobova u jugoistočnoj Bosni.
Osim toga, na Balkanske utjecaje ukazuju i dvije kacige nađene u najbogatijim
kneževskim grobovima, grobu 1 u tumulu IV i grobu 1 u tumulu X. U tumulu X se
uz konjsku opremu i brus? s dvije nasuprotno postavljene bikovske glavice nalazila i,
u Panoniji iznimni nalaz, korintska kaciga. Grob 1 u tumulu IV je sadržavao konjsku
opremu, koplja i brončanu sjekiru te grčko-ilirsku kacigu i zaštitnu prsnu ploču te
knemide grčkog tipa. Nalazi analogni onima iz tih grobova mogu se pronaći u
kneževskim grobovima u Trebeništu kod Ohrida, u kneževskom grobu «Arareva
gromila» na Glasincu te u Donjoj Dolini na Savi. Ovi lokaliteti označavaju trgovačke
pravce kojima je grčka roba kasnog VII. i VI. st. pr. Kr. stizala čak do ruba južne
Panonije (osim toga, trebaju se uzeti u obzir i razni oblici darivanja i mogućnost
ratnog plijena).

14. 14
Razlike između Martijanca i Kaptola mogu se uočiti u grobnom kultu i grobnoj
arhitekturi te u različitoj kulturnoj orijentaciji i povezanosti. Kaptol je bio otvoren
prema istoku i Balkanu, a Martijanec prema istočnoalpskom krugu, zapadnoj
Panoniji i Italiji. Sudeći prema predmetima iz dosad istraženih kaptolskih humaka,
život stanovnika Grace postajao je nakon 600. pr. Kr. sve siromašniji, a najkasnije u
drugoj polovici VI. st. naselje je bilo napušteno.
Do obnove života u južnoj Panoniji došlo je tek pred kraj VI. st. pr. Kr., a nova je
kultura bila izričito orijentirana prema jugu, tj. prema Balkanu te prema istoku gdje
su se u okviru kruga Ferigile razvijali tračko-skitsko-getska kultura i dekorativni stil.
Tijekom V. i IV. st. u istočnoj Slavoniji i Srijemu nosile su se razne varijante fibula
općepomodnog stila Certosa, zatim varijacije glasinačkih fibula s narebrenim lukom,
a osobito mjesto u bogatijoj nošnji pripadalo je balkanskim tipovima nakita,
nadahnutoga grčkim predlošcima: malim lučnim fibulama s četvrtastom nožicom
koja završava dugmetom, a često je ukrašena tremoliranim urezanim motivima.
Nešto su mlađe fibule sa šarnirskom konstrukcijom pričvršćivanja igle na luk. Taj
posljednji tip, tzv. fibule tipa Štrpci-Čurug imale su i vrlo slikovite čvoraste ili
zvjezdaste ukrase na luku, većih su dimenzija i izrađivane su od srebra. Uz fibule
tipa Štrpci-Čurug nosile su se i narukvice izrađene poput širokih manšeta od
narebrenog srebrnog lima, s krajevima u obliku stiliziranih zmijskih glavica. Najljepši
primjerci takvih narukvica nađeni su u grobu u Bogdanovcima kod Vukovara u
kojem je bila i srebrna kutijica za mirise ukrašena filigranom i granulacijom. Uz
narukvice i kutijicu, u grobu su se nalazile i dvije ranolatenske fibule tipa Dux, a sve
se zajedno datira u IV. st. pr. Kr.
Susret domaće, djelomično helenizirane i nove keltske ranolatenske civilizacije
oslikavaju upravo grob iz Bogdanovaca te ostava (ili grob) srebrnog nakita iz Čuruga
u Bačkoj, ženski grob iz Velike u Požeškoj kotlini i brojni grobovi iz Donje Doline na
Savi.
Kao svjedočanstvo o nošenju zaista profinjenog nakita u panonskoj sredini može
poslužiti par čunjastih naušnica od elektrona iz Srijemske Mitrovice ukrašenih
filigranom i granulacijom. Jednako tako, iznimno je vrijedan nalaz zlatne ogrlice od
spiralno uvijene zlatne žice ukrašene većim šupljim bikoničnim zrnima od zlatnog
lima s granulacijom; također iz Srijemske Mitrovice.
Osim ovih uvezenih dijelova nakita, kao domaći oblik i karakterističan dio
južnopanonske nošnje javili su se tzv. astragalni pojasevi sastavljeni od brončanih
astragalnih štapića povezanih poput članaka u naizgled masivne, ali zapravo
savitljive i elastične pojaseve. Dosada su otkriveni kao dio ženske nošnje.
Treba spomenuti i male životinjske plastike: jelena iz Surduka, konjića iz Dalja ili
ovna i Siska.
Prethodno navedeni nalazi oslikavaju civilizirani i profinjeni svijet završnog
starijeg željeznog doba u južnoj Panoniji; održavale su se veze s heleniziranim jugom
i razvijenim Balkanom. Upravo u taj panonski svijet postupno ulazi nova kultura s
keltsko-latenskim oblicima (Bogdanovci, Čurug i Velika); isprva kao bezazlen dodir

15. 15
autohtonog stanovništva s modom i novitetima pridošlih Kelta naseljenih već nešto
sjevernije u mađarskom zapadnom Podunavlju. Na to sporadično uvođenje novoga
dekorativnog stila i novih shvaćanja ubrzo je slijedio prodor keltskih osvajača sa
sjevera. Arheološki ga zapažamo u novim grobljima, ponajprije u Osijeku koji je
ležao na putu prodiranja prema Balkanu. Početkom III. st. pr. Kr. istočnom
Slavonijom i Srijemom zavladala je posve nova kultura, tzv. latenska (La Tène u
Švicarskoj) koju su sa sobom donijeli Kelti i koja je radikalno prekinula s autohtonim
tradicijama ovog područja.
Kolapijani
Najbogatije izvorište za poznavanje antropomorfne plastike na
stariježeljeznodobnim nalazištima u Pokuplju daje lokalitet Turska kosa kod
Topuskog. Dio lokaliteta čini nekropola i «kultno mjesto» sa kojeg potječe najveći
broj nalaza antropomorfne i zoomorfne plastike. Antropomorfne su figurice prilično
jednoobrazno oblikovane i vrlo stilizirane (VI./IV. st.). Predstavljene su s jasno
oblikovanim dijelovima tijela, uključujući katkad i glavu s licem. Većina je likova
prikazana naga, s plastično naglašenim pupkom ili ispupčenjem u predjelu grudi ili s
obje dojke. Na većini je napadno naglašeno prikazana metalna ogrlica. Za neke
figurice treba pretpostaviti da su bile odjevene u duge haljine, a za poneke muške
likove s raskoračenim nogama da su prvobitno možda jahali na glinenim konjićima
koji su također nađeni u većem broju. Posebno mjesto pripada stiliziranom prikazu
ženskog lika na piramidalnom utegu (VIII./VI. st.) Osim cijelih likova na Turskoj su
kosi nađeni i plastični prikazi pojedinih dijelova ljudskog tijela; stopalo sa cipelom i
potkoljenica sa stopalom (IX./VIII. st.).
II. Željezno doba Istre
(IX. – II. st. pr. Kr.)
Kultura željeznog doba u Istri gradila se na temeljima brončanodobne istarske
kulture XI. i X. st. pr. Kr. U IX. st. je za čitavo istarsko područje oblikovan
karakterističan i jedinstven umjetnički izraz očitovan u prvom redu u oblicima i
ukrašavanju keramike; osnovni oblik je tzv. vrč za vodu najčešće ukrašavan
meandrom i rombovima ispunjenim bijelom inkrustacijom. Ukrašavanje meandrom
nije bilo ograničeno samo na keramiku: ukrašeni brončani bodež iz Nezakcija
predstavlja jedinstveni dekorativni predmet, ali i grobni prilog jer prilaganje oružja
nije bilo dio uobičajenog pogrebnog rituala histarske (ali ni japodske i liburnske)
grupe.
Istarska druga faza, nastala u IX. st. pr. Kr. vremenski je paralelna s vilanovskim
razdobljem u Italiji, a u Istri se može ocijeniti posve samosvojnom. Trajala je i u VIII.
st. kada su utjecaji iz sjeverne Italije donijeli nove uzore. Započele su dugotrajne veze
s estenskom kulturom venetskog područja; motiv meandra počinje se oblagati
limenim lamelama. Istarske žare s drškom na ramenu pronađene su i u grobovima u
Este i u Sv. Luciji na rijeci Soči. Najkasnije u VIII. st. započeo je i uvoz slikane

16. 16
japigijske keramike iz apulskih radionica u Istru što označava otvaranje trgovačkih
veza s južnom Italijom. Japigijska geometrijska keramika, tehnički vrlo fino izrađena,
bila je slikana dvobojno – svijetlim okerom i crnom bojom, a tek se kasnije (VI. i V.
st.) dodala i crvena boja. Najveći broj nalaza te keramike potječe iz Nezakcija, a zatim
i iz Picuga. Najčešće se uvozila kuglasta posuda s dvije oble drške (stamnos) te krater
na nozi, a rjeđe vrčevi i askosi (posuđe za konzumaciju pića). Specifični su oblici tzv.
daunijski krateri, ukrašeni crnim i crvenim slikanim geometrijskim motivima.
Krajem VI. st. osnovana je Spina na delti rijeke Pad, a nešto kasnije je venetska Adrija
– iz ta je dva središta od kraja VI. st. kretala trgovina grčkom i raznom italskom
robom na sjever i istok. O tome svjedoči i antička crnofiguralna ojnohoe (oko 480. pr.
Kr.) otkrivena u grobnici 12 na nekropoli Nezakcija.
U VIII. st. u Istru se počinju uvoziti predmeti etrurskog podrijetla. Među
najstarije takve predmete ubrajaju se široke trakaste narukvice od brončanog lima s
otvorenim krajevima koji su se spajali kvačicom. Javljaju se na lokalitetima u
Nezakciju, Puli, Picugima i Bermu. Na brončanom skeptru iz Nezakcija, gdje nad
glavicama stiliziranih ptica stoji lik konjića, opet vidimo stare brončanodobne motive
ujedinjene s motivima iz željeznog doba. O kontaktima histarske grupe s etrurskim
svijetom svjedoči i oslikana etruščanska žara iz Nezakcija datirana u drugu polovicu
VIII. st. pr. Kr. O daljnjim vezama etruščanskog i histarskog područja svjedoči i
etruščanska oslikana žara iz VII. st. iz Picuga kojoj su na vratu i poklopcu plastično
prikazane životinje (lisice?) kao i brončana drška lepeze lijevane na proboj iz
Nezakcija datirana u VI. st. Kontakti s etrurskim središtima trajali su i u V. st. pr. Kr.
Željezno se doba Istre može pratiti u šest razvojnih faza, od početaka u IX. st. pa sve
do rimskog osvajanja 177. god. pr. Kr.
I. brončano doba Istre
II. IX. i VIII. st. pr. Kr.
III. VII. st. pr. Kr.
IV. VI. st. pr. Kr.
V. V. st. pr. Kr.
VI. IV. do II. st. pr. Kr.
S obzirom na neprekinut i povezan kulturni razvoj tijekom čitavog posljednjeg
tisućljeća pr. Kr., posjedujemo konkretni oslonac da istarsku željeznodobnu kulturu
pripišemo etniku Histra koji su u posljednjim stoljećima prije Kr. bili vrlo dobro
poznati antičkim piscima. Istra je ostvarila rane mnogostrane i trajne odnose s
mediteranskim kulturama. Odatle i njezino bogatstvo i očita naprednost u odnosu na
druge željeznodobne autohtone grupe u Hrvatskoj. Histri su i u društvenom poretku
postigli viši stupanj organizacije, nadrasli su plemensku strukturu stvorivši
plemenski savez sa središtem u Nezakciju o čemu svjedoči Livije. Blizina Italije, koja
je stoljećima značila civilizacijsku i kulturnu prednost, bogatstvo i napredak, u II. st.
pr. Kr. postala je pogubna za histarsku zajednicu. Na sličan je način moguće govoriti
i o kulturi Japoda u Lici, Liburna u sjevernoj Dalmaciji i Hrvatskom primorju s
Kvarnerom te o kulturi Delmata u srednjoj Dalmaciji. Moglo bi se govoriti o

17. 17
postojanju kulturne zajednice gornjojadranskih regija već u IX. st., a u njoj su
sudjelovala područja Veneta, Notranjske, Istre, Picenuma i Liburna.
U nezakcijskoj grobnici 12 sačuvan je, uz bogatu kolekciju grčkih i apulskih vaza, i
velik broj toreutskih proizvoda; više od dvadeset brončanih situla, među njima četiri
ili više figuralno ukrašenih. Pod pojmom situlske umjetnosti podrazumijevamo
figuralne narativne prizore izvedene iskucavanjem na unutarnjoj stjenci posude od
brončanog lima, najčešće na situlama, ali i na većim pravokutnim brončanim
kopčama, oružju, rjeđe limenom nakitu. Situlska umjetnost izrasla je iz tradicije
kulture polja sa žarama koja je i sama ranije razvila toreutičku proizvodnju.
Najstarija faza situlske umjetnosti stvorena je krajem VII. st. pr. Kr., a njezini su
proizvodi stizali kao italski uvoz u Dolenjsku i Istru. Najljepši primjerak rane situlske
umjetnosti u Istri je poklopac situle iz Nezakcija ukrašen u orijentalizirajućem stilu.
Iz grobnice 12 potječe niz fragmenata situla iz klasične faze razvoja u kasnom
VI. i V. st. Na situlama (oko 500. god.) su prikazani sljedeći motivi: ritualna svečana
povorka konja i kola, sudionici u svečanoj povorci, ritualna gozba i vozači na bojnim
kolima, te prikaz pomorske bitke (jedinstveni primjerak) i scena oranja kakvu inače
poznaju samo gornja Italija i Istra.
U mlađoj fazi situlske umjetnosti (druga polovica V. i IV. st.) figuralni se
prikaz svodi najčešće samo na jedan friz, rjeđe dva, a obično su prikazane povorke
životinja, najčešće jelena. Figuralni su frizovi bogato uokvireni nizovima stiliziranih
biljnih motiva – tzv. ornamentirani realizam. Dok za najranije proizvode situlske
umjetnosti treba pretpostaviti da su gotovi uvezeni iz estenskog kruga, za situle
klasične, a pogotovo najmlađe faze moguće je pretpostaviti da su izrađene u
središtima Histra i u Dolenjskoj. Ipak, u Istru se nije prestalo uvoziti o čemu svjedoči
brončana estenska situla iz Nezakcija najmlađe faze situlske umjetnosti s prikazom
velikih ptica u letu.
Histarska središta
Nezakcij (Vizače kod Pule) je izgrađen nad dubokim zaljevom na strmoj
uzvisini na jugoistoku istarskog poluotoka. Bio je zaštićen bedemima, a unutar njih je
bila smještena nekropola s izuzetno bogatim grobovima. Naselje je bilo osnovano još
u XI. st. pr. Kr. i neprekidno je živjelo, razvijalo se i bogatilo tijekom posljednjih
prapovijesnih stoljeća, posebno u VI. i V. st. kada je histarska kultura doživjela svoj
zenit. Upravo je Nezakcij svojim padom pod rimsku vlast 177. god. pr. Kr. označio
opći kraj histarske samostalnosti. Bio je središte plemenskog saveza; politički,
gospodarski i kultni centar Istre.
Među ostalim histarskim središtima osobito se ističe skupina od tri gradinska naselja
na brežuljcima u nizu u Picugima kod Poreča te Beram, Pula i Kaštel kod Buja. Prve
su gradine osnovane još u brončano doba, a željeznom se njihova izgradnja znatno
intenzivirala i usavršila. Arheološki ih podaci svrstavaju u predurbanu i protourbanu
fazu razvoja organiziranih naselja.
Histarska kamena plastika

18. 18
Najveći broj primjeraka monumentalne kamene plastike pronađen je u
Nezakciju, tj. na njegovoj nekropoli. Skulpture su najčešće teško oštećene, ali
predstavljaju jedinstvene spomenike na prostoru Hrvatske. Histarska se kamena
plastika može podijeliti u dvije osnovne grupe: teške kamene ploče i postolja za
kamene skulpture ukrašene geometrijskim linearnim reljefno izvedenim dekorom i
punije slobodne figure s arhajskim stilskim značajkama.
Monumentalne ploče bile su dijelovi grobnica, a ukrašavane su motivom
meandra te svastike i spirale. Te su ploče starije od pojave pune plastike, međutim
nisu se prestale izrađivati ni nakon njezine pojave kada se ploče djelomično koriste i
kao postolja za skulpture.
Tri vrlo oštećena torza kurosa (VI. st. pr. Kr.) ne pružaju dobre uvjete za
stilsku analizu, ali ipak ukazuju na opći duh kasne arhaike. Toraks im je iznad struka
oblikovan plošno u suprotnosti s dobno modeliranim donjim dijelom tijela. Zapaža
se specifičan položaj ruku; jedna u visini struka, a druga poprečno položena na prsa s
odmaknutim palcem. Noge su modelirane ravno, bez karakterističnog arhajskog
iskoraka (paralela; skulptura iz Hirschlandena u južnoj Njemačkoj).
Istaknuto mjesto među nezakcijskim spomenicima pripada kamenom bloku
koji na vrhu nosi vrlo stiliziranu skulpturu konjanika, a na prednjem dijelu u
visokom reljefu isklesan lik kurotrofne (rodilja-dojilja) žene prikazane u času poroda.
Žena-majka nosi na grudima već dijete, a njezine ruke položene su uz rubove široko
rastvorene i naturalistički prikazane vulve što tumači glavnu temu prikaza – porod
kao izraz vrhunske plodnosti. Konjanik je također prikazan vrlo robusno, jednako
kao i konj, a umjetniku je, čini se, bilo najvažnije da istakne njegove noge obuvene u
čizmice, kao što je i nagoj ženi pažljivo isklesao brojne spiralne kolutove narukvica.
Očito se radilo o važnim ikonografskim detaljima. Na bloku ispred konjanika zapaža
se ostatak baze nekog odlomljenog lika. Nesumnjivo je da je na tome bloku
prikazana smišljena i značajna ikonografska cjelina koja otvara pitanje da li je taj blok
predstavljao samo nadgrobni spomenik ili je ipak bio dio neke kultne arhitekture.
Estetski najvrednija histarska skulptura je dvojna glava iz Nezakcija koja je bliska
etrurskom izrazu kasne arhaike; datira se od VI. u V. st. pr. Kr. Ta dvoglava herma
najvjerojatnije predstavlja nadgrobni spomenik.
Profinjen i nadahnut rad predstavlja još jedna skulpturirana konjska glava iz
Nezakcija.
III. Starije željezno doba Japoda, Liburna i Delmata
(IX. – IV. st. pr. Kr.)
Japodska grupa u starije željezno doba (IX. – IV. st. pr. Kr.)
Na razvoj japodske grupe željeznog doba utjecala je brončanodobna kultura
polja sa žarama iako su već u to vrijeme Japodi odabirali iz šireg repertoara sebi
svojstvene motive i primjenjivali ih na vlastitim oblicima. Najbolji primjer za to su
japodske kape i oglavlja kao jedna od najistaknutijih značajki japodske ženske nošnje.

19. 19
Od najstarijih jednostavnih kožnih kapa optočenih brončanim našivcima ili tokama ti
su se dijelovi nošnje razvijali dalje u limena oglavlja i kape na kojima je primjenjivana
tehnika iskucavanja. S ruba kape najčešće su visjeli štapićasti privjesci, a uz kapu su
se na glavi nosile i dvodijelne sljepoočničarke. Kape su se kao ukras glave nosile
uglavnom u VII. i VI. st. pr. Kr. Pri izradi ukrasa za glavu upotrebljavali su se i
spletovi raznih višestrukih lančića od žice. Osnovni oblik fibule oblikovane od žice s
dva spiralna diska u obliku naočala – naočalaste fibule kasnije se počeo proizvoditi i
od izrezanih diskova brončanog lima. Od žice su se plele i višestruke osmičaste petlje
na glavicama dvokrakastih igala. Uočljiva je sposobnost japodskih kovača i ljevača
da od raznih stilskih elemenata, bilo preuzetih iz tradicije, bilo prihvaćenih iz
suvremenih kulturnih grupa s kojima su se održavale veze, stvore nove kompozitne
forme. Takav primjer predstavljaju tzv. dvodijelne fibule tipa Prozor izrađivane u
VIII. st. pr. Kr. na prilično ograničenom prostoru središnjeg japodskog kraja.
Iako su se rijetki prikazi ljudskih likova javili već u vrijeme kasnoga
brončanog doba do pojačanog interesa za antropomorfne prikaze došlo je tek tijekom
VII. st. ponajprije u prostoru sjeverne Italije i jugoistočnih Alpa; u okviru najranije
situlske umjetnosti. Nešto kasnije (VII./VI. st. pa do IV. st. pr. Kr.) taj je interes
zahvatio i šire područje, pa tako i prostor koji su nastavali Japodi. Najčešće su
prikazivane žene u dugim zvonolikim haljinama s pokrivalima za glavu. Uz
prevladavajući broj ženskih figura javljaju se i muški prikazi – nagi, itifalični i s
pokrivalom za glavu. Posebno je velik broj ovakvih figurica pronađen u nekropoli
podno gradine u Prozoru.
Osim antropomorfne plastike na japodskom se području javlja i zoomorfna
plastika; najčešće brončane figurice korištene kao privjesci – konjići s natrag
povijenom glavom, ptice. Osim kao privjesci, zoomorfne su figurice korištene i kao
sastavni dio nakita – luk fibule izliven u obliku životinjskog lika (VII./VI. st.) te
životinjski likovi na nožicama fibule (V. i IV. st.) kao što je npr. prikaz ovna ili koze
na fibuli iz Prozora (V. st.). japodska se zoomorfna plastika može povezati i sa
suvremenim nalazima iz južne Panonije.
Poseban problem predstavlja pojava japodskih kamenih urni ukrašenih urezanim
narativnim prikazima koje se javljaju isključivo na unskim japodskim nalazištima.
Osim toga otvoreno je i pitanje japodske kamene plastike koja se poznata s prostora
unskih Japoda, ali ne i sa središnjeg japodskog područja. Tako je na lokalitetu
Crkvina u selu Golubić kod Bihaća otkrivena nadgrobna stela s prikazom žene koja
se smješta u razdoblje kasne arhaike.
Jantar
Jantar je kod Japoda korišten za izradu nakita (perle, ogrlice, ukrašavanje
lukova fibula), ali i za izradu vrlo fine jantarne figuralne plastike. Ispitivanja nekih
uzoraka japodskog jantara pokazuju da je uvožen iz baltičkih krajeva, međutim,
postoji mogućnost da je korišten i lokalni lički jantar.
Za rješavanje pitanja gdje je jantar obrađivan veliku važnost imaju jantarni nalazi iz
ženskog groba 47 u Kompolju (oko 500. god. pr. Kr.) U grobu je bilo nekoliko
jantarnih figuralno oblikovanih plastika, a uz njih i nekoliko poluproizvoda i
surovoga grumenja jantara. Najpoznatije plastike su ženske glavice od kojih je jedna

20. 20
u profilu, a druga en face, a nošene su poput perli ili privjesaka. Uz glavice u grobu se
nalazila i figurica osobe prikazane u cjelini odjevene u nabrani hiton. Analogije za
kompoljske plastike nalaze se na suprotnoj jadranskoj obali, u padskom području VI.
i V. stoljeća te ih treba protumačiti kao uvoz sa zapadne jadranske obale. Na prostoru
Japoda ne postoje arheološki dokazi za nadplemensku organizaciju koja bi stvorila
jaka politička i gospodarska središta kao što je npr. Nezakcij u Istri, pa stoga nema ni
dokaza o lokalnim radionicama gdje bi se prerađivao jantar. Stoga je ovakav
kvalitetno obrađeni i oblikovani jantar najvjerojatnije stizao kao uvoz. Za razliku od
skupocjenih uvezenih modeliranih zrna jantara u lokalnim su se radionicama ipak
vjerojatno oblikovale jednostavne perle i glatko zrnje ukrašeno jednostavnim
urezanim motivima, a iz domaće radionice vjerojatno potječe i jantarno plosnato zrno
s urezanim geometrijskim stiliziranim prikazom ratnika (III. st. pr. Kr.); prikaz
potpuno lišen duha arhaike koja se osjeća na uvezenim jantarnim predmetima. U
domaćoj je radionici možda izrađen i jantarni konjić otkriven u Vrepcu (Vrebac) koji
je vjerojatno bio apliciran na luk fibule, a datira se u V./IV. st. pr. Kr.
Kao dijelovi nakita korištene su i staklene perle.
Japodska naselja
Naselja su gradinskog tipa, s obrambenim sustavima; naselja su kontrolirala
svoj pripadajući prostor i postojeće ili tek uspostavljene komunikacije. Najviše je
individualnih gradina, ali ima ih i dvojnih, a zapažene su i rijetke trojne gradine kao
što je npr. gradina Trojvrh kod Plaškog. Najznačajnije gradine su Kompolje i Prozor
kod Otočca koje su kontrolirale važan put koji je s Jadrana stizao preko prijevoja
Vratnika, a išao je dalje na zapadni Balkan i prema Panoniji. Većina je naselja trajala
tijekom cijeloga starijeg željeznog doba te dalje u mlađe dočekavši rimska osvajanja.
Krajem IV. st. pr. Kr. japodsko se područje otvara novim kulturnim i stilskim
shvaćanjima iz keltsko-latenskog kruga u panonskom Podunavlju.
Liburnska grupa u starije željezno doba (IX. – IV. st. pr. Kr.)
Nositelji kulture starijeg željeznog doba na sjevernom Jadranu bili su Liburni
koji su nastavali usko obalno područje između rijeka Raše i Krke i njemu pripadajuće
otoke. Susjedi Histra, Japoda i Delmata, povezani s njima, Liburni su svoju kulturu
razvijali neprekinuto gotovo od početka X. st. pr. Kr. nadalje, sve do romanizacije.
Kod antičkih pisaca spominje se vijest o njihovom sukobu s Grcima u VIII. st.; 735.
god. pr. Kr. radi prevlasti nad otokom Krfom kojim su prije toga Liburni vladali, kao
i vjerojatno većim dijelom istočnog Jadrana.
Razdoblje liburnske željeznodobne kulture analizirao je i u pet razvojnih faza
podijelio Šime Batović. Prva faza datirana je u IX. st. te ulazi u kasno brončanodobno
razdoblje.
Po svemu sudeći, Liburni su od IX. pa do polovice VI. st. pr. Kr. bili vodeća
pomorska i politička snaga na istočnom Jadranu. Naselja iz toga razdoblja još nisu
dovoljno istražena, međutim, otkriven je velik broj gradinskih lokaliteta kao što su
npr. Nin (Aenona) i Zadar (Jader) te Bribirska glavica kod Bribira i Gradina u Danilu

21. 21
kod Šibenika. Najbolje istraženi i interpretirani lokaliteti su naselja na Beretinovoj
gradini u Radovinu kod Posedarja i na Bribirskoj glavici gdje su otkriveni suhozidni
temelji građevina te uređaji za prikupljanje vode; lokve i cisterne na Bribiru. Uz
groblja, kao kultna mjesta, na gradinama su zapaženi i kultni objekti i prostori.
Od IX. st. nadalje umnožavali su se oblici materijalne i duhovne kulture zajednički
etničkim jadranskim kulturama željeznog doba; oblikovala se protokoine adriatica –
jadranska prazajednica uključujući i liburnsko područje. Te su međusobne veze
trajale dugo, a dokazuju ih slični običaji i rituali, duhovni nazori, moda, tehnologija i
međusobna trgovina.
Ranije spomenuti Strabonov podatak o borbi za otok Krf najbolje svjedoči o
liburnskoj prevlasti na moru (talasokracija). Liburni su razvili veliku vještinu u
izgradnji brzih, laganih i dobro naoružanih brodova o kojima su spomen sačuvali
antički pisci – Rimljani su određeni tip broda nazivali liburnom.
Od IX. st. počinje se mijenjati i liburnska nošnja: manje lučne fibule različitih
varijanti, dvodijelne zmijaste fibule, fibule sa spiralnim diskom na nožici i
lukovičastom glavicom na igli, tordirane brončane ogrlice i male naočalaste fibule. U
naselju u Radovinu kod Posedarja, osnovanom u IX. st. pr. Kr. odvijala se i domaća
metalurška proizvodnja sudeći po tamo otkrivenim kalupima za lijevanje bronce.
Tokom VIII. i VII. st. liburnska se kultura naglo razvija, a o rastu standarda najbolje
govori prilično intenzivan uvoz južnoitalske (daunijske) keramike iz Apulije,
oslikane karakterističnim geometrijskim uzorcima kakva je uvožena i u histarske
prostore.
Izrađivali su se višedijelni brončani pektorali s protomama ptica na rubovima i
geometrijskim urezanim motivima na pločicama koji su vjerojatno pripadali muškoj
nošnji. U izradi nakita upotrebljavao se i jantar, jednako kao i kod Japoda.
Na sjevernom Jadranu nosili su se i vrlo karakteristični pektorali s trapeziodnim
pločicama koje na gornjim uglovima završavaju vrlo stiliziranim konjskim glavama.
Na pločicama su visjeli privjesci ukrašeni koncentričnim kružnicama (Vinica – V./IV.
st.). Ovakvi pektorali s konjskim glavama nošeni su od VI. st., a osobito tijekom V. i u
ranom IV. st. pr. Kr. Istovjetno stilizirani pektoralni privjesci nosili su se i na
lokalnim fibulama tipa Certosa i na zoomorfnim ranolatenskim fibulama kao što je
primjerak fibule sa Grobnika kojoj je nožica oblikovana poput konjske glave, a na njoj
visi pektoralni privjesak s konjskim protomama i lančanim i pločastim privjescima
(IV. st. pr. Kr.).
Vjerojatno najljepši nakit VIII. i VII. st. predstavljaju velike dvodijelne fibule tipa
Osor s golemim pločastim diskom na nožici i spiralnim izbojcima na luku. Ukras na
disku nožice ujedinjava dva dekorativna načela; stariji način ukrašavanja
iskucavanjem i modernije fino urezivanje.
Od VII. st. nadalje počela se u liburnskim naseljima upotrebljavati i uvezena grčka
keramika: korintska koja je otkrivena u Zadru (najvažnija liburnska luka), na Visu, na
Korčuli i u Solinu. Dobar dokaz za trgovanje duž istočnog Jadrana predstavljaju i
grčki predmeti pristigli u balkansko zaleđe; prvenstveno keramičko posuđe i

22. 22
brončani proizvodi. U VI. st. na sjeverni su Jadran počele pristizati i antičke
crnofiguralne vaze, a u V. st. crvenofiguralne antičke i italske. Uporišta grčke
trgovine bila su smještena u grčko-italskim, grčko-etrurskim i grčko-venetskim
kolonijama; ponajprije u Spini i Adriji, a na našoj obali u histarskim i liburnskim
središtima.
Zanimljivo je da se apulska geometrijska keramika širila od zapadne obale
srednjeg Jadrana prema sjeveru gdje na liburnskom i histarskom području
prevladava nad ostalom uvoznom keramikom šireći se dalje prema jugoistočnoalpski
prostor; za razliku od toga, korintska i antička keramika prenošena je s jadranske
obale u bogata središta balkanskog zaleđa.
Oružje Liburna gotovo je potpuno nepoznato jer se nije prilagalo u grobove. Stoga su
vrlo dragocjeni rijetki likovni prikazi ratnika kao što je brončani privjesak iz Nina
(VI. st.) koji vrlo stilizirano prikazuje teško naoružanog ratnika. Od antropomorfnih
prikaza treba istaknuti slučajni nalaz stilizirane ženske statuete iz Čikata na Malom
Lošinju.
Do bitne promjene u liburnskoj kulturi došlo je pred kraj IV. st. pr. Kr. kad se
Jadranom proširila helenistička civilizacija, a sa sjevera i sjeveroistoka počela
prodirati nova shvaćanja iz keltskog i keltiziranog svijeta.
Delmatska grupa u starije željezno doba (IX. – IV. st. pr. Kr.)
Delmatska se grupa razvijala na obali između Krke i Neretve, zahvaćajući i
duboko u zaleđe, u jugozapadnu Bosnu i zapadnu Hercegovinu. Na tom su području
već od kasnog brončanog doba obitavale razne etničke zajednice koje su se najkasnije
u IV. st. pr. Kr. ujedinile pod vodstvom tada dominantnoga ilirskoga plemena
Delmata. Ta se grupa ne može smatrati onoliko etnički kompaktna kao što su to bili
Histri, Japodi ili Liburni tom razdoblju. Grupu su definirali i obradili Šime Batović i
Borivoj Čović. Već su kasnobrončanodobni počeci grupe pokazali osebujnosti
razvoja, a najbolji primjer za to je lučna fibula tipa Golinjevo; nagoviješta ukus koji se
u Delmatskoj grupi, ali i na glasinačkom području održao stoljećima. Na delmatskom
prostoru razvijali su se i nosili najljepši primjerci zapadnobalkanskog geometrijskog
stila; najljepše predstavljeni u ostavi brončanih predmeta u Krehin Gracu u zapadnoj
Hercegovini. Značajna je i ostava brončanih predmeta iz Cavtata (XI./X. st.), iako je
otkrivena južnije od delmatskog područja, na tlu tzv. južnodalmatinske grupe; u
ostavi su sačuvane tri masivne brončane narukvice ukrašene urezanim
geometrijskim motivima šrafiranih trokuta, a ukazuju na isprepletanje oblika iz
panonskog Podunavlja s geometrizmom koji se od kraja II. tis. pr. Kr. razvijao u
srednjoj i južnoj Bosni.
Delmatska je grupa cijelo vrijeme svojeg razvoja očitovala usku povezanost s
liburnskom grupom, posebno u krajevima sjeverno od Cetine, dok je južnije područje
između Cetine i Neretve bilo sastavni dio šire regije u zaleđu, a ujedno od VII. st.
nadalje pod jačim djelovanjem glasinačke grupe (kulturni kompleks Glasinac-Mati).

23. 23
Željezno je doba na delmatskom području započelo u IX. st. pr. Kr. Tada su
nastanjene brojne gradine od kojih su neke imale ulogu pribježišta ili mjesta za
povremena okupljanja plemenskih zajednica. Osim gradina poznato je i sojeničko
naselje na rijeci Cetini.
Grobna arhitektura odgovara onoj poznatoj i kod Liburna; uz groblja na ravnom s
kamenim sanducima dizali su se i grobni humci, kameni ili zemljani. Tek je od IV. st.
pr. Kr. grčki utjecaj počeo značajnije utjecati na delmatski prostor. Unatoč sličnim
grobnim konstrukcijama postojala je značajna razlika između načina pokapanja
Histra i Liburna te Delmata; potonji su u grobove muškaraca polagali oružje –
željezna koplja, veliki noževi (mahaire) te obrambeno oružje koje predstavljaju
knemide grčkog tipa i grčko-ilirske kacige. Knemide i kacige najvjerojatnije su bile
izrađivane u helenističkim radionicama u južnom Jadranu ili Jonskom moru.
Uz najmlađe primjerke fibula tipa Golinjevo javljaju se u VIII. st. jednostavne lučne
fibule s lukom ukrašenim gustim nizovima urezanih grančica ili s tordiranim
ukrasom; traju do u VII. st. pr. Kr. Postoji mogućnost da su nošene i varijacije fibula
tipa Osor, međutim, mnogo skromnijih dimenzija nego što su bile Liburnske. Ovo
razdoblje ujedno predstavlja i drugu fazu delmatske kulture kada se osjeća jača veza
s Liburnskim prostorom (lokalitet u Žaganj docu na Braču).
Grčka uvezena roba pojavljuje se od VI. st. nadalje, a upravo s delmatskog područja
(Salona i Korčula) potječu najljepši primjerci korintskih vaza na našoj obali.
U uvozu svjedoči i nalazište u Vičoj luci na Braču gdje se ispod dobro
utvrđene gradine nalazila nekropola s pokopanim ratnicima, opremljenima oružjem
grčkoga tipa, s uvezenom grčkom robom, ali i s domorodačkim proizvodima V. i IV.
st. pr. Kr. Uz oružje ovdje su otkrivene i tri staklene geme, tj. vitreje od ovalnog
žućkastog stakla. Na jednoj od njih je prikazan Heraklo u borbi s grifonom, a na
drugoj dva nasuprot postavljena kozoroga. Osim toga, u grobnici se nalazila i
kampanska keramika IV. st. Paralele za vitreje mogu se naći u japodskom Kompolju
te u liburnskoj ostavi u Jagodnji Gornjoj.
U IV. st. u delmatskoj su se grupi na Jadranu počele graditi utvrde od tesanog
kamena. Zidovi su vrlo vješto složeni, a javljaju se i prve prave kule. Ovakva je
arhitektura najvjerojatnije nastala na poticaj grčkog graditeljstva iz tada osnovanih
grčkih kolonija na Visu (Issa), Hvaru (Pharos), Korčuli (Korkyra Melaina), a ubrzo
zatim i u Trogiru i Stobreču. Jedna od tako građenih utvrda nalazi se na lokalitetu
Tor nad Jelsom na Hvaru.
Tokom V. i IV. st. na delmatsku kulturu znatno utječu glasinački i balkanski tipovi,
osobito nakita; najznačajniji takvi primjeri su male lučne fibule sa specifično
prerađenom četvrtastom nožicom. Osim fibula, s balkanskog su prostora bile
preuzete i dvokrake srebrne igle i ukosnice.
U V. st. na istočnoj jadranskoj obali zažela se moda srebrnih fibula, karakterističnih
ponajprije a Liburne, a u nešto manjoj mjeri i za Delmate. Riječ je o tipu lučne fibule s

24. 24
duljom nožicom koja je okrenuta prema luku. Najznačajniji takav nalaz je iz Baške na
otoku Krku.
Od polovine IV. st., paralelno sa širenjem helenističkog ukusa, javljaju se i
keltski ranolatenski oblici koji se posebno očituju u ranolatenskim zoomorfnim
fibulama.
Južnodalmatinska grupa
Južno od delmatske grupe u južnoj Dalmaciji i južnoj Hercegovini, od Neretve do
sjeverne Albanije, razvijala se u posljednjem tisućljeću kultura uglavnom srodna
delmatskoj – do sada nije etnički određena pa se spominje kao južnodalmatinska.

25. 25
IV. Mlađe željezno doba u sjevernoj Hrvatskoj – Keltsko-latenska
kultura (IV. st. pr. Kr. - romanizacija u I. st.)
Oko sredine V. st. pr. Kr. došlo je u Srednjoj i Zapadnoj Europi do bitnih
promjena u kulturi, umjetnosti i tehnologiji kasnohalštatske civilizacije. U
promjenama su se posebno istaknuli krajevi u srednjem toku Rajne, na švicarskoj
visoravni i u istočnoj Francuskoj. Nakon velikog gospodarskog napretka halštatske
Europe i povezivanja sa sredozemnim kulturama, posebno etrursko-grčkom Italijom
i grčkim kolonijama na sjevernoj obali Tirenskog mora, keltska je Europa sve ono što
je stvorila preobrazila u vlastitu novu kulturu i originalni umjetnički izraz – latensku
kulturu. Neke od motiva koji su u grčkom ili etrurskom likovnom izražavanju bili
rubni ili popratni glavnoj temi, keltski su majstori pretvorili u svoje osebujno
stilizirane motive: biljne vitice, spiralne preplete, ljudske i životinjske maske.
Poznate «kneževske» garniture nakita ili posuđa za gozbu iz Kleinasperglea u
Württembergu (oko 450. pr. Kr.), Reinheima na srednjoj Rajni (oko 400.),
Waldalgesheima (oko 350.) prikazuju najviše domete ranolatenskog dekorativnog
stila, tzv. dvorski stil.
Oko 400. pr. Kr. Kelti su krenuli u osvajanja i koloniziranje velikog dijela Europe.
Osvajanja u Italiji tijekom prve polovine IV. st. ostavila su dubok trag u djelima
rimskih povjesničara. Do prodora u srednje Podunavlje i koloniziranja tamošnjih
strateških položaja došlo je također tijekom IV. st. Ti su ratnički pohodi raznosili
latensku kulturu i stil prosječne estetske vrijednosti jer je «dvorski stil» već nestajao.
Iz tog ranog stila proizašli su skromniji, ali stilski definirani i jasno prepoznatljivi
oblici, tzv. La Tène B stil.
Sjeverna Hrvatska i Srijem našli su se pred kraj IV. st., nakon smrti Aleksandra
Velikog i sloma vojne moći njegove države, na putu keltskih trupa koje su se kretale
prema Grčkoj. Latenski je nakit ovdje dokumentiran već u drugoj polovini IV. st. što
znači da su kontakti autohtonog stanovništva i nadolazećih osvajača već prije bili
ostvareni. Na prijelazu u III. st. domaća je kultura posve nestala. Prestao je život na
utvrđenim željeznodobnim naseljima i čitav se prostor organizirao na posve nov
način. Stvaraju se manja otvorena naselja bez utvrda.
Nakon neuspjele ratne ekspedicije u Grčkoj (Delfi 279. god. pr. Kr.) dio se keltskih
četa vratio u južnu Panoniju i naselio u području od ušća Drave do ušća Save i
Morave u Dunav, osobito u Srijemu i istočnoj Slavoniji – antički izvori te Kelte
nazivaju Skordisci. U Osijeku je na lokalitetu Zeleno polje (Osijek-Ciglana) otkriveno
veće keltsko groblje. Očita je vojna nadmoć Kelta nad domaćim stanovništvom –
željezni mačevi, koplja, željezom okovani štitovi i masivni bojni noževi te
sudjelovanje ratnika-konjanika u borbama. Značajan nalaz sa Zelenog polja
predstavlja ranolatenski (IV.-III. st.) mač s koricama ukrašenim stiliziranim parom
zmajeva. Kasnije (III.-II. st.) ovakvi mačevi doživljavaju razvoj – srednjolatenski
mačevi imaju korice ukrašene vegetativnim motivima od kojih je svaki jedinstven.

26. 26
Iznimno rijedak primjer latenskog stila s antropomorfnim plastičnim prikazom u
Hrvatskoj predstavlja mač čija je jabučica oblikovana poput muške glave (Kupinovo).
Mač se datira u III.-II. st., tj. predstavlja tip srednjolatenskog mača. Ovaj je oblik
razvijen u panonskom Podunavlju i uklapa se u tzv. istočni keltski stil.
Najčešći nakit i ovdje predstavljaju fibule i narukvice; biljni motivi oblikuju se
izrazito plastično kao na narukvicama iz Vukovara iz III. st. pr. Kr., a uvodi se i
tehnika ukrašavanja potpuno nepoznata u zapadnim keltskim krajevima – plastično
ukrašavanje lijevanog nakita pseudogranulacijom i pseudofiligranom. Te su tehnike
rezultat povezanosti panonskih i balkanskih radionica jer granulacija i filigran
potječu iz helenskih prostora. Prava granulacija i filigran i dalje se javljaju, ali uvijek
na srebrnom ili zlatnom nakitu.
Kao novi dio nošnje žena iz višeg društvenog sloja javlja se člankoviti pojas
sastavljen od raznoliko profiliranih i lijevanih brončanih štapićastih članaka
ukrašenih crvenim emajlom. Na tim pojasevima ističu se i zoomorfno oblikovane
kopče i različiti privjesci kao što su npr. antropomorfni brončani privjesci iz Novih
Banovaca iz II. st. pr. Kr.
Keramika razvijenog III. i II. st. rađena je novom tehnikom; na brzo rotirajućem
lončarskom kolu. Keramika je vrlo kvalitetne fakture, siva i bez ukrasa te predstavlja
serijsku proizvodnju u specijaliziranim radionicama. U Podunavlju se, za razliku od
zapadnih područja, proizvode i kantarosi, a u II. i I. st. razvila se i specifična ukrasna
tehnika: glačanje jednostavnih motiva u nešto tamnijem tonu na sivoj podlozi.
Na prijelazu II. i I. st. razvoj zajednice Skordiska dostigao je razinu kad se prešlo na
novu organizaciju života i privrede. Grade se prostrana, uzdignuta i utvrđena naselja
– tzv. kasnolatenska oppida. Naselja su bila utvrđena zemljanim nasipima s drvenom
nadgradnjom i širokim opkopima s vodenom barijerom. Tako sagrađena naselja bila
su središta uprave, trgovine i obrta, a bila su potrebna zbog sve učestalijih sukoba s
Dačanima na istoku i Rimljanima na jugu i zapadu. U panonskim su se naseljima
otkrile prave radioničke četvrti: lončari, ljevači, kovnice novca i dr.
U keramici se nastavljaju mnogi srednjolatenski oblici i tehnike, a kao novi
dekorativni izraz javlja se slikanje keramike bijelom i crvenom bojom.
Novac
Kelti su u doticaj s novcem najvjerojatnije došli krajem IV. i u III. st. kada mnogi
borave u makedonskoj vojsci kao plaćenici. Tamo su bili isplaćivani u srebrnom
novcu Filipa II. ili Aleksandra Velikog, a kad je priljev makedonskog novca oslabio, a
njegovo kovanje u II. st. prestalo, podunavski su Kelti počeli kovati imitacije. Ukoliko
se imitira novac Filipa II. na aversu se prikazuje ovjenčana Zausova bradata glava, a
na reversu lik olimpijskog konjanika dok se na kopijama novca Aleskandra Velikog
prikazuju Heraklo i Zeus na tronu. Prikazi stilizirani i prilagođeni tipičnoj keltskoj
umjetnosti.

27. 27
U Srijemu prevladava srijemski tip s više varijanti, a na užem području istočne
Slavonije (istočnoslavonski tip) – između Osijeka i Vinkovaca – pronađen je manji
broj srebrnih tetradrahmi obilježenih jednom osobitošću; motivom lire iznad konja
bez konjanika na reversu; primjer je drahma iz Gradine na Bosutu (II.-I. st.).
Posebna skupina je srebrni novac pronađen u ostavi u selu Ribnjačka kod
Bjelovara. Taj novac potječe sa područja Tauriska koji su u posljednja tri stoljeća pr.
Kr. nastavali Dolenjsku i SZ Hrvatsku, ali mu nije određena kovnička pripadnost. Na
aversu je prikazana glava Zeusa sa stiliziranom kapom, brk mu je povijen u
karakterističnu S-viticu, a nad «turnirskim jahačem» na reversu teče natpis koji neki
čitaju kao Sosthenes.
U posljednjem stoljeću pr. Kr. južna se Panonija otvara prema donjedunavskom
dačkom području i preuzima neke oblike. Srebrna garnitura pojaseva i fibula iz sela
Jarak predstavlja taj novi kasnolatenski ukus u oblikovanja «astragalnih» fibula i
velike ovalne pojasne kopče iskucane od srebrnog lima. Po uzoru na kopču iz Jarka
proizvodile su se jednostavnije pojasne kopče tipa Laminci čija je upotreba sezala i do
Dolenjske.
V. Mlađe željezno doba Japoda (IV. st. pr. Kr. - romanizacija u I. st.)
Na Japode je, s obzirom na neposrednije prostorne kontakte, keltska kultura
djelovala snažnije nago na ostale kulture u južnoj Hrvatskoj; posebno na Japode
naseljene uz rijeku Unu. Likovno je zanimljiv latenski nakit nađen u Prozoru i
Kompolju, a koji predstavljaju polikromna cilindrična zrna od staklene paste s
prikazima ljudskih lica (III.-II. st. pr. Kr.). Ovakve su perle proizvođene od kasnog
VI. st., a u ovo su vrijeme iz staklarskih radionica na Crnom moru izvožene prema
karpatskom Podunavlju. Japodski su primjerci najzapadniji nalazi ovakvih perli te
govore o razgranatosti trgovačkih putova i značaju japodskih središta u trgovačkom
smislu kao veze između Podunavlja i Jadrana. U samoj su Lici proizvođene
tamnosive staklene perle inkrustirane žutim i bijelim nitima.
Pojasni okovi iz Prozora (II. st.) izrađeni su u obliku izduženih trapezoidnih željeznih
pločica obloženih brončanim limom. U tehnici tiještenja prikazane su četiri scene koje
se mogu interpretirati kao narativne, a time i iznimno rijetke u ilirskim krajevima.
Prikazuju po dva konjanika ili borca, a u središtu se nalazi krilato božanstvo koje
ispušta zrake (Sunce?). Ovakve su pločice otkrivene još u Gostilju uz Skadarsko
jezero i u Ošanićima na donjoj Neretvi.
Dijelovi nošnje iz Trošmarije kod Ogulina (II. st.) vjerojatno potječu iz ženskog groba,
a sastoje se od dviju brončanih srednjolatenskih fibula i dvaju okova za pojas koji su
trapezoidno izduženi, a ukrašeni su sa dvije nasuprotno postavljene spirale dok
središnji lik predstavlja konja. Za razliku od pločica, fibule pokazuju autohtono
podrijetlo.

28. 28
Ostava iz Ličkog Ribnika kod Gospića (II.-I. st.) ukazuje na veze japodskog prostora s
Jadranom – sadrži novac i srebrni nakit. Osim srednjolatenskih i kasnolatenskih
fibula ostava sadrži i zrna i privjeske od jantara te brojne sitne ukrase, pretežito od
srebrnog lima. Vjerojatno je bila sakrivena tokom panonsko-ilirskog ustanka protiv
rimske okupacije (6. – 9. god.).
VI. Helenističko razdoblje na istočnom Jadranu
(III. – I. st. pr. Kr.)
Potkraj IV. st. pr. Kr. grčkim se mediteranskim svijetom i Bliskim istokom
proširio helenistički stil. Nove ideje prihvatio je i istočni Jadran putem grčkih
kolonija na svojem južnom i srednjem dijelu. Helenistička je dekoracija općenito
razvijala varijacije biljnih motiva stiliziranih najčešće u rozete, palmete, grančice,
listove, ali u središtu pažnje i dalje je bio ljudski lik.
U to su vrijeme liburnske radionice stvorile cijeli niz novih nakitnih oblika; stari
geometrijski motivi i jednostavni ukrasi nadopunjavali su se biljnim motivima,
privjescima u obliku ljudskih maski ili poprsja i sl. Srebrne okrugle pločaste fibule iz
nose tako u središtu reljefno izveden prikaz glave.
Garnitura helenističkog nakita iz Baške na Krku (III.-II. st.) vjerojatno je pripadala
grobu (ili ostava), a vjerojatno najzanimljiviji dio garniture je fibula s jezičastom
nožicom povijenom prema luku (fibula tipa Baška) ukrašena raznim privjescima,
kolutovima i ljudskim maskama.
Ostava nakita iz Jagodnje Gornje u blizini Zadra (gradina) datira se u III. – II. st. pr.
Kr., a bogatija je od odavno poznate ostave iz Baške. Između ostalog, dio ostave čine
sljepoočničarke od srebrne žice s helenističkim vitrejama, srebrna ogrlica s
privjescima koji imitiraju novac grada Metaponta i razne naušnice.
Izdužene pločaste fibule svojstvene su Liburnima, a u ovo su vrijeme izrađivane u
velikom broju varijanti.
Pojas iz Aserije (Podgrađe kod Benkovca) predstavlja jedan od najljepših liburnskih
nalaza, a datira se u II. – I. st. pr. Kr. Izrađen je od brončane osnovne ploče na koju su
pričvršćivani srebrni dijelovi. Središnji motiv je reljefni prikaz Meduze.
U Liburniji se tijekom II. i I. st. upotrebljavala i helenistična reljefna keramika,
najčešće u obliku kratera. Reljefna se keramika proizvodila pomoću kalupa u
istočnomediteranskim radionicama, ali lokalna je proizvodnja potvrđena i na Visu u
antičkoj Issi. Uz helenističku reljefnu keramiku gornji društveni sloj Liburna
upotrebljavao je i sjevernoitalsku, kampansku i afričku luksuznu keramiku, a
jednako omiljena bila je i južnoistočna Gnathia keramika.

29. 29
PRAISTORIJA JUGOSLAVENSKIH ZEMALJA
SVEZAK V. ŽELJEZNO DOBA
I. JUGOISTOČNOALPSKA REGIJA SA ZAPADNOM
PANONIJOM
Obuhvaća prostor današnje Slovenije, sjeverne Hrvatske i sjeverne Bosne.
Predstavlja prostor istočnog tipa srednjoeuropske halštatske kulture. U okvirima tog
tipa halštatske kulture može se izdvojiti njezin jugoistočni dio koji obuhvaća sve
kulturne skupine jugoistočne alpske regije, a prelazi i u južnu Austriju te
jugozapadni dio Mađarske (grupe Breg u Koruškoj i Kleinklein u Štajerskoj). Ta
kultura graniči s estenskom na zapadu, unutrašnjim alpskih krugom (Melaun-Fritzen
grupa) na sjeverozapadu te sa samim Hallstattom na sjeveru. Na sjeveroistoku
susjedna joj je grupa Kalenderberg dok u Hrvatskoj graniči s histarskom, japodskom
i daljskom grupom.
Sama se jugoistočna halštatska kultura dijeli na nekoliko grupa (Stane Gabrovec):
1. dolenjska grupa
2. svetolucijska grupa
3. notranjska grupa
4. grupa Martijanec-Kaptol (nazivi; Wics-Martijanec i Kleinklein-Martijanec)
5. grupa Donja Dolina-Sanski Most
DOLENJSKA GRUPA
Obuhvaća čitav prostor Dolenjske u Sloveniji; između Save i Krke, južno od
Gorjanaca i Belu krajinu s granicom na Kupi.
Najznačajniji lokaliteti su Vače, Šmarjeta, Mokronog, Podzemelj, Magdalenska
gora, Stična, Novo Mesto i dr.
Prvu kronološku podjelu halštatske kulture, a time i dolenjske grupe, 1905. god.
postavio je M. Hoernes. On halštatsku kulturu razdvojio na stariji i mlađi halštat, a
nakon njega tu je podjelu preuzeo P. Reinecke (Ha C i D). Kronologiju koja je danas u
upotrebu postavili su S. Gabrovec i B. Teržan:
1. Podzemelj 1
Podzemelj 2
2. Stična 1
Stična 2
3. Stupanj zmijolike fibule
4. Stariji stupanj certoške fibule
Mlađi stupanj certoške fibule
5. Negovski stupanj

30. 30
Stupanj Podzemelj (druga pol. VIII. st. – sredina VII. st.)
Paralelno sa tim stupnjem na području Dolenjske traje i kasnobrončandobna
ljubljanska grupa kulture polja sa žarama. Osnovna promjena u odnosu na brončano
doba je početak pokopavanja pod tumulima; najprije s incineracijom, a kasnije i s
inhumacijom. Osim ukopa pod tumulima, pojavljuje se i prilaganje oružja u grobove,
što ranije nije bio slučaj.1 Novi, halštatski rituali pojavili su se samo u području
Dolenjske, dok ljubljanska grupa KPŽ-a nastavlja svoj život na starim prostorima
tokom cijelog halštata u Ljubljani i Gorenjskoj te tako čini širi geografski pojam od
dolenjske grupe.
Na nalazištima dolenjske grupe može se pratiti prijelaz iz ljubljanske grupe u
halštatsku dolenjsku, a na nekim lokalitetima (Podzemelj, Metlika, Črnomelj) one
neko vrijeme žive paralelno. Prijelaz je u Beloj krajini i istočnoj Dolenjskoj izvršen već
u VIII. st. pr. Kr., dok se u zapadnim krajevima to dogodilo nešto kasnije; u
stupnjevima Podzemelj 2 ili Stična 1). Unatoč tome, početak dolenjske grupe stavlja
se u drugu polovicu VIII. st. kada se u Beloj krajini prvi puta javljaju tumuli.
U stupnju Podzemelj dobro se razlikuju muški i ženski grobovi. Za mušku
nošnju karakteristični su oružje i igle, a za žensku fibule, narukvice, ogrlice, a često i
utezi za tkalački stan.
Oružje; antenski mač tipa Welltenburg (kraj VIII. st.), željezni bojni nož, sjekira sa
zaliscima, brončana i željezna koplja.
Obrambeno se oružje prvi puta javlja u stupnju Podzemelj 2; kaciga zdjelastog tipa
slična onoj iz Budinjaka u Šmarjeti se javlja s konjskom opremom «trakokimerijskog»
tipa. Poznato je 20 primjeraka takve kacige u dolenjskoj grupi, a pojedini komadi
potječu iz Škocjana, Kleinkleina, Batine. U ovom se stupnju prvi puta javlja i
zakrivljeni željezni mač (Dragatuš) koji se inače rasprostire od Podunavlja do
Picenuma. U muškim se grobovima javljaju i željezni noževi kao nastavak tradicije
brončanih noževa KPŽ-a.
Fibule; u stupnju Podzemelj 1 prvi se puta javljaju dvopetljaste lučne fibule u raznim
varijantama, a potkraj faze javljaju se čvoraste željezne dvopetljaste fibule sa visokom
pravokutnom nogom, a jednako tako i čvoraste lučne fibule tipa Vače za koje je
karakteristično da su izrađivane od željeza prevučenog broncom. Ovakva je fibula
vodeći tip u stupnju Podzemelj 2. U Ljubljani se u isto vrijeme razvija naočalasta
fibula bez osmice u sredini što Ljubljanu više povezuje sa Sv. Lucijom i Škocjanom
nego s dolenjskom grupom.
1 Materijalna kultura je identična ono ljubljanske grupe KPŽ-a pa se u kronologiji izjednačavaju
stupnjevi Podzemelj 1 i Ljubljana 2b te Podzemelj 2 i Ljubljana 3a.

31. 31
Stupanj Stična (sredina VII. st. – oko 600. god. pr. Kr.)
Stupanj je definiran na temelju grobova u Stični i Novom Mestu. Sada je
sahranjivanje pod tumulima jedini način ukapanja pokojnika, za razliku od
postojanja i ravnih grobova u prethodnom stupnju. Osobitu sliku ovom stupnju daju
«kneževski grobovi» iz stupnja Stična 1 među kojima su grobovi s oklopima u Stični i
Novom Mestu, grobovi s kacigama sastavljenog tipa te grobovi s najstarijim
izrađevinama situlskog stila; zatim grob s tronošcem u Novom Mestu i grob 72 iz
tumula 48 u Stični.
U ženskim grobovima ovaj stupanj karakterizira čunjasta fibula, a razvoj
ženskog nakita svoj vrhunac doseže u vrlo bogatim ženskim grobovima među koje se
ubrajaju grob 27 iz tumula 48 u Stični, te grobovi iz Magdalenske gore i Libne. Ovi
bogati ženski grobovi spadaju u stupanj Stična 2 dok su odgovarajući muški grobovi
iz istog vremena rijetki.
Oružje i oruđe; u grobove se prilažu oklop, kacige, štit, dva koplja, bojne sjekire i
konjska oprema (naravno ne u svaki grob isti sastav). Najreprezentativniji dio
opreme je oklop od kojeg su otkrivena tri primjerka, dva u Stični i jedan u Novom
Mestu (paralela su oklopi u Klinkleinu), a čine izravno naslijeđe KPŽ-a.
Za stupanj Stična u prvom je redu karakteristična kaciga sastavljenog tipa;
otkriveno je pet primjeraka te kacige u Dolenjskog, a nalazi se još u Picenumu i
sjevernoj Italiji. Koristila se samo u stupnju Stična 1 (druga polovica VII. st. pr. Kr.).
Na vezu s Picenumom ukazuje i kaciga tipa Novilara od koje je jedan primjerak
otkriven na lok. Gorenje selo. I dalje su korištene kacige zdjelastog tipa, a dio kacige
možda predstavlja i zvonasti komad iz groba s oklopom u Stični (možda oblik
asirsko-elamitsko tipa kacige).
Od ofenzivnog oružja učvršćuje se garnitura sastavljena od dva koplja i bojne
sjekire ili koplja, sulice i sjekire. U upotrebi je i zakrivljeni mač dok mač KPŽ-a tipa
Tahlovice predstavlja iznimku.
Metalno posuđe; u kneževskim grobovima stupnja Stična 1 javljaju se vjedra tipa Kurd
(Magdalenska gora), situle (Stična), tronožac (Novo Mesto; unikat izvan Italije gdje ih
je najviše u Vetuloniji), a rjeđe i cjedila ili fijale.
Fibule; glavni znak ženskih grobova su čunjaste fibule od kojih najstariju varijantu
predstavlja velika čunjasta fibula s dugačkom nogom i profiliranim završetkom;
ovakva je fibula karakteristična za dolenjsku i svetolucijsku grupu starijeg stupnja
(Stična 1). Nove fibule u ovoj fazi su fibule s dva i tri dugmeta na luku kakve su
osobito brojne u Picenumu. Još mlađe varijante fibula otkrivene su u grobovima 27,
tumul 48 u Stični i 40, tumul 7 u Magdalenskoj gori koji su karakteristični ženski
grobovi stupnja Stična 2; ovdje se javljaju različite varijante fibula s oblogom od kosti
i jantara, te sa staklenom oblogom (tzv. ježevka iz Magdalenske gore). Zmijolike
fibule prvi se puta javljaju u Stični (27/48) i na Libni.
U žensku nošnju spada i plašt prošiven brončanim dugmetima; Stična (27/48),
a u istom se grobu nalazila i dijadema sastavljena od ukrašenih pločica.
Za ovaj je stupanj karakterističan i uvoz daunijske keramike iz Apulije.

32. 32
Stupanj zmijolikih fibula (VI. st. pr. Kr.)
(raniji naziv: faza dvogrebenaste kacige)
Za ovu fazu karakteristične su zmijolike fibule s krilcima, s pločicama te zmijolika
fibula s jednostavno odlivenim sedlastim lukom.
Još se uvijek mogu razlikovati muški i ženski grobovi, a razlika u odnosu na
prethodne faze je u tome što se sada u muškim grobovima igla više ne koristi za
kopčanje već se kod obaju spolova pojavljuju fibule. U fazi Stična, npr. fibula je
otkrivena samo u grobu s oklopom. Karakteristični bogati muški grobovi su npr.
grobovi s dvogrebenastom kacigom na Magdalenskoj gori.
Oružje; vodeće obrambeno oružje ove faze je dvogrebenasta kaciga koja je otkrivena
u dvadesetak primjeraka; bila je u upotrebi i u narednom, certoškom horizontu.
Podrijetlo ovog tipa kacige je u Italiji, međutim, ondje se izrađuju od jednog dijela,
dok su ovdašnje izrađivane od više povezanih dijelova. Izvan Dolenjske ovakve se
kacige nalaze u Kleinkleinu i Hallstattu te se smatraju importom iz dolenjske grupe.
Ofenzivno oružje i dalje su bojna sjekira i dva koplja, a nalazi se i nož. Konjska
se oprema javlja izuzetno. Muškoj nošnji pripada i pravokutna kopča za pojas, a
umjesto ranije igle, za kopčanje se koriste fibule, najčešće zmijolike.
Fibule; dominantni oblik je zmijolika fibula u raznim varijantama, a njezini najstariji
primjerci javljaju se već u horizontu Stična 2. Od ostalih fibula javlja se sangvisuga
fibula koja traje i dalje u certoškom stupnju, a pred kraj stupnja javlja se i trakasta
fibula.
Keramika; potpuno se uspostavlja nova tehnika pečenja redukcijskim i
reoksidacijskim postupkom kao i upotreba usporenog lončarskog kola što se javilo u
stupnju Stična 2. Novinu predstavlja i naborana površina keramike kako su bili
ornamentirani ciboriji (javljaju se prvi puta), šalice i zdjele. Javljaju se i kernosi, tj.
pseudokernosi (Stična, Novo Mesto, Šmarjeta, Toplice).
Stupanj certoške fibule (kraj VI. – sredina V. st. pr. Kr.)
I dalje se razlikuju muški i ženski grobovi. U prvima se najčešće nalazi oružje,
konjska oprema i alat, metalno posuđe i dijelovi nošnje. Muškarci sada sve češće nose
fibule, a u bogatijim se grobovima nalazi i žezlo kao statusni simbol. Osim toga,
javljaju se i garniture posuđa. Za ženske je grobove karakterističan nakit i dijelovi
nošnje te utezi za tkalački stan, a ponekad i statusni simboli.
Oružje; od obrambenog se oružja javlja novi, negovski tip kacige. Pri tome je važno
razlikovati klasični jugoistočnoalpski tip negovske kacige koja se javlja u narednom,
negovskom stupnju, od ovog «italskog» tipa koji u odnosu na kasniji tip ima šire
rubove oboda (lok. Magdalenska gora, Stična i Libna). U to je vrijeme još uvijek
prisutna dvogrebenasta kaciga, a to se zadržava čak i u mlađoj certoškoj fazi.

33. 33
Kao ofenzivno oružje i dalje se koriste po dva koplja i sjekira, međutim,
novinu predstavlja uvođenje skitskih bojnih tehnika, tj. luka i skitskih trotubih
strelica. Otkrivene su na više lokaliteta, a u Libni i u tobolcu. Novo oružje predstavlja
i bodež (Šmarjeta).
Konjska oprema; za razliku od starije «trakokimerijske» konjske opreme i oblika koji su
se lokalno razvili iz nje, sada se javlja skitska konjska oprema tipa Vekerzug koja se
sastoji od žvala i obrazina («psalije»); podrijetlo je iz karpatskih područja. Skitskoj
konjskoj opremi pripadaju i životinjske svastike, našivci u obliku glave bovida ili
slova S i sl. Dijelovima konjske opreme pripadaju i falere s dvostrukom petljom na
unutrašnjoj strani te ostruge kao jedna od osobitosti dolenjskog halštatskog kruga u
ovo vrijeme.
Metalno posuđe; nakon stupnja zmijolikih fibula u kojem se metalno posuđe gotovo i
ne javlja, u certoškoj fazi ponovno se javljaju situle. Najznačajnija od njih je poznata
situla iz Vača. Osim situla i kotlića, u ovom su stupnju česte i ciste.
U muškoj su nošnji i dalje u upotrebi pravokutne kopče za pojas, a javljaju se i drugi
tipovi. U pojasnu garnituru spadaju još i okovi za pojas (ili privjesci). Za kopčanje
odjeće koristile su se fibule.
Žezlo je neosporno statusni simbol. U fazi Stična bilo je izrađivano od željeza,
a sada se izrađuje od bronce, jednako kao i u narednoj fazi.
Fibule; iako ih nose i muškarci, fibule još uvijek predstavljaju najočitiji znak ženske
nošnje. Najrasprostranjenija fibula ove faze je certoška fibula koja se u gotovo isto
vrijeme javlja na širokom prostoru, a smatra se da joj je podrijetlo sjeverna Italija.
Osnovne karakteristike certoških fibula su produžena noga T presjeka i uspravno
dugme na nozi te luk koji blago pada prema nozi fibule. Osim certoških, javljaju se i
drugi oblici fibula, premda rjeđe: trakasta fibula te male fibule s tri dugmeta na luku.
U isto vrijeme s razvojem certoških fibula javlja se i samostrelna opruga.
Izrazito su zanimljivi tzv. kultni štapovi koji su izrađeni od metala, a na njih su bili
prikačeni lančići sa privjescima.
Keramika se nastavlja iz prethodnog razvoja, a od uvoza značajni su kiliksi iz Stične i
Magdalenske gore te vrč s istog lokaliteta. I dalje se uvozi daunijska keramika iz
Apulije, najvjerojatnije preko histarskog Nezakcija gdje se nalaze slični primjerci (s
apliciranim životinjskim glavicama; 2. pol. VI. st. pr. Kr.).

34. 34
Negovski stupanj (oko 450. pr. Kr. – oko 300. god. pr. Kr.)
Iako kronološki pripada ranolatenskom razdoblju, negovski stupanj dolenjske grupe
kulturološki i dalje pripada jugoistočnoalpskom halštatskom krugu. Negovski je
stupanj nazvan po jugoistočnoj varijanti kacige negovskog tipa koja se razvila upravo
na prostoru Dolenjske (iako se nalazište ostave Ženjak u blizini Negove kraj Sv.
Benedikta u Štajerskoj zapravo nalazi izvan prostora dolenjske grupe).
Za označavanje negovskog stupnja služe grobovi s negovskom kacigom: grob 3 iz
tumula 4 u Novom Mestu te grobovi na Magdalenskoj gori. Neki od grobova su
halštatski sa izrazitom građom ranolatenske faze u srednjoeuropskom smislu:
ranolatenski mačevi, ažurirane pojasne kopče i sl.
Oružje; jugoistočnoalpski tip negovske kacige izrađivan je lijevanjem u jednom
komadu, a zatim je dorađivan kovanjem i poliranjem. Za razliku od italske varijante,
ova kaciga ima šire rubove. Izvan Dolenjske nađene su u negovskoj ostavi, u
Gorenjskoj, Koruškoj, Primorskoj i jedna u Bosni iako su neke od njih iz
kasnolatenskog razdoblja i različite izrade.
Od ofenzivnog oružja javljaju se ranolatenski mačevi (Magdalenska gora), a
dalje se upotrebljavaju koplja i sjekire. U bogatijim grobovima i dalje se nalazi skitska
konjska oprema (Magdalenska gora i Novo Mesto).
U muškoj je nošnji došlo do znatne promjene: u bogatim se grobovima često nalazi
pojasna garnitura čija je osnova brončana kuka u obliku šipke pričvršćena
obručastim zakovicama za uski pravokutni lim. Funkcija ovakvih kuka nije poznata,
a rasprostiru se od zapadne Panonije do Francuske u ranolatenskom razdoblju.
Fibule; koriste ih oba spola, iako kod muškaraca bogatiji sloj. Najčešći primjerak je
istočnoalpska životinjska fibula koja je proizašla iz certoške.
Naselja; prevladavaju gradine: Magdalenska gora, Stična, Toplice, Šmarjeta, Vače itd.
Način ukopa; inhumacija pod tumulom – tumuli su obiteljski što znači da se u njih
ukapa tokom duljeg vremenskog razdoblja (do 200 pokojnika u velikim tumulima;
npr. Magdalenska gora). U tumule su se ukapali i konji kao pratnja muškim
pokojnicima. Obiteljski tumuli koji su u istočnoalpskom prostoru iznimka paralele
imaju u klasičnim ilirskim skupinama Glasinac i Mati u Albaniji.

35. 35
SVETOLUCIJSKA GRUPA
Grupa se rasprostire na području gornjeg i srednjeg Posočja (dolina Soče), a izvan tog
prostora zahvaća i u Bohinj. Grupa je naziv dobila po Sv. Luciji, kako se do 1952.
nazivao Most na Soči; glavni lokalitet te grupe. Glavni lokaliteti su Most na Soči,
Tolmin i Kobarid. Prostor je dobro povezan sa sjevernom Italijom, a nešto manje s
Panonskim prostorom te predstavlja sjecište jugoistočnoalpskog i sjevernoitalskog
prostora.
Kronologiju svetolucijske grupe postavila je F. lo Schiavo, a modernizirali B. Teržan i
N. Trampuž:
1. Sv. Lucija Ia
Sv. Lucija Ib
Sv. Lucija Ic 1
Sv. Lucija Ic 2
2. Sv. Lucija IIa
Sv. Lucija IIb
Sv. Lucija IIc
Sveta Lucija I
Sveta Lucija Ia (VIII. st. pr. Kr.)
Stupanj Sv. Lucija Ia u potpunosti pripada kasnom brončanom dobu, tj. KPŽ-u
što znači da prethodi Ha C1, kao i stupnju Podzemelj 1 dolenjske grupe.
Sveta Lucija Ib (oko 750. – 650. pr. Kr.)
U ovoj su fazi živa oba glavna nalazišta; Most na Soči i Kobarid. Od materijala
javljaju se dvopetljaste fibule, mala naočalasta fibula bez osmice i polumjesečaste
fibule.
Sveta Lucija Ic (650. - 600. pr. Kr.)
Ic 1
Karakteristične su dvopetljaste lučne fibule, a javlja se i karakteristična
Svetolucijska čvorasta lučna fibula. U upotrebi su i velike čunjaste fibule, posebno u
Kobaridu.
Ic 2
U ovoj se fazi javljaju mnogi novi oblici fibula; manje čunjaste fibule, fibule s
dva ili tri dugmeta na luku, sangvisuga fibule (slične čunjastima ali manje), fibule s
oblogom, protocertoške fibule te rani oblici zmijolikih fibula.

36. 36
Sveta Lucija II (oko 600. – oko 300. pr. Kr.)
Sveta Lucija IIa (600. – 550. pr. Kr.)
Javljaju se zmijolike fibule te posebna svetolucijska fibula (jednopetljasta
lučna) koja je iznimno dio ženske nošnje. Javljaju se i trakaste fibule, a od metalnih
posuda situle i ciste.
Sveta Lucija IIb (550. – 450. pr. Kr.)
Glavna oznaka stupnja je pojava certoške fibule. Osim toga, javlja se fibula u
obliku pauka (luk nalikuje na zadak pauka) te fibula s ukrasnom nogom. Ove su
fibule samostrelne.
Sveta Lucija IIc (450. – 300. pr. Kr.)
Stupanj je definiran kasnim varijantama certoških fibula i običajem polaganja
oružja u grob.
Ukop; karakterističan način pokapanja je incineracija u ravnom. Dosljedno je
upotrebljavan tokom čitavog trajanja starijeg željeznog doba, a isti je ritual koristila i
idrijska skupina koja je u latenskom razdoblju naslijedila svetolucijsku grupu. Urna
je korištena iznimno.
Najvrednija umjetnička tvorevina grupe je statueta vojnika iz Idrije kraj Bače. Vojnik
je prikazan iznimno realistično; na glavi ima kacigu negovskog tipa, u desnoj ruci
držao je rog, a u lijevoj koplje.
Otvorena je mogućnost da je svetolucijska, kao i dolenjska grupa (natpis na kacigi iz
Vača), poznavala pismo venetskog tipa.
NOTRANJSKA GRUPA
Grupa se rasprostire u jugozapadnom dijelu Slovenije; od tršćanskog Krasa do
Snežnika na granici s Gorskim Kotarom.
Lokaliteti; Tržišče kod Cerknice, Šmihel pod Nanosom, Škocjan, Mušja jama kod
Škocjana, Trnovo, Križna gora.
Kronologija:
1. Notranjska I
2. Notranjska II
3. Notranjska III
4. Notranjska IV
5. Notranjska V
6. Notranjska VI
Ukop; prevladava ravan pokop s incineracijom, a na nekim nekropolama (Križna
gora) javlja se inhumacija u ravnom. Tumuli nisu pouzdano dokazani.

37. 37
MARTIJANEC-KAPTOL
Kronologija
Grupa okvirno traje od kasnijeg Ha B3 i prijelaza na Ha C1 stupanj do
zaključno Ha D1 stupnja, tj. od sredine VIII. do sredine VI. st.
1. Horizont 1
2. Horizont 2
3. Horizont 3
Horizont 1 (Ha B3/Ha C1)
U vezi s početkom grupe treba izdvojiti ravne grobove s incineracijom pod
Poštelom na položaju Lepa ravan koji su nesumnjivo u neposrednoj vezi sa
susjednim tumulima. Za sagledavanje početka grupe od važnosti je nekropola s
preko 200 ravnih žarnih grobova na Rifniku. Među standardnom građom nalaze se
željezne sjekire s ušicama i tuljcem za nasad, željezna koplja, narukvice, ogrlice,
dvopetljaste fibule. U ovom su horizontu prisutni jednosjekli zakrivljeni mačevi-
mahaire tzv. Basarabi tipa.
Podatke o najstarijoj etapi grupe pruža i naselje u Sv. Petru Ludbreškom. Analogija
za zakrivljeni nož (tip Este) čiji je kalup otkriven u tom naselju postoji u ratničkom
grobu iz Villacha.
Ranom horizontu razvoja grupe može se pribrojiti još i grob 3 iz tumula II iz
Kaptola te iz oštećenog tumula I u Goričanu. Grob iz tumula u Gornjoj Radgoni, s
mačem tipa Tachlovice i dijelovima votivnih kolica također se uklapa u rani horizont
razvoja grupe.
Horizont 2 (Ha C1 – Ha C2)
U ovom razdoblju grupa doživljava svoj najveći uspon i cvat. Javljaju se muški
grobovi ratnika naoružani uglavnom s dva, a ponekad i tri željezna koplja, željeznom
bojnom sjekirom i nožem, a katkad i sa zaštitnom opremom. Horizont 2 dobro je
predstavljen «kneževskim» grobovima iz Kaptola; grob 1 iz tumula IV i grob 1 iz
tumula X uz grob iz tumula u Martijancu. Kacige grčko-ilirskog tipa iz tumula IV
svoje paralele nalaze u Donjoj Dolini, Trebeništu i Rečici kod Ohrida, a datiraju se
pred kraj VII. st. pr. Kr. Knemide pak paralele imaju u Čitlucima sa Glasinca.
U grobu 1 tumula X u Kaptolu prisutni su dijelovi konjske opreme
«trakokimerijskog» tipa; najbliže analogije nalaze se u nekropoli daljske grupe u
Batini dok se paralele za ovalni okov s izbočinama nalaze u Zlotskoj pećini u istočnoj
Srbiji te u Sofronijevu u Bugarskoj. U tom se grobu nalazila i kaciga korintskog tipa, a
analogije se poznate iz Arareve gromile na Glasincu.
Grob iz tumula u Martijancu datira se u razvijeno Ha C razdoblje, tj. u
horizont grobova Stična-Novo Mesto.
Nekropola tumula u Goričanu ističe se nalazom askosa sa ručkom u obliku tri
bovida (grob 1 tumula XII).
Treba istaknuti pojavu zoomorfne plastike aplicirane na raznim keramičkim
predmetima.