Dokument analizira povijest rimske vladavine i njen utjecaj na rane kršćanske zajednice, uključujući progonstva kršćana i ulogu rimskih careva. Ističe ključne povijesne događaje, poput opsade Jeruzalema i utemeljenja kršćanstva, kao i izmjenu religioznih praksi uslijed rimskih običaja. Također se dotiče prihvaćanja kršćanstva od strane cara Konstantina i njegovog utjecaja na crkveni autoritet kroz prizmu rimske politike.

1. SVJETSKE SILE
Mirjana Drmić-Malić
Mirjana Drmić-Malić
Rim
VI.c K L I K N I!

2. Danijel:
• Gledao sam dalje u
noćnim viđenjima,
kad eno ,četvrta zvijer, strašna, užasna i
neobično jaka. Imala je velike željezne
zube. Proždirala je i satirala, a ono što je
ostalo gazila je nogama.
Razlikovala se od svih
prijašnjih zvijeri i imala je
deset rogova.

3. Rimski carevi
Dinastija: Julijsko – Klaudijevska
 August, (27 p. n. e. – 14n.e. ) -rođenje Isusa Krista
 Tiberije, (14 – 37. g. ) -- objavljivanje Radosne vijesti August
o Božjem kraljevstvu
--smrt Isusa Krista 33.g.
-na Pedesetnicu 33. g. Petar i drugi učenici dobili su čudesnu sposobnost
da na stranim jezicima razgovaraju s ljudima koji su došli u Jeruzalem
proslaviti taj blagdan
-36. g. Petar krsti rimskog stotnika Kornelija
 Kaligula, (37 – 41. g.)
 Klaudije, (41 – 47.g.) počinju Pavlova misionarska putovanja..

4. Pedesetnica 33. g.
36. g. Petar krsti rimskog
stotnika Kornelija

5. Godinu dana su Barnaba i Savao “poučavali prilično veliko mnoštvo u
Antiohiji, te su božanskom providnošću upravo u Antiohiji učenici prvi
put nazvani kršćanima”

6.  Neron, (54 – 68. g. )
-- 56.g. Pavao završena misionarska putovanja
– 64.g. Petar širio Radosnu vijest na području Babilona
-- Pavao prvi put zatočen u Rimu otprilike (59-61. g.)
-- Pavao drugi put zatočen u Rimu vjerovatno između (61-64. g.)
Pavao je u Rimu pisao poslanice.

7. Car Neron 64. godine
potaknuo progon kršćana
pa su nakon njega i neki
drugi rimski carevi žestoko
progonili Kristove sljedbenike.
U pismima koja su car Trajan
i Plinije Mlađi slali jedan drugome opisano
je kako su kršćani bili kažnjavani zbog
toga što se nisu htjeli odreći svoje vjere.

8. Neron, (54 – 68. g. )
- 66. godine rimski upravitelj Judeje zaplijenio iz svete hramske
riznice novac od zaostalog poreza, Židovi su se razbjesnili i
digli ustanak. Pobunjenici su poubijali rimske vojnike i
proglasili neovisnost Judeje. Nakon nekoliko mjeseci Cestije
Gal, rimski upravitelj Sirije, krenuo je prema jugu s 30 000
vojnika kako bi ugušio ustanak. Stigao je u Jeruzalem u vrijeme
židovskog vjerskog blagdana. Galova je vojska zauzela
predgrađa i čak je počela potkopavati zidine hrama, u kojem
su pobunjenici potražili utočište. A onda je Gal bez nekog
jasnog razloga naredio svojoj vojsci da se povuku.
Likujući zbog toga, Židovi su stali napadati vojsku koja je
odlazila iz grada.
Četiri godine kasnije rimska vojska se vratila !

9. Rimski carevi
 Godina četiri cara : 1.Galba,( 68 – 69.g.) 2.Oton, 69. g. 3. Vitelije, 69.g.
 Dinastija Flavijevaca
 4. Vespazijan (69 – 79.g.) i sin Tit (79 – 81.g.)
Uoči Pashe 70. g. rimska vojska predvođena generalom
Vespazijanom i njegovim sinom Titom sa 60 000 vojnika stigli je
pred Jeruzalem .
Nakon oko pet mjeseci opsade grad je pao.
Tit je naredio vojsci da poštedi hram, no jedan ga je vojnik ipak zapalio
bakljom.
Oko 1 100 000 Židova i obraćenika na židovsku vjeru, su pomrli od gladi i
pošasti.
97 000 ljudi bilo je zarobljeno. Mnogi su kao robovi bili odvedeni u Rim.
 Domicijan, (81 – 96.g.)

10. Opsada Jeruzaalema

11. Jeruzalem

12. Nakon vojnog pohoda na Judeju Tit je završio slavni Koloseum.
Titov slavoluk su Rimljani podigli u spomen na osvajanje Jeruzalema.
Biblijska proročanstva koja je prorekao Isus doista
su se ispunila do najsitnijih pojedinosti.
Koloseum
Titov slavoluk

13. Pet dobrih careva, dinastija Nerva – Antoninska
Nerva,(96 – 98.g.) –Ivan u zatočeništvu na
Patmosu 98.g. napisao Otkrivanje poslednju
knjigu Biblije
Trajan, (98 –117.g.)
Hadrijan,(117 –138. g.)
Antonin Pio,(138 –161.g.)
Marko Aurelije,(161–180.g.) (suvladar Lucije Ver,
(161–169g.),uzurpator Avidije Kasije, 175g.)
Komod,(180–193.g.)
Konstancije I. Klor,(305–306.g.) (suvladar Galerije,
(305–311.g.))

14. Proročanstva koja su se ostvarila poslije smrti apostola
“Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego
će prema svojim strastima sebi nagomilati učitelje da im
škaklju uši, te će odvratiti uši od istine, a okrenut će se
bajkama”. (2.Timoteju 4:3,4 )
“Među vas [će] ući okrutni vukovi koji neće imati obzira prema
stadu. I između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi
iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom”
(Djela apostolska 20:29, 30
“Među vama [će] biti lažnih učitelja. Oni će neprimjetno uvesti
razorne sljedbe (...) i zbog njih će se pogrdno govoriti o putu
istine” (2. Petrova 2:1, 2).

15. Konstantin I. Veliki, ( 306 – 337.g.)
U prvih 280 godina povijesti kršćanstva, kršćanstvo je bilo
zabranjeno od Rimskoga carstva, a kršćane su strahovito
progonili. To se promijenilo nakon »obraćenja« rimskoga Cara
Konstantina. Konstantin je »legalizirao« kršćanstvo Milanskim
ediktom iz 313g.
Godine 325., Konstantin je sazvao Nicejski sabor, u pokušaju
da ujedini kršćanstvo. Konstantin je kršćanstvo zamislio kao
religiju koja bi ujedinila Rimsko carstvo, koje se u to vrijeme
počinjalo dijeliti. Premda se to tada činilo pozitivnim razvojem
kršćanske crkve, rezultati nipošto nisu bili pozitivni. Kao što
Konstantin nije htio u potpunosti prihvatiti kršćansku vjeru
nego je nastavio sa svojim poganskim vjerovanjima i praksom,
tako je i kršćanska crkva koju je Konstantin promicao bila
mješavina pravoga kršćanstva i rimskog poganizma.

16. Crkvenom saboru je održan od (20. svibanj -25.srpnja 325.g.) u
gradu Niceji u Maloj Aziji (danas Iznik u Turskoj).
Car Konstantin, koji u to vrijeme još nije bio kršten, olakšavao je
sudjelovanje biskupa stavljajući im kod putovanja na
raspolaganje carsku poštu i nudeći im gostoprimstvo u Niceji u
provinciji Bitiniji, odnosno kraj svoje rezidencije u Nikomediji.
Bilo je ukupno oko 300 biskupa na saboru.

17. Glavne tačke rasprave bile su:
Pitanje arijanstva
Datum proslave Pashe (Uskrsa)
Melecev raskol
Jedinstvo Oca i Sina
Krštenje heretika
Položaj onih koji su popustili prilikom Licinijevih
progona (tzv. lapsi).
Ključno pitanje Sabora – Je li Krist pravi Bog (istobitan
s Ocem)?

18. Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću (u izvorima
dokazana godina 336g.).
Božić se počeo slaviti 25. prosinca.
Prevladavajuće je mišljenje da se Božić počeo slaviti
toga datuma zato što se toga datuma u tada još uvijek
većinski poganskom Rimu slavilo rođenje
boga Sunca (Nativitas Solis Invicti - Rođenje
nepobjedivoga Sunca) pa je Crkva želeći potisnuti taj
poganski blagdan tada počela slaviti
rođenje Isusa Krista koji je Božansko Sunce s visine.
( Isus Krist je najvjerovatnije rođen u oktobru-listopadu)

19. ISUS KRIST povjerio je svojim sljedbenicima važan zadatak.
Zapovjedio im je:
“Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda.”
S vremenom se “dobra vijest o kraljevstvu”
trebala propovijedati “po svemu svijetu za
svjedočanstvo svim narodima”
(Mat. 24:14;28:19).
Jehova je htio da se dobra
vijest propovijeda!

20. Propovijedanju DOBRE VIJESTI
pomoglo je i uspostavljanje
“rimskog mira”, koji se na latinskom nazivao
pax Romana.
Ogromno Rimsko Carstvo uspostavilo je “dobar”
mir i stabilnost na području nad kojim je vladalo.
U razdoblju od otprilike 200 godina nakon Isusove
smrti na Sredozemlju uglavnom nije bilo sukoba.
“Nikad prije u ljudskoj povijesti nije bilo tako dugog razdoblja sveopćeg
mira i nikad više nakon toga nitko nije toliko dugo uspijevao održati mir
među tolikim narodima” (The Horizon Book of Ancient Rome).

21. Isus je umro 33. godine. Nedugo zatim njegovi su učenici
objavili vijest o Kraljevstvu po cijelom Jeruzalemu. Potom su
širili dobru vijest po Judeji i susjednoj Samariji, a u narednih
15 godina čak su slali misionare u druge dijelove Rimskog
Carstva. Do 61. godine dobra je vijest već doprla u mnoge
dijelove tada poznatog svijeta.

22. ALI
Manje od decenije poslje pada Jeruzalema (70. poslje Krista) je
budućnost kršćanstva postaje konačno vezana za helenizam.
Najoštrija kritika spram naklonjenosti klasičnoj kulturi dolazi od
Tertulijana, rimskog pravnika iz trećeg stoljeća i obraćenika na
kršćanstvo. On se zapitao; “Što Atena ima s Jeruzalemom?
Koja je važnost platonske Akademije za Crkvu?” Tertulijan je
smatrao kako Crkva mora zadržati svoj posebni identitet
izbjegavajući takve svjetovne utjecaje.
Augustinov pristup je postavio temelje za stav da sve što je
dobro, istinito i lijepo treba staviti u službu evanđelja. Tako je
taj uzajamni odnos kršćanske teologije, liturgije i duhovnosti s
grčko-latinskom kulturnom tradicijom neupitno postao jedan
od najzanimljivijih i najplodnijih primjera međusobnog
kulturnog obogaćivanja u intelektualnoj povijesti
čovječanstva.

23. REZULTAT
1.Kult Izide, religija egipatske majke-božice, uvedena je u
kršćanstvo tako što su Izidu zamijenili Marijom. Mnogi nazivi
koji su se koristili za Izidu, poput »Kraljica Neba«, »Majka
Božja« i »theotokos« (Bogorodica), pripisani su Mariji. Mariji
je dana uzvišena uloga u kršćanskoj vjeri, daleko veća od one
koju joj daje Biblija.
Na Efeškom saboru (431.g.) Marija proglašena Bogorodicom.
2.Mitraizam je bila religija Rimskoga carstva od prvoga do petog
stoljeća nakon Krista. Mitra, bog Mitraizma, bio je »prisutan«
u tijelu i krvi bika, a onima koji su ga blagovali u žrtvenom
objedu davao je spasenje .
Romanizacija Gospodnje večere upotpunila je prijelaz u
žrtvenu konzumaciju Isusa Krista, koja je sada poznata kao
katolička Misa / Euharistija.

24. 3) Većina Rimskih careva (i građana) bili su henoteisti.
Henoteist je osoba koja vjeruje u postojanje mnogih bogova, ali se
prvenstveno usredotočuje samo na jednoga boga, ili pak smatra da
je taj jedan bog nadređen drugim bogovima.
Npr. rimski bog Jupiter bio je vrhovni bog rimskoga panteona
bogova.
Rimski mornari često su štovali Neptuna, boga oceana.
Kada je Katolička crkva prigrlila rimski poganizam, jednostavno je
zamijenila panteon bogova svecima. Kao što je rimski panteon
bogova imao boga ljubavi, boga mira, boga rata, boga snage, boga
mudrosti itd., jednako je i Katolička crkva imala sveca koji je bio
»zadužen« za sve ove i mnoge druge kategorije.
Kao što su mnogi rimski gradovi imali boga zaštitnika pojedinog
grada, tako je i Katolička crkva izmislila »sveca zaštitnika« za
gradove.

25. 4) Vrhovnost rimskoga biskupa (papinstvo) nastala je uz podršku
rimskih careva. Budući da je Rim bio središte vladavine
Rimskim carstvom u kojemu su živjeli rimski carevi, grad Rim
postao je prominentan u svim aspektima života.
Konstantin i njegovi nasljednici podržali su rimskoga biskupa
kao vrhovnog vladara crkve. Naravno da je za jedinstvo
rimskoga carstva bilo najbolje da vlast i državna religija imaju
sjedište na istome mjestu. Premda se većina drugih biskupa (i
kršćana) odupiralo ideji o vrhovnosti rimskoga biskupa, rimski
biskup se na kraju uzdigao do vrhovnosti zbog moći i utjecaja
rimskih careva. Kada je Rimsko carstvo doživjelo slom, pape su
preuzele naslov koji su prethodno imali rimski carevi –
Pontificus Maximus.

26. 395. g. rimski car Teodozije I Veliki podijelio je RIMSKO
carstvo svojim sinovima, tako da je zapadni dio dobio
Flavije August Honorije, a istočni Arkadije.

27. Zapadno rimsko carstvo je propalo već 476. godine kada
je germanski knez Odoakar, svrgnuo mladog cara Romula.
Iako je Zapadno rimsko carstvo trajalo samo 81 godinu,
imalo je ukupno 12 priznatih vladara

28. Zadnji zapadnorimski car je bio
 Romul Augustul (iako je Nepot bio priznat od
strane Istočnog rimskog carstva sve do smrti 480),
a kod stupanja na prijestolje 475.g. imao je,
navodno, samo deset godina. S prijestolja ga je
maknuo germanski knez Odoaker. Odoaker nije,
umjesto Romula, postavio novog cara-sjenku kao
što su to radili njegovi prethodnici, nego je poslao
izaslanstvo u Konstantinopol tamošnjem
caru Zenonu, poručivši mu da je jedan vladar
dovoljan za oba carstva. Na kraju je službeno od
Zenona dobio titulu patricija, a time i carskog
upravitelja. Time se ugasilo Zapadno rimsko
carstvo.

29. Istočno Rimsko Carstvo s političkim sustavom
cezaropapizma će preživjeti sve do 1460.g.
kada njegovu posljednju provinciju Moreju
zauzimaju Turci.

30. Rimsko carstvo je trajalo 1400 godina.
Govoreći o sedam svjetskih sila, odnosno
“kraljeva”, Biblija je prorekla:
‘Sedam je kraljeva: pet ih je palo, jedan
vlada,a drugi još nije došao, ali kad dođe,
ostat će kratko vrijeme’ (Otkrivenje 17:10).
Nakon pada RIMSKOG carstva na svjetsku
scenu stupa prorečena
SEDMA svjetska sila.