Skripta: Opća srednjovjekovna arheologija, 2010.

1. OPĆA SREDNJOVJEKOVNA
ARHEOLOGIJA

2. HUNI (374-454.)
POVIJEST
Kineski izvori prate povijest Huna od 3 st.pr.K. (u sklopu plemena Xionga). Taj nomadsko-stočarski i ratnički
narod turkmensko-mongolskog podrijetla postao je važan faktor činitelj za središnju Aziju i Istočnu Europu tek od
sred.2.st., kad su ih iz njihovih boravišta na Dalekom istoku počela s istoka potiskivati država tunguškog naroda
Sien-Pi, a s juga Kine dinastija Han.
Uzmičući prema zapadu oni su preko Srednje Azije, poč.3.st. prodrli u europsku Sarmatiju, gdje su u dugotrajnim
borbama do sred.4.st. pokorili glavninu Alana, odbacivši pri tome dio njih na područje izmedu gornje Tise i
Dunava. Time su Huni zaposjeli sve područje do Dona i Kavkaza.
Uskoro su zatim napali Istočne Gote. Oni su se kraće vrijeme odupirali, ali kad je njihov kralj Hermanarih uvidio
da ga saveznici počinju napuštati i da je hunska pobjeda neizbježiva, izvršio je samoubojstvo (370). Njegov
nasljednik poginuo je u borbi protiv združenih Huna i Alana, nakon čega se dio Istočnih Gota pokorio. Tada je
vođa Huna bio Balamber. Nepokoreni dio njih se povukao na zapad do srednjega Dnjestra, smjestivši se uz tu
rijeku, sjevernije od Zapadnih Gota. Ali Huni su ih napali i u novom boravištu.
Glavnina Zapadnih Gota, ugrožena na području od donjeg Dnjestra do donjeg Dunava, odlučila je zatražiti
utočište na tlu Carstva, južno od Dunava. S odobrenjem cara Valensa, u jesen 376. su prešli Dunav kod Silistrije, a
uskoro im se pridružio i dio Istočnih Gota i Alana što su pred Hunima izbjegli na zapad. Doseljenje Zapadnih Gota
na tlo Carstva bio je prvi slučaj naseljavanja velike barbarske cjeline na tlo Carstva na temelju ugovora s carem. I
prije su fragmenti plemena naseljavali Carstvo u svojstvu kolona i vojnika, ili su novačenjem u germanskim
zemljama unajmljivani u rimsku vojsku. Naprotiv, Zapadni Goti su naseljeni kao etnička cjelina, s određenim
pravnim statusom i zadaćom da kao samostalna vojna cjelina ratuju u sastavu rimske vojske. Za to su dobili
cjelovito područje za naseljavanje uz donji Dunav. Za razliku od glavnine Zapadnih Gota, Istočni su uglavnom bili
primorani da im se pokore.
375. Huni prolaze kroz “vrata naroda” (između Kaspijskog i Crnog mora) i u stepama na obalama Ponta stvara
se veliki plemenski savez vojnog karaktera u koji prvo ulaze Goti i Alani. Oni napadaju Gepide koji 418. također
ulaze u savez. Vrijeme njihovog dolaska u Panoniju poklapa se s vladavinom Rua, Atilinog strica kada počinje
konsolidacija plemenske zajednice i ekspanzija prema zapadu.
Krajem 4.st. Huni prelaze Karpate i prenose političko središte države iz južne Rusije u Potisje (između Sente i
Segedina). Središte države je Bačka, Banat i Oltenija. Tu su pokorili dio Istočnih Gota i Alana što su nakon smrti
Hermanariha uzmaknuli na zapad. U Panoniji, Dakiji i na sjevernom Pricrnomorju pod njihovom je vlašću u
prisilnom plemenskom savezu boravio niz germanskih i slavenskih naroda, ostavši u podložnosti do poč.2.pol.5.st.
Izvori kažu da Huni i prije 377. pljačkaju prostor Rimskog Carstva, te su tako zauzeli i južni Banat. Kaže se da je
klanski vođa Uldin imao rezidenciju kod današnjeg Kovina, blizu Marguma (preko njega se odvijala trgovina
između barbara i Carstva).
Za Rua Hunima je pripala provincija Pannonia Valeria (središte Sopiane-Pečuh) koju im je ∼420. dao rimski
namjesnik Aecije. U doba Atile (434-453.) dolazi do konsolidacije hunske države jer on slama moć klanskih
starješina. 437. Pannonia Secunda pripada istočnom dijelu Carstva, a središte prefekture Ilirik prenosi se iz Soluna
u Sirmium. Na vrhuncu moći 440ih Atila osvaja i razara 60 manjih i većih gradova (Sirmium 441., Singidunum,
Viminacium, Margum, Naisus…) te strahovito pustoši i pljačka Galiju. Padom Sirmiuma zauzeta je Pannonia
Secunda, a hunska se država prostire od Volge preko južne Rusije, Rumunjske, Ugarske, Češke i Slovačke do
južne i srednje Njemačke, te obuhvaća niz sarmatskih, slavenskih i germanskih plemena.
Nakon smrti Teodosija II. (450) istočno i zapadnorimski carevi su Atili plaćali danak (Atila je želio uzeti za ženu
sestru cara Valentinijana III. te da mu ona u miraz donese pola carstva).
451. Atila kreće u Italiju, preko Galije koju pustoši i skuplja plijen, ali Huni su poraženi na Katalunskim poljima
(Campus Mauriciakus) te se moraju povući. Porazila ih je rimska vojska pod Aecijem sa saveznicima (Burgundi,
Zapadni Goti, Alani, Franci). Njihova moć počinje slabiti mada oni nastavljaju svoj prodor u Italiju. Razaraju
Aquileu, Paviju, Milano, a od Rima odustaju što zbog kuge u vojsci, što zbog velikog otkupa koji papa Leon I.
plaća Atili da napusti Italiju.
Atila umire 453. i hunska se država počinje raspadati jer dolazi do borbe za vlast među nasljednicima. Stvara se
velika antihunska koalicija na čelu s gepidskim kraljem Ardarikom koja poražava Hune 454. na rijeci Nedao u
Banatu (Jordanes). Ostaci Huna zadržavaju se na ovom prostoru još 10-15 godina, u sklopu novonastale gepidske
države, da bi pod Atilinim sinom Hernakom (Hernacus) 469. definitivno otišli na obale Ponta i nestaju s europske
2

3. pozornice. U južnoj su Rusiji vladali Atilini sinovi Dengizin i Isenek. Huni se ubrzo stapaju sturslim i
protobugarskim plemenima iz kojih će se kasnije razviti Bugari.
*Europski Huni su Crni Huni, a postoje i Bijeli Huni. Oni su bijele rase, a ne Mongoli. Od 4. do 6.st. porazili su
Sasanide u Iranu i osnovali državu u Indiji.
DRUŠTVO
Poput ostalih barbarskih plemena koja su prošla kroz Panoniju, Huni su u ove krajeve donijeli nešto novo. Prije
svega bila je to nova struktura društva i ekonomije, koja je počivala na nomadskom stočarstvu, ali osnovna i glavna
aktivnost bili su vojni pohodi i pljačka osvojenih oblasti.
Osnovna društvena jedinica bila je jurta ili šator koja odgovara otprilike rodu. Više šatora činilo je logor ili
khotun (kaon) na čijem je čelu glava porodice koja je imala najviše stoke. Više logora činilo je klan, više klanova
pleme ili vruk, a više plemena savez plemena koji je dobivao ime po imenu najbrojnijeg plemena. Više saveza
činilo je hordu na čijem je čelu bio kan ili kagan.
Rod = jurta = šator → logor = koton → klan → pleme = vruk → savez → horda
Klan i pleme su lako pokretljive društvene jedinice dobro naoružanih konjanika, a to su i najpokretljivije vojne
jedinice.
Postojao je glavni logor u kojem je boravio vladar i više manjih tabora kojima su zapovjedale klanske starješine.
MATERIJALNI OSTACI
Huni donose i novu materijalnu kulturu. Jedna od osnovnih karakteristika materijalne kulture iz vremena hunske
dominacije u Panoniji je nakit tzv. polikromnog stila koji je nastao na području Ponta nekoliko stoljeća prije seobe.
Ovaj nakit u Europu donose Sarmati i Alani, ali tek s dolaskom Huna, najodanijih nosilaca, dolazi do njegove veće
popularizacije.
Osnovne stilske tehnike su filigran, granulacija, polikromija, rovašenje. Dolaskom Huna u Panoniju, u dodiru s
rimskim radionicama počinje izrada nakita u tehnici otiskivanja matricom i rovašenjem (inkrustracija, iskucavanje,
lijevanje).
Karakteristični hunski nalazi: cikade, fibule, bič, refleksni luk, brončani limovi, iskucani kotao, ogledala.
Odjeća → muška se odjeća od ženske razlikovala tek u nekim detaljima. Muškarci su nosili kaftan s opasačem.
Dolaskom u Panoniju preko njega počinju nositi pojas s tri jezičca.
Oružje → dugi mač s velikom naprsnicom za koji se smatra da je iranskog porijekla, uska sablja-PALAŠ, stepski
refleksni luk s koštanim ojačanjima, drveno sedlo obloženo kožom i metalnim aplikacijama, ukrašena konjska
orma, tobolac s trobridnim strelicama, bič-nagajka čiji je držak ukrašen metalom.
Ženska odjeća ima mnogo nepoznanica jer je malo ženskih grobova. Nosile su kaftan sličan muškom, kapu s
obzirom na društveni položaj, zlatne diademe i bogato ukrašene zlatne polumjesečaste naušnice. Niži slojevi nosili
su neki drugi nakit.
Kod Huna se rijetko susreću ogrlice i perle, a fibule su u obliku cikade.
Od Huna nisu pronađeni naseobinski ostaci.
Za vrijeme hunske dominacije u Panoniji karakteristična je pojava deformiranih lubanja. S ovim se običajem prvi
put susrećemo kod Alana na nekropolama na Krimu, i u muškim i ženskim grobovima. Ovaj problem još u antičko
doba obrađuje Hipokrit otkrivši ga oko jezera Maeotis. Suvremenici svećenika Apolinara Sidona smatrali su da
majke svojoj tek rođenoj djeci stavljaju udlage koje su im izdužavale glavu. U stvari žele da njihova djeca mogu
postati dobri ratnici jer se na taj način smanjivao nos što je olakšavalo nošenje kacige → vojni razlog.
Drugo je mišljenje da je to tek naglašavanje rasnih karakteristika određenog naroda, budući da je baš izdužena
glava bila jedna od karakteristika centraloazijskih naroda → estetski razlog.
Treća mogućnost da se mogu kod umjetno oblikovanih glava javiti zdravstveni problemi, mogu izazvati patološke
promjene na mozgu, preranu sljepoću ili epilepsiju, a pretpostavljalo se da oboljeli ljudi imaju nadnaravnu moć →
religiozni razlog.
Nalazišta:
Flanheim, Hilderikov grob iz Tourneya (Belgija), Blago Petrosa (Rumunjska), Szilagy-Somlyo (Mađarska),
Teodorikov grob iz Pouana (Francuska), Smolin kod Brna (Češka), Jakuševice (Poljska), Jedrihovce (Poljska),
Apahida (Rumunjska), Untersiebenbrun (Austrija), Cezavy (Češka), Karavukovo (Bačka), Dravlje (Slovenija),
Rakovčani (BiH), Rifnik (Slovenija), Novi Banovci.
3

4. FIBULE S POVIJENOM NOGOM - Batina, Kneževi Vinogradi, okolica Beograda
LUČNE FIBULE - Šurjan, Banatska Palanka, Rakovac, Novi Banovci
FIBULE OBLIKA CIKADE - Novi Banovci (možda radionica), Kneževi Vinogradi, Beograd, Šurjan, Rakovac,
Banatska Palanka, Ilok, Kolut, Grocka
PRSTENJE – Niš, Pančevo
NAUŠNICE (S POLIEDARSKIM PRIVJESCIMA) - Karavukovo, Niš, Kolut, Rakovčani
PERLE I OGRLICE - Šurjan, Karavukovo, Pančevo, Beograd, Kladovo
NARUKVICE I PRIVJESCI - Pančevo
MAGIČNI PRIDJEVI MAČA - Al-Weimar
DIJADEME - Hoechricht, Šipovo, Berjozovka, Kara-Agač, Csorna u zapadnoj Mađarskoj, Kerč, Karagalik kod
Alma Ate
POJASNE KOPČE - Karavukovo, Knjaževci, Kruševac, Niš
KOPČE ZA OBUĆU - Neštin, Szeged-Nagyszeksos, Jakuszowice Furst, Walfsheim, Untersiebenbrunn
DVOSJEKLI MAČ S NAKRSNICOM (SPATA) - Al-Weimar, Kruglica, Orlovsko, Jakuszowice kod Krakowa,
Beč-Leopoldau
JEDNOSKLI UDARAČKI MAČEVI (SAX) - Levice u Slovačkoj, Tuzla, na poluotoku Tamanu
REFLEKSNI LUK S KOŠTANIM POJAČANJIMA NA KRAJEVIMA - Blučina
DRVENO SEDLO S METALNIM OPLATAMA - Šipovo u Derkulu
JAHAČKI BIČ (NAGAJKA) - Šipovo, Novgrigorjevska, Musljumovi, Levice, Blučina
ISTOČNA METALNA OGLEDALA - Karavukovo, Novi Banovci, Bočar, Batina
1) južnoruski tip 3. i 4.st.; 2) Mošary tip; 3) Grčki tip; 4) Tip Karavukovo-St.Sulpice; 5) Tip Čmi Brugetio
BRONČANI LIJEVANI KOTLOVI - Tienšan, borovoje u Kazahstanu
PREĐICE - Kragujevac, Banatska Palanka
OKOVI OBLIKA CIKADE - Zmajevac, Novi Banovci, Dubravice, Bočar,
KERAMIKA - Zmajevac, Beograd, Subotica, Batina, Kladovo
NOVAC - Karavukovo (1), Zmajevac (1)
UMJETNO DEFORMIRANE LUBANJE- Pančevo (3), Batina (1)
Istočni Goti: Rakovčani (4), Dravlje (4+2), Kranj (3), Rifnik (1)
Langobardi: Ptuj (1)
Gepidi: Jakovo
Avari: (Aleksandrovo, Senta)
4

5. IZVORI ZA HUNE
PRISK (415-472)
O samom Priskovom životu zna se malo. Pretpostavlja se da je živio između 415. i 472. Smatra se da je porijeklom
Tračanin, rođen u mjestu Panion. Bavio se filozofijom i retorikom, a godine 448-453. proveo je kao putujući
diplomat bizantskog dvora. Boravio je na dvoru Atile u funkciji tajnika i savjetnika Maximina, poslanika cara
Teodosija II (408-451). Putovao je i u Rim, Damask i Aleksandriju.
Njegovo djelo: “Historiae Byzantiae” (Istorija Bisantina) u šest knjiga nije sačuvana u cijelosti, nego samo u
četrdeset fragmenata. Odnosi se na događaje od 434. do 472. godine. Inače se misli da je obuhvaćala period od 411.
do 472. i da je bila nastavak povijesti Zosima (pisac iz 2.pol.5.st. koji opisuje događaje od Augusta do 410).
Ovo djelo je izvršilo velik utjecaj na kasnije pisce, a najviše na Prokopija i Konstantina Porfirogeneta, a od
zapadnih pisaca na Jordanesa.
Priskovo djelo je vrlo važan izvor, u njemu su odlično ocrtane osobe i događaji. Za našu povijest Priskovo djelo je
veoma važno. Ono pruža dragocjene podatke o nekim našim gradovima u 1.pol.5.st. (Salona, Sirmium…), a još
više o stanovnicima današnje Vojvodine, koja je bila u sklopu Atiline države. Među tim stanovnicima Slaveni su
bili u znatnom broju. Opisuje pad gradova u današnjoj Vojvodini pod Hune (Viminacium, Margum, Sirmium,
Naisus…). Usput opisuje Atilin dvor i običaje koji su na njemu vladali.
JORDANES (500-552?)
COMES MARCELINUS (Komes Marcelin) je živio je u 1.pol.6.st. Napisao je djelo “Chronicon” koje je 1893.
izdao Mommsen. Opisuje tok hunskih osvajanja, te osvajanje gradova Sirmiuma, Viminaciuma, Singidunuma,
Marguma, Naisusa…
APOLINAR SIDON u govoru u čast Anteniusove pobjede nad Hunima 560. (?) piše o deformiranju lubanje u
djece i to kako misli da bi lakše nosili šljem (vojni razlog).
5

6. JORDANES I NJEGOVO DJELO
Jordanes(također Jordan i nepravilno Jordanis) je povjesničar 6.st. Rodio se oko 500., a umro je iza 552.
Porijeklom je Zapadni Got, možda Alan (nije trpio Vandale). U 50.poglavlju svoje povijesti Gota zabilježio je da
mu je djed bio bilježnik Kandakov, poglavice Alana, u vrijeme kad je gotski plemenski savez obuhvaćao Alane i
Skire, a on sam je bio bilježnik Kandakovog nećaka, gotskog vođe Gunthigisa, dok se nije zaredio. Neko vrijeme
je radio u Carigradu, a zatim je vjerojatno postao biskup u Krotonu u Kalabriji.
Svoje djelo uglavnom duguje Kasiodoru, ali je neovisno od njega vrlo sklon Gotima, kao i istočno-rimskim
carevima, jer je ovaj savez bio smješten na njihovu tlu. Zbog toga je za doba propasti Istočnih Gota nepristran
autoritet. Po Mommsenu, njegov interes obuhvaća prostor između Sirmiuma, Larisse (u Tesaliji) i Carigrada.
Njegova značajna djela su “Romana” i “Getica” što su njihovi skraćeni nazivi.
Romana se punim imenom zove: “De summa temporum vel origine actibusque gentis Romanorum”. Dovršena
je 551. Započeta je prije, ali objavljena nakon Getice. Iako je to prikaz povijesti svijeta od stvaranja, zasnovan na
sv. Jeronimu, izvadcima djela Flora, Orozija i Sokratove Crkvene povijesti, vrijedi samo za Jordanesovo vrijeme.
Getica, punim imenom “De origine actibusque Getarum”, je djelo o čijem nas nastanku izvještava sam Jordanes.
Naime, dok je pisao Romana, njegov prijatelj Castalius ga je pozvao da sažme Kasiodorovo djelo “Podrijetlo i
djela Gota”, koje je bilo na napisano u 20 knjiga, a danas je izgubljeno. Zbog ovog oslanjanja na Kasiodorovo
djelo, u Jordanesa nalazimo na dijelove doslovce prepisane. Predgovor je također uglavnom prepisan iz Rufinovog
prijevoda Origenovog komentara na poslanicu Rimljanima.
Od nastanka Kasiodorova djela 533., do vremena u kojem Jordanes piše Getica bilo je očito da gotska država neće
uspjeti zadržati svoju dominaciju. Kako je bio i podanik Istočnog Rimskog Carstva, laska caru Justinijanu i
njegovim pothvatima protiv germanskih osvajanja. S druge strane veličao je Alarikov i Teodorikov narod, jer mu
se djelo oslanja na Gotima sklonog Kasiodora, a i sam je podrijetlom bio Got. Kasiodor je za gotske vlasti bio
visoki državni funkcionar u Italiji i Dalmaciji.
Getica se može podijeliti u četiri dijela.
U prvom dijelu (1-8. poglavlje) Jordanes daje opis 3/4 svijeta, a u detalje Britaniju i Scanziu (Švedsku) odakle su
se Goti pod kraljem Berigom naselili na južnu obalu Baltika. Odatle su Goti selili preko današnje Litve te se
podijelili na Vizigote (Zapadne Gote) i Ostrogote (Istočne Gote).
U drugom dijelu (14-24. poglavlje) daje genealogiju kraljeva Amala, gotske provale u Rimsko carstvo u 3.st., te
povijest Hermanarikova kraljevstva.
U trećem dijelu (25-47. poglavlje) iznosi nam povijest Zapadnih Gota od vremena hunske invazije do pada
gotskog kraljevstva u Galiji pod Alarikom II. (376-507.). Najvredniji dio je sedam poglavlja koja govore o Atilinoj
invaziji u Galiju i bitci na poljima Mauriac.
Četvrti dio (48-60. poglavllje) bavi se poviješću Istočnih Gota od hunske provale do prvog pada gotskog
kraljevstva u Italiji (376-359.).
Iako je Jordanesovo djelo ovisno o Kasiodoru, njegovi podaci su nam dragocjeni, jer je Kasiodorovo djelo
izgubljeno. Teutonska plemena koja on bilježi tek će tijekom stoljeća uspostaviti vlast na širim područjima.
Također je jedini koji bilježi tako važan događaj kao što je bitka na poljima Mauriac. Zbog toga u oba djela
poluobrazovanog gotskog redovnika javlja gotovo kao suparničko postojećim klasičnim ostvarenjima.
O HUNIMA
Jordanes o Hunima govori u 24.poglavlju. Prenosi nam legendu o njihovom postanku, ali donosi i povijesne
podatke o njihovu jačanju i osvajanjima. Priznajući im vještinu u ratovanju i jahanju, opisuje i njihov izgled koji je
na Rimljane zacijelo imao odvratan učinak.
Unatoč razumljivim predrasudama, ovaj tekst nam je izuzetno vrijedan izvor: “Nakon nedugog vremenskog
perioda, kako prenosi Orozije, gens (rod) Huna, još strašniji, svom žestinom je planuo protiv Gota. Naime, kako
nam prenose starine, saznajemo da su oni postali na ovaj način.
Filimer, kralj Gota i sin Ganderika Velikog, nakon što je napustio otok Scanzae (Skandinaviju) i obnašajući već
peti put vrhovni položaj kod Gota (za njega smo već ranije rekli da je sa svojim narodom ušao u skitsku zemlju),
otkrio je u svomu narodu neke čarobnice, koje je on sam na materinjem jeziku nazivao haliurnas. Sumnjao je u njih
i izgnao ih je iz svoje sredine, te prisilio ih lutati pustinjom, prognane daleko od njegove vojske. Zli duhovi su
vidjeli ove kako lutaju (per eremum) i pomiješali se sa njima. Tako je nastao ovaj najdivljiji rod koji je prvo
boravio u močvarama, neznatan, ružan i prognan, a ljudskim rodom ga je činilo samo to što se služio ljudskim
jezikom.
6

7. Iz takve loze stvoreni Huni su se primakli zemlji Gota. Njihov narod je bio divlji, kako historičar Prisk donosi, i
naselio je gornju obalu močvare Mezotida, vješt u lovu, ali ne i u drugoj vrsti rada, osim što je, nakon što je
prerastao u narode, remetio mir susjednih naroda razbojništvima i pljačkama... Podjarmili su Alane, koji su im
doduše bili ravni u borbi, ali različiti glede ljudskosti, načina života i izgleda, te iscrpljeni teškim sukobima.
Naime i one koji bi možda u ratu s najmanje vjerojatnosti nadvladali natjeravali su u bijeg iz straha koji im je
ulijevao izgled njihova lica, bezoblične mase koja je bila izbrazdana brojnim ožiljcima i koja je imala prije rupe,
nego oči.
Njihovu hrabrost dokazuje strašna pojava: oni su okrutni čak prema rođenoj djeci. Tvrda srca željeznim oruđem im
sijeku po licu da bi prije nego što okuse mlijeko, bili prisiljeni podnositi rane. Otud stare golobradi i efebi su, ali
bez dražesti, jer lice izbrazdano željeznim oruđem prima zarana ožiljke zahvaljujući kopljima. Niski su, ali vični
živim pokretima i vrlo spremni za jahanje i dohvatiti lukove i strijele, širokih leđa, čvrstih zatiljaka i uvijek
uspravni zbog oholosti. Oni uistinu ispod ljudskog obličja žive kao zvijeri.
Kad su Goti vidjeli ovaj rod vrlo spreman na boj i rod koji je pljačkao mnoge narode-uplašili su se i odlučili sa
svojim kraljem kako bi se od takvog neprijatelja odmaknuli. Hermanarik, kralj Gota, kako smo ranije rekli, bio je
pobjednik nad mnogim narodima. Ali dok su mislili o dolasku Huna, gens Rosomona, nevjeran, koji mu je tada
pored ostalih služio, odlučio ga je tom prilikom prevariti. Naime, kralj je u bijesu naredio da jedna žena iz
spomenutog gensa, zvana Svanihilda, zbog nevjerstva prema mužu bude privezana za divlje konje i rastrgana u
pobješnjeloj trci. Njena braća, Sarus i Amnius osvetila su smrt sestre i pogodila su oružjem Hermanarika u bok.
Tako ranjenom život mu je bio skraćen slabošću tijela. Nasuprot tome osnažio je Balamber, kralj Huna i pokrenuo
se prema Ostrogotima, a već se smatralo da su Vizigoti odijeljeni od njih nekim sukobom.
Međutim Hermanarik umire ne mogući više podnijeti niti bol od rane niti napade Huna, star i navršivši 110 godina
života. Njegova smrt je dala priliku Hunima da nadvladaju među Gotima one, za koje smo rekli da su naseljavali
istočnu stranu i nazivali se Ostrogotima”.
Sažetak: Kralj Gota, Felimer iz svog naroda tjera čarobnice koje zove Haliurunas. S njima se sjedinjuju zli duhovi
i stvaraju ovaj narod koji je u početku živio u močvarama.
SMRT I POGREBNE ČASTI ATILI
Atila umire 453. i otada počinje propadanje hunske države. Bez snažnog vodstva, Huni su protjerani iz Europe i
pod tim imenom uskoro ih više nema u povijesnim izvorima. O bogatstvu i raskoši kojom je Atila bio ispraćen
Jordanes nam govori u 49.poglavlju:
“U tolikim mnogim državama Atila je smatran strašnim, da su njegovu smrt smatrali vrijednom visokih počasti.
Nećemo propustiti reći nešto na koji način je njegova duša poslije smrti bila počastvovana od njegovog naroda.
Naime u središnjim dijelovima logora i među šatorima, nakon što je položeno tijelo mrtvog Atile, priređen je
divljenja dostojan prizor. Iz čitavog roda Huna izabrani ratnici su išli oko mjesta gdje je bio položen i uz pogrebno
pjevanje iznosili njegova djela. Odlični kralj Huna-Atila, rođen od oca Mudžuka, vladar najsnažnijih naroda, koje
je do tada nepoznatom moći zaposjeo skitsku i germansku vlast. I uistinu nakon što je osvojio mnoge gradove i
narode preplašio je oba dijela Rimskog Carstva i da preostali ne bi postali plijenom, umiren je prihvatio godišnji
porez.
Kad je sve to uradio sa sretnim uspjehom, umro je bez osjećaja bola, ne od rane nanijete od neprijatelja, niti
prijevarom svojih. U to vrijeme je njegov narod bio snažan i umire sretan među sretnima. Tko bi pomislio da će
tako završiti onaj koji nikad nije bio pobijeđen?
Nakon što je takvim jadikovkama oplakan oni slave dan njegovim grobom, kroz veliku svečanost vezuju oprečnosti
prožimajući posmrtnu tugu sa radošću. Po noći tajno zakopavaju tijelo u zemlju, a kraljeva nosila okružuju prvo
zlatom, pa srebrom i na kraju željezom. To objašnjavaju tako da najmoćnijem kralju sve pristaje: željezo jer je
ukrotio narode, srebro i zlato jer je primio znamenja od oba metala. Dodaju se neprijateljska oruđa, osvojena u
borbama, skupocjen nakit na prsima sa sjajem različitog dragog kamenja i raznovrsna obilježja koja su uobičajeni
počasni ukras na dvoru.
Da bi se ljudska radoznalost odvratila od takvog bogatstva, ubijeni su svi oni koji su bili prisutni tom prilikom. Bila
je to trenutačna smrt tj. pogreb za onog koji je sahranjen i one koji su sahranjivali”.
7

8. O SLAVENIMA
Jordanes ne prikazuje samo povijest Gota nego govori i o Slavenima pod trima imenima: Veneti, Slaveni i Anti. U
djelu “De origine actibusque Getarum” (O podrijetlu i djelima Gota) prikazan je razmještaj Slavena krajem 5.st. Tu
se navodi da je sve slavensko stanovništvo zajedničkog podrijetla, ali da se ono krajem 5.st. dijeli na tri velike
skupine: Veneti, Slaveni (u užem smislu) i Anti.
Veneti borave na neizmjernom području od izvora Visle i Karpata do Baltika, Slaveni "od grada Novietunskoga i
jezera Mursijanskoga" (najvjerojatnije od Dunava, počevši od utoka Drave do njegove delte) pa sve do Dnjestra, a
Anti od Dnjestra do Dnjepra.
Prema Jordanesovu izvješću (5. poglavlje) slijedilo bi da su svi Slaveni prvobitno nosili ime Veneti. Samo to ime
za sve Slavene poznaju Plinije Stariji, u 1.st.n.e., a u 2.st. Tacit i Ptolomej. Do Jordanesova vremena (300 godina
kasnije) ime Veneta ostalo je vezano uz zapadnu skupinu, između Karpata i Baltika, a jugoistočna i istočna skupina
dobile su nova imena: Slaveni i Anti. Ali i ta dva naziva dadu se jezikoslovno izvesti od imena Veneti.
8

9. JOACHIM WERNER: PRILOZI POZNAVANJU ARHEOLOGIJE ATILINA
CARSTVA
Werner je prikazao kulturnu baštinu Huna Atilinog razdoblja. On prikazuje kulturnu ostavštinu Huna 1.pol.5.st.
Djelo se dotiče nomadskog kulta i vjerovanja. Werner donosi nalaze iz grobova Huna.
Ostavština Huna se većinom odnosi na oružje konjanika kao što su istočni refleksni lukovi s koštanim ojačanjima
i s trobridnim strelicama, jednosjekli mač za udaranje i dvosjekli dugi mač s prečkom na balčaku dalje, za
opremanje ratnika drveno nomadsko sedlo. U bogatim grobovima nalazi se zajedno sakovan od zlatnog lima
skupocjeni konjski ham i nagaika koja je u nedostatku ostruga služila ratniku za podbadanje konja. Svi ovi
predmeti su isključivo iz muških grobova, dok iz ženskih grobova imamo dijademe ukrašene s dragim i poludragim
kamenjem korištene kao čeoni obruč za kapu ili veo, te razne vrste naušnica. Huni nisu koristili fibule u
odijevanju. U svakodnevnom životu su korišteni veliki, iz bronce izliveni kotlovi ili za sakralne ili svjetovne svrhe.
S magijom i vračanjem su povezane na mač obješene kuglice ili pločice od gorskog kristala, kalcedona ili stakla.
Magijsko značenje imaju i prilozi od većinom ritualno razbijenih ogledala istočnoazijskog tipa, vjerojatno brončani
kotlovi te posebno umjetno deformirane lubanje, te još u upotreba orlovskog motiva koji je zadržao određenu
simboliku. Sve ove pojave daju se utvrditi nakon 400. na širem području srednje Europe i mogu se pratiti njihovi
izvori u istočnim ruskim stepama.
UMJETNA DEFORMACIJA LUBANJA
Ovakve lubanje su pronađene na velikom prostoru između južne Rusije i Burgundije u kosturnim grobovima. Prvi
rad o tome je napisao E.J.Dingwal 1931.-“Artificial cranial deformation”.
Deformacije lubanja su poznate i prije, od polovice tisućljeća pr.K. na Kreti, Cipru, Egiptu i zapadnim
mongolskim stepama. Namjerna deformacija lubanje bi se provodila već kod dojenčadi tako što bi im se vezao
povez oko glave, preko čela, sljepoočnica i potiljka, čime bi se vrh glave sa stražnje strane izdubio prema van. To
je cirkularna deformacija. Spljoštenost lubanje se dobivala i uz pomoć daske (vezivanje dojenčeta za drvenu
nosivu kolijevku). Najekstremnija je valjkasta tj. stožasta deformacija. U deformaciji lubanje vidi se znak
otmjenosti i plemstva i rang društvenog sloja što nemožemo uzeti za sigurno jer je u grobovima uz takve lubanje
pronađeno malo grobnih priloga.
Po nalazima uviđamo da je to jedan povezan kompleks srednje Evrope i srednje Azije. Razvoj možemo pratiti
od istoka prema zapadu. Poč.1.st. umjetno deformiranje je poznato u iransko-sarmatskim i mongolskim skupinama.
Mongoli su vjerovatno najstariji poznavatelji ove tehnike umjetno deformiranih lubanja. Mongolska Kenkol grupa
prenosi ovu tradiciju na Iranske Alane i Sarmate sjeverno od Kaspijskog mora i na donjoj Volgi.
U 3. i 4.st. tradicija umjetno deformiranih lubanja dosiže na zapadu donji tok Dnjepra, katkad se nalazi i kod
Sarmata koji su prodrli na Krim. 1920-35. u Saratovu i Engelsk-Pokrovsk (P.Rykov, P.Rau) istraživani su
kasnosarmatski grobovi iz 3. i 4.st. s 70-80% deformiranih lubanja pa nije riječ o oznaci staleža.
1938/9. istraživano je groblje Kenkol s osam kurgana (grobnih humaka). Tu nalazimo katakombe (grobove s
dromosom i kamenom zatvorene grobne niše) i zajednčko pokapanje muškaraca i žena što je novost (13
muškaraca, 9 žene, 2 djeteta). Tu se javlja element mongolskog stanovništva i s tim povezana cirkularna
deformacija. Porijeklo Kenkol grupe nije poznato. Neki je smatraju hunskom.
Pojava ovog običaja ∼200. kod iaranskih Sarmata-Alana (stepe između Kaspijskog mora i ušća Dnjepra) veže se za
utjecaj Kenkol grupe s istoka. Krajem 4. i poč.5.st. prodorom Huna ova se tradicija širi na zapad i jug (Bospor,
Krim, Mađarska) i Huni je prihvaćaju. Tradiciju prihvaćaju i Goti na Krimu. U srednjoj Europi umjetno
deformirane lubanje pojavljuju se u 1.pol.5.st., u Atilino doba. Ovi oblici lubanje nisu toliko deformirani kao ranije
u mongolskih naroda. Langobardi su također preuzeli tradiciju umjetno deformiranih lubanja i prenijeli u Italiju u
nekoliko nalazišta. I u Gepida je poznata ta tehnika u Vojvodini i Sloveniji. U Avara nije poznata tehnika umjetno
deformiranih lubanja. Kod Istočnih Gota ova tehnika se zadržala do 6.st.
Analiza datiranja pojava umjetno deformiranih lubanja dovodi do zaključka da se širenje običaja odigravalo od
centralne Azije prema srednjoj Europi i to je trajalo pola tisućljeća. U srednjoj Europi su samo Langobardi,
Thürinžani i Burgundi preuzeli taj običaj (samo kao žensku modu).Raspadom hunskog carstva nestaje i ovaj običaj.
Nalazišta: 1) Heilbronn, 2) Beč, 3) Niederolm, 7) Bangert, 8) Szekeliudvarheli, 9) Csongrad, 10) O-Szony, 11)
Velem St.Vid, 12) Kerč
9

10. ISTOČNA METALNA OGLEDALA
Werner donosi pregled razvoja metalnih ogledala u južnoj Rusiji
(Kavkazu) do njihove pojave u nekim djelovima Europe. Ruski
arheolog P.Rau 1926. je napisao kratki pregled “O povijesti južnih
ruskih brončanih ogledala”, u kojem donosi da su ona preuzela
princip oblika jonsko-skitskih ogledala. To je južnoruski tip. →
To su kružne metalne ploče s postrance postavljenom drškom. To je
ogledalo promjera 5-6 cm, izliveno iz bronce s privjeskom postrance i
rupama za učvršćivanje drvene drške (česti trofej u južnoj Rusiji u
ženskim grobovima na donjoj Volgi, u Kerču i području Kubana).
Stražnja strana ogledala je većinom plastično ukrašena, a ukras ne
služi samo kao dekor, već i kao ideogram nekog simbola. To je
karakteristično ogledalo 3. i 4.st. u južnoj Rusiji. Taj je tip oko 400. s
potiskivanjem narodnih grupa od Huna iz stepa sjevernog Kavkaza
ušao i u dolinu Kavkaza.
Još prije ovih ogledala postojao je na Donu i na donjoj Volgi jedan novi tip ogledala, koji je oblikom pripadao
←obitelji istočnih nomadskih ogledala, tip Mošary. Na stražnjoj
strani ovih ogledala je bio izliveni linearni ukras, a prednja strana,
koja je služila za ogledavanje je glatka. Ušica u sredini ploče ogledala,
na mjestu bočne drške, označava temeljnu promjenu konstrukcijskog
principa. Ova ogledala vuku porijeklo iz Kine-Han razdoblje u prvom
tisućljeću prije Krista.
Sastav metala malobrojnih ogledala tipa Mošary nije poznat, ali velik
broj ogledala s ušicom, koja se u 5.st. iznenađujući skladno susreću u
sjevernom Kavkazu, južnoj
Rusiji i Podunavlju, izlivena su
iz legure bijelog bakra bogatog kositrom. U pogrebnom materijalu Rusije i
Podunavlja spadaju ogledala s ušicom uvijek u grobne priloge žena.
U Rusiji i Podunavlju nalaze se ogledala tipa Čmi-Brugetio. S tim tipom →
obuhvaćena su ogledala s ušicom, s poput ljestvi podjeljenim rebrastim
zonama oko slobodnog ili rebrastog srednjeg polja. U Podunavlju je tip Čmi-
Brugetio zastupljen s 28 primjeraka i 25 nalazišta. U Rusiji je pronađeno 7
nalazišta. Ovi nalazi smatraju se ostavštinom Istočnih Gota u Podunavlju. Jedino grob “Straže” prema
antropološkim zaključcima nije germanski i dokazuje da je taj tip u upotrebi i u europskih Huna. Primjeri iz
Podunavlja, tipova Čmi-Brugetio sastoje se od legura koje sadrže velike količine srebra i kositra. Jedino iz nalazišta
Novih Banovaca izvršen je pregled metala ogledala koji se sastoje od 65% bakra, 27% kositra, 7% olova i 1%
primjesa.
Metalna ogledala u istočnoj Aziji bila su kao grobni prilozi pravilo, i u muškim i u ženskim grobovima. Ona imaju
dvostruku ulogu: dio su toaletnog pribora, a pripisuje im se i magična moć.
Nasuprot južnoruskim kavkaskim primjercima, skoro sva ogledala s ušicama iz Podunavlja ukoliko su nađena u
grobovima, su razbijena ili pokapana u dijelovima. To se primjećuje kod hunskog groba iz Straže, gotskih grobova
Lam, Balsa, Zalkod, Tiszoloek; Mod, Miszla, Kosino-Mozokoszany, Košica-Kašan, Untersiebenbrunn, Loa, kod
moravskih grobnih nalaza iz Rokšica i Vicemilica i kod gepidskih i langobardskih ženskih grobova. Ta razbijena
ogledala dokazuju da to nisu slučajni nalazi već su namjerno ritualno razbijeni i stavljeni u grob. Običaj razbijanja
ogledala bio je kod Huna i Germana iz Podunavlja u 5.st. jednako raširen. Ugašen je poč.6.st. kada su nestala
ogledala s ušicama i ogledala kao grobni prilozi.
Grčki tip zamjenjuje kod Skita i Sarmata Mošary tip u 4.st.
Tip Karpovka-St.Sulpice je raširen u Rusiji u 7.st.. stražnji ukras je sedam koncentričnih rebara.
Bogatije ukrašen tip Čmi-Brugetio je tip-Berjozovka-Carnuntum-Moedling. To je ukras u obliku ljestvi ili cik-
cak rebrasti ukras postavljen u dvije koncentrične zone oko sredine ili je zamjenjen jednostavnim radijalnim,
odnosno kukastim ukrasom.
Prodiranje nomadskih ogledala duž Dunava u Mađarsku, donju Austriju i Moravsku bilo je povezano s prodiranjem
hunske vlasti 5.st. Između deformacije lubanja i ogledala s ušicom postoji iznenađujuća srodnost do u pojedinosti:
povezanost s mongolsko-hunskim elementima (Straže), spoj obiju pojava u nekim nalazištima (Loa, Rokšica,
10

11. Vicemilice), pojava na mjestima kasnorimskih utvrda na Dunavu (Sucidava, Almus, Burgenae, Brigetio,
Carnuntum) i preuzimanje istočnih formi ogledala u Atilino doba u Mađarskoj, donjoj Austriji i Moravskoj od
strane Germana pod Hunskim vrhovništvom. Neka istočna ogledala s ušicom iz avarskih i staromađarskih nalazišta
u Mađarskoj potvrđuju povezanost oblika ogledala i priloga ogledala s hunskim nomadima koji su iz istočnih stepa
provalili u Evropu.
ZLATNE I SREBRNE NAUŠNICE (KARIČICE)
To su naušnice jednostavnih oblika i pripadaju istočnom bogatstvu oblika 5.st.
nađene su i u muškim i u ženskim grobovima. Javljaju se u 5.st. i šire se s istoka.
Šire se s donje Volge i Kavkaza prema srednjoj Europi i povezuju se s izgradnjom
Hunskog carstva (kao i širenje nomadskih ogledala s ušicom).
Kao materijal korišteni su masivni srebreni ili zlatni štapići. Naušnice su
sastavljene od štapića stanjenih pri kraju i presavijenih u polumjesec (tip na
lokalitetima Levice-Leva, Marcheg (Untersiebenbrunn)). Vjerovatno se radi o formi naušnica koja je nastala u
istočnorimskom radionicama 4.st., a koje su se u 5.st. iz bosporskih gradova proširile na zapad, sjever, istok.
U zatvorenim grobovima su te jednostavne naušnice većinom u sklopu nakita koji je ukrašen šarenim umecima
stakla i dragog i poludragog kamenja u polikromnom stilu 5.st. To su nalazišta: Špirovo, Pokrovsk-Vochod,
Rodensk, Giljoč, Kerč, Loa, Untersiebenbrunn. Možemo spomenuti da su se naušnice nalazile i u muškim hunskim
grobovima.
Podgrupu ovog tipa naušnica čine bogatije naušnice s bojanim umecima u obliku polumjeseca. Nalažene su
samo u ženskim grobovima na donjoj Volgi, u Permu i Akmolinskim stepama. Taj tip je preuzet u 1.pol.5.st. od
Germana koji su živjeli u Atilinom carstvu u Slovačkoj, donjoj Austriji i Moravskoj. U Rodensku je isto tako kao u
Šipovu kombinirana jedna naušnica od plemenitog metala s jednom
od bronce, što izgleda kao ritualni običaj kod sahranjivanja. Nakon
pada Hunske vladavine isto su se tako malo zadržale kao i umjetna
deformacija lubanja i metalnih ogledala.
MAGIČNI PRIVJESCI MAČA
Upotrebu ovih magičnih privjesaka na maču možemo pratiti od
Tienšana (istočnih stepa) do britanskih otoka, od ∼800. Imale su
ulogu amuleta koji pojačava djelotvornost oružja. Običaj je iranski,
a srednju Europu se prenosi s koncentracijom hunske moći u 5.st.
Ovaj ukras dolazi s istoka, iz Kine na sarmatsko-alansko područje.
Privjesci ili perle su bile od raznog poludragog kamenja (nefrit i
kalcedon), staklene paste, gorski kristal, jantar… Perle bi bile
obješene za mač ili bodež ili iznad kružnog balčaka mača i bodeža.
Te perle su vjerovatno imale neku funkciju pričvršćenja uz korice
uz to što im se pridavala magična moć.
Prva pojava smješta se u rani stupanj sarmatske kulture, u kurganu
Pochorovka u Chaloveru iz 1.st., kurgan iz Kara-Oba (privjesak u
obliku orlove glave na prstenastoj podlozi, kožnim remenom
pričvršćen za balčak željeznog mača). Dakle, javljaju se kod
Sarmata-Alana, Parta i Jaziga.
Tek 5.st. donosi bogatije sahrane s perlama ili privjescima mača. Uz
jednostavne perle sada se koriste i almadinima ukrašena zlatna dugmad, na čijoj je stražnjoj strani kuka probušeni
metalni čavlić koji je provučen za perlu i služi za njezino učvršćivanje.
Polikromni stil 5.st. i velika upotreba zlata raširila se i na privjeske mača. Rasprostranjenost je sada od Tienšena do
srednje Rajne. Groblja iz Borovoja u Kazahstanu, Jakuszowice kod Krakova, Walfsheima u Rheinhessenu i
spaljeni grobovi iz Novogrigorijevke i Pecz-Uezoega odražavaju rasprostranjenost Atilina carstva i povezuju se s
njegovim vodećim slojem. Ovaj običaj sa perlama ili privjescima preuzimaju narodi Europe: Gepidi, Langobardi,
Franci, Alemani, Anglosasi. Dok se za Gote, bilo Istočne bilo Zapadne, ne može govoriti o privjescima jer oružje
se u Gota nije stavljalo kao grobni prilog i kao takvi se ne poznaju. Kod Thürinžana, Alemana, Franaka i Anglosasa
održava se ovaj običaj pojedinačno do sred.7.st.
11

12. U Hilderikovom grobu u Tournaiu je nađena velika probušena kugla od gorskog kristala. U Blučini je nađen
kalcedonov disk, a sličan je nađen u Klein-Hünningenu.
DVOSJEKLI DUGI MAČ S NAKRSNICOM (SPATA)
U grobovima Alana sa Volge nalaženi su dugi dvosjekli mačevi. Ti dugi mačevi zamjenili su u istočnim stepama
oko 200. ranije tu uobičajene kratke kružne mačeve. Ti mačevi su uske oštrice, dužine oko 1,15 m samo nisu imali
prečku na balčaku tj. dršci za zaštitu ruku. Mačevi sa prečkom ili nakrsnicom vuku porijeklo od Perzijanaca. Ti
dugi mačevi s poprečnim dijelom koji su nastali u 5.st. pod perzijskim (ili centralnoazijskim) utjecajem, dijele se na
tri tipa koji se nalaze i u grobovima iz Hunskog doba u srednjoj Evropi.
Prvi tip s željeznim dugim, preko oštrice stršećim četverokutnim poprečnim dijelom. Ovdje se može govoriti
već o pravoj nakrsnici. Ovakvi mačevi nađeni su
u grobnom nalazištu Jakuszowice kod Krakova,
u Mađarskoj-Borsod i tri primjerka iz kosturnih
grobova Beč-Leopoldau s privjescima od gorskog kristala, dužine oko 1 m iz Atilinog doba.
Drugi tip predstavljaju mačevi na kojima su se zadržale eliptične ili romboidne brončane
ploče na dršci, čiji su poprečni djelovi prekriveni organskom supstancom-drvo ili rog. Ovi
mačevi su nađeni u nalazištima u Kerču, Blučinama u Moravskoj. →
← Treći tip mačeva s nakrsnicom ima brončane ploče u obliku
sanduka-drške koje su s vidljive strane ukrašene almandima u zlatnim
kloazoniranim ćelijama. Nije samo drška predstavljala novitet u Atilino
doba, već i česta upotreba zlata i poludragog kamenja za ukrašavanje
drške i korica koji su u ovoj mjeri ranije bili nepoznati. Pokrov od
zlatnog lima na koricama karakterističan je za neke mačeve koji potječu
iz grobova vodećih ljudi Atilina carstva kao iz Novogrigorijevke, Pecz-
Ueszoeg i Szeged-Nogyszeksoesa u Mađarskoj, Musljumova,
Jakuszowice i Altussheima. Ovi raskošni mačevi u južnoj Rusiji i s poluotoka Taman, na
zapadu iz Altussheima, imali su značajnu ulogu u izgradnji merovinških spata zlatne drške
u Klodvigovo doba.
JEDNOSTRUKI UDARAČKI MAČEVI
Radi se o uskoj, sabljastoj, ravnoj oštrici s tupim stražnjim
dijelom i drškom-zvanog i sax. To su mačevi dužine oko
pola metra i širine 2-4 cm. Ti uski dugi udarački mačevi ne javljaju se prije 400. i
prvo su bili rašireni u Atilinu carstvu i tada su ih preuzeli Franci i Alemani. Okoi su
bogato ukrašeni. Iz grobova Atilinog doba iz Altussheima, Beč-Leopoldaua i
Szirmabesenyia pored dvosjeklih mačeva nalaze se i jednosjekli udarački mačevi.
Inače ove dvije vrste mačeva zajedno u grobu postao je prepoznatljiv znak za dobro
opremljene merovinške grobove 6. i 7.st. Pored dvosjeklih dugih mačeva, sekundarno
oružje koje se dodatno nosilo je dugi sax kao konjanička sablja. Ovi jednosjekli
mačevi su u istočnim stepama najstariji poznati do sada, jer u kasnoalanskim
grobovima prije 400. na donjoj Volgi još nije bilo udaračkih mačeva. Po tome se
može zaključiti da su “sablje s ravnom oštricom” donijeli Huni s istoka, kao
specifično konjaničko oružje. Nalazišta su: Levice u Slovačkoj, Tuzla na Tamanu,
Hilderikov grob i grob iz Blučine.
REFLEKSNI LUK S KOŠTANIM OJAČANJIMA NA KRAJEVIMA
Istraživanja su mogla smjestiti ovo oružje već u 1.st.n.K, a njihov se izvor vidi kod
lovaca u tajgama oko jezera Bajkal. U Mongoliji i Transbajkalu pronađen je luk iz
l.st.n.K. koji se obično doznačuje istočnim Hunima (Hiung-Nu). Još Augustovi
legionari su koristili ovaj luk dobivši ga preko Ponta sa istoka.
Hunski luk spada u porodicu azijatskih lukova. Dužina mu je 1,40-1,60 m i njegovi
krajevi i rukohvat u sredini bili su ojačani priljepljenim pločicama kosti. U pravokutnom isječku dužeg kraja bila je
učvršćena tetiva, u polukružnom isječku kraćeg kraja bila je pričvršćena kod zag1avka.
12

13. Domet mu je bio 200 m pa je donio prekretnicu u ratovanju. Tipični hunski luk napravljen je od drva pa su
sačuvana samo koštana ojačanja. Drvo i rogovi bi u dugotrajnom procesu bili posebno pripremljeni i zajedno
slijepljeni. Od lukova te vrste su u grobnim nalazima pronađeni samo koštani krajevi s urezima za prihvat tetiva i
porub rukohvata.
U srednjoj Europi su nalazi lukova iz Beč-Simmeringa i grob Blučina kod
Brna datitaju se u Atilino doba. U srednju Europu ga donose Huni. U
Blučini se nalazi jedini germanski primjerak složenog luka iz hunskog
doba. Nijedan merovinški grobni nalaz kasnog 5. ili 6.st. nije dao nalaze
koštanih pločica refleksnog luka što je dovoljan dokaz da ovo oružje nije
preuzeto od Germana. Tek kada su 568. Avari donijeli u srednju Evropu
refleksni luk, nalaze se pojedinačni primjerci upotrebe tog oblika luka kod
Langobarda, Alemana i Franaka. →
Sa složenim lukom bile su, u hunsko i avarsko doba, stalne strijele s
željeznim trobridim vrhom. Koristio se i okovani luk od iskucanog
zlatnog lima, ali samo kao pogrebni prilog. Klinasta trobridna strijela
ostaje često povezana sa bitno uspješnim refleksnim lukom svojom velikom
snagom probijanja. Ta uspješnost luka i trobridnih strijela dala je Hunima
velike vojne uspjehe.
DRVENA NOMADSKA SEDLA
Kod nomada azijskih stepa imalo je
sedlo tisućugodišnju prošlost. Refleksni
lukovi (glavno oružje konjanika) i način
borbe zahtjevali su čvrstu povezanost s
konjem koju je samo sedlo moglo
pružiti. Sedlo je bilo napravljeno od drvenih sedlenih listova sa strmim stožastim
čeonim ukrasom ispred sjedala i plosnatim prema gore stršećim stražnjim
čeonim ukrasom iza sjedala. Sedlo može biti ukrašeno sa metalnim ←pločama
od iskucanog lima. Zlatne ploče su mogle biti ukrašene ljuskama i na krajevima
imaju ornament od valovitih linija i od malih izbočina izrađene trokute koji su
brončanim zakovicama bili pričvršćeni za sedlo. U grobovima nalazimo samo brončane ili zlatne okove od lima
(oni su služili kao grobni prilog, a ne za upotrebu). Na lokalitetu Šipovo u Derkulu nađene su dvije ploče od zlata
ukrašene ljuskama i ornamentom te trokutima koji su zakovicama pričvršćeni za sedlo. Trokutne kopče sedla od
zlatnog lima nađene su u nalazištima od Borojeva (Kazahstan) do Mundolsheima kod Strassburga što pokazuje
maksimalnu hunsku ekspanziju pod Atilom (uvijek se radi o pripadnicima društveno vodećeg sloja).
JAHAĆI BIČ (NAGAIKA)
Upotreba drvenog sedla pretpostavlja po današnjem shvaćanju i postojanje stremena.
Oni su trebali jahaču davati sigurnost (potrebni za gađanje iz luka s galopirajućeg
konja). O postojanju stremena grobni nalazi Atilinog doba ne daju nikakav oslonac.
Stremen od metala (željeza, bronce) prenijeti su tek od Avara u srednju Europu.
Dakle ostaje otvoreno pitanje da li su Huni Atilinog vremena koristili stremen od
organskog materijala ili ga uopće nisu poznavali.
Ipak arheološki nalazi donose dokaz o jednom drugom važnom rekvizitu hunskih osvajača - o jahaćem biču
(nagaici). Nagajka je za stepskog jahača bila jedino sredstvo za tjeranje konja, jer ostruge koje od helenističkog
doba kod Grka, Rimljana, Kelta i Germana imaju isti zadatak, kod nomada konjanika nisu se upotrebljavale. Ostaci
nagaika u grobovima su pretežno ostaci drva s brončanim zakovicama, brončane ljuske i prstenje s pojedinačnim
ostacima kožnog omota i okovi na krajevima pruta. U grobovima Atilinog doba nalaze se u kurganu Šipovo
(bronca i koža), Novogrigorijevka kurgani (srebro), Musljumova (zlatni kraj drške i zlatni okovi), Levica-Leva u
Slovačkoj (srebrni kraj drške) i vjerojatno Szeged-Nagyszeksos (zlatni kraj drške i okovi).
13

14. OGLAVNIK
Prije i poslije hunske vladavine na širem Evropskom području s pokojnikom su se sahranjivali i njegov oglavnik i
uzde, a ponekad i konj.
Pored jednostavnog željeznog ulara sa šipkom za među zube, pojavljuju se i
pojedinačni ulari s karikama ili okovima remena od srebra ili posrebrene bronce.
Oglavnici koji su po bosporskom i perzijskom uzoru ukrašeni zlatom i dragim
kamenjem, kakve je vidio Prisk na Atilinom dvoru, pojavljuju se tek u 5.st. i izgleda
da ne nedostaju niti u jednom bogatom grobu Atilina doba. Najčešće se radi o
porubu od zlatnog lima na tankoj brončanoj podlozi koji je neobrađen, s malo
zakovica, pričvršćen na oglavnik bio → bi ukrašen utisnutim geometrijskim
ornamentima ili ljudskim maskama, a često i s amandinima i jeftinim priljepljenim
staklenim oponašanjem almandina.
Posebno obilno su takvim prilozima opremljeni istočni grobovi: Šipovo, Nižnaja Dobrinka, Novogrigorijevka,
Pokrovsk-Voschod, i zapadna nalazišta: Levica-Leva, Pecs-Ueszoeg i Szeged-Nagyszeksos. Kod ovih predmeta
upadljiva je lomnost i nepotpuna tvrdoća pa ne izgledaju kao predmeti za svakodnevnu upotrebu. Tada se postavlja
misao da su i oni kao npr. zlatni lukovi namijenjeni samo za sahranu. Masivni su bili samo ulari sa željeznim
posrebrenim šipkama za među zube.
Pritege ulara su bile drvene, brončane, srebrne sa zlatnim
ćelijama i almandinima ili željezne s kaneliranom →
prevlakom od zlatnog lima. Mnogostrukost materijala od
kojeg se sastoje ulari karakteristična je za Atilino doba i
pokazuje koju su vrijednost za vodeći sloj Hunskog
carstva imali raskošni oglavnik i uzde.
BRONČANI KOTLOVI
Tipično su hunski proizvod. Javljuju se kao rekviziti konjaničko-
nomadskih grupa. Jajoliki kotlovi s okomitim, na rubovima postavljenim
ručkama s tri izbočine su srednjoazijskog porijekla i nalazimo ih kod
Volga-Alana, kubanskih Sarmati, Huna, na Tienšanu. Na lokalitetu
Borovoje u Kazahstanu su nađeni poluloptasti s četiri drške, a negdje
imaju i dvije.
Zahvaljujući istraživanjima arheologa Tokoča, Alföldia, Nestora i Fetticha
određuju se visoki brončani cilindrični kotlovi, koji se prema jednoj
zatvorenoj skupini nalaza iz Hoeckrichta (Šleska) označavaju kao kotlovi
tipa Hoeckricht, kao glavni hunski oblik 5.st. →
Kotlovi su visoki između 45 i 88 cm i lijevaju se iz jednog dijela od bakra
i bronce. Mogli su biti lijevani s nogom. Izlivene ručke koje se podižu vertikalno iznad ruba, ili su pravokutne s
polukružnim izbočinama ili su ukrašenene gljivastim dodacima.
Pronađeni su u ovim nalazištima (od istoka prema zapadu): Bijsk (Altai), Perm, Osoka (Simbirsk, kotao oko 60 cm
visok), Engels-Pokrovsk (Volga), Stavropol (kotao visok 45cm s nogom), Ivanovka (Jekoterinoslov), Celei
(Sucidova), Dessa (visok 54 cm), Toertel (Mađarska, visok 88cm), Kopos-Voelgy (Mađarska), Hoeckricht (Šleska,
visok 55 cm), Cholan Soane (Francuska).
Zbog težine i tanke forme mogli su se držati samo na šipkama ili na užetu. Ručke su pri tome služile kao uređaj za
držanje, dok je za zatvaranje služio drveni poklopac. Njihova stabilnost naspram ostalim brončanim posudama
činila je izlivene kotlove posebno pogodnim za nomadski način života. Kod brzog mijenjanja mjesta mogli su biti
prenošeni na leđima konja, bez posebnog osiguranja. Oni su vjerojatno jednako upotrebljavani u sakralne svrhe kao
i u svakodnevnom životu. Ostaju striktno povezani s nalazištima istočnih ratnika-konjanika i nakon pada hunske
vlasti više se nigdje ne nalaze, čak ni u azijskim stepama.
14

15. DIJADEME
Dijademe je dio nošnje plemenitih žena. Imaju dugu tradiciju. U
bogatim skitskim kurganima južne Rusije rijetko nedostaju
dijademe. I u sarmatskim krugovima pronalazimo dijademe. U
bosporskim radionicama u Kerču prave se vrpce od zlatnog lima
tj. dijademe grčke tradicije u 3. i 4.st., a korištene su kao grobni
prilozi tzv. mrtvačke krune. Dijadema iz Kerča povezana je
statistički s dijademom iz Hoeckrichta (Šlezija) iz 5.st. Takve
dijademe iz Hoeckrichta nisu bile samo grobni prilozi nego su ih nosili i živi ljudi.
↑
Dijademe su vrpce od brončanog i zlatnog lima podijeljene u nekoliko vodoravnih i okomitih polja s ćelijama u
obliku trokuta, rombova, krugova i kapljica ispunjenih poludragim kamenjem.
Kao dio ženske nošnje nisu bile samostalne već su se nosile kao čeoni obruč za kape od tkanine ili za veo i zato se
povezuju sa zlatnim sljepoočničarkama. Ovakve dijademe su pronađene od Kazahstana do Mađarske u nalazištima:
Hoeckricht (ukrašena trokutastim, romboidnim i pravokutnim almandinima), Beryozovka kod Pokrovska (Volga),
Šipovo, Vreche-Jabločno (Don), Kara-Agač (dijadema s ukrasom u obliku zvončića), Csorne (zapadna Mađarska),
Kerč (čeonu ploču nadvisuje slika dvije ptice grabljivice s očima od romboidnih almandina), Kagalik kod Alma-
Ate (istočnoazijski utjecaj, ukras od niza figura: ljudi-ptice jašu na feniksima, kozorozima, ovnovima, te guske u
letu, medvjed, jelen, krilati konj,zmajevi-lavovi…). Možemo ih označiti sve kao ženske grobove bez ostataka
oružja. U ovim ženskim grobovima nisu pronađene fibule, dok su u istovrernenim i po društvenoj ljestvici
istovjetnim germanskim grobovima pronađene fibule, ali ne i dijademe pa se može zapaziti osnovna razlika u
nošnji. Kod vodećih obitelji stepskih naroda od skitskog do hunskog razdoblja, takve su čeone vrpce odnosno kape
bile važan dio ženske svečane nošnje.
SIMBOLIKA ORLA I KULT MRTVIH
Filigran iz Verchne-Jabločna (područje Dona) pokazuje stablo s pticom i heraldički →
grupirane parove jelena i kozoroga. Stablo s pticom grabljivicom na krošnji pripada
religijsko-povijesnom univerzalnom osnovnom motivu i temelji se na mezopotamskom
prastarom mitu o drvu života. To je svjetsko drvo s nebeskim orlom, orlovo drvo kod starih
Perzijanaca, u religijskoj slici kod starih Germana “sveznajući orao”, kod sjevernosibirskih
plemena orao kao stvoritelj svijeta na vrhu šamanskog stabla. Jelen i kozorog imaju u
umjetnosti ovih stepskih naroda veliku ulogu kao "totemi". Skitsko-sarmatski narodi su poznavali ovakve figurice.
Kod njih se nalaze kao grobni prilozi kao u Ust-Labinskoya kod Krasnodara.
Iz Atilinog doba samo nam je poznat motiv orla od svih zoomorfnih motiva. Raširenost je ista kao i kod ostalih
konjaničko-nomadskih elemenata i nalazi se u muškim i ženskim grobovima društveno vodećeg sloja Huna.
Najčešće se nalazi samo glava ptice grabljivice, a iznimno cijela ptice. Orao je sigurno već u Atilino doba imao
veliku ulogu u umjetnosti Skita i Sarmata i bio je kod stepskih naroda centralne Azije važan slikovni motiv.
Predmeti koji su ukrašeni orlovskim glavama su oružje, konjski ham, ogrlica, dijademe (predmeti koji su i u
drugim periodima i kulturama nosioci simboličnih znakova).
Predmeti ukrašeni orlovskim motivom iz Atilinog doba pronađeni su u slijedećim nalazištima: dijademe iz Šipova i
Kerča nadvisuju dupli orlovi, u Kara-Agaču ukras s dvije orlovske glave, u Musljumovu je zlatna ogrlica na
naglašenom mjestu ukrašena orlovom glavom, u ratničkim grobovima u Borovoje i Szeged-
Nagyszeksos orlovske glave čine završetak zlatnog kloazoniranog jezička remena, u Beč-Leopoldau
i Esztergam-Gran brončane kopče, u Szirmabezenyau i na poluotoku Taman stavljene su orlovske
glave na okov završetka dugog mača, u Pokrovsk-Voschodu na otvor korica, u Jakuszowicama i
Kudinetu ukrašen je ular skupocijenog konjskog hama. Samo je ratničkom grobu Concesti kao kopča
nepoznate upotrebe sačuvan zlatni kloazonirani primjerak kraljevske ptice u cjelosti. →
Veliki značaj za konjaničko-nomadske grupe dobiva u Atilino doba te je utjecao na germansku
okolinu, čak iako je kod nekih istočnogotskih plemena još prije provale Huna bio simbol moći. To
možemo zaključiti po najstarijoj predodžbi orla na velikim zlatnim fibulama iz Petroassa-otuda se
pretpostavlja da su Goti za vrijeme njihova boravka na području Ponta i prije susreta s Hunima
preuzeli motiv orla. Motiv su mogli preuzeti i od Huna preko Sarmata na Pontu. S druge strane sigurno je da se u
germanskim nalazima s Podunavlja i pograničnih područja motiv orla na pojavljuje prije 5.st. tj. kad i ostali nalazi
Atilina kompleksa. Na zapadu kod Merovinga pojavljuje se stoljećima kasnije na stupnju
15

16. zlatnih drški mačeva Hilderika i Klodviga, dok se u istočnogotskoj Italiji i zapadnogotskoj Španjolskoj koristi
isključivo kao jedini zoomorfni motiv, kao i u Atilino doba.
Atilodobni motiv orla kao kulturno-povijesni fenomen je samo sekundaran. U prvom redu simbolika orla se temelji
na religijsko-povijesnim iskazima. U svezi kulta mrtvih i sahranjivanjem možemo povezati još neke predmete. To
su ornamentalne kopče od → bronce presvučene zlatnim limom s iskucanim bradatim muškim glavama u nizu, a
činile su vjerojatno porub konjskog hama. Ovi nalazi potječu iz istočnih nalazišta hunskog razdoblja. Kod svih
sahrana nalaze se kao prilozi: sedla, stremeni i konjski ham-nerijetko su brončani limovi na ovim ←predmetima
bili ukrašeni ljuskama. I drške kopalja i cipele pokojnika ponekad su presvučene ljuskastim
limom. Prilozi sedla, oglavnik i dr. odgovaraju običajima centralnoazijskih konjaničkih
naroda, oni su vjerovali da se orlova moć može magijski pretočiti na
sedlo i druge predmete.
U kurganu Ust-Labinskoya kod Krasnodara su 1902. nađene tri
pozlaćene brončane figure: kozorog, jelen i ptičje drvo koje nosi dvoglavi kozorog. →
Prišivanje zlatnih pločica različitog oblika na odijelo pokojnika bio je prvotno sarmatski
običaj koji se povrerneno nalazi i u konjaničko-nomadskim i germanskim grobnim nalazima
Atilina doba. Izgleda da su Goti ovaj pogrebni običaj preuzeli od Sarmata i Bosporaca još
prije pojave hunskih grobova u južnoj Rusiji.
KONJANIČKO NOMADSKA NOŠNJA
Pretpostavlja se da su se žene odijevale slično kao one
iz Kenkol grupe ←Dalekog istoka. Iz Kenkol grupe odgovaraju haljine /
surke. Haljine u obliku košulja, koje su se
nosile kao gornje odijelo, na sredini tijela bi
se vezivale kožnim remenom ukrašenim
zlatom, s kojeg bi ponekad visjeli tri ili više
sporednih remena.
→
Fibule koje se sporedno pojavljuju u
nalazištima 5.st. spadaju dijelom vezu sa
Volga-Alanima, kao nalaz iz Musovljeva,
dijelom su preuzete od starorimskih odjevnih
fibula u Podunavlju kao u grobovima Walsheima i Blučine, a koriste se za
spajanje krajeva plašta. Općenito u ratničkim grobovima Atilina doba 5.st.
nema fibula.
U muškim grobovima nije ostao sačuvan nikakav tekstil, ali su za pretpostaviti do koljena duge košulje od svile i
hlače s mekanim kožnim čizmama. Muškoj su košulji pripadale i vezice za cipele s zlatnim kopčama i jezičci
remena. Nošnji još pripada i nakit tj. masivne zlatne ogrlice i od zlatne žice izrađeni lančići bili su naručito ukras
za muškarce, pojedinačno i za žene. Ženska sahrana iz Šipova sadrži jednu zlatnim limom prevučenu tordiranu
ogrlicu od bronce. Prstenje je nađeno u mnogim grobovima raznih oblika i ukrasa. U ženski nakit još spadaju
dijademe i naušnice sljepoočničarke o kojima je prije govoreno. Zlatne ogrlice i lančići nalaze se također u
istovremenim germanskim muškim i ženskim grobovima i bili su kod nomada i Germana znak nižeg društvenog
sloja. Etnička oznaka vladarskih grobova kod Huna ne može se čvrsto odrediti. Samo kod žena razlikuje se
germanska nošnja s fibulama od hunskih bez fibula s dijademama.
VLADARSKI GROBOVI I JEDNOSTAVNI RATNIČKI GROBOVI ATILINOG DOBA
Konjaničko-nomadski grobni nalazi Atilina doba ne predstavljaju ni socijalno, ni etnički, ni grobnim ritualom
jedinstvo što se prema povijesnim činjenicama ne može ni očekivati. Ako se uzima kao temelj zlatarsko carstvo i
preobilni grobni prilozi, kao socijalni kriterij, tada se od vladarskih grobova odjeljuju, u Podunavlju, jednostavni
ratnički grobovi nomadskog karaktera. Povezanost jednostavnih grobova s konjaničko-nomadskim komponentama
Atilina carstva ističe se specifičnim oblicima oružja (dugi mač s nakrsnicom, sax, refleksni luk) ili antropološkim
indikacijama. Dakle, arheologija dokazuje postojanje istočnih konjanika-ratnika u srednjoj Evropi u Atilino doba,
ne samo malobrojnim vladarskim grobovima, nego i sa jednostavnim ratničkim grobovima.
Ratnički grobovi su Habersdorf, Beč-Leopoldau, Beč-Semering.
16

17. BOGATSTVO ZLATA I DRUŠTVENO-POLITIČKO STANJE
U Atilinom carstvu zlato je potjecalo od enormnih rimskih tributa i iz pljački. S izuzetkom jednog solidusa u
nalazištu Walfsheim nisu pokapane kovanice, iako su goleme količine zlatnog novca dotjecale iz tributa. Svo zlato
pretapano je i preoblikovano u nakit za pojaseve, kopče, oružje. U skladu s političkim odnosima ovo zlatno
bogatstvo prostiralo se na području atilodobnih vladarskih grobova od Kazahstana na istoku do Ufa i Perma na
sjeveru, od Krima i ušća Dona do Mađarske i srednje Rajne, Šlezije i južne Poljske. Pored zlata rimskog porijekla
bilo je i zlata iz sasanidske Perzije. U Atilinu carstvu rimske zlatne kovanice nisu kolale kao sredstvo plaćanja, već
su bile plemeniti metal za luksuzne potrebe vodećeg staleža.
RAŠIRENOST HUNSKOG PODRUČJA VLAST I UDALJENE VEZE
Raširenost hunske vlasti možemo pratiti po raširenosti vladarskih grobova vodećeg staleža Atilinog carstva.
Povezanost podunavsko-mađarskih grobova s onima iz istočnih stepa s istovrsnim drvenim sedlima s ljuskastom
prevlakom od zlatnog lima, zlatni luk, dijademe, ritual spaljivanja… tako je uska da je jedinstvenost sahranjenih
osoba zagarantirana.
Najistočniji nalaz su ženski grob iz Kara-Agača i ratnčki grob Borovoje iz Ahmolinske stepe. Na sjeverozapadu
su nalazi Perm, Musljumov i Ufa. Na donjoj Volgi je koncentracija nalaza Šipovo, Engels (Pokrovsk-Vochod),
Fedorovka, Berjozovka. Zatim na donjem toku Dnjepra spaljeni kurgani: Novogrigorijevka na Konki, Verche-
Jabločno, Ščerbataja-Kotlovine, Tiligula itd. Na jugu su Zdvižensk i Kurdinetov.
U riječnom sistemu Dunava leže vladarski grobovi Concesti i mađarsko-slovački grobovi: Szeged-Nagyszeksos,
Pecs-Ueszoeg, Levica-Leva, Csorna. Jednostavni grobni nalazi i u Bečkoj Kotlini i u Straži kod Piestany
predstavljaju, kao glavni prometni put, vezu prema vladarskim grobovima Hoeckricht u Šleziji i Jakuszowice kod
Krakowa. Oba ova vladarska groba nesumljivo su svjedočanstvo hunske vladavine u porječju Odre i Visle. Puno je
teže odrediti zapadna nalazišta kao Mundolsheim kod Strassburga, Walfsheim i Altussheim u području srednje
Rajne (hunskodobni grobovi na temelju stila zlatarskih radova koji su nastali između 420. i 450.). U ova dva
nalazišta su pronađeni pektoral i nakrsnica mača iz Perzije što pokazuje povezanost Atilinog carstva sa udaljenim
mjestima. Tako se u vladarskim grobovima Atilina doba nalaze predmeti iz cijelog svijeta: pretopljeno rimsko
zlato, kasnoantičke srebrne posude, perzijski nakit i komadi oružja, gorski kristal s istočnog mora, čaše
južnoistočnih radionica, zlatarski rad pontskih radionica i indijski i srednjoazijski almandini.
17

18. NALAZI 5.ST. NA PODRUČJU VOJVODINE S POSEBNIM OBZIROM NA
KARAVUKOVO
Povijesna skica prostora današnje vojvodine na prijelazu iz kasne antike u rani srednji vijek
Područje Vojvodine se od početka naše ere definitivno našlo pod vlašću Rima i tako je ostalo sve do kasne antike,
odnosno vremena prvih valova velike seobe naroda.
Ovo se područje sve do upravno-administrativnih reformi Dioklecijana (285-305.) nalazilo u sastavu provincije
Panonie, a dijelom i Moesie. Spomenutim reformama Carstvo je podjeljeno na četiri velika područja pod vlašću
dva augusta i dva cezara (tetrarhija, 293.). Dioklecijan je upravljao istočnim dijelom carstva iz prijestolnice u
Nikomediji, u maloazijskoj Bitiniji, dok je cezaru Galeriju na upravu pripao Ilirik s prijestolnicom u Sirmiumu.
Time je vojvođanski prostor sa Sirmiumom postao jedan od političkih centara rimske države za neko vrijeme.
Zapadnim dijelom Rimskog carstva upravljao je august Maksimijan iz Mediolana, dok je Galijom iz Augusta
Trevorum (Trier) upravljao cezar Konstancije.
Dioklecijan je podijelio Carstvo u 104 provincije i 12 dijeceza s vikarima na čelu. Sada su stvorene četiri panonske
provincije: Panonia Savia s administrativnim središtem u Sisciji, Panonia Secunda sa središtem u Sirmiumu,
Panonia Prima sa središtem u Savariji (Szombathely) i Panonia Valeria sa središtem u Sopianama (Pečuh). Ove
su provincije ušle u sastav dijeceze Panonia, dok su istočni krajevi današnje Vojvodine ušli u sastav dijeceze
Moesia. Panonske su provincije pripadale prefekturi Italije. U vrijeme Konstantina Velikog (306-337.) od ovih je
područja stvorena prefektura Illyricum, odnosno Illyria.
Velikom podjelom Rimskog carstva 395. na Istočno i Zapadno, nova je granica zapadne krajeve današnje
Vojvodine ostavila na zapadu, a ostali su krajevi pripali Istočnom Rimskom carstvu.
375. Huni su provalili kroz vrata naroda na europsko tlo i time pokrenuli veliku seobu naroda. Već 376. Zapadni
Goti, dio Istčnih Gota i Alana, s odobrenjem cara Valensa prelaze dunavski limes kod Silistrije. Krajem 4.st. Huni
su prešli Karpate i prenijeli centar svoje države u Panoniju. 377. zabilježeno je da su hunske prethodnice upadale
na tlo Carstva u sklopu svojih pljačkaških pohoda. 401. Zapadni Goti su se iz područja Mezije i Epira, preko
Panonije, uputili u Italiju, da bi 410. opljačkali i sam Rim.
Početkom 5.st. pod hunskom dominacijom nalazila su se mnoga sarmatska, germanska i slavenska plemena:
Hazari, Anti, Alani, Istočni Goti, Gepidi i drugi. Njima od 434., a samostalno od 445. vlada Atila. Centar njegove
države bio je između Sente i Segedina u gornjem Potisju. Ugovorom s rimskim vojskovođom Aecijem Huni su u
svojstvu saveznika 424/25. dobili provinciju Panoniu Valeriu, u vrijeme istočnorimskog cara Teodozija II (408-
450.). Već 441. Atila pljačka po Moesiji, osvaja Sirmium i Singidunum.
Poslije smrti istočnorimskog cara Teodozija II 450., njegov nasljednik Marcijan (450-451.) i zapadnorimski car
Valentinijan III. (425-455.) odbijaju plaćanje tributa i druge Atiline zahtjeve. Do odlučne bitke došlo je 451. na
Campus Mauriciacus gdje su Huni poraženi od Rimljana i njihovih saveznika, kao i 453. na nama nepoznatoj
rijeci Nedao od antihunske koalicije barbarskih naroda. Iste godine umro je i Atila, a hunska se država raspala. Do
469. posljednji ostaci Huna napustili su Panoniju i Europu i vratili se u srednjoazijske stepe.
U sporazumu sa carem Marcijanom poslije hunskog sloma su teritorije današnjeg Srijema, Baranje i drugih
pripadajućih zemalja sa Sirmiumom kao glavnim centrom, pripale Istočnim Gotima u svojstvu federata. Bilo ih je
i u Trakiji i Moesiji gdje su dobili privolu istočnorimskog cara Zenona (474-491.) da se nasele. Srijem naseljavaju
Gepidi, a i ostali barbarski narodi preplavljuju prostore raspadajućeg Rimskog Carstva.
488. Istočni Goti prolaze kroz Srijem i kreću prema Italiji gdje će 493. osnovati svoju državu koja će osim Italije,
obuhvatiti Dalmaciju i Panoniju.
Vojvođanski će prostor postati granica između Istočnogotske države i Istočnog Rimskog Carstva i kao takav će ući
u 6.st. Gepide iz Srijema i Banata Istočni će Goti na samom početku dovesti pod svoju vlast, a 510. Srijem će
predati istočnorimskom caru Anastaziju I.(493-518.).
Tijekom 6.st. na vojvođanskom će području boraviti mnogi barbarski narodi od kojih će Avari krajem stoljeća
konačno uništiti i posljednje ostatke kasnoantičke civilizacije na ovom tlu.
Hunskodobna materijalna kultura na tlu današnje vojvodine
1.pol.5.st. na tlu današnje Vojvodine i šire, na području čitave Panonije, u arheološkom i povijesnom smislu
obilježava hunska dominacija. Huni sa njima potčinjenim narodima na ove prostore u materijalnoj kulturi, kao i u
ekonomiji i drugim aspektima života, donose novine. To se posebno ogleda u nakitu polihromnog stila. Huni su
ovaj stil donijeli s pontskih obala, međutim, oni nisu bili jedini nosioci. Tu jos moramo ubrojiti i njima pokorene
narode: Istočne Gote, Gepide, Skire, Alane...
18

19. Zbog sličnosti materijalne kulture (barem većeg dijela) često je teško izdvojiti arheološke nalaze tog doba prema
etničkim karakteristikama njihovih nekadašnjih nosilaca pa mnoge nalaze iz 1.pol.5.st. zovemo hunskodobnima.
U ovu grupu nalaza, koje prvenstveno povezujemo uz Hune i njima podložne narode iz 1.pol.5.st. Tu spadaju:
fibule s unazad povijenom nogom, lijevane lučne fibule (u Panoniju ih donose Istočni Goti oko 400.), fibule
oblika cikade (tijekom 4. i 5.st. u Europu ih donose Huni iz središnje Azije, porijeklo im je magijsko jer se
povezuju s kukcima srednjoazijskih stepa koji reagiraju i na najmanji zvuk opasnosti što je bilo dragocjeno za
nomade pri čuvanju njihovih stada), prstenje, naušnice s poliedarskim i drugim privjescima, perle i ogrlice kao
sastavni dio nakita, narukvice i privjeske kao opće kulturno dobro kod Germana, pojasne kopče (posebno bogate
i karakteristične kod germankih naroda Atilinog vremena), kopče za obuču i dr.
Od oružja i ratne opreme za ovo vrijeme najkarakterističniji nalaz su spate (dvosjekli mačevi) i njihove korice koje
su do kraja hunske dominacije nosili, izgleda i Huni i njima pokoreni narodi. Ovdje ubrajamo i koštana ojačanja
refleksnog luka te dijelove kožnog biča koji je bio karakterističan za same Hune.
Od ostalih nalaza znakovite su keramičke posude, brončani lijevani kotlovi (nisu značajno prisutni na tlu
Vojvodine), nomadska metalna ogledala koja su pri pokapanju služila u ritualne svrhe, pojasne
pređice te, ponekad, i ženski toaletni pribor.
Nalazišta i nalazi-analiza
1) Šurjan- slučajan, vjerojatno grobni nalaz, lučna fibula s polukružnom glavom i romboidnom→
nogom, između luka i noge prsten od žice kružnog presjeka. Fibula je srebrna, izrađena tehnikom
lijevanja. Datira se u vrijeme oko 400. i pripisuje se Istočnim Gotima.
2) Zmajevo, lokalitet nepoznat. Slučajan nalaz ženskog
groba pronađenog 1906. bez bližih podataka. Pronađeno je
nekoliko zanimljivih nalaza: par ukosnica-igala.Izrađene→
su od zlata, a ukrašene stiliziranom ptičjom glavom. Glave su plošno
iskucane sa prstenom za oko. Ovakvi primjerci sa stiliziranom ptičjom glavom češći su u alanskim
nekropolama.
Kopča luksuzne izrade od srebra. Sastoji se od pređice i lijevanog trna, a okov je od iskucanog, →
dijelom pozlaćenog lima. Trn se završava u obliku stilizirane zmijske glave. Oštećeni okov bio je
ukrašen ornamentom gdje su bila aplicirana amaldinska zrna uokvirena u zlatu.
Pronađen je i par lijevanih naušnica od zlata s poliedarskom jagodom. Naušnica je djelomično
kanelirana.
Nalazi se pripisuju Istočnim Gotima, a datiraju se u sred.5.st.
3) Neštin, lokalitet nepoznat. Slučajni nalazi bez bližih podataka.
Kopča s produženim trnom i okruglim okovom podijeljenim na ćelije, zlatna, ulošci od
poludragog kamenja nedostaju. Okov je podložen iskucanim zlatnim limom. Pređica je
lijevana. Radi se o hunskoj ili istočnogotskoj kopči za obuću, rađenoj u kloazoniranoj
tehnici pontskog polihromnog stila 1.pol.5.st. Česta je u bogatim grobovima
hunskodobnog vremena, posebno kao modni rekvizit Atilinog vremena.
4) Novi Banovci, lokalitet Purger, nekad rimska utvrda. Brojni slučajni nalazi.
Nomadsko ogledalo od legure bakra, olova i kalaja, izrađeno tehnikom lijevanja. Osim ovog, pronađena su još
četiri fragmenta sličnih ogledala, ritualno razbijenih. Nomadskog su
porijekla iz srednje Azije ili s Kavkaza. Najčešće ih pronalazimo kod
Huna, Alana pa i Gota.
← Fibula oblika cikade, lijevana, izrađena od srebra.
Fibula u obliku cikade, lijevana, izrađena od bronce. →
← Okovi u obliku cikade, pronađeno ih je pet komada, izrađeni su od
bronce tehnikom lijevanja. Imala je zakovicu i trn za pričvršćivanje, variraju
u plastičnosti izrade. Na dva primjerka nedostaje trn.
Pripisuju se Hunima ili Istočnim Gotima, a datiraju se u prvu pol.5.st.
Lučna fibula izrađena tehnikom iskucavanja
od slabog od srebrnog lima. Na poleđini →
poprečna os omotana srebrnom žicom.
19

20. Pripisuje se Istočnim Gotima, pontsko-podunavskog je oblika a datira se u 1.pol.5.st.
Lučna fibula izrađena lijevanjem od slabog srebra (1), istočnogotska, pontsko-podunavskog
oblika, a datira se također u 1.pol.5.st.
Lučna fibula izrađena od bronce tehnikom lijevanja. Nedostaje dio noge. Na glavi ukrašena
ornamentom kružića s točkom (2). Datira se u kasno 5.st., a pripisuje se Istočnim Gotima ili
Gepidima.
Lučna fibula rađena od bronce tehnikom lijevanja, pronađena 1961., thürinškog oblika glave
sa srednjoeuropskim oblikom noge. Vjerojatno predstavlja import sa područja Češke ili
Thüringije. Možda je kasnoantičkog provincijalno-rimskog ili markomanskog porijekla (3).
Datira se na kraj 5.st.
Lučna fibula (4), izrađena tehnikom lijevanja, brončana. Sredina glave fibule ukrašena je sa
tri plastična trokuta. Pripisuje se Gepidima ili Istočnim Gotima, a datira se u kasno 5.st.
Fibula oblika slova E (5) s ptičjim glavama na krajevima, izrađena i ukrašena tehnikom
lijevanja i rovašenja od bronce. To je rijedak oblik ptičje fibule, po stilu srodan
langobardskim ptičjim S-fibulama s brazdasto rovašenim trupom. Radi se o langobardskom
nakitu, ali prije odlaska Langobarda u Italiju, možda u upotrebi Gepida. Datira se u 6.st.
Fibula oblika orla, bronca, lijevanje (6), ukrašena koncentričnim kružićima s točkama;
zatvarač na poleđini jako je povišen. Radi se o nalazu čija se izrada temelji na kasnoantičkoj
provincijalno-rimskoj tradiciji, nastao vjerojatno tijekom 5.st.
5) Zmajevac
6) Bočar-Gepidi
Materijalna kultura 2.pol. 5.st. na tlu današnje Vojvodine
Za razliku od 1., u 2.pol.5.st. na području današnje Vojvodine, odnosno Panonije, više ne nalazimo dominaciju
jedne etničke skupine. Sada se niz naroda oslobađa od hunske vlasti i teži ka osnivanju vlastitih državnih tvorevina.
To se posebno odnosi na Istočne Gote i Gepide.
Koncentracija većine nalaza seobe naroda iz ovog perioda jasno se vidi uzduž i oko panonskog i gornjomezijskog
limesa. Istočnogotske nalaze možemo pratiti unutar i duž rimskih utvrda na desnoj obali Dunava, a mjestimice i
na lijevoj obali, osim toga i u Srijemu (na ušću Save).
Prema arheološkim kriterijima Istočni Goti su samo reducirano etnički jasno određeni i to zahvaljujući grobnim
nalazima ženske nošnje. Istočnogotski muški grobovi su, s obzirom na grobne nalaze i nalazišta gotovo anonimni
jer Istočni Goti nisu polagali u muške grobove oružje niti drugu opremu.
Ne obazrivši se na elemente materijalne kulture koje su germanski osvajači ostavili, a preuzeli su ih od
romaniziranog starosjedilačkog stanovništva, za Istočne Gote je u ženskim grobovim karakterističan nakit
pontsko-danubijskog porijekla. Tu spadaju parovi lučnih fibula od srebrnog iskucanog lima te njihove lijevane
imitacije, u Karpatskoj kotlini češće većih dimenzija. Takve su fibule nađene na podunavskom tlu sredinom i u
2.pol.5.st. S obzirom na prostorni položaj nalazišta, opravdano je smatrati da su ovu istočnogotsku ukrasnu formu
koristili i Gepidi. Za Istočne Gote i Gepide i njihove ukrasne predmete ovog vremena karakteristične su guste
spiralne vitice i trokutići u vidu ornamenta, izvedeni dubokim rovašenjem na fibulama i pojasnim kopčama.
U nalazištima ovog perioda također nalazimo križne, pločaste i dvoglave fibule, naušnice, dijademe, prstenje,
narukvice, ogrlice, perle, privjeske, ukosnice, pojasne kopče…
Od oružja i ostale vojne opreme najkarakterističniji su šljemovi, strelice, koplja, spate, štitovi, konjske žvale i sl.
Oružje smo skloniji pripisivati gepidskim i drugim ratnicima (Istočni Goti u svoje grobove nisu bili skloni polagati
oružje i ratnu opremu).
Od ostalih nalaza možemo spomenuti keramičke posude, koštane češljeve, pređice, okove i zakovice, željezne
noževe, pršljenove, ženski toaletni pribor, fragmente nomaskih ogledala, novac...
U cijelosti gledano, arheološki nalazi s prostora Vojvodine iz vremena seobe naroda mnogo su
siromašniji, manje raznorodni i manje tipizirani, te manje rasprostranjeni od nalaza s ovog
područja koje datiramo u VI.stoljeće.
20

21. Nalazišta i nalazi-analiza
1) Kovin, lokalitet Park, slučajni grobni nalaz, uvjeti nalaza su nepoznati.
Pronađen je dio okova kopče s orlovskom glavom. Na kvadratnom dijelu u kutevima su okrugla
ležišta za amaldine, u sredini i na vratu orlovske glave krupan poludragi kamen, uokolo ukrasi,
nedostaje pređica i trn. Okov je srebrni s pozlatom izrađen tehnikom lijevanja s rovašenjem.
Nalaz je pripadao uništenom, vjerojatno gepidskom grobu. Pojedini komadi ovakvih kopči
nađeni su u zatvorenim grobnim cjelinama nekropole Suuksu, s novcem bizantskog cara
Heraklija (610-641.). Prema brojnosti i rasprostranjenosti ovih kopči vidi se da je centar njihove
izrade bio Krim, odakle su se širile trgovinom. Dakle, ovdje se radi o pontskom importu s
poč.6.st.
2) Srpski Krstur, lokalitet nepoznat. Nalaz iz 1895. bez bližih podataka.
Lučna fibula s romboidnom nogom, lijevana sa rovašenjem i nieliranjem, srebrna sa pozlatom.
Glava fibule je ukrašena stiliziranom spiralnom mrežom, a luk cik-cak linijama od malih uboda.
Po rubovima fibula je ukrašena bordurama nieliranih trokuta. Noga završava u obliku →
stilizirane glave fantastične životinje.
Nalaz se pripisuje Gepidima, a datira se u poč.6.st.
Lučna fibula, fragmentarna, srebro s pozlatom, lijevana s rovašenjem. Glava fibule ukrašena
je sa dvije spiralne volute. Na gornjem dijelu fibule su kružna ležista za amaldine. Nalaz se
također pripisuje Gepidima s poč.6.st.
← Zlatan prsten izrađen tehnikom lijevanja sa umetnutim amaldinskim pločicamal. Glava
prstena je u obliku diska bogato ukrašena geometrijskim ornamentom sa polihromnim
efektima. U centru diska je kupasto ispupćenje u vidu trokutastih ćelija sa amaldinima. Prsten
pripada gepidskom grobu s poč.6.st.
3) Stara Palanka, lokalitet Sapaja. Ovdje se radi o rimskom castrumu,
bogatom raznovrsnim nalazima iz vremena kasne antike i seobe naroda, smještenom na Dunavu. Svi
nalazi su slučajni.
Fragmentirana ostruga, izrađena od bronce tehnikom lijevanja uz primjese željeza. Pripada tzv. →
vandalskom tipu ostruga i to je jedini nalaz takve vrste (vandalskog porijekla) na tlu
bivše Jugoslavije.
Lučna brončana fibula izrađena tehnikom lijevanja. Kuka za uglavljivanje igle
lijevana je zajedno sa fibulom. Istočnogotska je, a datira se u 5.st.
← Nalaz za kojeg se pretpostavlja da bi mogao biti okov, izrađen od zlata, pokriven je ćelijama za
ležišta pločasto brušenih amaldima. Po tehnici i bogatstvu izrade ovaj okov podsjeća na okove i
privjeske iz Hilderikovog groba u Tournayu sa kraja 5.st. i privjeske naušnica iz grobnog nalaza
Domagnano u Italiji. Nalaz se datira na kraj 5.st., a pripisuje se Istočnim Gotima.
4) Kolut, lok. Ribnjak. 1949. je pronađeno nekoliko grobova od kojih je sačuvan samo ženski grob u kojem je
skelet bio orijentiran u pravcu SI-JZ.
Pronađeni su par lučnih fibula od srebrnog lima rađenih tehnikom iskucavanja. Na
vrhu glave aplicirana je stilizirana ptičja glava. S oba kraja luka je lepezasti ukras. Obje
su fibule nešto oštećene. →
Ovdje je pronađena i poliedarska naušnica od zlata na kojoj su se nalazila i pločasto
brušeni almandini.→
Radi se o nalazima iz istočnogotskog groba iz 2.pol.5.st.
5) Senta i okolica, lok. Jedličko Naselje. 1945. slučajno je pronađen grob od kojeg je
do danas sačuvana samo kopča s ovalnom pređicom i trnom.
←Nalaz je izrađen tehnikom lijevanja od bronce, djelomično je
sačuvan okov od lima.
Nalaz se pripisuje Gepidima, a datira se na prijelaz iz 5. u 6.st.
21

22. Lokalitet Mala Batka. 1960. slučajan nalaz bez bližih podataka. Radi se o češlju s dva reda zubaca, koštanom,
fragmentarnom. Ukrašen je cik-cak linijama sa spojnicama od željeza. →
Pripisuje se također Gepidima, a datira se na na prijelaz iz 5. u 6.st.
6) Subotica, lokalitet nepoznat. Slučajni nalaz ženskog groba 1929.
← Među ostalim, pronađena je lučna fibula sa romboidnom nogom koja
završava u obliku stilizirane glave ptice grabljivice. Fibula je rađena
tehnikom lijevanja s rovašenjem, materijal je bronca sa pozlatom. Tip
fibule zajednički je Istočnim Gotima i Gepidima. Nalaz se smatra
gepidskim i datira se u rano 6.st.
7) Donji Petrovci, lokalitet nepoznat. Na području rimskog naselja-kolonije, slučajan nalaz iz 1891.
bez bližih podataka.
Naušnica od finog zlata, grozdolikog tipa, ukrašena granulacijom i biserima. Radi se o → kasnoantičkom
gradskom nakitu. Moguće je da je rađen u Sirmiumu. Gepidski je ili istočnogotski s prijelaza 5. u 6.st.
8) Ilok, lokalitet nepoznat. Slučajan nalaz fibula iz uništenog ženskog groba pronađenog
1883. i ostalog materijala pronađenog 1901.godine.
← Lučne fibule, vrlo su velike, od masivnog iskucanog srebrnog lima. Bočni su ukrasi na
polukružnim glavama fibula ornamentirani crticama, na poleđini glave po dvije poprečne
osi obložene su astragalno rađenim svitcima. Igle su srebrne, a zatvarač u obliku spiralno
kaneliranih cjevčica.
Ovakve velike fibule od srebrnog iskucanog lima značajne su, u prvom redu, za Istočne Gote u
Podunavlju, gdje su ušle u uporabu sred.5.st.
9) Rakovac, lok. Stručica, slučajni
nalazi iz 1909.godine iz djelomično uništene
nekropole.
Najzanimljiviji je nalaz spate od kovanog čelika s
brončanom narebrenom jabučicom drška i okovom otvora korica od srebrnog lima, te fragment okova korica.
Spata se pripisuje Gepidima, a datira se u 5.st. Ovo je vrlo rijedak nalaz ovog tipa na
vojvođanskom tlu.
10) Srijemski Karlovci, lok. Rovine. Radi se o uništenoj većoj nekropoli iz koje potječu nalazi
pronađeni 1905.
← Lučna fibula, slabo srebro s pozlatom. Tehnika lijevanja s rovašenjem. Fibula je bogato
ukrašena spiralnim motivima, amaldinima i tragom niela, stiliziranim
životinjskim glavama na glavi i završetku noge fibule. Riječ je o
gepidskom ili istočnogotskom nakitu, luksuznom, s kraja 5.st.,
nastalom u podunavskim radionicama. Pripada nakitnoj grupi
Karavukovo.
11) Srijemska Mitrovica, lokalitet poljoprivredno imanje
"Zelengora", nalaz iz 1959.
Alka sa pseudo krajevima ukrašenima stiliziranim životinjskim glavama, rađena ↑
od bronce tehnikom lijevanja. Pripada tipu nakita zvjerinjeg stila. Pripada Istočnim
Gotima, a datira se na kraj 5.st., kao i jedna pređica s istoga nalazišta. →
← Na nepoznatom lokalitetu u S. Mitrovici pronađena je pređica luksuzne izrade od
bronce nastala lijevanjem. Germanska je, datira se na prijelaz 5.u 6.st.
Na lok. "Puškinova ulica" 1959. pronađen je ženski grob iz kasnog 5. ili
ranog 6.st. koji pripada ili Istočnim Gotima ili Gepidima.
Značajan je nalaz srebrnih lučnih fibula. Bile su pozlaćene, rađene→
tehnikom lijevanja s rovašenjem. Bogato su ukrašene pločasto brušenim
amaldinima. Oko glave na završetku noge fibula su stilizirane životinjske
glave te glave ptica grabljivica ukrašene amaldinima.
12) Zemun, lokalitet Gradski park. 1868. uništen je slučajni nalaz
nekropole iz vremena seobe naroda. Do danas je sačuvan nakit samo
jednog ženskog groba.
22

23. ← Lučne fibule, srebro s pozlatom, rađene u tehnici lijevanja s rovašenjem. Jedna je prelomljena na nozi. Ukrašene
su geometrijskim ornamentima i to lepezasto ornamentiranom palmetom na polukružnoj glavi fibule i trokutastim
cik-cak motivom na izduženoj nozi koja završava degeneriranom životinjskom glavom. Fibule su formalno rađene
po uzorima na limene fibule te predstavljaju osobitu stilsku mješavinu. Radi se o luksuznom nakitu pontsko-
podunavskih radionica. Pripisujemo Istočnim Gotima iz sred.5.st.
12) Beograd, lok. Zeleni Venac. Uvjeti nalaza su nepoznati. Zlatna naušnica s jagodama u obliku
poliedra sa ležištima za amaldine. Pripisuje se Istočnim Gotima
5.st. →
Nepoznati lokalitet, nalaz ženskog groba, nepoznati bliži podaci.
← Lučna fibula, izdužena ovalna noga i polukružna glava sa jednim
krakom, ležišta na glavi i nozi za drago i poludrago kamenje, rađena od srebra.
Istočnogotski nalaz iz 5.st.
Lučna fibula s uskom nogom i trokrakom glavom, lijevana od srebra, nedostaje igla. →
Istočnogotska iz 5.st.
← Fibula s povijenom nogom, srebrna od tanke žice
također istočnogotska.
Pojasna kopča, polukružni okov ukrašen duž ruba →
apliciranim dugmadima. Alka je masivna, trn se završava stiliziranom životinjskom glavom.
Rađena je od srebra tehnikom lijevanja.
← Pojasni jezičac od srebrnog lima ukrašen nielo-trokutima.
Svi se nalazi pripisuju Istočnim Gotima, a datiraju se u 5.st.
Lokalitet Ješića Pesak, slučajni nalaz ženskog groba iz vremena
seobe naroda pronađen 1953. Ostali su grobovi uništeni kao i
njihov inventar. Bili su u formi tumula jer se ovdje radi o
sekundarnom sahranjivanju.
Par lučnih fibula s polukružnom glavom iz koje izlazi 5 krakova i s životinjskom maskom na
nozi. Od srebra su s pozlatom, u tehnici lijevanja s dubokim rovašenjem. Ukrašene su →
pločasto brušenim amaldinima. Dubina rovašenja kao i punoća
ornamenta donekle podsjeća na karavukovski stil.
← Dvije fibule s povijenom nogom, srebrne, rađene u tehnici
lijevanja i iskucavanja. Ukrašene su ugraviranim ornamentima u
vidu elipse, kružića i tzv.malteškog križa.
← Par zlatnih naušnica rađenih u tehnici lijevanja s granulacijom.
Alka je tordirana, a jagoda je poliedarska
sa umetnutim amaldinima.
← Ogrlica s raznim komponentama od zlata, kalcedona, staklene
paste, jantara i dr.
Nalazi sa ovog lokaliteta se pripisuju
Istočnim Gotima, a datiraju se u 2.pol.5.st.
13) Grocka na Dunavu, lokalitet Imanje
Mitrović. Slučajni nalaz bez bližih podataka.
Lučna fibula. Na polukružnoj glavi nalazila su se tri kraka od kojih
nedostaju dva. Luk fibule je pričvršćen za glavu i nogu lepezastim okovom.
Fibula je rađena tehnikom iskucavanja od srebrnog lima. →
← Ovdje je pronađena i ovalna pređica s jako naglašenim i profiliranim
trnom, brončana, izrađena tehnikom lijevanja.
Nalazi su istočnogotski, a datiraju se u 5.st.
14) Kostol na Dunavu, lokalitet nepoznat, slučajni nalazi bez bližih
podataka.
23

24. ← Lijevana brončana fibula u obliku cikade. Glava nedostaje, a noga je ukrašena sitnim kružićima. Druga fibula u
obliku cikade ornamentirana je također kruzićima ali su ovi nešto veći. Također je broncana i rađena tehnikom
lijevanja. Istočnogotski nalaz iz 5.st.
15) Orešac kod Grocke, lok. na Smederevskom putu, slučajan nalaz 1947., bez bližih podataka.
Pređica od bronce izrađena lijevanjem, te keramička posuda rađena na lončarskom kolu, dvostožastog oblika s
jednom savijenom ručicom.
Nalazi se pripisuju jednom od germanskih naroda koji su boravili na ovom prostoru, a datiraju se na prijelaz iz 5.u
6.st.
Nalazi vremena seobe naroda iz Karavukova u Bačkoj
Nalazi iz mjesta Karavukovo (mađ.Bacsordas), koji potječu iz jednog ženskog groba pronađenog oko 1905.,
posebno su bogati i zanimljivi. Radi se o nalazu ženskog nakita
pronađenom skupa sa zlatnikom istočnorimskog cara Teodozija II
(408-450.), koji potječe iz vremena poslije 443. i time sve nalaze
datira u sredinu ili 2.pol.5.st.
Nakit je vrlo bogat, sastoji se od para zlatnih naušnica sa
šesterokutnim ukrasima u koje je umetnut almandin. →
← Tu su još nalazi toaletnog pribora od četiri elementa: pinceta, žličice, te vjerojatno
držak ogledala, izrađeni od srebra, kasnoantičke provinijencije.
Osim toga, ovdje su pronađene i 4 probušena ukrasna zrnca od jantara i
kalcedona. →
← Posebno je značajna
velika pojasna kopča, izrađena od
pozlaćenog srebra tehnikom lijevanja s
rovašenjem i nieliranjem. Ukras kopče
sačinjavaju ornamenti gusto oblikovane
spiralne
vitice i rubne vrpce te stilizirane životinjske glave ptice
grabljivice sa strana te umetnuti amaldini kao estetski dodatak.
Lučna fibula →
Prema ovom nalazištu i tipu ukrašavanja nalaza, te kombinaciji ornamentalnih
elemenata, niz primjeraka kopči i lučnih fibula iz sred. i 2.pol.5.st. na području
Karpatske kotline nazivamo karavukovskima. Lokaliteta s takvim nalazima i tog tipa
poznajemo ukupno 17.
Ovoj grupi nalaza ukrašenih na spomenuti način i navedenim ornamentom pripadaju
dva nalaza s prostora Srijema. Prvi od tih je fibula sa položaja Rovine u Srijemskim
Karlovcima. Drugi je nalaz sličnog para fibula iz ženskog groba pronađenog 1959. u
Srijemskoj Mitrovici. Ovoj bi se grupi moglo pribrojiti i jednu malu, nešto
jednostavniju fibulu iz Siska.
Svi ovi nalazi imaju karakteristične elemente karavukovskog stila: specifični ornament
stilizirane životinjske glave te uložene amaldine. Navedene fibule su rađene jednakom
tehnikom lijevanja od srebra, pozlaćene su i nielirane.
Uz fibule iz Srijemske Mitrovice pronađeno je i ukrasno zrno od jantara i još jedno od zlatnog lima. Vjerojatno su
bili dio ogrlice koja se nije sačuvala.
Navedeni nalazi datiraju se u 2.pol.5.st, dok bi fibula iz Siska mogla pripadati samom prijelazu 5. u 6.st. Nalazi su
pripadali ili Istočnim Gotima ili Gepidima.
Od ostalih nalaza karavukovskog tipa najviše ih je pronađeno na prostoru Mađarske (10), a našlo ih se u Poljskoj,
Slovačkoj, Italiji i drugim zemljama ovog dijela Europe. Većina tih nalaza, a čine ih isključivo pojasne kopče i
fibule, potječe iz uništenih ženskih grobova, o kojima često nemamo podataka o ostalim okolnostima nalaza.
24

25. Još je samo jedna pojasna kopča, od svih ostalih nalaza ove vrste i tipa, datirana novcem; radi se o kopči sa
nalazišta Konarzewa u Poljskoj, pronađenom zejedno s novcem cara Zenona (474-491.). Ova se datacija smatra
najmlađom točkom određivanja raspona izrade nakita karavukovskog tipa.
Pojasne kopče sa lokaliteta Gava, Kiskunfelegyhaza i Dombovar u Mađarskoj, te Aquileia i Aqua Santa u Italiji
ukrašene su uz rovašeni gusti spiralni ornament i motivom ljudske obrazine, koja na karavukovskima zamjenjuje
uložak almandina.
Manjih rovašenih fibula sličnih spomenutima ali jednostavnije izvedbe, nalazimo u onin grobovima 2.pol.5.st. u
Karpatskoj kotlini koji sadrže parove velikih fibula od iskucanog srebrnog lima podunavske izradbe sa već
apliciranim rovašenim ukrasom.
Najsličniji nalazi onima iz samog Karavukova su oni iz ženskog groba s lok. Domolospuszta u Baranji, nakit iz
ženskog groba sa lokaliteta Gava u Potisju te donekle fibule iz jednog groba gepidske nekropole Szentes-
Kokenyzug te fibula s lokaliteta Dünafoldvar na desnoj obali Dunava.
Središte izrade ovog nakita bilo je u Karpatskoj kotlini, iako su neki ornamentalni elementi sa područja Krima
slični, ali oni se datiraju kasnije od karavukovskih, u 6.i u 7.st. Sličan je i nakit iz poznatog radioničkog centra iz
Kerča (tzv. polihromni stil kloazonirane tehnike nakita) odakle polazi izradba rovašenih orlovskih kopči 6.st. ali su
i ovi nalazi kasniji, datiraju se iza 500.
Nakit karavukovskog stila iz Bugarske i Italije objašnjava se kretanjem Istočnih Gota preko Panonije, Balkana i
Italije.
Nalazi Domolospuszta iz Baranje i Gava iz Potisja pripisuju se Istočnim Gotima, a nalazi sa lokaliteta Gyula i
Szecseny u Alföldu i nalazište Begerevo u Slovačkoj Gepidima.
Karavukovski se stil gubi početkom 6.st. što donekle dokazuju ostaci elemenata ovog stila na nalazima iz Italije s
početka 6.st. kada su Istočni Goti na tom prostoru već osnovali svoju državu. Karavukovski stil na nakitu Gepida iz
6.st. više nije primjetan, još samo ponegdje susrećemo motiv spirale. Ovaj stil će svoj život u ponešto izmjenjenoj
formi nastaviti na Pontu gdje će se nastaviti na uglato-geometrijske motive rovašenja nakita.
Arheoloski nalazi iz vremena seobe naroda iz Zmajevca
Na ovom nalazištu su, pored arheološkog materijala iz antike, pronađeni i grobovi iz
vremena seobe naroda. Uz ostalo, tu su slučajno pronađena na jednom vinogradu i dva
ukrasna okova. Oni su veoma rijetki i znanstveno dragocjeni, →
← a donekle ih datira zlatnik istočnorimskog cara Teodozija II
(408-450.) pronađen u istom vinogradu.
I jedan i drugi ukrasni okov predstavljaju par, istog su oblika, izrađeni od tankog zlatnog
lima. S gornje su strane ukrašeni almandinima uloženima u ćelije, plosnato brušenima,
tamnocrvene boje. Po rubu su okovi ukrašeni iskucanim sitnim ispupčenjima, a iznad
suženog srednjeg dijela na gornjoj strani obaju okova nalemljena je po jedna petlja od
zlatnog lima.
Okovi su bili smješteni na koricama velikog dvosjeklog mača (spate), a potječu iz vremena hunske dominacije.
Kroz njihove se petlje provlačio remen koji je držao korice mača vezan s dvije korice za pojas ratnika. Sam oblik
širokog mača sa širokom oštricom potječe iz Europe, a ukras na njemu je pontskog porijekla. Posredstvom nosilaca
iz vremena seobe naroda ovaj način ukrašavanja proširio se većim dijelom Europe. Mač takvog tipa pronađen je u
jednom ratničkom grobu s Rajne u Baselu.
U grobu iz Blučina u Českoj pronađenom 1953. pronađen je mač sličnog tipa. Na ostacima korica pronađena su
dva ukrasna okova za provlačenje remena. Oni su po obliku nešto bliži okovima iz Zmajevca. Od pozlaćenog su
srebra, a ukrašeni su s po dva plosnata amaldina. Oba navedena grobna nalaza su pripadala germanskim ratnicima,
a dovode se u vezu sa ratovanjem Atile na tlu rimske Galije 451. Po tipologiji su crnomorske provinijencije.
Moguće je da su okovi iz Zmajevca potekli još iz crnomorskih zlatarskih radionica, a kao nosioce mača možemo
smatrati ili Istočne Gote, Gepide ili same Hune.
Ratnik kojemu su nalazi pripadali mogao je na tlu Zmajevca biti pokopan u ranom 5.st. kada su Huni s njima
podjarmljenim narodima prešli Dunav (panonski limes), zauzeli rimske pogranične utvrde kakav je bio i Zmajevac.
Iz pisanih izvora nam je poznato da je rimski vojskovođa Aecije 425.godine ugovorom predao hunskom vladaru
imenom Rua panonsku provinciju Panonia Valeria sa središtem u Sopianama (Pečuh), pa je rimska utvrda u
današnjem Zmajevcu tada mogla doći u hunske ruke, a sve se to odvijalo upravo za vladavine istočnorimskog cara
Teodozija II. čiji je zlatni solidus pronađen nedaleko od nalaza okova u Zmajevcu.
25

26. Grobni nalaz iz okolice Batajnice (Zemun)
Podaci o okolnostima nalaza su oskudni, ali materijal pripada
jednom ili dva groba iz vremena seobe naroda.
1. Šljem tipa na provjesla; ostaci štitnika za nos, ostaci pozlate
najbolje su sačuvani na pločici tjemenog vrha šljema ukrašenom
pektoralnom zvijezdom. Provjesla su djelomično ukrašena
ornamentom riblje ljuske, a ponegdje i kružićima. Na donjem dijelu
prednjeg i stražnjeg provjesla prikazane su antitetično po dvije
ptice grabljivice ili jedna riba između njih. Ptice i ribe jednake su
veličine i položaja. Tijela tih životinja prekrivena su također
ornamentom riblje ljuske.
Ovaj tip šljema, nazvan još i tip Narona-Baldenheim, nastali su
najvjerojatnije u radionicama s kasnoantičkom tradicijom,
ali pod utjecajem istoka. Oni su prototip za
srednjovjekovne konjaničke šljemove karolinškog
vremena, kao i za "normanske" šljemove u feudalnoj
Europi. Sastavljeni su prema shemama od četiri ili šest
provjesala, gotovo uvijek od crvenkastog bakra. Tipične
su i bakrene obrazne ploče i njihov ukras, kao i onaj na
provjeslima. Od svih datiranih šljemova ovog tipa,
najsigurniji je onaj pronađen na lokalitetu Planig u
Porajnju gdje je u sklopu bogatog groba pronađen i zlatnik
istočnorimskog cara Lava I (457-474.), koji šljem i ostale
nalaze datira najdalje do 500. U to su vrijeme ovi šljemovi došli u uporabu u srednjoj Europi. Svi
pronađeni šljemovi tipa Narona-Baldenheim datiraju se najdalje na kraj 6.st.
Nosioci šljemova ovog tipa prvenstveno su germanska plemena Alana i Burgunda u srednjoj Europi, te
Istočni Goti i Gepidi u Podunavlju. Šljemovi sa područja europskog Sredozemlja nisu pouzdano datirani,
ali ih pak možemo smjestiti u već spomenuto vrijeme do kraja 6.st.
← 2. Mač, željezni, jako oštećen, sačuvani su tragovi drvenih korica pri šiljku. Mač se može jasno
tipološki odrediti kao spata iz vremena seobe naroda. Vjerojatno su mu balčak i korice bili ukrašeni.
Ovakvi dugi dvosjekli mačevi su u 5. i 6.st. nalaze u grobovima poglavica i vladara germanskih plemena i naroda.
Ponekad se može pronaći sa zlatnom oplatom na balčaku, a ponekad i s umetnutim amaldinima. Taj su način
ukrašavanja u 5.st. donijeli Goti sa Ponta. Spatu iz Batajnice teško je pripisati nekom određenom germanskom
narodu ovog područja iz vremena seobe naroda.
3. Koplje, željezno, prilično je lagano i vjerojatno je →
služilo za bacanje.
4. Na ovom nalazištu još su pronađeni umbo od štita, ←dijelovi konjskih žvala (konjanik) te glinena posuda
ukrašena pečatnim ornamentom jednakih rombova, gepidskog je tipa. →
Sve navedene nalaze možemo pripisati Istočnim Gotima ili
Gepidima, a datirati ih pred kraj 5. ili u 1.pol.6.st. S
obzirom na navedenu posudu gepidskog tipa, nalaz bi prije
mogao biti gepidski jer su upravo oni vladali ovim područjem, posebno nakon 488. i
odlaska Istočnih Gota u Italiju, zaključno do 567. i sloma njihove države.
26

27. Skiri-problematika njihovog naseljavanja i materijalne kulture
1910. L.Schmidt je za područje naseljavanja istočnogermanskih Skira odredio područje između rijeke Waag i
Malih Karpata. Prema mišljenju A.Alföldija Skiri su u vrijeme hunske dominacije naselili područje između rijeka
Dunava i Tise, možda dvadesetih godina 5.st. (T.Nagy). U to je vrijeme Skirima vladao kralj Edik, prema
mišljenju I.Bona granična linija između Skira i Gepida ne može se pouzdano utvrditi, a u literaturi su mnogi skirski
elementi materijalne kulture često pripisivani Gepidima.
Na temelju arheoloških i povijesnih argumenata skirskim nalazištima; točnije arheološkim kompleksima, smatramo
nalazišta kao što su: Tiszalök, Mad, Mezakaszöny, Košice, Szecseny… Posebno je zanimljivo nalazište
Bakopuszta za koje je Bona zaključio da predstavlja nekropolu skirske kneževske obitelji. Grobovi potječu iz
perioda 430-470.
Odrediti skirske nalaze u svakom je slučaju problematično. Nalazi grobova i arheološki kompleksi bi se mogli
pripisati Skirima samo onda kada su pronađeni na području za koje se zna da ga je nastanjivao ovaj narod, no u
izvorima su točno određena samo ona područja koja su nastavali Istočni Goti i Gepidi. Područje naseljavanja Skira
može biti određeno samo u odnosu na njih. Također je i datacija nalaza problematična jer se neki nalazi mogu rabiti
dugo vremena prije nego dospiju pod zemlju, njihove osobitosti mogu se pripisati drugim nositeljima iz drugog
vremena…
Među nalazištima arheološkog materijala koji datiramo u
5.st. na jugu područja između Dunava i Tise ističu se prije
svega: Bački Monoštor, Karavukovo, Kolut, Sombor,
Zmajevo te Dunataj-Bodpuszta, Kiskunfelegyhaza i
Kisköros.
1) Bački Monoštor, nalazište s 13 grobova, pripisivanih bilo
Skirima bilo Istočnim Gotima (2.pol.5.st.).
Nalazi: fibule tipa Levice, dvostrani česalj od kosti, fibula
oblika romba, fibula u cikade, poliedarska naušnica,
keramika…
2) Dunataj-Bodpuszta (Dunapataj-Bödpuszta), 1859.
pronađena su 3 groba, u blizini je pronađen natpis kojim su
grobovi datirani u vrijeme rimskog cara Valentinijana I (364-
375.)
Nalazi: zlatni par sa umetkom amaldina, zlatni lanac sa →
privjescima u obliku srca i polumjeseca, zlatni lanac od
isprepletenih niti sa privjescima ukrašenima amaldinima→,
zlatna narukvica sa kopčom u obliku stilizirane životinje,
zlatna pojasna kopča, četiri zlatna prstena s kloazoniranom
glavom, dijelovi dijadema,
posuda ukrašena urezanim
rebrima…
U grobu 3 pronađena je
velika srebrna fibula, dvije
male fibule s ornamentom te dvije male naušnice i tri perle od jantara.
ANALIZA NALAZA
Ni do dan danas nema pravih paralela lancu sa amaldinima sa lokaliteta
Dunapataj-Bodpuszta, vjerojatno je pripadao članu vladajuće obitelji.
← Zlatna je narukvica posebno zanimljiva, sastoji se od dva jednako oblikovana
dijela koji se zatvaraju jednim vijkom i imaju pregib u zglobu. Oba su dijela
ukrašena stiliziranim životinjskim glavama. Glava vijka na donjem dijelu čini
jedan cilindar obavijen granuliranom žicom. Iznad životinjskih glava s obje strane
je u okviru smješten po jedan plosnato brušeni crveni kamen. Četverokutni
kamenčići iza "očiju" životinje su piramidalno obrađeni. U "ušima" i na "grivi"
životinja su također umetnuti kamenčići.
27

28. ← Pojasna kopča sastoji se od ovalne pređice i
pojasnog okova. Pređica je prilično jednostavna, a
okov je bio ispunjen poludragim kamenjem koje se
nije sačuvalo.
Ostaci dijadema, naušnice (→) i pojasna kopča
pripadaju materijalnoj kulturi čije karakteristike
potječu s Ponta.
←Za jedan od zlatnih prstenova postoji analogija u jednom austrijskom nalazu. Slični su
pronađeni u blagu Olbya na obali Crnog mora (upućuje
na pontsko porijeklo ovih prstenova). Jedan analogni
prsten s nalazišta iz južne Rusije nalazi se u posjedu
Britanskog muzeja.
Gotovo isti zlatni lančić sa privjescima i amaldinima
pronađen je u Untersiebenbrunnu u blizini Beča, u
bogatom kneževskom grobu s poč.5.st.
Na tlu današnje Ukrajine pronađene su
fibule paralelne s parom malih fibula iz →
groba 3.
← Posuda iz groba 1 rimske je forme, a ukras joj je tipičan za barbarske
narode (gusto ugravirani uzorak).
Fibula iz groba 3 je posebno →
zanimljiva. Njeno središnje rebro
je zapravo tehnički element koji
ojačava glavu ove velike fibule.
Rebro je u ovakvih fibula
najčešće ukrašeno..
Prema I.Boni, nalazi iz
Bodpuszte potječu, skoro bez
izuzetaka, iz okolice Crnog mora.
Mogao ih je donijeti neki narod
koji je na panonsko tlo došao
zajedno s Hunima.
Izrađeni su za vrijeme hunske dominacije (prije 453.), svakako između
420.i 470. Negdje u to vrijeme ovi su nalazi i dospjeli pod zemlju u
sklopu grobova nekih pripadnica barbarske vladajuće ili barem
utjecajnije plemenitaške obitelji.
3) Karavukovo (posebno obrađeno).
4) Kisköros, u sklopu nalazišta pronađene su dvije fibule od bronce koje
se datiraju u poč.6.st.
5) Kiskunfelegyhaza; na ovom lokalitetu pronađeno je mnoštvo zanimljivog materijala koji je, na žalost, uništen
tijekom II.sv.rata. Najznacajniji nalazi: par limenih fibula, pojasna kopča, ogledalo, koštani češalj te niz perli.
ANALIZA NALAZA
← Pojasna kopča, srebro s pozlatom, kružno-
ovalna pređica s romboidnim okovom. Plosnata
gornja strana je ukrašena nieliranjem i
rovašenjem u obliku spiralnih vitica. Kutevi
"romba" rasčlanjeni su po bridovima okvirima za
poludrago kamenje. U središtu je ljudska maska s
otvorenim ustima, a na kraju okova stilizirana
životinjaka glava nekad s tri ruba ukrašena
poludragim kamenjem koje se nije sačuvalo.
28

29. ← Par limenih fibula, na jednom primjerku nedostaje
donji dio (rekonstrukcija). Na vrhu glavice je vrh u obliku
stilizirane životinjske glave. Duž strana glavice letvice su
kao pojačanje, ukrašene poljima s po četiri piramidalna
oblika, nekoć možda pozlaćene, s čvorom na vrhu.
Nomadsko ogledalo, okruglo, brončano, lijevano, s →
radijalno protječućim rebrenim ukrasom i malom ušicom
(prstenčić za kvačicu).
Dvostrani češalj od kosti s četiri vjerojatno brončane
zakovice.
Navedeni nalazi pripisuju se Skirima, Gepidima i Istočnim Gotima.
6) Kolut, nalazi pronađeni u grobovima na pjeskovitoj obali blizu Dunava. Pokojnik
je ležao na leđima, okrenut u pravcu SZ-JI. Nalazi materijalne kulture se sastoje od
dvije velike srebrne fibule i jedne zlatne naušnice s ukrasom amaldina u ležištu
oblika poliedra.
7) Sombor, lokalitet na kojem su pronađena dva prstena s ukrasom u obliku
poliedra.
8) Zmajevo; na ovom lokalitetu pronađene su dvije zlatne igle s glavicama u obliku
ptice grabljivice, dvije zlatne naušnice s ukrasom u obliku poliedra s umetnutim
amaldinom, fragment željeznog noža, četiri zlatna ukrasa perli te pojasna kopča
s ukrasima od poludragog kamenja.
Sve nalaze okvirno datiramo od oko 420. pa do pred kraj 5.st.
29